" Januar je. Ponovo je tu u svoj svojoj lepoti i raskoši.
Toliko je lep da mi kroz glavu gotovo nesvesno prolazi misao;- Sve lepo je prokleto...
Odmahujem glavom da oteram loše misli prizivajući u sebi sve lepo što je u sebi nosio januar.
Godinama čuvam svu tu lepotu da je vreme, koje neumoljivo teče, ne izbledi, ne sakrije, ne odnese...
Pokušavam da ih ne brojim.Poželim vremeplov da se vratim u jedan januar i da ga zamrznem zajedno sa sobom u njemu.
Donekle, želje mi se uvek ostvaruju, pa i ta.Delomično je ispunjena.Januar je ostao slobodan i prelep u svojim dolascima i odlascima,
zaleđena ostah, ili postah, nisam sasvim sigurna, s tim januarima koji dolaze i prolaze, još postojim, hodam, dišem.
Postojim, a da li sam tu?Jesam li zaleđena figura, ledeni stub, priviđenje u mećavi, ko sam?
Janar je.Jubilarni.Samo tako mogu da brojim januare.Samo na taj način ostajem svesna sebe.
Samo tako sam sposobna izaći iz mećave i osetiti toplinu i osmehnuti se nepromenjivoj toplini jedne duše.
Januar je.Ponovo.Raskošan i lep.Bela, januarska noć obasjava tamu sobe.
Jedna suza se neposlušno skotrljala niz lice.One preostale, poput vrele lave, sručile su se natrag, ka izvoru.
A možda ne treba tako.Možda.Zar je uopšte važno.
Januar je.To je sve što je važno.Januar sa svom svojom lepotom, radošću, ljubavlju, srećom...
Samo tako posmatrajući januar uspevam da dišem, da sačuvam razum, da sačuvam dušu.
Januar to zaslužuje.Januar to traži.Zahteva.Naređuje.
Januar želi, a januarske želje za mene su od prvog do poslednjeg januara koji budem dočekala dišući, zapovest.
Januar je amanet.
Januar je zavet. "
( januarski mozaik ~ nn )