- imam stav da je težnja i želja iracionalnog formirana razvojem u detinjstvu i prenešenom genetikom (inače to utiče i na fizički razvoj tela , mentalni razvoj itd....)
- ispoljavanje težnji i želja iracionalnog je sasvim drugi plan, i on uvek zavisi od društvene integracije i hijararhije, sopstvenog zdravstvenog stanja, samopouzdanja, ličnog stava o sopstvenoj ispoljenosti, posredno preko zdravlja to je i karakter i strpljivost, izgradnje društvene , empatičke, konverzacione , intelektualne sposobnosti....
Mislim da niko ozbiljno ne misli da je kad se upotreba reč hemija u pitanju stvarno bukvalno hemija, već je više hemija rezultat koji podržava telo u reakciji čiji je uzrok isključivo mentalni, a telo mora biti spremno da proprati tu reakciju , pa i "skok" na suprotan pol.
Tu me iznenadjuje helena33 sa izjavom da niko ne može namerno da se zaljubi.
Jer onaj koji stvarno poznaje svoje unutrašnje funkcionisanje i potrebe , on će tačno znati šta je i zbog čega dobro za njega. To su retke osobe, jer obično ljudi beže od toga da saznaju nešto što im nije moralno podobno , a vrlo često je njihov moral potpuno neusaglašen sa onim što misle i žele.
Medjutim danas je opšteprihvaćen "diglo mi se" princip.
To je ono što helena33 objašnjava, a to je mi nikako ne možemo sebi reći u koga ćemo se zaljubiti, tu smo samo žrtve, tako da nismo krivci za ono što nam se dešava, jedino što možemo da se povučemo iz igre i neke vrste "velikog brata" tj procesa gde ne utičemo na dogadjaje i ne zaljubljujemo se.
Inače svest mora negde da se svrsta.
Najlakše je definisati svest kao pojam, jer onda postaje nebitno da li je stvar ili ne stvar....čisto zbog svadje....