Postoje li neuzročni dogadjaji?

[Tuzni_patak]

Tema nije za decu!

Nakon analize misticizma i graničnih oblasti nauke iznedrilo se ovo pitanje.
Da li postoje dogadjaji koji su bez uzroka, ne samo trud, materjalni , već i želja kao uzrok,bilo koji uzrok?


Ako za neki dogadjaj ne postoji uzrok , to je on potpuno slučajan i istovremeno nepoznat.

P.S. Ako za neki dogadjaj postoji uzrok , to ne znači da je dogadjaj posledica tog uzroka.Postoje uzroci, činioci koji sprečavaju nastajanje, i činioci koji su nedovoljni za iniciranje dogadjaja.

 

[Elle]

Dobru si temu postavio.
A zašto nisi napisao šta ti misliš o tome ... ?

 

[upadljivo_tih_]

Postoje!

 

[elhean@gmail.com]

Postoji jedan dogadjaj za koji ne umemo da utvrdimo uzrok. I nikada ni necemo. Zovemo ga "Pocetak". Naucnici ga zovu Big Bang

Sve nakon tog dogadjaja, prouzrokovano je BAR tim jednim dogadjajem. Pocetkom svega...

Svaki sledeci dogadjaj uzrokovan je svim dogadjajima pre njega. Ono sto se nama dogadja i dalje je nastavljanje te iste explozije, tog istog big banga. Uzrokovani smo logikom, matematikom, fizikom, biologijom, psihologijom, sociologijom... Uzrokovani smo svojim navikama, navikam svojih roditelja, porodice, socijalnog okruzenja, politike, globalnog stanja, zracenjima (fizikcim, ezotericnim ili kakvim god) nebeskih tela oko nas.

Za more dogadjaja ne mozemo i nikada ni necemo uspeti da otkrijemo nit uzrocnosti. Za neke cemo pak tu nit otkopati do nekog nivoa. Sve nauke se zasnivaju na istom: apsolutnosti uzrocno/posledicnog zakona progresije kosmosa. naucnik koji tvrdi da postoji SLUCAJNOST sece granu na kojoj sedi...

Ezotericar, astrolog, mag ili zaljubljenik u okultno koji pokusa iz svog odusevljenja da kaze kako postoje neobjasnjivi dogadjaji, moze biti u pravu. Ukoliko kaze da je neobjasnjiv=slucajan iliti bez uzroka, ismeva se osnovnim principima sistema kojim se bavi.

A opet, besmislenoscu prvog dogadjaja, sve postaje potpuno slucajno. Nedostatak prvog uzroka cini svaki novi red nanizanih uzroka i posledica besmislenim.

Zato paradox i jeste centar zbivanja.

Zanimljiva tema... Zanima me sta ostali "filozofi" imaju da kazu povodom ovoga.

 

[upadljivo_tih_]

Neznam dali da kazem 'paradokx je tebi u svijest' posto ti kazes da se moze pricati samo o necemu sto je u svijesti. Ili da se zacudim prvo tvojoj izjavi kako se 'ti i C. G. J. volite'.

Ovo se sve obara pravljenjem razlike izmedju duha i materije, te onda moze (mozda) da se desi da se objekat duse izvuce iz njene kauzalnosti te preseli u lanac fizickih dogadjaja, a moze i obratno. To onda ne znaci da je 'dogadjaj slucajan' vec da se desio neki sinhronicitet kako kaze jedan psihijatar za kojeg mislis da ti je istomisljenik u neke stvari. Ali to odna definitivno znaci da se (gledano na fizicku kauzalnost) taj dogadjaj desio bez dovoljnog uzroka. To je jedna od teorija nekih ezoterista. Ali za onoga ko vjeruje u prevlast fizickog svijeta, ili cak u nepostojanje duse, za njega je svakako sve ovo sto si ti reko dovoljno.

 

[upadljivo_tih_]

Dakle, to je jedna vrlo zanimljiva teorija koja odobrava 'neuzrocno povezivanje' kao 'povezivanje duhovnog i materijalnog', slazes se da je zanimljiva?

 

[elhean@gmail.com]

Neuzrocno povezivanje? apsurd...

Sinhronicitet i jeste uzrocnost...

harmonija te uzrocnosti je dusa,

melodija je identitet.

Tvoj zivot pesma.

Ko svira tu muziku? Svest. A ko si ti u svemu tome? Instrument, ruka ili volja?

Kada sviras jazz solo, imas apsolutnu slobodu. Ali i nemas... Svaka nota izazvana je proslom, svaka pauza odredjena je taktom i vremenom, uklopljeno u harmoniju. U trenutku kada izadjes izvan uzrocnosti, stvaras razlog da se svadjas oko definicije muzike.

Cuo si za izreku "kako dole, tako i gore, a sve u slavu cuda jedne tvari"?

Duhovno nije neobjasnjeno, nije nejasno, nije haoticno, nije vise cak ni tajno. Vrlo je jasno i sistematicno. Cista nauka, ali sa ciljem umetnosti?

 

[upadljivo_tih_]

Neuzrocno povezivanje? apsurd...

Sinhronicitet i jeste uzrocnost...

harmonija te uzrocnosti je dusa,

melodija je identitet.

Tvoj zivot pesma.

Ko svira tu muziku? Svest. A ko si ti u svemu tome? Instrument, ruka ili volja?

Kada sviras jazz solo, imas apsolutnu slobodu. Ali i nemas... Svaka nota izazvana je proslom, svaka pauza odredjena je taktom i vremenom, uklopljeno u harmoniju. U trenutku kada izadjes izvan uzrocnosti, stvaras razlog da se svadjas oko definicije muzike.

Cuo si za izreku "kako dole, tako i gore, a sve u slavu cuda jedne tvari"?

Duhovno nije neobjasnjeno, nije nejasno, nije haoticno, nije vise cak ni tajno. Vrlo je jasno i sistematicno. Cista nauka, ali sa ciljem umetnosti?

samo ako se vrijeme ne vraca, ili ako bar nije spiralno, onda je sve to sto si ti reko tacno. Ali ja znam jednu izreku koja kaze 'od samog proticanja vremena nista se ne mijenja'. Ako si toliko hrabar da mijesas muziku sa ovim, onda shvati da u muzici (kao i u poeziji, a i u nekim pravcima proze, napr. 'Magicni realizam') imas 'vracanje vremena'. Sto ces onda sa tim? Onda (posto kazes da su muzika i zovot tako slicni) sto ako to postoji i u stvarnosti, sto onda reci o uzroku i poledici? Sinhronicitet zanci 'istovremenost uzrocno nepovezanih dogadjaja koji su povezani samo SMISLOM'. Mislis da toga nema u muzici i zivotu? Ili u snu? Pricas na osnovu 'nauke' a nisi cuo za pojedine ESP eksperimente, i sta se sa njima dokazalo...

Imas lijepu Hard-Rok stvar o tome 'Kad bi bio bijelo dugme' se zove, probaj analizirat tekst to nije pisao covjek koji nema pojma o filozofiji.

ps.
mislim da je ta izreka malo drugacija, da ide ovako:
Nebo gore / nebo dole / zvezde gore / zvezde dole / sve sto je gore / jeste i dole, / pojmi to i raduj se!

 

[upadljivo_tih_]

Neuzrocno povezivanje? apsurd...

Sinhronicitet i jeste uzrocnost...

harmonija te uzrocnosti je dusa,

melodija je identitet.

Tvoj zivot pesma.

Ko svira tu muziku? Svest. A ko si ti u svemu tome? Instrument, ruka ili volja?

Kada sviras jazz solo, imas apsolutnu slobodu. Ali i nemas... Svaka nota izazvana je proslom, svaka pauza odredjena je taktom i vremenom, uklopljeno u harmoniju. U trenutku kada izadjes izvan uzrocnosti, stvaras razlog da se svadjas oko definicije muzike.

Cuo si za izreku "kako dole, tako i gore, a sve u slavu cuda jedne tvari"?

Duhovno nije neobjasnjeno, nije nejasno, nije haoticno, nije vise cak ni tajno. Vrlo je jasno i sistematicno. Cista nauka, ali sa ciljem umetnosti?

A kako objasnjavas to sto sam bas jutros komponovao jedan Jazz solo za sebe, a sad mi ti pricas o ovome? Da nije i to 'kauzalno'?

 

[elhean@gmail.com]

Naravno da jeste...

Citav niz dogadjaja koji je vodio tebe i mene, (naizgled) potpuno odvojeno tokom nasih zivota doveo nas je do toga da se sretnemo na ovom forumu. Iz nekog beskrajno vaznog razloga meni i tebi, svakom za razumevanje svoje licne realnosti, sreli smo se i poveli razgovor o ovim tesko uhvatljivim stvarima.

Cim smo se nasli u istoj situaciji, sa istim interesovanjim, plus sa jos ozbiljnijim dokazima poput upravo pomenute laicki nazvane koincidencije ili demonstracije sinhroniciteta, mora da postoji neka jaka struja kauzaliteta u realnosti koju nas dvojica delimo i koja utice i na mene i na tebe.

Postoji razlog zasto smo se sreli. Tebi sa tvoje strane, meni sa moje. Iako svaom od nas taj razlog deluje potpuno razlicito, ono sto nas povezuje u ovaj kontext, ovu situaciju kosmicki posmatrano, isto je. Stari mudraci rekli bi da su nas dovde doveli bogovi ili duhovi, neki noviji bi ih nazvali energijama. Hriscani bi to otpisali izjavom "nedokucivi su putevi gospodnji".

Ja kazem da se vozimo na istim silama prirode, posmatramo ih svako sa svoje strane. Nisam ja izazvao tvoj solo, niti tvoj solo moju recenicu. Isti istorijski splet dogadjaja proizveo je oba dogadjaja, a to sto smo i otkrili njihov sinhronicitet moze nas navesti da otkrijemo te sile odenute u istoriju, nazovemi ih nekako i budemo srecni sto nam se u ovom slucaju realnost tako jasno predstavlja kucajuci nas u celo sa porukom:

Znakovi su svuda pored puta. Postavljeni su tu sa razlogom. Naucite da ih citate i razumecete sebe. To je jedino sto se od Vas ocekuje...

A na name je da izmislimo nacine uzivanja u stvarnosti.

PS Cak i ukoliko si ti izmislio svoj solo, sinhronicitet tj. uzrocno/posledicna povezanost mene i tebe postoji. Deo tvoje trenutne stvarnosti je IDENTICAN mom. Slova koja citamo su ista, iako ne i isti primerci. Samo, u tom slucaju moze utvrditi da te sile ipak nisu toliko duboke i siroke (mocne) te pomeraju samo ovaj mali deo vremena i nasih vizija, umesto jednog vrlo opsirnog dogadjaja. Iliti, lakse mozemo otkriti neposrednu povezanost uticaja mojih odluka na tvoje.

 

[upadljivo_tih_]

Znam sto hoces da kazes... da su mnogi dogadjaji na koje se ne gleda kao na 'nebojasnjenje' nego kao na 'razumljive' samo zato sto su 'svakidasnji', ali nikako ne i 'razumljivi' vecini - ustvari jednako toliko 'misticni' kao ovo sto sam pricao za solo? Pa da, to sto je nesto 'svakidasnje' ne znaci da je samim tim i 'razumljivo' tu se slazemo ako si to reko ili nisi ali to mislis.
Ali ti te znakove koji se ne dogadjaju samo meni i tebi nego bas svakome i svakome (zavisi sve u kom obliku) gledas kao 'sudbinu'? Fatalizam mi jako stran, i ja to nevolim gledat tako, nevolim trazit za sve uzrok u proslosti... jer zivot je sve osim onoga sto je 'odredjeno da bude' i vrijeme traje onoliko koliko to sto radis radis zbog 'sadasnjosti'. Cak i ako se na proslost gleda kao na nesto 'smisaono' ja nevidim smisao teorije da je 'sve zapisano'. Prosto: nemogu da 'osjetim' tu tvrdnju, moja osjecanja sa tim nisu zadovoljena, iako bi to nekom razumu izolovanom od svega drugog mozda i prijalo i bilo lakse svarljivo od teorije da postoje 'neuzrocne povezanosti'.
Ipak mi se svidja ovo za znakove, samo sto 'razlog' zbog kojeg su postavljeni mislim da odredjujemo mi a ne Bog, i mi cak i kad mislimo da to radi Bog. Nevjerujem u Boga. (ako pricamo o 'znakovima' tj. specijalnim djelovima realnosti koji imaju svrhu znakova -- ukoliko o tome pricas?)

 

[elhean@gmail.com]

ne verujem ni u boga ni u sudbinu. verujem u kreativnost, prevlast svesti, moc pojedinca... Samim tim, fatalizam je i meni vrlo stran.

Govorim o tome da ceo kosmos i jeste jedna velika shema, sistem, pravilo koje je izuzetak samo od sebe. Paradoxalan je, cim nam dozvoljava da raspravljamo na ovaj nacin. Mi samo surfujemo po nivoima znacenja, stvarajuci neki pricu od svega toga. Pricu koja nama znaci nesto, a znaci to znacenje i oko nas, onima koji bar jedan deo realnosti dele sinhronicitetom sa nama. Ta prica moze biti harmonicna, lepa ili bliska istini (neko bi to rekao i bliska bogu), a moze biti i lazna, trula iznutra, neistinita, haoticna, ili jednostavno ruzna.

Da li je to sve predodredjeno? I jeste i nije... Kosmicki gledano, ne mozes uraditi nista za sta ne postoji mogucnost u kvantnoj kashi. Licno gledano, zivot je tabula rasa, ostavljena tebi na stvaranje i ispunjavanje.

Zato kazem da je zivot paradox. Nema smisla da ista postoji, ali ako zazmurimo na tu cinjenicu i prihvatimo da sve ipak postoji, sve ostalo ima smisla. Ovo bi se moglo reci i da smisao ne moze biti objasnjem smislom, iliti smisao sam sebe objasnjava. I jos jednom paradox. Sto pre ga prihvatimo kao osnovnu cinjenicu, pre dozivljavamo slobodu onakvom kakva stvarno jeste, a sa njenog pravog mesta sklanjamo inat, zelju, sukob, lenjost, tvrdoglavost, egoizam itd.

Life is a state of mind...

 

[Maravilloso]

Po mom mišljenju jedino Bog nema uzrok postojanja... a Bog je svemu ostalom uzrok.

 

[elhean@gmail.com]

Upravo tako. Ja Ga samo zovem drugim imenom...

 

[upadljivo_tih_]

znaci ti mislis da Bog postoji, i ima smisao postojanja, ali ne i uzrok?
A zasto mislis da netreba da postoje i neke druge stvari koje bi i te kako imale smisao, i zasto mislis da Bog ima smisao? Zar su suze, smijeh, ljubav... 'programirani' od strane Boga?
Ako je egzistencija Boga (po vasoj teoriji) zagarntovana 'smislom njegove egzistencije' zasto onda u sredistu zemlje nije cokolada, pa kad pukne vulkan da deca imaju nesto da jedu ona u Afriku? A i zasto onda i neke druge stvari nebo mogle da budu 'uzrokovane smislom, a ne mehanikom'? Misao ti je protivucerna na oba kraja...ako sam je dobro shvtio.

 

[Maravilloso]

znaci ti mislis da Bog postoji, i ima smisao postojanja, ali ne i uzrok?
A zasto mislis da netreba da postoje i neke druge stvari koje bi i te kako imale smisao, i zasto mislis da Bog ima smisao? Zar su suze, smijeh, ljubav... 'programirani' od strane Boga?
Ako je egzistencija Boga (po vasoj teoriji) zagarntovana 'smislom njegove egzistencije' zasto onda u sredistu zemlje nije cokolada, pa kad pukne vulkan da deca imaju nesto da jedu ona u Afriku? A i zasto onda i neke druge stvari nebo mogle da budu 'uzrokovane smislom, a ne mehanikom'? Misao ti je protivucerna na oba kraja...ako sam je dobro shvtio.

O čemu ti to?
Probaj da definišeš pojam smisla i nađeš vezu tako definisanog smisla sa Bogom i vidjećeš koliko je apsurdan čitav citirani post.

Spoznaja Boga ne stiče se ni vjerovanjem niti sumnjom u postojanje istog... nego jednostavno razmišljanjem... kojom se shvata nužnost postojanja Boga.

Jer, ako pretpostavimo da ne postoji Bog, iz te pretpostavke bi proizilazilo to da svijest postoji sama od sebe... što je žešći apsurd... te iz apsurdnosti tog zaključka proizilazi da pretpostavka nije tačna, odnosno proizilazi da nije tačno to da Bog ne postoji... što će reći da je zaključak da Bog postoji.

 

[elhean@gmail.com]

znaci ti mislis da Bog postoji, i ima smisao postojanja, ali ne i uzrok?

Ne mislim to...

Verujem u mogucnost da razumemo sebe i sta radimo u svakom trenutku.

ko je egzistencija Boga (po vasoj teoriji) zagarntovana 'smislom njegove egzistencije' zasto onda u sredistu zemlje nije cokolada, pa kad pukne vulkan da deca imaju nesto da jedu ona u Afriku? A i zasto onda i neke druge stvari nebo mogle da budu 'uzrokovane smislom, a ne mehanikom'? Misao ti je protivucerna na oba kraja...ako sam je dobro shvtio.

nisi dobro shvatio, i to jako...

Seti se, vec sam rekao kako za sve postoji uzrok. Ni u jednom trenutku nisam rekao da taj uzrok mora biti mehanicki. Kako gore, tako i dole, secas se? Sta bi to moglo da znaci?

Gledao si matrix? Znas scenu kada Neo srusi vazu sekund nakon sto mu Oracle kaze da nij frka za vazu, pa ga zatim zbuni razmisljanjem o tome da li bi vazu srusio da mu to nije rekla, ili da je bolje odreagovao ne bi ni srusio vazu?

Dakle stvari mogu da budu uzrokovane smislom. I jesu. Sve. Taj smisao moze imati mehanicku notu, a moze biti cisti hir lepote ovog kosmosa. Ali su uzrokovane necim. Ne programirane, a jos manje od strane bilo koga sem nas. Mozes li ti da uradis nesto izvan fizickih zakona? Psiholoskih? Socioloskih? Bilo kakvih drugih? Izvan svojih mogucnosti, koliko god ih siroko shvatao? A sta odredjuje te tvoje mogucnosti?

Sve je moguce, ako pronadjes put do istog. Bas sve. Ali ne dolazi samo. Ne pada sa neba, ili izranja iz mora. Moras naci pravi put, definisan uzrocnostima, sihronicitetom, voljom, "zakonima". TI postavi okvir koji ti odgovara.

Umetnost je shvatiti kako u takvo naizgled tesnom kosmosu ima mesta za nasu slobodu...

 

[DJM]

Postoji jedan dogadjaj za koji ne umemo da utvrdimo uzrok. I nikada ni necemo. Zovemo ga "Pocetak". Naucnici ga zovu Big Bang.


Zanimljiva tema... Zanima me sta ostali "filozofi" imaju da kazu povodom ovoga.

Ja licno ne verujem da postoji "Pocetak".
Isto kao sto ne postoji Kraj.

Covekov najveci problem je sto on po svom zivotu koji je vremenski ogranicen meri neke stvari koje su vecne.

Ako krenemo nazad u proslost, videcemo da je uvek nesto bilo pre necega... Uvek je iz necega nastajalo nesto. I koliko god se vracali nesto mora da postoji. Jer, naravno... znamo da iz nicega ne moze da nastane nesto. Isto je i kada gledamo u budcnost. Uvek mora postojati nesto.

Sada, sto se tice uzroka... Uzrok se ne moze odrediti za neku stvar koja je vecna jer nema sta da je izazove... Jednostavno je tu i bivstvuje. Uzrok moze imati samo konacna stvar, makar svojom formom. Ali ako se opet vratimo na nasu sustinu, da poticemo od cestica, i ako se opet vracamo u proslost, mozemo reci da poticemo iz vecnosti. A onda nase poreklo nema uzrok.

Da se vratim na pricu o formi. Glavna stvar kod svih stvari je da odredjujemo uzrok promene forme. I zapravo to je i jedina stvar gde stvarno mozemo videti uzrok.

Dakle, najprostije receno, covek koji potice iz vecnosti, ogranicen vremenom je odredjen uzrokom posledice vecnosti.

Toliko o tome za veceras. Mislite o tome... Pozzzzzz

 

[upadljivo_tih_]

O čemu ti to?
Probaj da definišeš pojam smisla i nađeš vezu tako definisanog smisla sa Bogom i vidjećeš koliko je apsurdan čitav citirani post.

Spoznaja Boga ne stiče se ni vjerovanjem niti sumnjom u postojanje istog... nego jednostavno razmišljanjem... kojom se shvata nužnost postojanja Boga.

Jer, ako pretpostavimo da ne postoji Bog, iz te pretpostavke bi proizilazilo to da svijest postoji sama od sebe... što je žešći apsurd... te iz apsurdnosti tog zaključka proizilazi da pretpostavka nije tačna, odnosno proizilazi da nije tačno to da Bog ne postoji... što će reći da je zaključak da Bog postoji.

A ako predpostavimo da POSTOJI bog, iz te pretpostavke bi proizilazilo to da Bog postoji sam od sebe... sto je zesci apsurd....?

po tvome izgleda nije apsurdno ako neke stvari postoje same od sebe, a ako neke druge postoje same od sebe to ti je apsurd.

Zasto ti nemozes shvatiti da je mozda univerzum gradjen po zakonu Anti-Hijerarhije? Kao sto i jeste... napr: nepostoji NAJBOLJI MOGUCI POL vec su i muski i zenski jednako lijepi, nemoze se napraviti NAJBOLJA MOGUCA PJESMA ciji kvalitet nijedna poslije ili prije nece dostici, nepostoji u covjeku NAJBITNIJA STRAST koja je jaca od svih ostalih, osim u bolesnim slucajevima, nepostoji NAJLJEPSI MOGUCI CVIJET KOJI CE IKAD POSTOJATI I POSLIJE NJEGA NECE BITI JEDNAKO LIJEPOG jer 2 razlicita cvijeta mogu biti jednako lijepa. Nepostoji NAJPAMETNIJA MOGUCA MISAO KOJA MOZE BITI MISLJENA jer 2 misli mogu biti jednako lijepe, ili 3. Prema tome, nepostoji ni NAJSAVRSENIJE BICE KOJE IKAD MOZE POSTOJATI tj. Bog, jer - u ovom univerzumu osobina svih lijepih stvari i bica je njihova (moralna) zelja da ih ima vise-a sinhronicitetom dobijaju i sposobnost da se umnoze, bas zato sto je dobro da ima 'vise lijepog', tako da ... ako je ideja Boga toliko lijepa, zasto onda ne pozelis da ima VISE TAKO LIJEPIH STVARI? Mozda zato sto ideja boga nije lijepa? Koliko poznajem sebe, znam da cio zivot zelim da se lijepe stvari umnozavaju, da ih ima vise, a jedino cega nisam zelio da ima vise (a sto mi je nekad bilo lijepo kad sam vjerovao) je Bog, - dakle, izgelda da mi je u dubini duse tada ideja boga bila RUZNA, kao i tebi, jer da ti se toliko svidja zelio bi vise bogova i vise 'prvih uzroka' - iako kazes da je 'prvi uzrok' samo jedan - Bog. A zar nebi bilo logicno i moguce da za neki dogadjaj moze da postoji vise jednako bitnih razloga? umjesto jednog "glavnog"? E pa, ako je to ovako kako ja pricam, ako univerzum nemora nuzno da bude uredjen po 'hijerarhiji', a ni po 'anarhiji' nego po 'harmoniji' - onda moze za jednu stvar da ima vise 'jednako GLAVNIH uzroka' - tj, dogadjaji mogu da iskliznu iz 'jednog' kauzalnog lanca i odu za drugi, treci, (bilo kakav, recimo ako bi dusa covjeka imala svoje zakonitosti, ona moze tijelom covjeka da promijeni nesto u fizickom svijetu, samim tim i da izvuce nesto iz kauzalnog lanca prirode, a ako je dozvoljeno i obratno, onda nema govora o apsolutnoj vlasti zakona uzrok-posledica). Kada nesto isklizne iz jednog kauzalnog lanca onda se ona sa gledista toga lanca ponasa akauzalno, dakle...

Nisam odvajao pasusima ove djelove o 'anti-omni arhitekturi univerzuma' i o 'vise uzroka' a nema ni potrebe, ide jedno uz drugo.

 

[upadljivo_tih_]

Ovo o 'Anti-Hijerarhiji' univerzuma ima jednako veze i sa tvojim postom i sa temom koju je poceo ovaj momak. Pa neka sluzi i za jedno i za drugo, a i dugo cekam da kazem ovo misljenje nedje.

 

[elhean@gmail.com]

@DJM

Sve je pitanje povlacenja granice, magickog macha.

Svaki objekat ili bice mozes svrstati u vecno, ili mu dati trenutnu odrednicu. Postaviti ga u kontext ljudskog vremena ili izdvojiti uz vecni univerzum. Iz tog ulga, svaka stvar je univerzum, vecna po sebi vec samim svojim postojanjem.

Zanimljiva tema je i vecna promena koju si pomenuo... Upravo ta vecna promena forme i jeste driving force zakona uzroka i posledice. Sve i jeste jedna tvar, etar, energija, ali da bi se kao Ljudi snalazili u tom kontinuumu, naucili smo da povlacimo granice. oznacavamo stvari pocetkom i krajem, u vremenu i prostoru. To je sustina uma. Bez istog, lebdeli bi smo u sopstvenom haosu, nesposobni da osetimo harmoniju,a opet i dalje bi bili sastavni deo te harmonije.

@updaljivo_tih & maravilloso

predlazem da se dogovorite oko znacenja pojma Bog. Moguce da odmah iza naizgled nepomirljivih stavova stoji identicna prica oznacena drugim imenima.

 

[upadljivo_tih_]

nije moguce. jer ja nisam za 'hijerarhiju'.

 

[Tuzni_patak]

Sada, sto se tice uzroka... Uzrok se ne moze odrediti za neku stvar koja je vecna jer nema sta da je izazove... Jednostavno je tu i bivstvuje. Uzrok moze imati samo konacna stvar, makar svojom formom. Ali ako se opet vratimo na nasu sustinu, da poticemo od cestica, i ako se opet vracamo u proslost, mozemo reci da poticemo iz vecnosti. A onda nase poreklo nema uzrok.

U postavci teme sam naveo odakle je nastalo ovo pitanje.
I onda moram da kažem da ovo citirano nije tačno.Tj to je izvrnuto i banalizovano pitanje zakonitosti odnosa u pitanje "ko sam ja", što je potpuno nebitno svima osim egocetrosu modernikusu.
Mistici imaju osobinu da ne ulaze u dokazivanje onoga u šta veruju.Oni su metodisti, tj samo metodi koji im odgovaraju su bitni i dovoljni za dokaz postojanja te mistične pojave u koju veruju.

Ako nešto postoji , i interaguje bar ikada sa bilo čim što postoji , to nešto je dokazivo.
Nije bit u ponovljivo , već u dokazivo. Ponovljivo je mnogo veći nivo spoznaje i znanja o pojavi od dokazivog.

Najčešća misao današnjih ljudi je upravo nemoć dokazivanja drugima i stoga upadanje u misticizam, virtuelnu realnost pojedinca.Tu on veruje u šta veruje, dokazao je sebi i krug je zatvoren.Ako naloži druge , uspeo je, ako naloži druge u varijantu u koju on veruje, takodje je dobro za njega.
Posledica demokratije, novčanog idolopoklonstva, erozije etike te je uspeh pojedinca i ideje potpuno nezavisan od dokaza i tačnosti pred javnim mnjenjem.
Tako novac, marketing , demokratija uništava javno mnjenje pretvarajući ga u javno ovčarstvo....

 

[Tuzni_patak]

Što se tiče boga, ako postoji i interaguje , to se on može i dokazati....
Jedan od argumenata je da on ne želi da se otkrije, tj čita misli i u slučaju želje za dokazivanjem , on se ne dokazuje....
Ali ne postoji osoba koja ga ne izaziva svakodnevno da se dokaže.
Jednostavno , ako bi uzimao tu okolnost kao argument da ne interaguje sa ljudima , nikada ne bi ni interagovao....

Drugi argument je da je uključenje interagovanja potpuno slučajno, te to ima veze sa temom.
Pošto postoji tok vremena (moguća greška u pretpostavci) to interagovanje ne može biti potpuno slučajno.Naravno da nikada ne smemo pripisivati isti ili viši nivo smislenosti od ljudskog bilo kom subjektu , pa i bogu....To ne ograničava stvarnu smislenost da bude mnogo , mnogo veća....

Najgora solucija za dokazivanje je uključivanje svesti , a isključivanje psihologike, tj stavova, i oslanjanje na hirologiju (sve je hir).

U analizi od koje je sve počelo , sve ide drugim tokom, te nema ovolike neizvesnosti.

 

[Maravilloso]

A ako predpostavimo da POSTOJI bog, iz te pretpostavke bi proizilazilo to da Bog postoji sam od sebe... sto je zesci apsurd....?

Još kad bi objasnio zašto je to apsurdno...

po tvome izgleda nije apsurdno ako neke stvari postoje same od sebe, a ako neke druge postoje same od sebe to ti je apsurd.

Neke stvari?
Tebi su svijest i Bog... stvari?
Da ova rasprava o Bogu ne bi prerasla u jednu od milijardu onih potpuno operisanih od logike i smisla, zadržaću se samo na činjenicama.

Svijest po definiciji nije stvar, nego se stvarima mogu nazvati samo neke pojave unutar svijesti... tako da je to što pričaš potpuno besmisleno.

Ali i bez obzira na to, ti tvrdiš da svijest postoji sama od sebe... što u prevodu znači da tvrdiš da elementi svijesti postoje sami od sebe...
Kako su elementi svijesti prostor i vrijeme (kao subjektivne forme ljudskog opažanja), zatim boje, zvukovi, mirisi, toplina, bol i tome slično... dakle osjećaji, zatim osjećanja i misli... po tvom mišljenju svi ti elementi postoje sami od sebe, što će reći vječno... što je opet apsurdno, jer je recimo moja svijest stara jedno 20-ak godina... čime se odmah obara tvoja tvrdnja da svijest postoji sama od sebe i još + vječno.

Zasto ti nemozes shvatiti da je mozda univerzum gradjen po zakonu Anti-Hijerarhije? Kao sto i jeste... napr: nepostoji NAJBOLJI MOGUCI POL vec su i muski i zenski jednako lijepi, nemoze se napraviti NAJBOLJA MOGUCA PJESMA ciji kvalitet nijedna poslije ili prije nece dostici, nepostoji u covjeku NAJBITNIJA STRAST koja je jaca od svih ostalih, osim u bolesnim slucajevima, nepostoji NAJLJEPSI MOGUCI CVIJET KOJI CE IKAD POSTOJATI I POSLIJE NJEGA NECE BITI JEDNAKO LIJEPOG jer 2 razlicita cvijeta mogu biti jednako lijepa. Nepostoji NAJPAMETNIJA MOGUCA MISAO KOJA MOZE BITI MISLJENA jer 2 misli mogu biti jednako lijepe, ili 3. Prema tome, nepostoji ni NAJSAVRSENIJE BICE KOJE IKAD MOZE POSTOJATI tj. Bog, jer - u ovom univerzumu osobina svih lijepih stvari i bica je njihova (moralna) zelja da ih ima vise-a sinhronicitetom dobijaju i sposobnost da se umnoze, bas zato sto je dobro da ima 'vise lijepog', tako da ... ako je ideja Boga toliko lijepa, zasto onda ne pozelis da ima VISE TAKO LIJEPIH STVARI? Mozda zato sto ideja boga nije lijepa? Koliko poznajem sebe, znam da cio zivot zelim da se lijepe stvari umnozavaju, da ih ima vise, a jedino cega nisam zelio da ima vise (a sto mi je nekad bilo lijepo kad sam vjerovao) je Bog, - dakle, izgelda da mi je u dubini duse tada ideja boga bila RUZNA, kao i tebi, jer da ti se toliko svidja zelio bi vise bogova i vise 'prvih uzroka' - iako kazes da je 'prvi uzrok' samo jedan - Bog. A zar nebi bilo logicno i moguce da za neki dogadjaj moze da postoji vise jednako bitnih razloga? umjesto jednog "glavnog"? E pa, ako je to ovako kako ja pricam, ako univerzum nemora nuzno da bude uredjen po 'hijerarhiji', a ni po 'anarhiji' nego po 'harmoniji' - onda moze za jednu stvar da ima vise 'jednako GLAVNIH uzroka' - tj, dogadjaji mogu da iskliznu iz 'jednog' kauzalnog lanca i odu za drugi, treci, (bilo kakav, recimo ako bi dusa covjeka imala svoje zakonitosti, ona moze tijelom covjeka da promijeni nesto u fizickom svijetu, samim tim i da izvuce nesto iz kauzalnog lanca prirode, a ako je dozvoljeno i obratno, onda nema govora o apsolutnoj vlasti zakona uzrok-posledica). Kada nesto isklizne iz jednog kauzalnog lanca onda se ona sa gledista toga lanca ponasa akauzalno, dakle...

Nisam odvajao pasusima ove djelove o 'anti-omni arhitekturi univerzuma' i o 'vise uzroka' a nema ni potrebe, ide jedno uz drugo.

Ovo nema ama baš nikakve veze sa pričom o Bogu... jer Bog je izvan svijeta kao pojave/ predstave a ti sve nešto pričaš o nekim stvarima unutar svijeta kao pojave/ predstave.
Pričati o hijerarhiji izvan svijeta kao pojave/ predstave i praviti takva poređenja je još jedan apsurd... a to je upravo ono šta ti radiš.