Postoje li neuzročni dogadjaji?

Ako ćeš tako onda evo ti jedna druga priča.....
Bibliju su stvorili ljudi, prvo kao usmeno a kasnije kao pisano predanje. Ono što je najvažnije u Bibliji to je naznačavanje strogih zakon koji vladaju u psihi čoveka i društva kao celine. Znači, Biblija samo navodi ljude kako da se upravljaju po tim zakonima, da im bude dobro a ne zlo. A da li će ljudi (nauka) jednog dana biti u stanju da dođu do saznanja šta stoji iza svih zakona? Ja iskreno mislim da hoće.
 
Pa ako ga ne analiziras onda neznas kakav je i sto mu je po volji, pa neznas ni voli li te onda i kako to da 'postignes'.
Nema svrhe analizirati - to ti otprilike znaci isto sto i 'nema svrhe upoznati, znati ista o Bogu'? Samo sto koristis 'naucniju' rijec?

tihi i prle i paja, ringe, ringe, raja...i jedno jaje muć! ... tihi ćuć!! i neka tebe tamo ćuć, dok ne odu patak paja i ostala raja ...
č o v e č eeeeeeeee! čitaš li ti ovo što pišeš (ako ti pišeš)?
analiziraš Boga da bi znao kakav je i i šta mu je po volji i da bi sve saznao??!!
????????????????????
no,dobro.kao hrisćanka opraštam ti sve i nudim ti ono, što najviše voliš . činjenice.
1.mi možemo analizirati skakavca i čupati mu krila i nogice i secirati žabice i sve to prevoditi na naučni jezik, ALI, suštinu običnog skakavca,žabe i muve i crva ne možemo znati...običnog crva čoveče.a ti hoćeš da analiziraš Boga.
2.ako si nevernik neka si i to je legitimno. ali, nije dobro ako truješ iz neznanja i ako te ne opominje emanacija Boga iz svega...ma, osvrni se i pitaj samo ono što je dato za pitanje, a u savršenstvu uživaj.ili prosto, probaj da veruješ.biće ti bolje,bićeš mirniji, veruj mi prle, mir s tobom.
3.ja pišem brzo i namerno vučem mala slova.medjutim, ne bih rekla da je kod tebe namerno to što ne znaš i sa mnom i sl. pišeš zajedno, a npr. umesto reči sumnjam pišeš sumljam...prvo Pravopis u ruke pa onda Bibliju, naučniče!!
 
Patak, a gde si ti to video vernika koji ne plače za svojim rodom?

Ja to još nisam video... Mislim da ljudi plaču zbog sebe, zbog svog straha od smrti, zato što jednog dana tu vide sebe a ne zato što žale druge. Tu se vidi koliki je ko vernik! Onaj ko je siguran da Bog postoji kada mu umre rod smejao bi se jer bi znao da je to Bog odredio, da je to uzrok - posledica na koju ne može uticati, a opet to se ne dešava - više je onih koji plaču.

Danas mnogi sebe smatraju vernicima, zaklinju se u Boga, prihvataju neke glupe običaje koje im je društvo nametnulo, a kada dođe test njihove vere rone suze.... U tom svetlu u kojem većina vidi Boga on sigurno ne postoji. Ljudi tripuju da u nešto veruju a ne znaju ni u šta veruju, ni zašto veruju.
Ne može se verovati u nešto nedefinisano jer to je lažna vera!
 
čovek veruje jer sve ne MOŽE definisati. upravo iz limitiranosti i konačnosti i ako hoćete iz straha, on v e r u j e.pa kada se pritom opredeli za Jednog ili trojednog ili za nešto drugo, to istog trenutka za njega postaje ODREDJENO i samim tim dovoljno. dakle, ne mora se definisati po uzročnom sledu stvari kao bilo koja racionalizovana ovostrana slika.ono je već definisano našom ograničenom pozicijom u vremenu i prostoru...
što se tiče plača, ne mogu da v e r u j e m da jednu tako prozaičnu situaciju postavljate kao predmetnu za sumnju i da donosite tako brzoplete zaključke. šta je čudno u emociji kojom pratimo gubitak voljenog? jeste li nekada izgubili neku STVAR za koju ste bili vezani? lančić na primer? jeste li nekada izgubili neki novac? je li vam došlo da plačete? ili ste bili potpuno mirni jer ZNATE da je tako trebalo da bude? ma kako da ne.a misao da treba nastaviti život bez neke drage osobe treba, po vašem mišljenju, prevazići i još se radovati jer je to - viši sud?!
predlažem da napustimo sučeljavanje oko kauzaliteta na ovoj liniji i da se vratimo osnovnim pozicijama na kojima analitičko preispitivanje može pomerati vrednosne i logičke determinante.
 
čovek veruje jer sve ne MOŽE definisati. upravo iz limitiranosti i konačnosti i ako hoćete iz straha, on v e r u j e.pa kada se pritom opredeli za Jednog ili trojednog ili za nešto drugo, to istog trenutka za njega postaje ODREDJENO i samim tim dovoljno. dakle, ne mora se definisati po uzročnom sledu stvari kao bilo koja racionalizovana ovostrana slika.ono je već definisano našom ograničenom pozicijom u vremenu i prostoru...
što se tiče plača, ne mogu da v e r u j e m da jednu tako prozaičnu situaciju postavljate kao predmetnu za sumnju i da donosite tako brzoplete zaključke. šta je čudno u emociji kojom pratimo gubitak voljenog? jeste li nekada izgubili neku STVAR za koju ste bili vezani? lančić na primer? jeste li nekada izgubili neki novac? je li vam došlo da plačete? ili ste bili potpuno mirni jer ZNATE da je tako trebalo da bude? ma kako da ne.a misao da treba nastaviti život bez neke drage osobe treba, po vašem mišljenju, prevazići i još se radovati jer je to - viši sud?!
predlažem da napustimo sučeljavanje oko kauzaliteta na ovoj liniji i da se vratimo osnovnim pozicijama na kojima analitičko preispitivanje može pomerati vrednosne i logičke determinante.
Čovek veruje iz različitih razloga: zato što je tako vaspitavan, zato što ima potrebu da u nešto veruje i - da, iz straha od smrti. Ali, ako govorimo o strahu, taj strah je ujedno i dokaz da je čovek egocentričan. On, dakle, ne želi da tek tako nestane sa ovog sveta. Ne može da se suoči sa spoznajom da ga jednog dana više neće biti, tj. da neće biti prisutan da posmatra i učestvuje u svetu oko sebe. No, živeti u takvom strahu znači i propustiti uživanje u životu.
Ograničenost (naša) u vremenu i prostoru vrlo je relativna. Sa aspekta nekog, ko je ateista, mislim da se spoznaja o toj, sopstvenoj ograničenosti prevazilazi samospoznajom o svrsi života. Rodiš se, rasteš, sazrevaš, dobiješ decu, ostvariš se na emotivnom i profesionalnom planu i... onda dođe smrt. U trenutku tvoje, moje smrti rodi se neko drugi i prolazi kroz istovetan ciklus, koji bi se, s razlogom, mogao nazvati "krug života".
Emocija (tuga, očaj) usled gubitka nekog dragog jeste normalna pojava, zato što taj više nije fizički prisutan; ne možemo ga čuti, niti dodirnuti. Čovek mora da prihvati smrt svog bližnjeg - ne kao neki fatum, već kao rezultat bolesti, starosti ili sticaj drugih okolnosti. Ali za izgubljenim predmetima ne treba očajavati; najčešće smo mi jedini krivci kad izgubimo novac, lančić itd. Zaradimo drugi novac, kupimo novi lančić. Pokojnika, koji nam je bio drag, ne možemo ni kupiti, ni zameniti drugom osobom. U pitanju su različite vrste emocija.
 
borče, promašio si temu.nije bilo riječi o različitim emocijama nego upravo o jedinstvenom,zajedničkom imenitelju različitih situacija u kojima se ispoljava vezanost odnosno misao o (ne)podnošljivosti gubitka. tačno je da se smrt mora prihvatiti i to čovek svakako čini čak i u najvećim tragedijama (niche-u čoveku postoje visine sa kojih čak ni tragedija ne izgleda tragično), ali, teško se prihvata ono što sledi bez onog na šta smo bili upućeni i sa čime smo živeli i na šta smo računali i šta/koga smo voleli.
no,to je odveć ljudski pa stoga verovatno nije u tvom punom domašaju, borče za životinje...
 
borče, promašio si temu.nije bilo riječi o različitim emocijama nego upravo o jedinstvenom,zajedničkom imenitelju različitih situacija u kojima se ispoljava vezanost odnosno misao o (ne)podnošljivosti gubitka. tačno je da se smrt mora prihvatiti i to čovek svakako čini čak i u najvećim tragedijama (niche-u čoveku postoje visine sa kojih čak ni tragedija ne izgleda tragično), ali, teško se prihvata ono što sledi bez onog na šta smo bili upućeni i sa čime smo živeli i na šta smo računali i šta/koga smo voleli.
no,to je odveć ljudski pa stoga verovatno nije u tvom punom domašaju, borče za životinje...
:D
Borac za svašta, pa i za ljudska prava. Cinizam nije na mestu, a nije ni vrlina.

Moj post je samo reakcija na tvoj komentar. Nemam pretenzije da učestvujem u diskusiji.
Prihvatiti "ono što sledi, bez onog na šta smo bili upućeni itd." jeste odraz snage naše volje. A volja je osnov želje za životom, tj. potrebe za egzistencijom.
No comment.
 
čak i onda kada se neko izbeči na drugoga tokom govora tog drugoga, jasno je da on (izbečeni) učestvuje u diskusiji i da neverbalna komunikacija ne može amnestirati odgovornosti za učinjeno.
nego, nema veze. prihvatam ovaj drugi dio oko volje.volja mi je omiljeni pojam a posebno u šopenhauerovoj interpretaciji.
...i nije bilo cinizma.
 
:D
Borac za svašta, pa i za ljudska prava. Cinizam nije na mestu, a nije ni vrlina.

Moj post je samo reakcija na tvoj komentar. Nemam pretenzije da učestvujem u diskusiji.
Prihvatiti "ono što sledi, bez onog na šta smo bili upućeni itd." jeste odraz snage naše volje. A volja je osnov želje za životom, tj. potrebe za egzistencijom.
No comment.

Neko ko misli da je covek (PO PITANJU EMOCIJA) isto sto i zivotinja, da nema 'emocije' nego, da su emocije 'laz' nastala pod uticajem bioloskihfizioloskih kakvih li procesa, i neko ko misli da covjek, kao i zivotinje, nema slobodnu volju - kritikovao te da ti nisi za 'ovu temu' jer se ti zalazes za zivotinje. Samo sto ta osoba i na covjeka gleda kao na zivotinju. A neko ko vjeruje u fatum,sudbinu, itd, programiranost (fizioloska) itd. izjavio je da bas voli Sopenhauerovu 'slobodnu volju', da vjeruje u slobodu volje itd.

Sve budala do budale na ovaj forum, pricaju cas jedno cas drugo..
au... tek sad vidi:roll: pa obije gluposti je rekla ista osoba:roll::roll::roll::roll::roll:
tuga i zalost,..:cry:
 
nesto sto ima veze sa ovom temom (pisem za nove koji ce mozda doc na temu, posto ovi do sad se nisu dokazali) je i upravo ovo o cemu sam gore pricao. Osobe koje pricaju cas jedno cas NE SAMO drugo, vec DIJAMETRALNO SUPROTNO od njihove prvobitne izjave, a da pri tom ne povuku prvobitnu izjavu...vjerovatno i misle jednako 'rascijepljeno'. Taj tako precest fenomen da bi se zvao fenomenom zvao se nekad (neznam danasnji recnik) u psihijatriji histericna podijeljenost (volje).

Primjer za tezi oblik te histerije moze biti recimo osoba koja istovremeno voli Sopenhauerovu (krajnje ateisticku i, cak stavise, anti-teisticku...) i Hriscansku filozofiju! Zaista, jeste da izgleda nevjerovatno, ali cak i tolika bolesnost postoji!
 
Neko ko misli da je covek (PO PITANJU EMOCIJA) isto sto i zivotinja, da nema 'emocije' nego, da su emocije 'laz' nastala pod uticajem bioloskihfizioloskih kakvih li procesa, i neko ko misli da covjek, kao i zivotinje, nema slobodnu volju - kritikovao te da ti nisi za 'ovu temu' jer se ti zalazes za zivotinje. Samo sto ta osoba i na covjeka gleda kao na zivotinju. A neko ko vjeruje u fatum,sudbinu, itd, programiranost (fizioloska) itd. izjavio je da bas voli Sopenhauerovu 'slobodnu volju', da vjeruje u slobodu volje itd.

Sve budala do budale na ovaj forum, pricaju cas jedno cas drugo..
au... tek sad vidi:roll: pa obije gluposti je rekla ista osoba:roll::roll::roll::roll::roll:
tuga i zalost,..:cry:

...delfini se razlikuju od ostalih stvorenja jer imaju neku malu "prednost" kao što mi imamo neke "prednosti" u odnosu na njih i ostale životinje.
ma, da skratim, čovek je u osnovi životinja koja za razliku od drugih, ima, izmedju ostalog, i slobodnu volju.i to je u redu. ALI, shvati čoveče, ta volja ima ovostrani prizvuk.ona počinje i završava u okviru: jesti u restoranu, piti sa društvom, igrati fudbal, pisati, raditi, boriti se...dakle, očitava se kao imati je ili nemati isključivo zarad postizanja kvaliteta zivota koji je dat BEZ naše volje.
nego, ne vredi dalje objašnjavati. kada se usudjuješ da pominješ šopenhauera i slobodnu volju na ovako prozaičan način, svaki sledeći pokušaj samo je dodatno cementiranje tvog
neznanja.i nije to slobodna volja, čudni čoveče, već tzv."slepa tendencija" koja se očitava u svemu kao večna i nepresušna jer kako taj čika kaže: -svaki dostignuti cilj nije konačno postignuće već novo ishodište za nova stremljenja- a kada se radi o takvoj kategoriji onda pojam "slobodno" ne igra.kao što ne igra ni "rastezanje" Bozje egzistencije na način kako to ti tumačiš u svojoj isključivosti.
a ne igraju ni otpisani više.
...i još jednom ono glavno: UZMI PRAVOPIS!! kaže se: na forumu umesto na forum, ne znam se piše odvojeno itd.
 
mogo bih da navedem djelove dje Sopenhauer prica BAS u vezi zalosti kad neko umre, i tu zauzima stav suprotan tvome Helena, i tu se cak odusevljava time sto su neki narodi na grobovima i kovcezima gravirali scene seksa, hrane, lova, pijanki, sviraca....veselja.

Mislim da je dovoljno sto sam te podsjetijo toga, posto izgleda imas zestoku zaboravnost u vezi toga sto si od njega citala. Uzmi u ruke Sopenhauera i nadji dio koji se tice ove teme,....dakle, glupo je sto se pozivas na nekoga ko ima misljenje SUPROTNO.
 
...ako budeš dovoljno tih u svojoj upadljivosti, i ako zaroniš u literaturu, ali ozbiljno, čućeš i ničea kako na samrti, doziva Boga.. pravi se da slušaš kao dobar djak i ništa ne pitaj.neće ti biti jasno.
ćuti,slušaj i foliraj se baš kao na ovom forumu...
 

Back
Top