Postojimo li i posle smrti?

мозак третира што му цивилизација дозволи.
класичани примери су озицава и онајштојок.
а и рибе су корисније од пецароша...
El s vido...
Oni bi da postoje i posle,razumno i umno...
A kad bi tihovali,možda bi nešto i shvatili...
Bar da to ne može biti isto!
A za ribe si u pravu...naročito štiklaste...:per:
 
Da Dragce,Razumno-Umno postojanje je karakteristika ovoga sveta...
I u njemu sve sto do danas znamo je da nastavljamo kao Dusa dalje,
a to nema veze sa Razumom i Umom u ovom nasem smislu sada...
Gledali naucno ili kroz religije,nema veze,jer se priblizavaju.iste stvari
na druge nacine opisane...
 
Da Dragce,Razumno-Umno postojanje je karakteristika ovoga sveta...
I u njemu sve sto do danas znamo je da nastavljamo kao Dusa dalje,
a to nema veze sa Razumom i Umom u ovom nasem smislu sada...
Gledali naucno ili kroz religije,nema veze,jer se priblizavaju.iste stvari
na druge nacine opisane...

Razumno-Umno postojanje je karakteristika svih svijetova... jedino se postojanje kao apsolut razlikuje od tih svijetova. Gdje je duša tu je razum. Duša ne može da se manifestuje bez razuma. Ono što prethodi duši jesu IDEJE. Ideje su u SVIJESTI... a SVIJEST KOD BOGA.
 
Sto vise razmisljam o smislu zivota i ima li nesto iza smrti sve vise dolazim do toga da smo samo prah i pepeo, elektricni impulsi u mozgu koji se ugase i nestaju!

Rodimo se da bi postali prah i sve je uzalud...

Jedino sto mozemo protiv smrti je stvaranje novog zivota u nadi da ce buduce generacije doci do tog otkrica besmrtnosti koje ce naravno obuci samo jedan covek i to neki vrhovni politicar zeljan apsolutne moci, kontrole, izigravanja boga...

Kao da celo covecanstvo radi za tog nekog buduceg bezsmrtnog coveka, da svi sem njega budu robovi, obicni smrtnici, prah i pepeo...

Cudno je to kako se kod mene vremenom taj pogled da li ima nesto iza smrti stalno menja u ta 3 pravca,

Prvi je to da ipak se svest zadrzava i prenosi posle nekog vremena boravka u tom nekom duhovnom svetu opet u sledeci zivot dok ne razvije svoju svest na visi nivo na putu do boga, tj neke energije koja je sve ovo stvorila i neprestano kruzi...

Drugi je onaj klasicni pogled je to da ipak postoji bog i da ma koliko cela ta prica o Hristu i satani bila naivna i puna cudnih teorija nekako mozda i tacna, ako ne bar u pogledu moralnih nacela i nacina zivota i postovanja tradicije, utehe, nekog jednostavnog vidjenja boga...

I ovaj treci koji me sad trenutno drzi sad ne znam dokle nadam se da nece dugo...I tako cu da se vrtim u krug celog zivota dok jednog dana ne ugledam pravu istinu ili mozda i necu da je ugledam ako je ova treca tvrdnja tacna jer necu imati dovoljno vremena i svesti da vidim da li je bila tacna...:-)
 
Sto vise razmisljam o smislu zivota i ima li nesto iza smrti sve vise dolazim do toga da smo samo prah i pepeo, elektricni impulsi u mozgu koji se ugase i nestaju!

Rodimo se da bi postali prah i sve je uzalud...

Jedino sto mozemo protiv smrti je stvaranje novog zivota u nadi da ce buduce generacije doci do tog otkrica besmrtnosti koje ce naravno obuci samo jedan covek i to neki vrhovni politicar zeljan apsolutne moci, kontrole, izigravanja boga...

Kao da celo covecanstvo radi za tog nekog buduceg bezsmrtnog coveka, da svi sem njega budu robovi, obicni smrtnici, prah i pepeo...

Cudno je to kako se kod mene vremenom taj pogled da li ima nesto iza smrti stalno menja u ta 3 pravca,

Prvi je to da ipak se svest zadrzava i prenosi posle nekog vremena boravka u tom nekom duhovnom svetu opet u sledeci zivot dok ne razvije svoju svest na visi nivo na putu do boga, tj neke energije koja je sve ovo stvorila i neprestano kruzi...

Drugi je onaj klasicni pogled je to da ipak postoji bog i da ma koliko cela ta prica o Hristu i satani bila naivna i puna cudnih teorija nekako mozda i tacna, ako ne bar u pogledu moralnih nacela i nacina zivota i postovanja tradicije, utehe, nekog jednostavnog vidjenja boga...

I ovaj treci koji me sad trenutno drzi sad ne znam dokle nadam se da nece dugo...I tako cu da se vrtim u krug celog zivota dok jednog dana ne ugledam pravu istinu ili mozda i necu da je ugledam ako je ova treca tvrdnja tacna jer necu imati dovoljno vremena i svesti da vidim da li je bila tacna...:-)

Ни у шта ниси сигуран осим у то да објективни свет постоји и изван твоје сазнајуће свести.То третираш као аксиом. А управо је то оно у шта најмање можеш бити сигруран. Шта више, можеш бити сигуран да се ради о апсурду. Јер изван сазнајуће свести не постоји објективна матерјална стварност.

Увид у ту једноставну чињеницу поставља људско размишљање на сасвим другачије темеље и води сасвим другачијим закључцима о свету и животу.
 
Razumno-Umno postojanje je karakteristika svih svijetova... jedino se postojanje kao apsolut razlikuje od tih svijetova. Gdje je duša tu je razum. Duša ne može da se manifestuje bez razuma. Ono što prethodi duši jesu IDEJE. Ideje su u SVIJESTI... a SVIJEST KOD BOGA.

Ne.Razum je stecen spoznajama Svesnosti,dakle znanjem stecenim iz nje...
Dusi nije potreban Razum vec Um da bi se iskazala,nije joj potrebno to
relativno saznanje-to je karakteristika Svesnosti-tamo gde mi idemo ,posle,
nema Svesnosti i nema Ja,ono se gubi i vracamo se tvorcu-Jednom kao svemu...
Ja to ne govorim iz puke maste,vec iz iskustva-jer sam to osetio u jednom od svojih
"putovanja" u sebe,gde sam toliko daleko otisao da se -Ja jedva naslucivalo,upravo
to me je i uplasilo i vratilo nazad u projekciju...
 
Ne.Razum je stecen spoznajama Svesnosti,dakle znanjem stecenim iz nje...
Dusi nije potreban Razum vec Um da bi se iskazala,nije joj potrebno to
relativno saznanje-to je karakteristika Svesnosti-tamo gde mi idemo ,posle,
nema Svesnosti i nema Ja,ono se gubi i vracamo se tvorcu-Jednom kao svemu...
Ja to ne govorim iz puke maste,vec iz iskustva-jer sam to osetio u jednom od svojih
"putovanja" u sebe,gde sam toliko daleko otisao da se -Ja jedva naslucivalo,upravo
to me je i uplasilo i vratilo nazad u projekciju...

Nisi dosegao apsolut, jer da jesi u tebi nebi bilo straha. Istina (Svijest) oslobađa. Strah jedino postoji u razumu kroz koji Biće stvara svjesnost-o-postajućem sebi. Stoga, nisi izašao iz razuma, samo si iz razuma čovjeka izašao u neku drugu dimenziju, neki drugi, širi ili uži razum, ljudskom razumu nepoznat.

Evo jedna mala grafička predstava, najbanalnija, najjednostavnija predstava strukture UMA i Raz-UMA:


GRAFIKIPRIKAZUMAIAPSOLUTA-1.jpg



Ako si dobro pogledao grafički prikaz UMA mogao bi vidjeti da je UM uistinu jedno Znanje-o-Sebi, jedno JA, koje služi Biću kao prvo da u njemu projektuje ostatak Svijesti. Svako JA iz Svijesti biva vezano za to medijalno JA, i ono svakom tom u sebi projektovanom JA postaje UM. Ali to ne stvara nikakve doživljaje druge do postojanje svih JA u JENDOM JA koje im je sadržilac. Ono im je sadržilac ali nije sadržano ni u jednom od njih, kao što je to slučaj u samoj Svijesti apsoluta. Dakle, u ovoj projekciji samo jedno JA iz Svijesti jeste apsolutno čak i u projekciji ali sva ostala JA nisu. Svako JA simultano postoji projektovano kao jedan indivualni UM, jedan individualni univerzum za sebe u cjelovitom Multiverzumu. Dakle u UMU svako JA je vezano uz njega i njemu pripada. Kroz njega se jedino mogu stvoriti životna iskustva, nikako drugačije. Kada dosegnemo Svjesnost UMA dosežemo Znanja HRISTA. UM univerzuma jeste HRIST koji je uistinu sadržilac univerzalnih Znanja.


.
.
.


Prijeđimo na grafički prikaz Raz-UMA... šta vidimo???
Vidimo da je jedan Raz-UM sastavljen od najmanje dva JA, inicijalno JA (subjekat) i izabrano JA (objekat). Oni su u odnosu jedno s drugim zahvaljujući UMU (medijalnom JA). Taj odnos je jedna duša. Ona dobija svoju manifestujuću formu odvajanjem od cjeline a UM subjektu služi da svoju dušu, dakle taj namjereni odnos, ili namjeru, ostvari kretanjem informacija (JA JESAM) kroz UM kao medium koji ih spaja i odvaja od cjeline univerzuma. Samo je prividna odvojenost Raz-UMA od cjeline UMA a to se može vidjeti samim tim što ne postoji drugi UM do JEDAN niti jednog Raz-UMA. Stoga bi trebalo biti jasno na koji način UM univerzuma ZNA svaku našu misao... on je je medium svakog individualno projektovanog Raz-UMA. Kako vidiš u jednom skupu, svako JA je ujedno sebi subjekat i objekat onom drugom.

NAPOMENA: Ovo je najjednostavnija grafička predstava jednog i drugog te ne bi trebalo da se uzme kao onakva kakva strukltura uistinu jeste... dakle,ovo je samo grafička predstava strukture, asocijacija.

STVRANJERAZUMA-1.jpg
 
Slikaš samo u glavi I niko drugi tvoje slike ne može da gleda?;)

- - - - - - - - - -

Nešto razmišljam da će biti interesantna interakcija kad se svi subjekti svemira povežu u informatičko kvantno kolo
sinhronizovano I funkcionalno...Nestaće subjektivizam! ! !
Policentrične misli!
 
Slikaš samo u glavi I niko drugi tvoje slike ne može da gleda?;)


Ne slikaš u glavi već u razumu, te jedino TI, Biće koje jesi u svemu, vidiš svoju subjektivnu predstavu onoga što 'slikaš'... pa i sliku te glave o kojoj govoriš. Isto Biće (koje jesi) Umom kao univerzum vidi sve predstave svakog subjekta odjednom, simultano, ali te slike nisu u vremenu. Slike se odvijaju u vremenu jedino u razumu subjekta. Svi razumi univerzuma simultano koriste isti UM. Zato i jeste moguća komunikacija subjekata tog univerzuma. Međutim, komunikacija kroz razum subjekata dva različita univerzuma nije moguća jer su ta dva univerzuma paralelne projekcije dva različita UMA koje se nikad i nigdje ne sreću niti se ikada preklapaju. Subjektu ovog univerzuma stoga nije moguće razumom stupiti u vezu sa sobom subjektom (istim JA) iz nekog drugog univerzuma. Jedino što je moguće je preseljenje kompletne pažnje iz sebe-subjekta jednog u sebe-subjekta drugog univerzuma. Tada Biće doživljava sebe-subjekat sa nešto izmijenjenim karakterom te is jednog univerzuma može da unese znanja tog istog subjekta intuicijom, dakle duhom.
 
Ok,ok...Ali na slici porteta je klempa...Prazna ili puna -pitanje je sad!:per:

Nema veze Dragce sto je klempa na slici,ona predstavlja samo medium izmedju nas i apsoluta-kao tv i repetitir,samo mnogo kompleksnije, ali je isto opseg
frekvencija u pitanju... Po osnovu frekvencije ono sto zovemo materijom se i realizuje ovim sto zovemo i Svesnoscu.
Dakle imamo Um(koji predstavlja prostor i materiju)
Telo koje je ta materija na odredjenoj frekvenciji i
Duh-osecanja koja su isto na odredjenim frekvencijama.

Cist Um-koji predstavlja samo prostor i u kome nema razbijene materije predstavlja Agoniju u njenom
nasirem smislu-kao nemogucnost izrazavanja,medjutim ta nemogucnoast izrazavanja je upravo sam
pokretac izrazavanja kada se izmesa sa onim sto zovemo materijom...

Materiji je potreban prostor da bi se izrazila po osnovu kreacije,inace ona postoji samo kao mogucnosti
koje vibriraju u euforiji,tezeci ka tome da se ostvare...
 
Ни у шта ниси сигуран осим у то да објективни свет постоји и изван твоје сазнајуће свести.То третираш као аксиом. А управо је то оно у шта најмање можеш бити сигруран. Шта више, можеш бити сигуран да се ради о апсурду. Јер изван сазнајуће свести не постоји објективна матерјална стварност.

Увид у ту једноставну чињеницу поставља људско размишљање на сасвим другачије темеље и води сасвим другачијим закључцима о свету и животу.

Pa, jeste, drugaciji temelji i zakljucci. Samo, zar to nije solipsizam ?

U drugoj polovini XIX veka, tzv. novokantovci su imali cuvenu izreku - " Zurück zu Kant ! " ( " Natrag Kantu ! " ), kada su mislili da je tadasnja filozofija zapala u probleme.

Kod tebe bi, cini mi se, ta izreka mogla da glasi zurück zu... Berkeley .

Ali si, po meni, onda teorijski-saznajno ostao na nivou Berklija i na nivou one metafizike koju je jos Kant kritikovao.

Pritom, Berkli je, u pokusaju da izbegne solipsizam, uveo boga kao uzrok osetnih ideja, sto kod tebe nije slucaj. :)
 
Pa, jeste, drugaciji temelji i zakljucci. Samo, zar to nije solipsizam ?

U drugoj polovini XIX veka, tzv. novokantovci su imali cuvenu izreku - " Zurück zu Kant ! " ( " Natrag Kantu ! " ), kada su mislili da je tadasnja filozofija zapala u probleme.

Kod tebe bi, cini mi se, ta izreka mogla da glasi zurück zu... Berkeley .

Ali si, po meni, onda teorijski-saznajno ostao na nivou Berklija i na nivou one metafizike koju je jos Kant kritikovao.

Pritom, Berkli je, u pokusaju da izbegne solipsizam, uveo boga kao uzrok osetnih ideja, sto kod tebe nije slucaj. :)
Ozi je čak I za razliku od Šopenhauera koji je nevoljno pravio kompromis s objektivnim svetom,ostao nasukan u solipsizmu!
Čudo da komuniciramo jer to u solipsizmu nije moguće-nema se s kime!:manikir:
 
Nema veze Dragce sto je klempa na slici,ona predstavlja samo medium izmedju nas i apsoluta-kao tv i repetitir,samo mnogo kompleksnije, ali je isto opseg
frekvencija u pitanju... Po osnovu frekvencije ono sto zovemo materijom se i realizuje ovim sto zovemo i Svesnoscu.
Dakle imamo Um(koji predstavlja prostor i materiju)
Telo koje je ta materija na odredjenoj frekvenciji i
Duh-osecanja koja su isto na odredjenim frekvencijama.

Cist Um-koji predstavlja samo prostor i u kome nema razbijene materije predstavlja Agoniju u njenom
nasirem smislu-kao nemogucnost izrazavanja,medjutim ta nemogucnoast izrazavanja je upravo sam
pokretac izrazavanja kada se izmesa sa onim sto zovemo materijom...

Materiji je potreban prostor da bi se izrazila po osnovu kreacije,inace ona postoji samo kao mogucnosti
koje vibriraju u euforiji,tezeci ka tome da se ostvare...
Nefunkcionalno je biti u solipsizmu I pomodno mode koja je prošla...:mrgreen:
Vibracije ili ne,šta mu drago,objektivan svet prihvatati kakav je, je sasvim funkcionalno I otvara mogućnosti daljih istraživanja...
Ne moram sporiti ni idealizam ( I ne sporim da je materijalni svet dobrim delom umni konstrukt!),ni objektivizam,ni egzistenciju
ni strukturalizam reči I misli...Tek fenomeni nastaju senzacijama,a šta su u svojoj supstanciji I esenciji-to je značajno,ali ne I
krucijalno pitanje postojanja.Ontologija ima I sasvim metodske problem u svojoj osnovi koje treba prvo shvatiti pre izricanja svakog
suda pa I o njoj!
 
Nefunkcionalno je biti u solipsizmu I pomodno mode koja je prošla...:mrgreen:
Vibracije ili ne,šta mu drago,objektivan svet prihvatati kakav je, je sasvim funkcionalno I otvara mogućnosti daljih istraživanja...
Ne moram sporiti ni idealizam ( I ne sporim da je materijalni svet dobrim delom umni konstrukt!),ni objektivizam,ni egzistenciju
ni strukturalizam reči I misli...Tek fenomeni nastaju senzacijama,a šta su u svojoj supstanciji I esenciji-to je značajno,ali ne I
krucijalno pitanje postojanja.Ontologija ima I sasvim metodske problem u svojoj osnovi koje treba prvo shvatiti pre izricanja svakog
suda pa I o njoj!

Nije to solipsizam dragce,ja ne sporim postojanje van sebe...
Ta dalja istrazivanja ce nam i doci glave,pa ce neko gledati
kao danas na mars,gle tamo ponekad ima tecne vode a
sta je ranije postojalo mozemo samo zamisljati...
Ok sta je ondak krucijalno po tvom misljenju ?
Aj izreci metodske probleme ?
 
Prvi I najveći metodski problem je da li mi ljudi uopšte nešto možemo znati ili saznati!
Recimo,zagovara se introspekcija -zaranjanje u sebe (istočne filozofije-religije,idealisti,fenomenolozi itd),
a ne kaže se čime!
Podrazumeva se da je JA koje zaranja u to JA čisto I u mogućnosti da jasno sagledava...:mrgreen:
Kerec! Kako to možemo biti sigurni da ne đaramo vrbov kiln baš vrbovim klinom?
Kapito?
U osnovi je baš ono šta je mučilo Witgensteina:Same reči su alati I sredstva jedne igre,a takve su I misli,a te alate I sredstva su ljudi
plitke pameti pokolenjima stvarali ,menjali,dopisivali,otpisivali,a nikad ažurirali ili pokušali sačiniti odgovarajućim bar stvarnosti!
Tako da je prava metafizika nama ljudima nedohvatna jer je izvan te naše igre koju zovemo govorni ili pisani jezik!
To ti je Bangu metodski problem No 1.
 
Nije to solipsizam dragce,ja ne sporim postojanje van sebe...
Ta dalja istrazivanja ce nam i doci glave,pa ce neko gledati
kao danas na mars,gle tamo ponekad ima tecne vode a
sta je ranije postojalo mozemo samo zamisljati...
Ok sta je ondak krucijalno po tvom misljenju ?
Aj izreci metodske probleme ?


Kad kažeš da ne sporiš postojanje izvan sebe... ja pretpostvaljam da ono što smatraš 'sobom' uistinu misliš na entitet koji se ovdje na forumu recimo predstvalja kao 'bangg', jer ako nije tako onda ni ti ne shvataš da TI nisi samo taj entitet,već si sadržilac svega postojećeg i postajućeg. Čitava kreacija je igra Jednog ISTOG Bića, 'ti' i 'ja', 'svi i sve' smo njegovi izrazi (iskustva), te nije za čudo da su zabludom razumijevanja te činjenice teolozi došli do zaključka da je i sam Bog prisutan u svemu... misleći upravo na to Jedno, svemoguće Biće. No Bog nije u svemu, niti se Biće uvijek doživljava Bogom, kao što sam to nekoliko puta objasnio. Bog je postojeći jedino kada se pažnja Bića u potpunosti usmjeri na apsolut. Tada se iz apsoluta (prema Sebi-apsolutu) uzdiže Duh apsoluta; SVIJEST. Tada Bog ZNA, 'vidi' i potvrđuje apsolutnim Duhom da 'On' SVE JEST. A kada se iz Svijesti koja je kod Boga projektuju iskustva kroz Um (Umove Multiverzuma) Apsolut gubi Svijest o Sebi apsolutu a na njeno mjesto se uzdiže duh stvorenja, duh kreacije ili SVJESNOST. Svijest i Svjesnost uzajamno i neminovno isključuju jedno drugo. Stoga, ne mogu da postoje paralelno. Zato je potrebno isljučiti Svjesnost da bi smo saznali apsolut, da bi smo bili Bog. Bog nikada neće postati... niti se roditi... stoga nestati, umrijeti. Bog uvijek jeste, kao što apsolut jeste, i bez obzira iz kojeg individualnog iskustva mu se vratili uvijek je ISTI, a istinu o njegovom (svom)postojanju nalazimo u Svijesti.

Ako si dakle mislio na Sebe Boga, onda je djelimično tačno da kreacije ne postoje u Bogu biti Bog u njima .... već one postoje odvojene u balonima od sapunice koji se stvaraju naduvavanjem (naprezanjem) ideja u Umu. Ali i to je samo djelimično tačno jer ništa ne postoji IZVAN Bića koje jesmo, ni taj Um. Postojanje je nepromjenjivo, nestvorivo i ne zavisi ni od čega. Ono (kao apsolut) svojom pažnjom mora da bude prisutno u bilo čemu pa i Umu i u Bogu, da bi bilo šta pa i Um i Bog u njegovom Duhu imali značenje postojanja.
 
Jedina si osoba na celoj planeti koja može i koja treba naći dokaze da je život uistinu neprekidna realnost u smislu da je svako od nas potpuno besmrtno biće...
Svako onaj ko ljubi istinu svim svojim srcem i iznad svih drugih vrednosti doći će do vlastitih dokaza.
Tuđe teorije, iskustva i navodna znanja ne vrede ništa.
Zato je najbolje početi sa svojim snovima pa još ako se imaju iskustva izvan tela ili posle smrti te jača intuicija, naizgled slučajne podudarnost a možda i iskustva sa Svetlošću i Zvukom (ne fizičke prirode) koja mogu biti propraćena jakim osećajem ljubavi za koju se ranije nije ni znalo da postoji onda je osoba sa velikim procentom sigurnosti da će dokučiti vlastitu spoznaju.
Oh da, danas ima obilje knjiga i opisa iskustava drugih koji mogu pripremiti ili produhoviti um osobe koja ih čita i otvoriti ga za nove spoznaje.
Pa ipak, um je obična naprava koja radi mehanički a koju odbacujemo kada uspemo realizovati Sebe ili Više JA odnosno Sebe Dušu jedino večito i realno biće.
Mi kao Duša smo jedina svest u telu i druge nema. Um iako u sebi sadrži obilje podataka on je obična kompjuterska mašina koja niti misli niti može misliti - baš kao što će biti i roboti kojima čovek teži da ih proizvede.
 
Poslednja izmena:

Opet ću upotrijebiti ovaj prikaz da pojasnim šta sam to rekao u zadnjem komentaru.
Ovaj put želim pojasniti kako pažnja uistinu radi i kako stvara doživljaj i potvrdu onoga na čemu je usmjerena. Ako jednostavno prihvatimo da je sivi dio sve apsolutno, tj postojanje koje ima značenje ŽIVOTA, ako zamislimo da je to Sivo, ili onaj tačkasti 'Centar' u njemu, istinsko Biće koje jesmo, onda usmjerenjem pažnje od njega ka balonu koji stvaramo u UMU... mi vidimo da je sve što je u Umu i pa i sam UM uistinu predstava koja se odigrava ispred apsoluta, njegova je projekcija, dakle projekcija je izvan Sebe. Um je kao naduvani balon a ono čime se naduvava jesu mogućnosti koje su znane u Svijesti apsoluta a koje se realizuju u Umu i zahvaljući njemu. A sad jednostavno promijenimo usmjerenje pažnje. Promjenom usmjerenja pažnje mi ne poništavamo apsolut kao postojanje, samo mijenjamo smijer, usmjerenje koncentracije pažnje. Dakle, ako znamo da je apsolut onaj koji ima moć nad pažnjom, dakle pažnja je uvijek KOD njega, onda jednostavnmo okrenimo usmjerenje prema njemu. Šta dobijamo? Dobijamo da balon koji predstavlja UM više nema značenje postojanja, on nestaje iz pažnje a u pažnji se pojavljuje ono što uvijek jeste, ono što svemu postajućem daje značenje Života: apsolut. Jedino u tom odnosu apsoluta in njegove pažnje apsolut jeste BOG.

- - - - - - - - - -

Postojimo li poslije smrti? ...

SMRT ne postoji. ŽIVOT IMA ZNAČENJE POSTOJANJA: Apsolut jeste Život.
 
Poslednja izmena:

Back
Top