Postojimo li i posle smrti?

Da ali ne mogu odmah da odvalim Kvintilion, nego počinjemo sa ciframa koje su nam bliže pameti.

Ali jako je važno da čovek živi Zauvek, a ne samo "dugo," jer u suprotnom je propao u životu.

Тешко теби и свима нама ако би ти се такве жеље оствариле.

Ми јесмо бесмртни али не у смислу вечног живљења на овакав начин у времену, у простору, већ смо вечни у смисилу да наше право биће не познаје време и простор, самим тим ни појмове: почетак, крај, или бескрај. Ништа од тога није примењиво на ствар по себи која чини наш дух.

А што се тиче те твоје жеље за буквалном бесмтрношћу :

Бесмртност на начин вечног трајања овакве егзистенције , у оваквом свету, под оваквим природним законима јесте нешто најгоре што можемо замислити.
Чак и када би били уклоњени сви проблеми егзистенције, чиме би испунили то време?

Као што каже Шопенхауер:
Претпоставимо да је људска раса премештена у Утопију где би све аутоматски расло из земље а печени голубови летели около;,где би свако истог трена нашао своју драгу и не би имао потешкоћа да је задржи; онда би људи умирали од досаде или обесили сами себе, или би се борили, давили и убијали једни друге и тако себи изазвали више патње него што су им сада намењене по природи. Тако да за овакву расу, ниједна другачија егзистенција није погодна.

Шопенхауер Парегра и палипомена

Ту се не би радило о годинама, о деценијама, него о милијардама, о трилионима, о квадралионима година. О вечности! Морали би да исте књиге читамо не неколико пута, него трилионима пута. Да исте сцене и радње понављаш опет и опет...стално понављаш једно исто у вечности.

Замисли ту досаду, ту апатију, тај безизлаз?

Али пустимо такве фантастичне маштарије које изничу из оног нагона воље за животом који је успео да од пакла у свестима људи направи рај кога они желе.
То је мајсторија оне метафизичке воље која нас је довела у ово стање. То је идеал сваког затвора. Учинити да затвореници не знају да су у њему и да уместо да беже желе да у њему буду.

Вратимо се истинама :

Ми јесмо бесмртни, јер никада нити смо настали, нити можемо нестати, него егзистирамо на начин квалитативне множине, одувек. Почетак има само ова представа у којој смо, она има и крај. Али наше суштинско биће, наш дух не познаје нити почетак, нити крај, нити бескарај.

У том смислу јесмо бесмртни.
 
Da ali pod Večnim životom ne mislim da hrišćanske halucinacije, nego na ovozemaljski život.

Znači, upotrebiš tehnologiju za lečenje starosti, i onda živiš 1000, 10.000 godina, und so weiter.

Dosadno. Ovako kratko je intenzivno uzbudjujuce.


Ako se ko seca onih opasnih dečijih igrarija " padanja u nesvest " , a ko to nije probao onda ne zna sta sve moze mozak da smisli sa povećanjem azota u krvi , i kakvi filmovi i bajke prodju u javi za tih nekoliko minuta......................

Hladno molim jedno objasnjenje na hibernejtedskom jeziku, sta se ovde htelo reci.
 
Propadljivost je drugo ime za entropiju...-273 o C neumoljivo...
Ovaj univerzum je samo virtuelna stvarnost. Činjenica da se on jednosmerno povećava u entropiji, ne znači da taj problem ne može biti prevaziđen.

Naime, možemo lansirati novi baby univerzum kada dođe vreme za krečenje.


Ту се не би радило о годинама, о деценијама, него о милијардама, о трилионима, о квадралионима година. О вечности! Морали би да исте књиге читамо не неколико пута, него трилионима пута. Да исте сцене и радње понављаш опет и опет...стално понављаш једно исто у вечности.

Замисли ту досаду, ту апатију, тај безизлаз?
Onaj ko je mrtav, nije uspeo u životu, to je prilično jednostavan fakat.

Zato moramo kontinuirano biti živi, i ispunjavati vreme sadržajima i vannastavnim aktivnostima.
 
Ovaj univerzum je samo virtuelna stvarnost. Činjenica da se on jednosmerno povećava u entropiji, ne znači da taj problem ne može biti prevaziđen.

Naime, možemo lansirati novi baby univerzum kada dođe vreme za krečenje.



Onaj ko je mrtav, nije uspeo u životu, to je prilično jednostavan fakat.

Zato moramo kontinuirano biti živi, i ispunjavati vreme sadržajima i vannastavnim aktivnostima.
Sumnjiva si mi-govoriš kao oni gurui-grebatori...
Ovde smo i Ozi i ja izblamirali onog Ošoa sa sličnim stavovima,zato-koriguj se malo...:mrgreen:
(I vračaj onaj dekolte!:rumenko::lol:)
 
Sumnjiva si mi-govoriš kao oni gurui-grebatori...
Ovde smo i Ozi i ja izblamirali onog Ošoa sa sličnim stavovima,zato-koriguj se malo...:mrgreen:
(I vračaj onaj dekolte!:rumenko::lol:)
Mislim da je cilj u životu imati Blažena iskustva, a izbegavati negativna.

Ako je neko mrtav, onda ne može imati negativna, ali ni blažena iskustva.

Zato smatram da treba uvek biti živ, a potom obezbediti sebi Blažena iskustva.

Čak i religija gravitira ka ovom konceptu, kroz njihovu zamisao o raju.
 
OZIMAN

"To ti veruj. Ja ne verujem..znam. А знаћеш и ти ако успеш појмити шта је Барклијева крелативност субјекта и објекта. Јер у том непосредном увиду садржисе аподиктички доказ да ствар по себи , у којој смо били пре буђења свести и у коју ћемо бити после њеног гашења јесте нешто. Ма шта то било. "

A koji je dokaz da cemo biti posle gasenja svesti u njoj?
 
A koji je dokaz da cemo biti posle gasenja svesti u njoj?

Оно што нас заклања од ствaри по себи, од наше праве метафизичке суштине, јесте интелект, та једна тенденција воље звана "хтети сазнати". Она чини да своју метафизичку суштину видимо као сенку на зиду пећине уместо непосредно. Она доводи простор и време, и каузалитет и од нашег сопственог бића које у себи садржи све и свја на начин прожимања...чини обичну слику, представу.

Сада, можемо претпоставити да догађај звани "смрт" склања ту тенденцију воље на страну и тиме разоткрива ствар по себи непосредно. Али као што сам већ писао не мора за значи. Можда та тенденција наставља са својом функцијом и даље.
Па после смрти можда имамо нешто слично као и до сада ....попут овога:

Videćeš svoj dom, prisutne, svoje rođake, i leš, i pomislićeš, »Ja sam mrtav! Šta da radim?«, a, budući da će te tištati osećanje silovite tuge, misao će ti se javiti, »O, šta sve ne bih dao da posednem telo!« I, tako misleći, posvuda lutaćeš tragajući za telom.
Čak iako si mogao da uđeš u svoje mrtvo telo već devet puta zahvaljujući dugom vremenskom razdoblju tokom kojeg si boravio u Čonjid Bardou ono se već smrzlo, ako je zima, istrulilo je, ako je leto, ili su ga, pak, tvoji rođaci već spalili ili zakopali, ili su ga bacili u vodu, ili su ga izložili pticama i divljim zverima. Zbog toga što ne nalaziš ni jedno mesto kojem bi se priklonio, ti ćeš biti nezadovoljan i imaćeš osećaj kao da si stisnut u pukotinama i naborima između stenja i kamenja. Iskušavanje ovakve vrste jada odigrava se u Posrednom stanju kada tragaš za ponovnim rođenjem.

Tibetanska knjiga mrtvih
 
Оно што нас заклања од ствaри по себи, од наше праве метафизичке суштине, јесте интелект, та једна тенденција воље звана "хтети сазнати". Она чини да своју метафизичку суштину видимо као сенку на зиду пећине уместо непосредно. Она доводи простор и време, и каузалитет и од нашег сопственог бића које у себи садржи све и свја на начин прожимања...чини обичну слику, представу.

Сада, можемо претпоставити да догађај звани "смрт" склања ту тенденцију воље на страну и тиме разоткрива ствар по себи непосредно. Али ако што сам већ писао не мора за значи. Можда та тенденција наставља са својом функцијом и даље.
Па после смрти можда имамо нешто слично као и до сада ....попут овога:

Nisam pitao da li sigurno dolazimo odmah do stvari po sebi ili nakon 1000 reinkarnacija (a reinkarnaciju si uzeo apriori) nego je problematicna tvrdnja da li se do nje uopste dolazi i da li treba da se dodje. Jer to vise nije stvar uvida kao kod Kanta, Barklija, Loka vec logicki zakljucak proistekao iz religioznog sistema.
 
Bogovi Olimpa su imali osobine ljudi, medju njima je često vladala svadja,
incestni brakovi (Zevs je ozenjen svojom sestrom itd.),
a to je cesto ljutilo tadasnju aristokratiju, pa ce Heraklit Homera i Hesioda
nazvati neznalicama ("mnogoznanje ne uci pameti" - rekao je, misleci na Homera, Hesioda i
Pitagoru), kritikujuci posebno Homera je u Ilijadi bogovima dao ljudske osobine.

Orfej (Tračanin-tako se misli) je osnovao Dionisijeve misterije.
Orfistička sekta je bila tajna. Ovde se, kod orfika, prvi put pojavljuje "vaskrsnuće" – Titani, nosioci zla
ubijaju Dionisa, Zevs ga oživljava u zadnjem trenutku progutavši Dionisovo srce koje je spasila boginja Atena.
Tako se rodi novi Dionis (ovo nam nešto poznato - vaskrsnuce !!!) Orfej je uneo Dionisove misterije u svoj kult: Dionisov kult,
duboko utkan o orfičku sektu – veselje i orgijanje do iznemoglosti trebao je biti ventil, olakšanje, najnižim slojevima, da bi se kasnije
mogli vratiti čisti i odgovoriti zahtevima kulta. U orfičkom učenju javlja se novo učenje o duši, potpuno različito od Homerovog,
kod kojeg je život duše kad se razdvoji od tela, samo život senke i u tome nema ništa dobro.
Orfici prvi put uvode besmrtnost duše.
Kod orfičara duša je božanskog porekla, telo je njen grob i ona stalno teži da se uzdigne iznad tela i vrati u prvobitno boravište – bogovima.
Orfičari, uvode novu “teoriju”, shvatanje da se na drugom svetu vrši pravednost i da svako dobija nagradu i kaznu, prema svojim delima.
Širio se medju siromašnim slojevima društva. Posvećeni su morali verovati u ono što im se nudi – dogma (pojavljuje se prvi put),
nisi mogao da budeš deo sekte ako si preispitivao veru u besmrtnost duše i veru u ponovno rađanje.

Širenjem, orfička sekta doživljava razne uticaje, a sve više se širi i među aristokratijom, koja traži oproštaj za svoje grehe,
očekujući bolji “tretman” posle smrti. Ova sekta je imala veliki uticaj na Pitagoru, Empedokla i Platona. Platon će razviti
teoriju o besmrtnosti duše, dace i pet dokaza o njenoj besmrtnost u svom cuvenom "spisu" Fedon,
u opisu poslednjeg dana Sokratovog zivota. U osnovi svega, tj. cilj i namera, je staro mišljenje grčkih filozofa još od Heraklita: narod je stoka i narod uvek
treba držati u strahu. Po predanju: Zevs, kad je video da je ljudski rod pred propašću poslao boginju Hermiju da svakom čoveku podeli stid i pravednost.
Kasnije ce uslediti i strah, jer ljudi su po prirodi besdidni i nepravedni.

Dalji razvoj hrišćanstva je uglavnom poznat pa će uz Platona, neoplatoničar Plotin biti glavni oslonac hrišćanstva.
 
Nisam pitao da li sigurno dolazimo odmah do stvari po sebi ili nakon 1000 reinkarnacija (a reinkarnaciju si uzeo apriori) nego je problematicna tvrdnja da li se do nje uopste dolazi i da li treba da se dodje.

Nemamo шта долазити до ње када смо већ у њој. Ствар по себи је наша метафизичка суштина од које нас заклања само интелект и његове форме простора , времена и каузалитета.

" Traženo značenje sveta, koji preda mnom stoji prosto kao moja predstava, ili prelaz od njega kao puke predstave saznavalačkog subjekta ka nečem što on osim nje još može da bude, nikad se neće naći, ako sam istraživač ne bude i nešto drugo sem što je čisto saznavalački subjekt (okrilaćena anđeoska glava bez tela)."
Sopenahuer

Јер ми јесмо нешто друго од сазнавалачког субјекта. Вољу не сазнајемо, трајање не сазнајемо..већ НЕПОСРЕДНО увиђамо као своју суштину.

Тако да можемо претпоставити да ћемо до тога што сада само нејасно као магловиту ресу увиђамо иза интелекта некaда и потпуно непосредно доћи.

Јер:
Kad ja bejah malo dete kao dete govorah, kao dete mišljah, kao dete razmišljah; a kad postadoh čovek, odbacih detinjstvo.
Tako sad vidimo kao kroz staklo, u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.

Novi zavet - Корићанима 3. 18
 
Na ovu temu je ustvari lako odgovoriti !
Ja znam, pa ću i vas kolege podučiti !!

Kad god naiđete na slična pitanja,
možete se poslužiti sledećom analitičkom tehnikom :

Interesuje nas da li postojimo posle smrti ( ma šta to značilo ) !
E pa lepo,
svako neka sebi postavi pitanje o mušici koju vidi, ili mravu ili komarcu ..

Dakle,
da li postoji komarac posle njegove mu smrti ?

Nadam se da sad vidite stvarnost mnogo jasnije
i svoju ulogu u svemirskom prostranstvu !
 
Na ovu temu je ustvari lako odgovoriti !
Ja znam, pa ću i vas kolege podučiti !!

Kad god naiđete na slična pitanja,
možete se poslužiti sledećom analitičkom tehnikom :

Interesuje nas da li postojimo posle smrti ( ma šta to značilo ) !
E pa lepo,
svako neka sebi postavi pitanje o mušici koju vidi, ili mravu ili komarcu ..

Dakle,
da li postoji komarac posle njegove mu smrti ?

Наравно да постоји. Оно што видиш и зовеш "комарац" јесте слика, опажај у твојој свести који постоји као такав само у њој. Изван свести, изван представе, нема никаквог комарца већ ствари по себи која садржи једну тенденцију која се у свестима објективише као комарац.
Та тенденција је метафизички ентитет који нити настаје нити нестаје него постоји на начин квалитативне множине , на начин прожимања који не познаје нити простор нити време, нити узрочност.

Тако да када убијеш комарца утицао си једино на појаву не и на ту тенденцију.

Jer:
Nema razloga zaključiti da se zato što je tu prestao organski život i ona sila, koja ga je dotad pokretala, pretvorila ni u šta, baš kao što nema razloga da se iz mirujućeg vretena zaključi o preljinoj smrti. Kada se klatno, našavši ponovo svoje težište, umiri i tako prestane njegov prividni individualni život, niko neće pomisliti da je tada gravitacija uništena, nego svako zna da je ona i dalje aktivna u bezbroj pojava.

Sopenhauer
 
Наравно да постоји.
Jer:
Nema razloga zaključiti da se zato što je tu prestao organski život i ona sila, koja ga je dotad pokretala, pretvorila ni u šta, baš kao što nema razloga da se iz mirujućeg vretena zaključi o preljinoj smrti. Kada se klatno, našavši ponovo svoje težište, umiri i tako prestane njegov prividni individualni život, niko neće pomisliti da je tada gravitacija uništena, nego svako zna da je ona i dalje aktivna u bezbroj pojava.

Sopenhauer
lepo se vidi kako razumeš ti njega. on tvrdi da nema razloga zaključivati da je prestao da postoji. što znači nema osnova zaključivati ni da postoji.

a kada bi šopen kauzalnost uzeo kao svojstvo i onoga što zove "stvari po sebi" onda bi smeo i dalje rasudjivati o njegovoj sudbini.
 
lepo se vidi kako razumeš ti njega. on tvrdi da nema razloga zaključivati da je prestao da postoji. što znači nema osnova zaključivati ni da postoji.

Јел то то твоје узвишено генијално поимање?

Ако нешто није престало да постоји, то значи да не можемо из тога ( што није престало да постоји) , закључивати да постоји.
 
Poslednja izmena:
Јел то то твоје узвишено генијално поимање?
Ако нешто ниjе престало да постоји, то значи да не можемо из тога ( што није престало да постоји) , закључивати да постоји.у јеее! Која ингениозност!:worth:
a ko kaže da nije?

tvoj šopen je bio dovoljno pametan da ne piše kao ti. šta znam. možda je pamet do prevodioca.)

još jedom pročitaj njegovu rečenicu. strogo veli nema razloga zaključiti. misli se doći do istinitog suda da ne postoji. jednostavno se ne zna. stoga on neće da napiše da postoji,- ni da ne postoji. no odbacuje mogućnost dokazivanja da više ne postoji.


a kada bi šopen kauzalnost uzeo kao svojstvo i onoga što zove "stvari po sebi" onda bi smeo i dalje rasudjivati o njegovoj sudbini.
pa, ako bi stvar po sebi bila nekauzalna, onda bi bila ničim uslovljena pa o njoj najpre nebi vredelo ni razglabati.
dogadjaji bi se dešavali nezavisno od bilo čega. pa ovaj svet nebi bio kauzalan ni na nivou ljudske predstave, ako bi do nje ikako moglo doći.


stoga se osim postojanja ima i drugo svojstvo "stvari po sebi" a to je uzročno posledični sled dogadjaja u "njoj". svojstvo kauzalnosti.

za svaki slučaj nalepiš iznad monitora.
akauzalno=nemoguće.
 
Poslednja izmena:
a ko kaže da nije? tvoj šopen je bio dovoljno pametan da ne piše kao ti.

još jedom pročitaj njegovu rečenicu. strogo veli nema razloga zaključiti. misli se doći do istinitog suda da ne postoji. jednostavno se ne zna. stoga on neće da napiše da postoji,- ni da ne postoji. no odbacuje mogućnost dokazivanja da više ne postoji.


a kada bi šopen kauzalnost uzeo kao svojstvo i onoga što zove "stvari po sebi" onda bi smeo i dalje rasudjivati o njegovoj sudbini.
pa, ako bi stvar po sebi bila nekauzalna onda bi bila ničim uslovljena pa o njoj najpre nebi vredelo ni razglabati.
dogadjaji bi se dešavali nezavisno od bilo čega. pa ovaj svet nebi bio kauzalan ni na nivou ljudske predstave, ako bi do nje ikako moglo doći.


stoga se osim postojanja ima i drugo svojstvo "stvari po sebi" a to je uzročno posledični sled dogadjaja u "njoj". svojstvo kauzalnosti.

za svaki slučaj nalepiš iznad monitora.
akauzalno=nemoguće.

Aman covece, jel ti kapiras da sa tvojom tvrdnjom da je sve kauzalno moras i Boga staviti u kauzalitet? Kako mozes da trubis o Bogu a istovremeno govoris da akauzalno ne postoji?
 
a ko kaže da nije?

tvoj šopen je bio dovoljno pametan da ne piše kao ti. šta znam. možda je pamet do prevodioca.)

još jedom pročitaj njegovu rečenicu. strogo veli nema razloga zaključiti. misli se doći do istinitog suda da ne postoji.

Ево ти та његова реченица:

Nema razloga zaključiti da se zato što je tu prestao organski život i ona sila, koja ga je dotad pokretala, pretvorila ni u šta, baš kao što nema razloga da se iz mirujućeg vretena zaključi o preljinoj smrti.

И како си ти то молим сконтао да он каже да не знамо да ли је сила која је покретала комарца престала да постоји или не.

Он изричито каже...да НИЈЕ ПРЕСТАЛА ДА ПОСТОЈИ..КАО ШТО НИЈЕ!
Као што када се се клатно сата заустави не можемо закључити из тога да је сила гравитације која га је покретала престала да постоји Већ знамо да постоји и даље.
. То је метафора која указује на животну силу као оно што она јесте.. СИЛА и да као таква не несзатје када се њено испољење појави престане.

Јел тако тешко ово сконтати? Јел тако изван могућности твог поимања.?
 
Ево ти та његова реченица:
Nema razloga zaključiti da se zato što je tu prestao organski život i ona sila, koja ga je dotad pokretala, pretvorila ni u šta,baš kao što nema razloga da se iz mirujućeg vretena zaključi o preljinoj smrti.
И како си ти то молим сконтао да он каже да не знамо да ли је сила која је покретала комарца престала да постоји или не.
Он изричито каже...да НИЈЕ ПРЕСТАЛА ДА ПОСТОЈИ..КАО ШТО НИЈЕ!
Као што када се се клатно сата заустави не можемо закључити из тога да је сила гравитације која га је покретала престала да постоји Већ знамо да постоји и даље.
. То је метафора која указује на животну силу као оно што она јесте.. СИЛА и да као таква не несзатје када се њено испољење појави престане.

Јел тако тешко ово сконтати? Јел тако изван могућности твог поимања.?
pa što ti je onda trebalo toliko dugo. nije prestala sila koja ga je dotad pokretala. zaključak da komarac i dalje postoji je tvoj dodatak.
Наравно да постоји.

"postojanja sile koja ga je dotad pokretala" govori da šopen podrazumeva da "stvar po sebi" ima svojstvo kauzalnosti. a da ne može drugačije sledi iz onog mog prethodnog obrazlaganja.


tako o "stvari po sebi" znamo ne samo da postoji, no i da su dogadjanja u njoj uzročno-posledična.

ima li još štogod o "stvari po sebi" što možemo apsolutno istinito znati/tvrditi?
 
Poslednja izmena:
pa što ti je onda trebalo toliko dugo. nije prestala sila koja ga je dotad pokretala. zaključak da komarac i dalje postoji je tvoj dodatak.

"postojanja sile koja ga je dotad pokretala" govori da šopen podrzumeva da "stvar po sebi" ima svojstvo kauzalnosti. a da ne može drugačije sledi iz onog mog prethodnog obrazlaganja.

To je проблем вас који се не можете удостојити да нешто научите у животу него доносите закључке и износите критике читавих филозофских система на основу неког цитата или једне реченице. Ти си прочитао ту једну реченицу и донео свој цењени закључак.

Да си се удостојио да узмеш књигу у руке и уместо што паламудиш , знао би да je однос ствари по себи и појаве или однос воље и представе својеврстан однос који није каузалан.

Воља нити је узрок нити последица, она није на каузалном ланцу. Нема на том ланцу воље као карике него узрок покретања неког тела је друго тело а не воља. Однос воље и представе је својеврстан однос кога можемо схавтити једино непосредно..

Identičnost volje i tela je sasvim posebna vrsta saznanja čija se istina upravo stoga ne može zapravo uvrstiti ni u jednu od četiri rubrike na koje sam razdelio sve istine; naime, nju ne mogu da uvrstim ni u logičke, ni u empirijske, ni u transcendentalne, ni u metalogičke istine: jer ona nije - poput ovih istina - veza apstraktne predstave s nekom drugačijom predstavom ili s nužnom formom intuitivnog ili apstraktnog predstavljanja; ona je veza suda sa odnosom koji postoji između opažajne predstave, to jest tela, i nečeg što uopšte nije predstava, već je nešto što se od nje toto genere razlikuje: volja. Zato bih želeo da ovu istinu razlučim od svih ostalih istina i da je nazovem filozofskom istinom svoje vrste. Nju možemo da izrazimo na nacin: moje telo i moja volja su jedno; ili, ono što kao opažajnu predstavu nazivam svojim telom, to nazivam svojom voljom ukoliko sam svog tela svestan na sasvim različit način, koji se ne može uporediti sa nijednim drugim načinom; ili, moje telo je objektivitet moje volje; ili, bez obzira na to što je moje telo moja predstava, ono je još samo moja volja, itd.

Sopenahuer
 

Back
Top