Pričao mi Vjetar...

"...noćas bih mogla napisati najtužnije stihove
neku tužnu baladu
il’ esej prepun tužne rime
noćas bih mogla...al’ eto...neću...
sklopiću oči i odlutati u san
u kojem pastorale u svitanje zvone
zvonima sve tuge moje...
noćas bih mogla...al’ eto neću..." ~ nn

jesam-li-ja-sama-sebi-uzrok-samoce-u-cemu-grijesim-book-evangelizacija-990x658.jpg
 
  • Nekada davno postojalo je ostrvo na kome su živeli: Sreća, Tuga, Taština,
    Bogatstvo, Znanje i Ljubav. Jednoga dana je objavljeno da će ostrvo potonuti,
    tako da su svi, koji su imali, pripremili svoje čamce i otišli. Ljubav je jedina ostala.
    Želela je da bude tu do poslednjeg trenutka.
    Kada je ostrvo skoro potpuno potonulo, Ljubav je odlučila da potraži pomoć.

    Bogatstvo je upravo prolazilo pokraj ostrva u velikom čamcu.
    Ljubav je rekla: “Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom?”
    Bogatstvo je odgovorilo: “Ne, ne mogu. Imam mnogo zlata i srebra u čamcu
    i nema mesta za tebe.”
    Tada je Ljubav odlučila da potraži pomoć od Taštine koje je tu prolazila u prelepom čamcu.
    “Taštino, pomozi mi!”
    “Ne mogu ti pomoči Ljubavi. Pa ti si sva mokra i možeš uništiti moj čamac.”
    Posle Taštine naišla je Tuga, pa je Ljubav i od nje zatražila pomoć.
    “Tugo, molim te, pusti me da idem sa tobom!”
    “O, ja sam tako tužna i treba mi samoća. Ne, ne mogu te povesti sa sobom.”
    A onda je Sreća prošla pored Ljubavi, ali je bila toliko srećna da nije ni primetila
    da je ostrvo skoro sasvim potonulo i da Ljubav traži pomoć. A Ljubav ju je zvala i zvala!

    Odjednom, začuo se glas: “Ljubavi, dođi, ja ću te povesti!”
    Ljubav je bila toliko zahvalna i srećna da se nije setila da upita stranca kako mu je ime.
    A stranac je, čim je Ljubav iskrcao na obalu, otišao svojim putem.
    Tada je Ljubav upitala Znanje ko je bio ovaj stranac.
    Znanje je odgovorilo: “Bilo je to Vreme!”
    “Vreme?!”, začudila se Ljubav, “ali zašto mi je baš Vreme pomoglo?”
    Znanje se nasmejalo i sa dubokom mudrošću odgovorilo:“Zato, jer je jedino Vreme sposobno da shvati koliko je Ljubav velika!”

(net )

pozuda-i-ljubav-book-evangelizacija-990x658-1-450x270.jpg
 
Za golubove su vezane razne priče, legende, mitovi...
Danima unazad posmatram ih u neobičnom nastojanju da prevare zavese koje ih dele od nesmetanog ulaska u prostoriju.
Posmatram neobičnu igru ptica i pitam se kakva se priča krije u toj igri.
Mašta ima svoje puteve, u njih ne bi trebalo zalaziti.Neke puteve treba ostaviti skrivene.
Osmeh koji mi izmame u suprotnosti je sa negodovanjem na prljav sims čije postojanje zanemarujem da ne kvarim lepotu prizora.

Posebnu lepotu i priču za sebe primetih nakon jedne od olujnih večeri.
Sćućureni, još mokrog perja, spojenih glava, spavala su dva goluba.Za pretpostaviti je, golub i golubica.
Dalje od njih, skriven zidom, stajao je jedan usamljen golub.Taj prizor usamljenog goluba bio je slikovit prikaz reči;
"Osećam se kao pokisao...".
Pokušala sam da te prizore golubova u okrilju noći zabeležim fotografijom.Neuspešno.
Verovatno je razlog za to činjenica da mi je svu pažnju okupirao trenutak.
Trenutak u kojem nam priroda pokazuje svu mudrost života.

Misli odlaze svojim putem.Priče ostaju nenapisane.
...a golub i golubica su odleteli da sviju svoje gnezdo...
...golub samotnjak, on možda negde traži svoje gnezdo, svoju golubicu, svoje sigurno krilo...
...posmatrač ostaje s čudnim osećajem da su ptice doletele iz nekih poznatih daljina...

151.jpg
 
Za golubove su vezane razne priče, legende, mitovi...
Danima unazad posmatram ih u neobičnom nastojanju da prevare zavese koje ih dele od nesmetanog ulaska u prostoriju.
Posmatram neobičnu igru ptica i pitam se kakva se priča krije u toj igri.
Mašta ima svoje puteve, u njih ne bi trebalo zalaziti.Neke puteve treba ostaviti skrivene.
Osmeh koji mi izmame u suprotnosti je sa negodovanjem na prljav sims čije postojanje zanemarujem da ne kvarim lepotu prizora.

Posebnu lepotu i priču za sebe primetih nakon jedne od olujnih večeri.
Sćućureni, još mokrog perja, spojenih glava, spavala su dva goluba.Za pretpostaviti je, golub i golubica.
Dalje od njih, skriven zidom, stajao je jedan usamljen golub.Taj prizor usamljenog goluba bio je slikovit prikaz reči;
"Osećam se kao pokisao...".
Pokušala sam da te prizore golubova u okrilju noći zabeležim fotografijom.Neuspešno.
Verovatno je razlog za to činjenica da mi je svu pažnju okupirao trenutak.
Trenutak u kojem nam priroda pokazuje svu mudrost života.

Misli odlaze svojim putem.Priče ostaju nenapisane.
...a golub i golubica su odleteli da sviju svoje gnezdo...
...golub samotnjak, on možda negde traži svoje gnezdo, svoju golubicu, svoje sigurno krilo...
...posmatrač ostaje s čudnim osećajem da su ptice doletele iz nekih poznatih daljina...

Pogledajte prilog 1386286
 

Nekad te vjetar donese
pa, pred zoru svratis
k´o polen san mi razneses leptiru moj
ni vino, ni suze ne peru dusu
tako fino kao ti

Neke se ljubavi rode, pa zive do kraja
nama su krojili dane bez pitanja
sad cutim, bolje da ne diram rane
samo cutim, mozda bol stane

A ti, ne odlazis
vrata su otvorena, zabolis
jos si mi stara rana, ljubavi
kome si nocas sreca ti

Vratis se
dodjes mi nepozvana, ne das se
bjezis od zaborava, ljubavi
ja ne znam da te prebolim
da te ne volim

Da te ne volim
ja ne znam da te prebolim
ja ne znam da te prebolim
da te ne volim
 

Nekad te vjetar donese
pa, pred zoru svratis
k´o polen san mi razneses leptiru moj
ni vino, ni suze ne peru dusu
tako fino kao ti

Neke se ljubavi rode, pa zive do kraja
nama su krojili dane bez pitanja
sad cutim, bolje da ne diram rane
samo cutim, mozda bol stane

A ti, ne odlazis
vrata su otvorena, zabolis
jos si mi stara rana, ljubavi
kome si nocas sreca ti

Vratis se
dodjes mi nepozvana, ne das se
bjezis od zaborava, ljubavi
ja ne znam da te prebolim
da te ne volim

Da te ne volim
ja ne znam da te prebolim
ja ne znam da te prebolim
da te ne volim
:heart2:
 

Прошао сам скоро пола свијета
доживео весеља и туге
носио ме живот као перо
бацао ме куда год је хтео

Године су тешке као тоне
али има нешто до чега ми је стало
све са жељом да пронађем срећу
времена ми остало је мало


Остала ми једна жељана огњишту мога села
да прославим крсну славу уз колач и свијећу
и крајишку сузу пустим да на родну груду паднем
па нек умрем истог трена, зажалити нећу

Прошао сам скоро пола свијета
упознао различите људе
носила ме моја глава луда
све ми равно па како ми буде

Водили ме и путеви криви
мислио сам све то тако треба
али стално у мени још живи
онај дјечак са срцем до неба
 

Ја сам овде
Ветар је легао у ноге
После стаза
Нисам могао да дођем раније.
Ја сам овде
Благослови залазак сунца
Тихо као лишће
Знам да сам ја крив

Судбина искушава, искушава
Свако понекад чини грехе
И у незнању нехотичним кораком
Повређујемо оне који су нам најближи.
Судбина искушава, искушава
Али она ништа не одлучује.
Само наша љубав
Само наша љубав
Поново ме васкрсава из пепела...

Ја сам овде
Душа тражи топлину
Запаљене јесење ватре
Знам како сте чекали
Ја сам овде
благослови залазак сунца
Тихо као лишће
Знам да сам ја крив

Судбина искушава, искушава
Свако понекад чини грехе
И у незнању нехотичним кораком
Повређујемо оне који су нам најближи.
Судбина искушава, искушава
Али она ништа не одлучује.
Само наша љубав
Само наша љубав
Поново ме васкрсава из пепела...

Ја сам овде
Ветар је легао у ноге
После стаза
Нисам могао да дођем раније.
јеси ли овде.
Звезде су сишле са неба
Чуј реку и шуму
Ова добра вест.

Судбина искушава, искушава
Свако понекад чини грехе
И у незнању нехотичним кораком
Повређујемо оне који су нам најближи.
Судбина искушава, искушава
Али она ништа не одлучује.
Само наша љубав
Поново ме васкрсава из пепела...
 
  • Voli
Reactions: Tea

Evo me noci
stara prijateljice
opet njoj cu poci
niz duge puste ulice

Tamo gdje strahovi prestaju
obraz mi grije njen dlan
na njemu moje usne nestaju
beskrajno sam, uzdah joj znam


Casti me noci
stara prijateljice
u casu natoci
zudnju da me slomije

Zar nisam dovoljno gubio
ko ce izmjeriti bol
do ocaja ljubio
namjerno bjezao
da bih se vracao

Ref.
Opet mi se budi tuga
tuga najveca
koju nosi snijeg s planina
vjetar ravnica

Koga sad joj srce voli
kazi nek' jos jace boli
idemo do dna
tuga ti i ja

Pozdravljam te noci
stara prijateljice
i ovaj krug cu proci
nece stic' me kajanje

Sta je ovo proljece
spram njeznih godina
poziv njen me pokrece
cak i sa dna isto izgleda
 

Evo me noci
stara prijateljice
opet njoj cu poci
niz duge puste ulice

Tamo gdje strahovi prestaju
obraz mi grije njen dlan
na njemu moje usne nestaju
beskrajno sam, uzdah joj znam


Casti me noci
stara prijateljice
u casu natoci
zudnju da me slomije

Zar nisam dovoljno gubio
ko ce izmjeriti bol
do ocaja ljubio
namjerno bjezao
da bih se vracao

Ref.
Opet mi se budi tuga
tuga najveca
koju nosi snijeg s planina
vjetar ravnica

Koga sad joj srce voli
kazi nek' jos jace boli
idemo do dna
tuga ti i ja

Pozdravljam te noci
stara prijateljice
i ovaj krug cu proci
nece stic' me kajanje

Sta je ovo proljece
spram njeznih godina
poziv njen me pokrece
cak i sa dna isto izgleda
Gde bas tu najskuplju ♥️
 
Najbudalastija tuga među tugama



Jesen je najbudalastija tuga među tugama
Jesen je moja ljubav od pet zelenookih slova, i laž, najdetinjastija laž, od koje sam do nesvesti rđav i dobar.

Najbudalastija tuga među tugama

U ovu noć, kad se magla u daljinama
zgrušava i razliva,
kad niko i ne pokušava
da mi razume u zenicama ove varnice,
nisam, valjda, uobrazio
da sam jedini ovako
lud i naivan, i divan,
divan kao izlog periferijske starinarnice
u kome ima mina.

Vetre,
izvolite samo,
pobacajte lišće u reku,
kao deca svoje raspukle balone.

Jesen je najbudalastija tuga među tugama.

Jesen je moja ljubav
od pet zelenookih slova,
i laž,
najdetinjastija laž,
od koje sam do nesvesti rđav i dobar.

Vetre,
šta nas dvojica znamo,
možda u ovom trenutku u sve žute vagone
na nekim dalekim žutim prugama
ulaze devojčice iz naših žutih snova,
devojčice sa kosom žutom kao raž.

Zašto bi se,
inače
sve ovo zvalo tako žutim imenom: oktobar?
 
Najbudalastija tuga među tugama



Jesen je najbudalastija tuga među tugama
Jesen je moja ljubav od pet zelenookih slova, i laž, najdetinjastija laž, od koje sam do nesvesti rđav i dobar.

Najbudalastija tuga među tugama

U ovu noć, kad se magla u daljinama
zgrušava i razliva,
kad niko i ne pokušava
da mi razume u zenicama ove varnice,
nisam, valjda, uobrazio
da sam jedini ovako
lud i naivan, i divan,
divan kao izlog periferijske starinarnice
u kome ima mina.

Vetre,
izvolite samo,
pobacajte lišće u reku,
kao deca svoje raspukle balone.

Jesen je najbudalastija tuga među tugama.

Jesen je moja ljubav
od pet zelenookih slova,
i laž,
najdetinjastija laž,
od koje sam do nesvesti rđav i dobar.

Vetre,
šta nas dvojica znamo,
možda u ovom trenutku u sve žute vagone
na nekim dalekim žutim prugama
ulaze devojčice iz naših žutih snova,
devojčice sa kosom žutom kao raž.

Zašto bi se,
inače
sve ovo zvalo tako žutim imenom: oktobar?

Imam i ja jednu svoju "Jesenju baladu" ...i mnogo volim tu svoju pesmu, što se retko dešava :)
 

Back
Top