Postojimo li i posle smrti?

vera je zasnovana na ljudskoj nadi i zelji da osoba postoji nakon smrti i da smrt nije kraj.

deo filozofije pokusava da nadje rupu u logici koja bi opravdala zivot nakon smrti tako da neka tumacenja *objasnjavaju * zasto se zivi i nakon smrti .

ali to je samo nada i zelja , potreba coveka da ostavi dublji trag i da postoji beskonacno dugo .

ali zalud.
 
vera je zasnovana na ljudskoj nadi i zelji da osoba postoji nakon smrti i da smrt nije kraj.

deo filozofije pokusava da nadje rupu u logici koja bi opravdala zivot nakon smrti tako da neka tumacenja *objasnjavaju * zasto se zivi i nakon smrti .

ali to je samo nada i zelja , potreba coveka da ostavi dublji trag i da postoji beskonacno dugo .

ali zalud.

Ма немој? Нико ти овде не износи веру и наду. Нијe ти ово религија. Него апсолутно аподиктичке чињенице. о свету и животу до којих смо у филозофији дошли
А које се очито разбијају о утувљене ти материјалистичке догме и пред "то је само".

Али шта ћеш. Свиђало се то теби или не. Свуиђало се то некоме или не. Надао се он или не надао.

Свет јесте представа. Јер...

"Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер
 
Противуречност. Прво идентификујеш себе са својим телом а одмах затим доносиш закључак на основу дистинкције тебе и твог тела.

Али разумем зашто си збуњен. Јер си као и 99 процената осталих заробљен у сирови реализам.

Тј заробљен у овакав поглед на свет:
.

Nisam siguran dal me zezas ili stvarno ne shvatas ovoliko jednostavan koncept, ja kad umrem necu postojati, tako da mi nece biti bitno sta ce se desiti sa mojim telom, jel treba da crtam ?
 
Ма немој? Нико ти овде не износи веру и наду. Нијe ти ово религија. Него апсолутно аподиктичке чињенице. о свету и животу до којих смо у филозофији дошли
А које се очито разбијају о утувљене ти материјалистичке догме и пред "то је само".

Али шта ћеш. Свиђало се то теби или не. Свуиђало се то некоме или не. Надао се он или не надао.

Свет јесте представа. Јер...

znas kako se izvode filozofski zakljucci i mogu se svi filozofi sveta sloziti oko neceg , to NE MORA biti tacno .

mada bih i ja voleo i zeleo i nadam se i verujem da smrt nije kraj , ali ...
 
znas kako se izvode filozofski zakljucci i mogu se svi filozofi sveta sloziti oko neceg , to NE MORA biti tacno .

mada bih i ja voleo i zeleo i nadam se i verujem da smrt nije kraj , ali ...


Јок. Ти ћеш да ме научиш како се доносе закључци. Али пре тога научи да апсолутне аподиктчке истине, постоје једино у филозофији, веровао или не.

Не у науци, где тога нема, већ у филозофији. Шта ћеш?

http://forum.krstarica.com/entry.php/16908-Apodiktičke-istine
 
Јок. Ти ћеш да ме научиш како се доносе закључци. Али пре тога научи да апсолутне аподиктчке истине, постоје једино у филозофији, веровао или не.

Не у науци, где тога нема, већ у филозофији. Шта ћеш?

http://forum.krstarica.com/entry.php/16908-Apodiktičke-istine

za trougao se slazem a za jabuku bi moglo biti * ako je jabuka pala juce NECE pasti sutra* jer je ta jabuka vec pala.

ali to su proverljivi dokazi , dokazi koji su misaono dokazani a mogu biti i fizicki dokazani
 
Ма немој? Нико ти овде не износи веру и наду. Нијe ти ово религија. Него апсолутно аподиктичке чињенице. о свету и животу до којих смо у филозофији дошли
А које се очито разбијају о утувљене ти материјалистичке догме и пред "то је само".

Али шта ћеш. Свиђало се то теби или не. Свуиђало се то некоме или не. Надао се он или не надао.

Свет јесте представа. Јер..."Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

Klikneš na prekidač i u kolu struje na kom se nalazi sijalica nema vise el.energije i sijalica ne svetli!
Isto se desi kad izbije osigurač zbog nekog kvara...Tad ni pokvarena grejalica ne greje...A i živi organizam
počne da se hladi...Po temperaturi leša,patolog zna pre koliko je pokojnik drapnuo...I naravno-taj vise
nije "pri svesti"!:sad2:
Šopi bi dobio keca iz patologije...:mrgreen:
Čak i da je u pravu.taj njegov "predstavljajući subjekat" ima criknuti mozak kao predstavu i nema čime da misli...
Nešto kao mladoženja bez kereca!:hahaha::eek::rotf:
 
Klikneš na prekidač i u kolu struje na kom se nalazi sijalica nema vise el.energije i sijalica ne svetli!
Isto se desi kad izbije osigurač zbog nekog kvara...Tad ni pokvarena grejalica ne greje...A i živi organizam
počne da se hladi...Po temperaturi leša,patolog zna pre koliko je pokojnik drapnuo...I naravno-taj vise
nije "pri svesti"!:sad2:
Šopi bi dobio keca iz patologije...:mrgreen:
Čak i da je u pravu.taj njegov "predstavljajući subjekat" ima criknuti mozak kao predstavu i nema čime da misli...
Nešto kao mladoženja bez kereca!:hahaha::eek::rotf:

Interesantno je to da je Šopenhauer u pravu ali ovaj ozimanov citat na koji si dao svoj komentar nema nikakvih dokaza da je to tako. Iako nema dokaza oziman u njemu vidi sve dokaze svijeta jer... kažem JER... ispod tih (kako oziman voli da kaže praznih pojmova) stoji potpis: Šopenhauer. Hahaha
.

Ali, da, kada je pažnja Bića (koje doživljava sebe čovjekom) pokrenuta izvan tog sklopa-čovjeka, duša je pomjerena iz tog sklopa i 'električna energija' više ne prolazi kroz njega sa istim ciljem. Dakle, ta vitalna komponenta čovjeka je napustila sklop i informacije više ne protiču kroz njega na način na koji su do tada prolazile, stvarajući pri tom percepcije tih informacija i na račun tih percepcija stvarajući akcije ili pak reakcije iz kojih se rađa subjektivna REALNOST. Tijelo je mrtvo jer u njemu nema upravljača... šofer je napustio vozilo... vozilo trune i njegovo tijelo i motor trunu. Raspadaju se dakle jer u njima nema Centra oko kojega se, gravitacijom nagona za samoodržanjem entiteta, njihove individualne ćelije održavaju u jedinsvu, u cjelini.

Biće je povuklo dušu iz tog sklopa, jer je osigurač pregorio, jer se motor pokvario i taj sklop stoga više nema onu namjensku svrhu koju je do tada imao. Biće pokreće svoje inicijalno JA is tog sklopa kao i sve preostale nerealizovane namjere (dušu) te se napuštanje duše drugim subjektima doima kao napuštanje vitalne energije iz tog tijela, prestnak postojanja entiteta.

Ono što ti nazivaš 'crknutim mozgom' više se i ne može nazvati mozgom već materijom koja je poslije odvajanja duše od tijela u procesu raspada. Samo onda kada je duša prisutna u toj materiji ona ima funkciju i ta funkcija je mozak organizma. Kada se duša odvoji od tijela mozak i svi ostali organi tijela su samo masa elemanta koji se postepeno vraćaju izvoru odakle su pozajmljeni, vraćaju se zemlji (dust to dust). A Zemlja, šta je to Zemlja? To je entitet koji takođe ima dušu razum i tijelo i koji služi kao ženski oplodni princip iz čije se memorije (kolektivno nesvjesnog razuma) pozjamljuju sirovine (ćelije) da bi se fabrikovala individualna iskustva bazirana na tim Zemaljskim elementima.

Svako to individualno iskustvo jeste bazirano na jednom subjektu i taj subjekat zahvaljujući kompleksnosti svog razuma doživljava sebe dijelom kolektivne realnosti. On kolektiv percipira svojim mentalnim sklopom a tu percepciju onda projektuje u sospstvenu predstavu. Razum, stoga, ne prestaje da funkcioniše smću tijela, prestankom rada srca i mozga... razum je sastavni dio namjere, duše. Zato je moguće da Biće kao subjekat doživljava i nastavak realnosti poslije smrti tijela jer se memorija iskustva u tijelu zadržava u razumu te Biće nastavlja da živi kao 'duh' čije tijelo nema zemaljske elemente za svoju osnovu već eterične. Ti eterični elementi tijela nemajui isti denzitet te i ne mogu da služe Biću da na isti način komunicira sa entitetima koji za osnovu svog tijela imaju zemaljske elemente.

Dakle, taj subjekat koji je zajedno sa dušom napustio tijelo više ne upravlja umrlim tijelom, ali i te kako može da ga vidi, koristeći svoj razum i svoje eterično tijelo. I to je opet njegova PREDSTAVA (to je i princip astralnih projekcija). A mi koji ostajemo u ovoj realnosti, dakle koji smo još uvijek dušom i razumom vezani za ovozemaljsko tijelo, mi vidimo umrlo tijelo ali ne i ono eterično, ne onaj duh koji 'lebdi' u eteru i gleda i nas i svoje umrlo tijelo kao sopstvenu predstavu. Svako od nas, svaki subjekat, stvara sopstvenu predstavu o 'sebi i svijetu' a to nam se čini tako uvjerljivo da smatramo da je 'stavran' svijet ono što projektujemo u prostoru, dakle u našoj predstavi, a da ga mi svojim čulima a na račun njegovog 'fizičkog postojanja' primjećujemo i stvaramo slike o njemu u svom umu. Totalno miskoncepcija i obrnuta percepcija i 'svijeta' i samog mehanizma percepcije i projekcije.

Naravdno da MI, tj, ono što mi uvijek jesmo-POSTOJANJE (Biće), nastavlja da postoji i poslije smrti tijela. Međutim, to postojanje nije uslovljeno prošlim tjelesnim iskustvima već ima moć da sopstvena iskustva gradi na zaboravu, ulazeći u nova tjelesna iskustva sa nepogrešivim ciljem; s ciljem da omogući samorealizaciju duše. Stoga, u sledećem iskustvu ja više neći biti ovaj čovjek... ali ću uvijek i nepogrešivo znati da sam to JA. :)
 
Poslednja izmena:
Klikneš na prekidač i u kolu struje na kom se nalazi sijalica nema vise el.energije i sijalica ne svetli!
Isto se desi kad izbije osigurač zbog nekog kvara...Tad ni pokvarena grejalica ne greje...A i živi organizam
počne da se hladi...Po temperaturi leša,patolog zna pre koliko je pokojnik drapnuo...

Opet ti sa istom pricom. Као што каже Шилер:

"Они су као жене које се стално враћају својој првој речи пошто им се умно говорило сатима."

На ту причу о смрти коју износе они који гледају у епрувете и реторте али не умеју да мисле сам много пута одговорио.

Ово је закључак сличан твом. Закључак који износе они који не умеју да о смрти дубље промисле.

ti izgleda nikako da shvatiš da si se rodio i da postojiš?

i da će posle tebe, kad te tojest kremiraju i razduvaju ti pepeo, neki ljudi i dalje da postoje i da govore vidi ovog al se dezintegriso..

А ово је одговор:

Кажеш не могу да схватим да ја,(тј моја субјективна егзистенција) неће постојати а да ће оваква некакава сцена постојати

krema.jpg


Не могу то да схватим јер је то једна наивна заблуда. Зар не можеш то увидети. Кажеш да је та сцена коју замишљаш пред крематоријем доказ да ја нећу постојати а постојаће други људи.
Али то није ДОКАЗ! То је смешна заблуда јер замишљајући ову сцену ЈА ПОСТОЈИМ и ДАЉЕ. Ја је замишљам и то није показатељ нечега што ће се дешавати када никаквог субјекта тј. моје сазнајуће свести не буде?

пс. Јесте да је ова проста рефлексија мисли многима непомјљива упркос свој својој једноставности. Али покушај. размисли?
А када једном успеш можемо закључити да ако нема сазнајућег субјекта нема ни оваквог објективног света кога он опажа а у коме неки људи нешто посматрају. Има онога што се у свести приказује као такво. То нико не спори. То је ствар по себи. Али она није то! Она нимало не личи на ту сцену пред крематоријем или било чим другим што можемо опазити или замислити као субјeкти, као свесна бића у овоме свету. Као што ноте у нотној свесци нису нити личе на мелодију коју означавају.

SUPERKULER
I naravno-taj vise
nije "pri svesti"!:sad2:
Šopi bi dobio keca iz patologije...:mrgreen:
Čak i da je u pravu.taj njegov "predstavljajući subjekat" ima criknuti mozak kao predstavu i nema čime da misli...
Nešto kao mladoženja bez kereca!:hahaha::eek::rotf:

Нико ни не трвди да нас после смрти чека сазнајућа свест. Субјекат и објекат. То су корелати који настају и нестају заједно.

Оно што нас чека после смрти није свест већ нешто трансцендентно, нашој сазнајној свести непојмљиво.

Ове Шопенхурове речи су све што о томе можемо рећи:
Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna.

Шопенхауер
 
Оно што нас чека после смрти није свест већ нешто трансцендентно, нашој сазнајној свести непојмљиво.

Ове Шопенхурове речи су све што о томе можемо рећи:Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna.

Шопенхауер
Šilerove reči se pre odnose na tebe Ozi,a ovaj Šopijev citat govori da ti Šopenhauera ne razumeš sasvim!
(Mislim da ga Borka solidno kapira I da čak I dalje zna da misli!) Naime,iako ga osujećuje logika jezika I lose,neodgovarajuće reči,
Šopenhauer nepogrešivo uočava glavna svojstva duše I njene mogućnosti.To s negacijom mu ostaje od dijalektike (Iako ga nije
voleo,pokupio od Hegela te teze,antiteze I sinteze!) I to ide u vodu! ! !
Međutim,njegova duhovna apercepcija je zasnovana na arhetipskim sećanjima I sasvim je ok.Duša ne može imati razum mozga koji je umro!
Ali ima sećanja! I to nisu sećanja mozga,već "čestica" koje su nas sačinjavale-svaki modalitet svakog kvanta! ! !
Čak sećanje duše ide toliko daleko "napred I nazad" da objašnjava biblijsku priču o pojavama Ilije u raznim periodima istorije Jevreja...Ep o
Gilgamešu doživljava renesansu interesovanja jer mnoge metafore sadrže baš ta sećanja na modalnosti vise života...
Međutim smrt nije novi život,samo fragmenti I zalud se raduju nadobudni-nije to nikakva lepota-surova je to stvarnost!
To potvrđuje ,ne samo moju tezu,da je troposfera planete zemlje Eden biblijski-Raj na Zemlji! Čak bez premca I u našoj Galaksiji...
 
Šilerove reči se pre odnose na tebe Ozi,a ovaj Šopijev citat govori da ti Šopenhauera ne razumeš sasvim!
(Mislim da ga Borka solidno kapira I da čak I dalje zna da misli!) Naime,iako ga osujećuje logika jezika I lose,neodgovarajuće reči,
Šopenhauer nepogrešivo uočava glavna svojstva duše I njene mogućnosti.To s negacijom mu ostaje od dijalektike (Iako ga nije
voleo,pokupio od Hegela te teze,antiteze I sinteze!) I to ide u vodu! ! !
Međutim,njegova duhovna apercepcija je zasnovana na arhetipskim sećanjima I sasvim je ok.Duša ne može imati razum mozga koji je umro!
Ali ima sećanja! I to nisu sećanja mozga,već "čestica" koje su nas sačinjavale-svaki modalitet svakog kvanta! ! !
Čak sećanje duše ide toliko daleko "napred I nazad" da objašnjava biblijsku priču o pojavama Ilije u raznim periodima istorije Jevreja...Ep o
Gilgamešu doživljava renesansu interesovanja jer mnoge metafore sadrže baš ta sećanja na modalnosti vise života...
Međutim smrt nije novi život,samo fragmenti I zalud se raduju nadobudni-nije to nikakva lepota-surova je to stvarnost!
To potvrđuje ,ne samo moju tezu,da je troposfera planete zemlje Eden biblijski-Raj na Zemlji! Čak bez premca I u našoj Galaksiji...

'Raj i pakao' jedino mogu biti tamo gdje TI JESI.
 
sto ste se uhvatili sopenhauera , njegovi zakljucci od pre 200 godina , kad se mnogo toga nije znalo sto se danas zna su uslovljeni jelte tadasnjim znanjima.

misao je zakljucak na osnovu informacija.

doduse jos uvek ne znamo bas potpuno sve o mozgu ali znamo mnogo vise nego tad i znamo da dolazi do hemijsko -elektricnih reakcija koje nam pomazu da mislimo.znaci mi smo mozak i u mozgu smo.

mada moze se reci i da ima neke istine ako se drugacije tumaci ova recenica-

Оно што нас чека после смрти није свест већ нешто трансцендентно, нашој сазнајној свести непојмљиво

nama je nepojmljivo i NISTA tj nista ne mozemo zamisliti jer u nasoj saznajnoj moci je uvek postojalo NESTO
 
sto ste se uhvatili sopenhauera , njegovi zakljucci od pre 200 godina , kad se mnogo toga nije znalo sto se danas zna su uslovljeni jelte tadasnjim znanjima.

misao je zakljucak na osnovu informacija.

doduse jos uvek ne znamo bas potpuno sve o mozgu ali znamo mnogo vise nego tad i znamo da dolazi do hemijsko -elektricnih reakcija koje nam pomazu da mislimo.znaci mi smo mozak i u mozgu smo.

mada moze se reci i da ima neke istine ako se drugacije tumaci ova recenica-

Оно што нас чека после смрти није свест већ нешто трансцендентно, нашој сазнајној свести непојмљиво


nama je nepojmljivo i NISTA tj nista ne mozemo zamisliti jer u nasoj saznajnoj moci je uvek postojalo NESTO
A o čemu ja to u prethodnom postu I pišem?
Jedino što je reč "transcedentno" tj.nesaznajno neprimerena filozofskim tekstovima jer je sama reč metafizićna u tom kontekstu,a rečenice
neprimerene toj reči-klonirani hybrid ili sezon fazona!
Da sam u pravu svedoči toliko istina do kojih su došle nauke,a bile su nepoznate! Tako da je izraz "nesaznajno" vise religijski nego filozofski!
Pravi izraz je "zasad nepoznato" koji je optimističniji I vise u skladu s naukam I ljudskom radoznalom prirodom!
Iako ne marim Hegela (matori prevarant je bio!) ipak je on ispred Šopenhauera jer podcrtava baš taj razumski put ljudske culture (njegov
izraz je "istorijski put",ako se dobro sećam...),dok negativac(:mrgreen:) Šopenhauer zaleđuje stanje u sfingu! Ipak,moram priznati da je u
duhovnom smislu bio senzibilniji!Što ,naravno,"zahvaljujući" nakaradnom nemačkom jeziku nije znao iskazati...:manikir:

Ne dičim se ja ovakvim pisanjem jer sam dosta posle Witgensteina,Deride,Russella,Konta,antropologa Kastenede...Malo mi krivo što kod nas nema hrabrosti na Univerzitetima za ozbiljniju filozofiju,a svedok sam da kapaciteta itekako ima...Kao da su pod pritiskom još uvek tih crvenih metuzalema nastalih
negativnom selekcijom kad je SANU bila samoupravna interesna zajednica naroda I narodnosti na čelu s čika Kobricom...
 
sto ste se uhvatili sopenhauera , njegovi zakljucci od pre 200 godina , kad se mnogo toga nije znalo sto se danas zna su uslovljeni jelte tadasnjim znanjima.

misao je zakljucak na osnovu informacija.

SUPERKULER
Pravi izraz je "zasad nepoznato" koji je optimističniji I vise u skladu s naukam I ljudskom radoznalom prirodom!
Iako ne marim Hegela (matori prevarant je bio!) ipak je on ispred Šopenhauera jer podcrtava baš taj razumski put ljudske culture

Овај први се чуди како то да се држимо знања која су 200 гoдинa стара, као да је Шопенхaуeр износио научнe теореме. Па су оне застареле.
А Драгољуб прво просpе "склад са науком", а онда настави са Хегелом и Шопенхауером. :roll:

Верници у науку!

Да вам поновим да утувите.

Ваша наука са својим методом бави се појавом и само појавом и нема везе са питањем ствари по себи , идеалног и реалног. НАУКА О ТОМЕ НЕМА БЛАГЕ ВЕЗЕ јер је то изван домета њеног метода!
Ма како вам ти било саблажњиво али ваша наука се бави појавом и не додирује суштину света и живота којој можемо прићи уз помоћ филозофије.

Хајде понављајте верници у науку ове Шопенхаурове речи док их не утувите:

Najzad, matematika razmatra puke forme, to jest vreme i prostor, u kojima se - zarad saznanja, svojstvenog subjektu kao jedinki - ideje pojavljuju u bezbrojnim fenomenima. Znači, sve one: etiologija, morfologija i matematika, čiji je zajednički naziv nauka, slede načelo razloga u njegovim raznovrsnim oblicima, i njihova tema ostaje pojava, njeni zakoni, veze i odatle proistekli odnosi.
цитат Шопенхауер

А ако вам је то сувише саблажњиво преселите се на форум природне науке а филзофију оставите онима који могу да је разумеју.
 
ozimane podseticu , filozofija je https://sr.wikipedia.org/sr/Филозофија

i zato se ne mogu zanemariti naucna saznanja u zadnjih 200 godina .


E dobro. Ако на википедији тако пише.

Википедија је ту да објасни шта је филозофија.

Није ни чудо што гледате у ова знања идеализма која износим као теле у шарена врата.
 
Ne možemo zamisliti štošta (ništa,beskonačno,smrt...)što nije imanentno našem ograničenom organizmu s ograničenim
funkcijama,a mozak koji pokušava to da misli je samo jedan od organa tog organizma...
Život ne može da misli smrt jer smrt nije kretanje,a život to jeste.Smrt je I nije,dok život jeste I teče,a smrt stoji nepomićno,zaustavljeno...
Beskonačno je konačnom organizmu,pogotovu organu koji samo "gleda " kroz prozore čula nedomislivo...Najviše što može da shvati je ponavljanj unedogled...:mrgreen:
Nešto što postoji ne vidi ništa-nepostojeće,vidi samo postojeće...
Itd...
Dakle:mozak ljudski je veoma složen organ,ali u odnosu na postojeću stvarnost je primitivan I kao krupno sito-tretira samo krupne I važne stvari-
važne za egzistenciju bića kojim upravlja...Egoistićni mozak ybg...;)
 
Ne možemo zamisliti štošta (ništa,beskonačno,smrt...)što nije imanentno našem ograničenom organizmu s ograničenim
funkcijama,a mozak koji pokušava to da misli je samo jedan od organa tog organizma...
Život ne može da misli smrt jer smrt nije kretanje,a život to jeste.Smrt je I nije,dok život jeste I teče,a smrt stoji nepomićno,zaustavljeno...
Beskonačno je konačnom organizmu,pogotovu organu koji samo "gleda " kroz prozore čula nedomislivo...Najviše što može da shvati je ponavljanj unedogled...:mrgreen:
Nešto što postoji ne vidi ništa-nepostojeće,vidi samo postojeće...
Itd...
Dakle:mozak ljudski je veoma složen organ,ali u odnosu na postojeću stvarnost je primitivan I kao krupno sito-tretira samo krupne I važne stvari-
važne za egzistenciju bića kojim upravlja...Egoistićni mozak ybg...;)

мозак третира што му цивилизација дозволи.
класичани примери су озицава и онајштојок.
а и рибе су корисније од пецароша...
 

Back
Top