Ovo sam se ja zapitala više puta. Jer ja sam naprosto neko ko uživa u spremanju i konzumiranju hrane. I došla sam do poražavajućg zaključka da mogu da biram između pristojnog izgleda i jedenja hrane koju volim. A sve što valja je ili zabranjeno, ili nemoralno, ili goji, što bi rekla smokva.

Zato ja naizmenično dobro izgledam i jedm šta volim.
Užasno je to što ulazim u klimaks, što mi je bolesna štitna žlezda, što se metabolizam usporava i što ću sve kraće moći da imam periode opuštanja, jer više neću moći da se vratim da izgledam makar pristojno, ako ne zgodno. To je meni problem, što nema više opuštanja, jer svako nekontrolisano gojenje će dovoditi do toga da ću se teško vraćati na željenu (ne idealnu, samo željenu) kilažu. Ovo mi je prvi put da sam se ovako usvinjila. Na već postojeći višak sam za 2,5 meseca dodala 7kg.

I kada sam pre mesec dana stala na vagu, mal' se nisam šlogirala.

Primetila sam se ja da sam se ugojila, ali nisam mogla da zamislim koliko je to u kg.
Imam komšinicu, živ primer svega ovoga što pišem. Starija je nekoliko godina od mene (4 - 5), i kada sam se ja udala, imala je jedno dete, i izgledala je normalno za ženu od 30 godina. Sada, posle 22 godine kako smo komšinice, ona ima najmanje 60kg više. Znači, za 22 godine je duplirala svoju težinu. Ona je sada ogromna. Uopšte ne mogu da shvatim kako obavlja najjednostavnije kućne poslove, da ne pričam o bašti, rasadniku, njivi...
I tako ja sanjam krompirušu, i čokoladnu tortu, i princes krofne, i lepinjice, a jedem kupus i kuvana belanca.