- Poruka
- 13.833
Ovdje ima puno i previše pisanija, pa da dodam i nješto
što nije, možda, spomenuto. Pisah to i prije na hrvatskim i muslimanskim
forumima, pa su se ljutili.
1. teško je reći koliko je stara Bosna (država) bila ovo ili ono. Nije bila izgrađena kao
anglosaska Engleska do 1066., prije s Alfredom Velikim i cijelom literaturom
na staroengleskom, te jasnim identitetom. Nu, imala je njeki svoj identitet
preko Crkve, miješanih običaja, utjecaja istoka i zapada, jezičnih specifičnosti
(zapadna, a pretežno i ikavska štokavština). Imali su i ime koje su najčešće rabili u pismima
i dopisivanjima, a i međunarodnu priznatost u stanovitoj mjeri.
Ja ne znam što bi bilo da nije bilo Osmanske invazije u 15. st., nu da probam
kao što je Tuđman rekao- ki bi, da bi. Da nije bilo Osmanlija, i da nije bilo većih migracija
uz slamanje poredaka, kultura, religija.... meni se čini dosta vjerojatnim da bi postojala, sada,
tri i pol naroda ovih značajki:
1. na zapadu bi bili "Hrvati" koji bi se prostirali negdje od Splita pa do Istre, obuhvaćali Bihać
i vjerojatno dio oko Zagreba i bar dio Slavonije. To bi bila sadanja uža Hrvatska po krakovima, ali
deblja u sredini. Kulturno bi bila katolička, a jezik bi bio vjerojatno čakavski uz jak udjel
crkvenoslavenskog, te pismo glagoljica, a možda i latinica.
2. istočnije bi bila bosanska država, s "Bošnjanima". Ona bi obuhvaćala manji dio, napose
na zapadu u istoku, ali bi uz središnji dio Vrhbosne i Soli, još vjerojatno Hum, te krajeve Romanije i sadanje Usore.
Za Drinu ne znam, možda bi i nju imali. Taj bi narod imao opći jezik vjerojatno štokavsko-ikavski, ili
šćakavsko-ikavski, a pismo bi bila bosančica ili zapadna ćirilica. Religijom bi bili pripadnicima
Crkve bosanske i katolicima, uz nješto pravoslavnih.
3. dalje na istoku bi bili "Srbi", na Kosovu, većem dijelu sadanje centralne Srbije, a možda
i dijelu Vojvodine, a vjerojatnije i diijelom Makedonije. Vjera bi bila autokefalna pravoslavna crkva,
a jezik bi bio štokavsko-ekavski istočne fizionomije, nješto kao ponarodnjeni
jezik iz Dušanova zakonika. Pismo bi bilo, naravno, ćirilično.
4. onih "pola" bi- možda- bila Duklja, koja je najdvojbenija. Ako bi opstala,
onda bi morala ići više na istok ili na zapad, religijski. Ne znam kakvi bi bili rezultati.
Jezik bi bio štokavsko-ijekavski, a koliko bi obuhvaćala more
i gore teško je reći. Bilo kako bilo, opstanak bi morao
promijeniti bitne razlučnice, kao kod sadašnjih Muslimana Bošnjaka.
Jezik i pismo bi zbog tih klaćenja teško bilo odrediti.
Jer, kotao u kom se to talilo nije bio jezik, primarno, nego civilizacija
preko religije, te državni okvir, a kad bi što pretegnulo nemoguće je reći.
Važniji i veći narodi, kao Provansalci ili Katalonci nisu izgradili punu državnost
za koju su imali daleko veće šanse od njekih teško razlučivih slavenskih plemena koja
uz razne Flamance, dijelove sadanjih Talijana i Francuza, te Čeha...djeluju kao
kakvi Indijanci.
što nije, možda, spomenuto. Pisah to i prije na hrvatskim i muslimanskim
forumima, pa su se ljutili.
1. teško je reći koliko je stara Bosna (država) bila ovo ili ono. Nije bila izgrađena kao
anglosaska Engleska do 1066., prije s Alfredom Velikim i cijelom literaturom
na staroengleskom, te jasnim identitetom. Nu, imala je njeki svoj identitet
preko Crkve, miješanih običaja, utjecaja istoka i zapada, jezičnih specifičnosti
(zapadna, a pretežno i ikavska štokavština). Imali su i ime koje su najčešće rabili u pismima
i dopisivanjima, a i međunarodnu priznatost u stanovitoj mjeri.
Ja ne znam što bi bilo da nije bilo Osmanske invazije u 15. st., nu da probam
kao što je Tuđman rekao- ki bi, da bi. Da nije bilo Osmanlija, i da nije bilo većih migracija
uz slamanje poredaka, kultura, religija.... meni se čini dosta vjerojatnim da bi postojala, sada,
tri i pol naroda ovih značajki:
1. na zapadu bi bili "Hrvati" koji bi se prostirali negdje od Splita pa do Istre, obuhvaćali Bihać
i vjerojatno dio oko Zagreba i bar dio Slavonije. To bi bila sadanja uža Hrvatska po krakovima, ali
deblja u sredini. Kulturno bi bila katolička, a jezik bi bio vjerojatno čakavski uz jak udjel
crkvenoslavenskog, te pismo glagoljica, a možda i latinica.
2. istočnije bi bila bosanska država, s "Bošnjanima". Ona bi obuhvaćala manji dio, napose
na zapadu u istoku, ali bi uz središnji dio Vrhbosne i Soli, još vjerojatno Hum, te krajeve Romanije i sadanje Usore.
Za Drinu ne znam, možda bi i nju imali. Taj bi narod imao opći jezik vjerojatno štokavsko-ikavski, ili
šćakavsko-ikavski, a pismo bi bila bosančica ili zapadna ćirilica. Religijom bi bili pripadnicima
Crkve bosanske i katolicima, uz nješto pravoslavnih.
3. dalje na istoku bi bili "Srbi", na Kosovu, većem dijelu sadanje centralne Srbije, a možda
i dijelu Vojvodine, a vjerojatnije i diijelom Makedonije. Vjera bi bila autokefalna pravoslavna crkva,
a jezik bi bio štokavsko-ekavski istočne fizionomije, nješto kao ponarodnjeni
jezik iz Dušanova zakonika. Pismo bi bilo, naravno, ćirilično.
4. onih "pola" bi- možda- bila Duklja, koja je najdvojbenija. Ako bi opstala,
onda bi morala ići više na istok ili na zapad, religijski. Ne znam kakvi bi bili rezultati.
Jezik bi bio štokavsko-ijekavski, a koliko bi obuhvaćala more
i gore teško je reći. Bilo kako bilo, opstanak bi morao
promijeniti bitne razlučnice, kao kod sadašnjih Muslimana Bošnjaka.
Jezik i pismo bi zbog tih klaćenja teško bilo odrediti.
Jer, kotao u kom se to talilo nije bio jezik, primarno, nego civilizacija
preko religije, te državni okvir, a kad bi što pretegnulo nemoguće je reći.
Važniji i veći narodi, kao Provansalci ili Katalonci nisu izgradili punu državnost
za koju su imali daleko veće šanse od njekih teško razlučivih slavenskih plemena koja
uz razne Flamance, dijelove sadanjih Talijana i Francuza, te Čeha...djeluju kao
kakvi Indijanci.