Podrijetlo Hrvata?

Nešto iz poglavlja broj osam pošto pripada i ovoj temi:

Poglavlje VIII. - Velika ili Bijela Hrvatska. Razjasniti pitanje etnogeneze i etnogeneze galicijskih i dalmatinskih Hrvata


"Galičko evanđelje je jezični spomenik Hrvata. Unatoč složenosti razjašnjavanja problema, može se reći da karpatska grana Hrvata, koja je ostala živjeti u svojoj drevnoj domovini, Velikoj ili Bijeloj Hrvatskoj, u jezičnom smislu pripada istoj južnoj grani Hrvata koja se preselila na jug.


Napomenimo samo da je Galičko evanđelje, koje datira iz 1144. godine, napisano na hrvatskom jeziku. Galičko evanđelje ostaje zasad jedini uvjerljivi izvor koji u lingvističkom smislu ujedinjuje obje grane hrvatske etničke skupine i daje za pravo iznijeti hipotezu da su još u 12. stoljeću dalmatinski i galicijski Hrvati bili jedna etnička skupina."

013(1).jpg




Izvadak iz jednog članka u kojem se i sam autor poziva na gorespomenutog ukrajinskog povjesničara Vikotora Idzia uz par primjera koji su svojestveni naškim jezicima:


Galičko evanđelje jedan je od najstarijih spomenika Kijevske Rusije. Napisano je statutom na pergamentu. Stranice 1-228 napisane su u drevnoj Galiciji u razdoblju od 1. listopada do 19. studenog 1144. (o tome se nalazi dodatak na stranici 228), a preostalih 32 stranice napisane su tamo u 12.-13. stoljeću. Galičko evanđelje objavio je 1882.-1883. arhimandrit Amfilohije. Galičko evanđelje ima srebrni kožni uvez i 260 pergamentnih stranica.


Jezik Evanđelja ima svoje osobitosti. Njegova osnova su riječi karakteristične za južnu Rusiju, odnosno staroukrajinski. Posebnosti kombinacija slova „žč“, „šč“ i „žd“ (na primjer, u riječima „džd“, „džčit“, „rožč“, „došč“) svojstvene su srpskohrvatskom jeziku. Umjesto „vъ“ – „уопрашаю“ koristi se i „уо“. U galicijskom Evanđelju postoje zapisi završetaka riječi koji su karakteristični samo za njegov jezik: „ле“, „ю“, „лы“, „ию“, „или“, nakon „ц“ uvijek se piše „а“ – „отца“ (listovi 47, 73, 122, 127 i drugi), „слёпца“ – listovi 107, 226 i drugi. Nakon "ch" također se piše "a" - "chasha", "chasyu", "khr" se često piše umjesto "kr" - "khrëestity", "khrstytël", "khrëshchen" i drugi.


Screenshot (1440).png



Za one kojima je promaklo par crtica o drevnom gradu Galiču(Haliču) di je pronađeno ovo evanđelje i po kojem nosi ime:

"Stari Halič se u nekim ukrajinskim izvorima naziva i Kneževski Halič kako bi se razlikovao od suvremenog grada. Danas je Stari Halič, kao naselje Stare Rusi (Rusi), arheološka znamenitost na području Ivano-Frankivske oblasti. Smješten na ušću Dnjestra i njegovih pritoka, Stari Halič nastao je na temelju nekoliko ranih naselja i trgovačkih mjesta Bijelih Hrvata, koja su se u 12. i 13. stoljeću spojila u jednu konurbaciju."


Nije zgorega napomenit kako je na koncu i slavna pokrajina Galicija ime dobila upravo po tom središtu Bijelih Hrvata:

"Naziv regije potječe od srednjovjekovnog grada Halycha, i prvi put se spominje u mađarskim povijesnim kronikama 1206. godine kao Galiciæ"
 
Čisto u svoju obranu i da ne ispadne kako objavljujem baš sve šta piše Viktor Idzio kojeg citiram zadnjih dana čisto ka primjer uzet ću ovaj dio o navodnom hrvatskom knezu za kojeg nisam pronaša nikakvog drugog spomena van njegove knjige pa mi bilo glupo objavljivat(citat je iz poglavlja broj pet o kojem sam odma na početku govoria):


"U IX. stoljeću, kako svjedoči Konstantin, Hrvati su imali svog neovisnog, nekrštenog kneza. U X. stoljeću, kako svjedoči poljski kroničar Jan Dlugosz, poznat je bio veliki hrvatski knez Vsevolodomer."

"U ovo razdoblje spada i spominjanje anonimnog izvora ugarskog kralja Bele o gradu Halychu ili galičkom knezu, koji je bio sastavni dio teritorija Hrvata. U opisu događaja s kraja 9. stoljeća spominje Halych i galičkog kneza, koji je gostoljubivo primio ugarskog vođu Almoša kada su Mađari prešli u Panoniju. Očito je Halych krajem 9. stoljeća već bio središte kneževske moći neke lokalne hrvatske dinastije. Poljski kroničar Jan Długosz, oslanjajući se na nama nepoznate izvore, kako je gore navedeno, spominje posljednjeg hrvatskog kneza Vsevolodimera, koji je poginuo na bojnom polju 992. godine tijekom rusko-hrvatskog rata poznatog iz ruskih izvora. Jan Dlugosz naglašava da je sestra Vsevolodimere, hrvatska princeza, bila supruga Boleslava Hrabrog u drugom braku, što motivira Boleslavove pretenzije i okupaciju Hrvatske i Červenskih Gradova 1018. godine."


Pokuša sam vidit i u Dlugoszevim kronikama kojeg autor spominje za svoj izvor, al nisam naiša na nikakvu potvrdu ni u nekim njegovim kronikama iako nisam bogzna koliko ni tražia:

Historia Polonica. Vol. 1
Historia Polonica. Vol. 2
Historia Polonica. Vol. 3
 
Naletia na ovaj članak o značenju riječi "sinje" koja je u našem narodu najpoznatija po stihu iz himne, ali mnogima će ako ne prva onda druga asocijacija biti na lektiru iz OŠ i "Družinu sinjeg galeba". Iako sam tu rič prvenstveno uvik doživljava samo ka drugi naziv za naše more i da označava "plavo" izgleda da taj naziv ipak ima malo drugačije značenje u praslavenskom jeziku. A ono šta je najzanimljivije od svega(bar meni) da Ukrajinci(a i Rusi) i danas koriste tu rič "sinje" za plavu boju. Ili bar jednu od nijansi ako sam dobro povata. Al ajmo za početak vidit šta kažu naši domaći stručnjaci:

Sinje more, galeb i kukavica

"I opet se, kao i uvijek, utječem praslavenskom (*sin’ü znači sinji, modar, siv, sivkast, crn; rus. siny, češ. siny), što je pak akvizicija iz ie. korijena *sk’ei, a znači svijetliti, ljeskati se, zasjati, prosinuti (usp. lat. scintilla, iskra). Od prasl. *si- nastalo je i sinuti, što pak znači da se iz tame odjednom pojavilo svjetlo. Figurativno, i za ideju kažemo da nam je sinula, što znači da se iz prethodnoga „mraka neznanja“ javilo (kao suncem obasjano ili munjom ošinuto) novo znanje ili smo se prisjetili elemenata koje smo doveli u takvu vezu da nam je puknula pred očima smislena cjelina. Sinuti (prasl. *sino¸ti, njem. scheinen, engl. shine) i sjati vezuju se i uz boju sjajećeg neba, pa neki etimolozi dovode i mjesec prosinac u vezu s tim glagolima, kad počinje jače prosijavati sunce. No od ie. korijena *kei- izvode se, osim sinji, i pridjevi sijed, sijer i siv. Sijer najslabije razumijemo, pa evo nekoliko objašnjenja. Vrte se oko nijanse modrobijeloga, zelenkastoga, sivoga, žućkastoga, pepeljastoga, ali, kao imenica, sijer znači i osvit, praskozorje (i zora, znamo to, puca, praska, premda bezglasno). Jedno mu je značenje (doslovno) izrazito slatko – to je slatka rosa koja pada po drveću i bilju, kao što medljika pada u proljeće na lipu, a ujesen na vrijes, što je mamac za pčele. I sinj i sijer vezuju se i uz ovcu – to su ovce crno-bijele vune, koje se u očima promatrača stapaju u sivu boju. Sera, sjera ili sirina jest i voda u kojoj je potopljena vuna za pranje ili u kojoj se prala vuna. Na Kosovu se čuje i serljiva voda i sirljiva voda, a sama sjera / sera znači neoprana vuna. U stočarskim krajevima nije čudo što imaju vrlo razgranat vokabular za sve poslove sa stokom i oko stoke, pa tako u brdskim krajevima Crne Gore imaju i poseban izraz, s´era, za žutocrvenkastu materiju na vuni ovaca koja ljeti nastaje znojenjem, a upotrebljava se za pranje rublja. Kao metafora, s´era je i naziv za snijeg pomiješan s vodom. Kad već govorim o vuni, u Dalmatinskoj zagori obojci ili nazuvci ispleteni od vune i kostrijeti zovu se sinjaši (opet je izronila sinja ovca).

I ptica sjenica nazvana je tako po sinjoj, modroj boji krilnih pera, kao i šojka, čije se postanje imena na prvi pogled ne vidi, no već sam spomenula ie. korijen *sk’ei, svijetliti, ljeskati se – dakle, i njezinu je imenu kumovala boja perja. Zanimljivo je da npr. glagol sinjaviti znači gubiti boju (i sijede vlasi rezultat su gubljenja one prijašnje boje kose), da sinja (osim češćega galeba) može biti i ovca, a vidjeli smo što se sve prenijelo i na vunu. Sinjasto sukno bit će razumljivije ako kažemo sivkasto, a planina Sinjajevina (Babji zub, 2277 m) u Crnoj Gori, ta kamena gromada, valjda prosine kad je obasjaju sunčane zrake, pa se doima plavom. No kod Čubranovića sinje znači crninu. Sada se približavamo onoj naoko nespojivoj boji sa svijetlom, sivom, modrom – crnoj. Osim značenja „koji je boje ugljena ili čađi“, opaljen od sunca, nečist, zamazan (crne ruke, crno pod noktima, crna posteljina), crn znači i „koji je bez svjetla“, mračan (crna noć), ali u prenesenom smislu i težak, tužan, mučan, teško podnošljiv, zlokoban, nesretan (crne slutnje, crne misli, crna sudbina, crni dani – dani oskudice). Sinja kukavica i crna kukavica (bez obzira na boju perja) u ovim značenjima već dobro idu ruku pod ruku, jer i jedna i druga izražavaju prenesena značenja – nesretna, jadna, bijedna, kukavna osoba. Takve su osobe i prozvane kukavicama po ptici selici koja obično ne savija vlastito gnijezdo, nego ostavlja jaja u tuđem (pod poznatim geslom: brigo moja, prijeđi na drugoga). Dakako da to nije časno nego – kukavički. Kukavica je dobila ime po onomatopeji kojom se glasa (ku – ku), što su kasnije iskoristili spretni urari, tvorci švicarskih satova u obliku alpske kućice. Izvan prenesena značenja, to je samo njezin prepoznatljiv glas, ali zakukati kao sinja / crna kukavica znači cviljeti, jako plakati, naricati. Treba ipak reći da se sinji i crni mogu zamjenjivati samo u ovom slučaju. Ne može se reći sinji petak, nego samo crni petak (vrlo nesretan dan); sinja zemlja ne ide umjesto crne zemlje (simbola smrti, groblja; težak kao crna zemlja – zato se pokojniku na rastanku često želi da mu bude „lahka zemlja / zemljica“), kao što i crni Ciganin / crna Ciganka (najsiromašniji, najgori čovjek – „Danas bi se oženio i crnom Cigankom, samo da ne bude sam“) trebaju ostati u ovom obliku, što ne znači da im želim život u vječnom siromaštvu."


I jedan vaš jezikoslovac mi je "otvoria" oči u jednom svom osvrtu na temu plave boje:

"Svi koji su branili plave boje svog nacionalnog “tima” i mešali dve nijanse u srednje plavu, ne znaju da plava nekada nije značila ono što danas znači, već je bila sinonim za svetla. Jedan od dokaza je da se plavušama sa plavom kosom zovu ljudska bića ženskog roda koja imaju izrazito žutu kosu. “Plavoj” i danas ruskom znači svetao i svetložut.

Stari izvorni izraz za plavo u današnjem smislu je modro. A plavo je preuzelo ulogu modrog, jer se tim pridevom opisivalo svetlo dnevno nebo. Iako svaki Srbin i danas zna da je modro modro, to zvuči arhaično. Modro se sačuvalo u reči modrica. To je ono kada neko nekoga dobro oplavi."


Znači iako danas ta riječ u slavenskom svitu primarno označava "plavo" ona bi u nekom svom izvornom obliku tribala zapravo označavat cilu paletu boja, al u tom nekom svjetlom/sjajnom/svjetlucavom tonu koje u sebi imaju i tu neku preljevajuću nijansu koja daje odsjaj ili bljesak. Ne znam jesam li sročia najbolje, al mislim da ova slika najbolje dočarava šta su naši stari mislili pod tim "sinje more" i ako se mene pita bolje mu ime nisu mogli dat.

62738979-more.jpg




PS i ka bonus, jedno od dva Sinja jezera u Ukrajini s tim da je jedno nalazi naravski u pramajci Galaciji u samom srcu Karpata Синє озеро (Карпати)

8464.jpg

Sinje jezero svijetu reci
Da svoj narod Bijelohrvat ljubi
 
Spomenuh u jednom navratu naziv Oderski Hrvati za naše pretke koji su živili uz rijeku Odru u Češkoj i Poljskoj pa sam zamjetia kako je nekad u tom kraju postojalo i pleme Trzebowianie koje neodoljivo podsjeća na doli naše Travunjane, ali i na Terebovljane koji su imali tu kneževinu u srcu Galicije. Kako zanimljivo da se tri plemena doslovno istog naziva uvik nalaze pokraj Hrvata :)

Neki će reć da su sve to slavenska imena pa ništa čudno, al kako se onda namistilo da u Poljskoj od 11 sličnih naziva sela i gradova njih 6 se nalazi na jugu te zemlje di su obitavali Bijeli Hrvati, a ostalih 5 u spomenutoj dolini Odre, ali i među Ozrenskim Kašubima koji se vežu uz neka Bijelohrvatska plemena.


Oraz w Polsce:

U istom članku ponudilo i neka Češka mista/gradove sličnoga naziva i zanimljivo kako ih se velika većina nalazi u Moravskoj di su po mnogim stručnjacima živila mnoga i bijelohrvatska plemena mada nije tajna da je bilo naših i u Bohemiji:
  • Třebařov; Moravska
  • Třebčín; Moravska
  • Třebelovice; Moravska
  • Třebenice (okrug Litomerice) ; Bohemija
  • Třebenice (okrug Trebič) ; Moravska
  • Třebětice (okrug Jindřichův Hradec); Moravska
  • Třebětice (okres Kroměříž); Moravska
  • Třebětín; Bohemija
  • Třebětín (okrug Letovice); Moravska
  • Třebíč; Moravska
  • Třebohostice; Bohemija
  • Třebohostice (Škvorec); Bohemija
  • Třebomyslice; Bohemija
  • Třebomyslice (Žatčany); Moravska
  • Třebová; Moravska
 
Evo neka naselja u RH koja imaju prefiks TREB, a dodajem tu i "čakavsku" izvedenicu TRIB da potvrdimo kako takvi nazivi naselja nisu strani ni našem tlu. Ovo je šta sam dosad pronaša tako da postoji mogućnost za još poneko naselje s TREB/TRIB prefiksom.


Trebež Jasenovac Sisačko-moslavačka županija
Trebovec Ivanić-Grad Zagrebačka županija
Trebišća Mošćenička Draga Primorsko-goranska županija.

Tribalj Vinodolska općina Primorsko-goranska županija
Triban Buje Istarska županija
Tribanj Starigrad Zadarska županija
Tribulje Dobrinj Primorsko-goranska županija
Tribunj Tribunj Šibensko-kninska županija

https://sh.wikipedia.org/wiki/Lista_naselja_u_Hrvatskoj:_T


Nevezano za ovu temu, al vezano za sufikse u našim prezimenima koja od pamtivijeka završavaju i na -ić, a šta je obilježje uglavnom nas južnih Slavena odnosno svih ex yu republika izuzev Makedonije čija prezimena mahom završavaju na -ski/ska ev/eva. Zanimljivo mi bilo za primjetit da su se već kod najstarijih slavenskih plemena znali pojavljivat baš ti sufiksi na -ić(tj.-ic) pa moguće da od njih i vučemo taj prezimenjački zaštitni znak ovih prostora.

Čisto par primjera tih najstarijih slavenskih plemena čija prezimena i danas nosimo na ovim prostorima iako doduše u malo drugačijem obliku, al vidi se ta poveznica među njima pa su ovi Nizitsi u novoj verziji Nizići, Nižići ili kod Slovenaca Niziči i Nižiči. Ne kažem da ovi naši vuku podrijetlo od ovih danas izumrlih plemena (iako je i to moguće) već da su prije svega na taj način i sva naša -ić prezimena nastala. A moguće da se "potomci" tih plemena mogu pronać i na sjeveru, al u nekim njihovim izvedenicama i prilagođeno današnjem Češkom ili Ukrajinskom.

Kako god još jedna zanimljiva tema za istraživat jer ka i toponimi kriju podosta praslavenštine u sebi.

  • Nizitsi-Niszanie-Nizchices
  • Neletici-Neletiches-Nieletycy-Nieletycze
  • Lutomerizi-Litoměřici
  • Chutici-Chudzicy-Khutices
  • Citici-Żytyce-Zhitices
  • Colodici-Koledycze-Koledices
List_of_early_Slavic_peoples
 
Ovi jedan:
Naletia na ovaj članak o značenju riječi "sinje" koja je u našem narodu najpoznatija po stihu iz himne, ali mnogima će ako ne prva onda druga asocijacija biti na lektiru iz OŠ i "Družinu sinjeg galeba". Iako sam tu rič prvenstveno uvik doživljava samo ka drugi naziv za naše more i da označava "plavo" izgleda da taj naziv ipak ima malo drugačije značenje u praslavenskom jeziku. A ono šta je najzanimljivije od svega(bar meni) da Ukrajinci(a i Rusi) i danas koriste tu rič "sinje" za plavu boju. Ili bar jednu od nijansi ako sam dobro povata. Al ajmo za početak vidit šta kažu naši domaći stručnjaci:

Sinje more, galeb i kukavica

"I opet se, kao i uvijek, utječem praslavenskom (*sin’ü znači sinji, modar, siv, sivkast, crn; rus. siny, češ. siny), što je pak akvizicija iz ie. korijena *sk’ei, a znači svijetliti, ljeskati se, zasjati, prosinuti (usp. lat. scintilla, iskra). Od prasl. *si- nastalo je i sinuti, što pak znači da se iz tame odjednom pojavilo svjetlo. Figurativno, i za ideju kažemo da nam je sinula, što znači da se iz prethodnoga „mraka neznanja“ javilo (kao suncem obasjano ili munjom ošinuto) novo znanje ili smo se prisjetili elemenata koje smo doveli u takvu vezu da nam je puknula pred očima smislena cjelina. Sinuti (prasl. *sino¸ti, njem. scheinen, engl. shine) i sjati vezuju se i uz boju sjajećeg neba, pa neki etimolozi dovode i mjesec prosinac u vezu s tim glagolima, kad počinje jače prosijavati sunce. No od ie. korijena *kei- izvode se, osim sinji, i pridjevi sijed, sijer i siv. Sijer najslabije razumijemo, pa evo nekoliko objašnjenja. Vrte se oko nijanse modrobijeloga, zelenkastoga, sivoga, žućkastoga, pepeljastoga, ali, kao imenica, sijer znači i osvit, praskozorje (i zora, znamo to, puca, praska, premda bezglasno). Jedno mu je značenje (doslovno) izrazito slatko – to je slatka rosa koja pada po drveću i bilju, kao što medljika pada u proljeće na lipu, a ujesen na vrijes, što je mamac za pčele. I sinj i sijer vezuju se i uz ovcu – to su ovce crno-bijele vune, koje se u očima promatrača stapaju u sivu boju. Sera, sjera ili sirina jest i voda u kojoj je potopljena vuna za pranje ili u kojoj se prala vuna. Na Kosovu se čuje i serljiva voda i sirljiva voda, a sama sjera / sera znači neoprana vuna. U stočarskim krajevima nije čudo što imaju vrlo razgranat vokabular za sve poslove sa stokom i oko stoke, pa tako u brdskim krajevima Crne Gore imaju i poseban izraz, s´era, za žutocrvenkastu materiju na vuni ovaca koja ljeti nastaje znojenjem, a upotrebljava se za pranje rublja. Kao metafora, s´era je i naziv za snijeg pomiješan s vodom. Kad već govorim o vuni, u Dalmatinskoj zagori obojci ili nazuvci ispleteni od vune i kostrijeti zovu se sinjaši (opet je izronila sinja ovca).

I ptica sjenica nazvana je tako po sinjoj, modroj boji krilnih pera, kao i šojka, čije se postanje imena na prvi pogled ne vidi, no već sam spomenula ie. korijen *sk’ei, svijetliti, ljeskati se – dakle, i njezinu je imenu kumovala boja perja. Zanimljivo je da npr. glagol sinjaviti znači gubiti boju (i sijede vlasi rezultat su gubljenja one prijašnje boje kose), da sinja (osim češćega galeba) može biti i ovca, a vidjeli smo što se sve prenijelo i na vunu. Sinjasto sukno bit će razumljivije ako kažemo sivkasto, a planina Sinjajevina (Babji zub, 2277 m) u Crnoj Gori, ta kamena gromada, valjda prosine kad je obasjaju sunčane zrake, pa se doima plavom. No kod Čubranovića sinje znači crninu. Sada se približavamo onoj naoko nespojivoj boji sa svijetlom, sivom, modrom – crnoj. Osim značenja „koji je boje ugljena ili čađi“, opaljen od sunca, nečist, zamazan (crne ruke, crno pod noktima, crna posteljina), crn znači i „koji je bez svjetla“, mračan (crna noć), ali u prenesenom smislu i težak, tužan, mučan, teško podnošljiv, zlokoban, nesretan (crne slutnje, crne misli, crna sudbina, crni dani – dani oskudice). Sinja kukavica i crna kukavica (bez obzira na boju perja) u ovim značenjima već dobro idu ruku pod ruku, jer i jedna i druga izražavaju prenesena značenja – nesretna, jadna, bijedna, kukavna osoba. Takve su osobe i prozvane kukavicama po ptici selici koja obično ne savija vlastito gnijezdo, nego ostavlja jaja u tuđem (pod poznatim geslom: brigo moja, prijeđi na drugoga). Dakako da to nije časno nego – kukavički. Kukavica je dobila ime po onomatopeji kojom se glasa (ku – ku), što su kasnije iskoristili spretni urari, tvorci švicarskih satova u obliku alpske kućice. Izvan prenesena značenja, to je samo njezin prepoznatljiv glas, ali zakukati kao sinja / crna kukavica znači cviljeti, jako plakati, naricati. Treba ipak reći da se sinji i crni mogu zamjenjivati samo u ovom slučaju. Ne može se reći sinji petak, nego samo crni petak (vrlo nesretan dan); sinja zemlja ne ide umjesto crne zemlje (simbola smrti, groblja; težak kao crna zemlja – zato se pokojniku na rastanku često želi da mu bude „lahka zemlja / zemljica“), kao što i crni Ciganin / crna Ciganka (najsiromašniji, najgori čovjek – „Danas bi se oženio i crnom Cigankom, samo da ne bude sam“) trebaju ostati u ovom obliku, što ne znači da im želim život u vječnom siromaštvu."


I jedan vaš jezikoslovac mi je "otvoria" oči u jednom svom osvrtu na temu plave boje:

"Svi koji su branili plave boje svog nacionalnog “tima” i mešali dve nijanse u srednje plavu, ne znaju da plava nekada nije značila ono što danas znači, već je bila sinonim za svetla. Jedan od dokaza je da se plavušama sa plavom kosom zovu ljudska bića ženskog roda koja imaju izrazito žutu kosu. “Plavoj” i danas ruskom znači svetao i svetložut.

Stari izvorni izraz za plavo u današnjem smislu je modro. A plavo je preuzelo ulogu modrog, jer se tim pridevom opisivalo svetlo dnevno nebo. Iako svaki Srbin i danas zna da je modro modro, to zvuči arhaično. Modro se sačuvalo u reči modrica. To je ono kada neko nekoga dobro oplavi."


Znači iako danas ta riječ u slavenskom svitu primarno označava "plavo" ona bi u nekom svom izvornom obliku tribala zapravo označavat cilu paletu boja, al u tom nekom svjetlom/sjajnom/svjetlucavom tonu koje u sebi imaju i tu neku preljevajuću nijansu koja daje odsjaj ili bljesak. Ne znam jesam li sročia najbolje, al mislim da ova slika najbolje dočarava šta su naši stari mislili pod tim "sinje more" i ako se mene pita bolje mu ime nisu mogli dat.

62738979-more.jpg




PS i ka bonus, jedno od dva Sinja jezera u Ukrajini s tim da je jedno nalazi naravski u pramajci Galaciji u samom srcu Karpata Синє озеро (Карпати)

8464.jpg

Sinje jezero svijetu reci
Da svoj narod Bijelohrvat ljubi
Kliknite za proširenje...
1764262342479.jpeg


sinja - plavosiva do svetloplavosiva (bilo da se radi o steni, moru, jezeru ili kukavici)
plava (flava) - žuta
modra - plava
 
Sve je to spomenuto u tekstu i to je samo jedno od značenja, al u praslavenskom to nije izraz za jednu određenu boju već za nešto svjetlucavo/blještavo/sjajno koje onda daje dodatak samoj boji.


"I opet se, kao i uvijek, utječem praslavenskom (*sin’ü znači sinji, modar, siv, sivkast, crn; rus. siny, češ. siny), što je pak akvizicija iz ie. korijena *sk’ei, a znači svijetliti, ljeskati se, zasjati, prosinuti (usp. lat. scintilla, iskra). Od prasl. *si- nastalo je i sinuti, što pak znači da se iz tame odjednom pojavilo svjetlo. Figurativno, i za ideju kažemo da nam je sinula, što znači da se iz prethodnoga „mraka neznanja“ javilo (kao suncem obasjano ili munjom ošinuto) novo znanje ili smo se prisjetili elemenata koje smo doveli u takvu vezu da nam je puknula pred očima smislena cjelina."


Zato se u nas i dan danas kaže kad ribari isplove na more i upale ferale(lampe) da su "dali sinjale" jer se ka šta stoji u tekstu "najednom u tami pojavilo svitlo". Čudi me da to nije spomenuto u članku obzirom da je to ponajbolje objašnjenje šta bi značilo sinje bar u današnjem kontekstu. Šta je najgore u nekim pismama se koristi taj izraz pa čisto ka primjer iz Cocine himne ribarima:

"U dubini mriže parangali
Na pučini bile se sinjali"

Ili iz Harijevog hita:

"I znam da tražit ćeš me dugo
Onaj isti stari sjaj
Ka lanternu nasrid mora
Da ti sinjal dan za kraj"


Isto tako se danas u svakodnevnom govoru koristi izraz -sinjaj (pogledaj, vidi) šta je zapravo izvedenica te praslavenske riči sinje i najčešće se koristi kad nekom želiš skrenit pažnju na nešto bitno pa čisto ka primjer: jesi sinja oni ludilo gol sinoć, dođi brzo sinjat ovo auto, daj sinjaj onu žensku itd.


Ili ukratko, samo još jedan mali pokazatelj di borave iskonski čuvari praslavenske baštine :kafa:
 
Ovi jedan:
Sve je to spomenuto u tekstu i to je samo jedno od značenja, al u praslavenskom to nije izraz za jednu određenu boju već za nešto svjetlucavo/blještavo/sjajno koje onda daje dodatak samoj boji.


"I opet se, kao i uvijek, utječem praslavenskom (*sin’ü znači sinji, modar, siv, sivkast, crn; rus. siny, češ. siny), što je pak akvizicija iz ie. korijena *sk’ei, a znači svijetliti, ljeskati se, zasjati, prosinuti (usp. lat. scintilla, iskra). Od prasl. *si- nastalo je i sinuti, što pak znači da se iz tame odjednom pojavilo svjetlo. Figurativno, i za ideju kažemo da nam je sinula, što znači da se iz prethodnoga „mraka neznanja“ javilo (kao suncem obasjano ili munjom ošinuto) novo znanje ili smo se prisjetili elemenata koje smo doveli u takvu vezu da nam je puknula pred očima smislena cjelina."


Zato se u nas i dan danas kaže kad ribari isplove na more i upale ferale(lampe) da su "dali sinjale" jer se ka šta stoji u tekstu "najednom u tami pojavilo svitlo". Čudi me da to nije spomenuto u članku obzirom da je to ponajbolje objašnjenje šta bi značilo sinje bar u današnjem kontekstu. Šta je najgore u nekim pismama se koristi taj izraz pa čisto ka primjer iz Cocine himne ribarima:

"U dubini mriže parangali
Na pučini bile se sinjali"

Ili iz Harijevog hita:

"I znam da tražit ćeš me dugo
Onaj isti stari sjaj
Ka lanternu nasrid mora
Da ti sinjal dan za kraj"


Isto tako se danas u svakodnevnom govoru koristi izraz -sinjaj (pogledaj, vidi) šta je zapravo izvedenica te praslavenske riči sinje i najčešće se koristi kad nekom želiš skrenit pažnju na nešto bitno pa čisto ka primjer: jesi sinja oni ludilo gol sinoć, dođi brzo sinjat ovo auto, daj sinjaj onu žensku itd.


Ili ukratko, samo još jedan mali pokazatelj di borave iskonski čuvari praslavenske baštine :kafa:
Kliknite za proširenje...
Ovo su razmišljanja nekog autora i tvoja. Ne slažem se sa tim mišljenjima.

Sinjal je signal tj. znak.

Plava jeste svetlucava, leskava, a sinja je sivoplava, golubjeplava i to je to. :mrgreen:
 
Mrkalj:
Ovo su razmišljanja nekog autora i tvoja. Ne slažem se sa tim mišljenjima.

Sinjal je signal tj. znak.

Plava jeste svetlucava, leskava, a sinja je sivoplava, golubjeplava i to je to. :mrgreen:
Kliknite za proširenje...
I to znači između ostalog, al da je samo siva ili sivoplava boja u pitanju onda se ne bi za crnu kukavicu reklo da je sinja. Evo šta jedan vaš govori s tim da uzmi u obzir i to da Ukrajinci i Rusi plavu boju zovu - sinja ;)


"Svi koji su branili plave boje svog nacionalnog “tima” i mešali dve nijanse u srednje plavu, ne znaju da plava nekada nije značila ono što danas znači, već je bila sinonim za svetla. Jedan od dokaza je da se plavušama sa plavom kosom zovu ljudska bića ženskog roda koja imaju izrazito žutu kosu. “Plavoj” i danas ruskom znači svetao i svetložut.

Stari izvorni izraz za plavo u današnjem smislu je modro. A plavo je preuzelo ulogu modrog, jer se tim pridevom opisivalo svetlo dnevno nebo. Iako svaki Srbin i danas zna da je modro modro, to zvuči arhaično. Modro se sačuvalo u reči modrica. To je ono kada neko nekoga dobro oplavi."
 
Ovi jedan:
I to znači između ostalog, al da je samo siva ili sivoplava boja u pitanju onda se ne bi za crnu kukavicu reklo da je sinja. Evo šta jedan vaš govori s tim da uzmi u obzir i to da Ukrajinci i Rusi plavu boju zovu - sinja ;)


"Svi koji su branili plave boje svog nacionalnog “tima” i mešali dve nijanse u srednje plavu, ne znaju da plava nekada nije značila ono što danas znači, već je bila sinonim za svetla. Jedan od dokaza je da se plavušama sa plavom kosom zovu ljudska bića ženskog roda koja imaju izrazito žutu kosu. “Plavoj” i danas ruskom znači svetao i svetložut.

Stari izvorni izraz za plavo u današnjem smislu je modro. A plavo je preuzelo ulogu modrog, jer se tim pridevom opisivalo svetlo dnevno nebo. Iako svaki Srbin i danas zna da je modro modro, to zvuči arhaično. Modro se sačuvalo u reči modrica. To je ono kada neko nekoga dobro oplavi."
Kliknite za proširenje...
Jašta.
 
Moguće da se crna ne odnosi na kukavicu, al na nekog se vraga crna odnosi u članku. Uvod koji nisam stavia, a izgleda da sam triba jer govori baš o tome kako sinji nije jedna boja već čitava paleta, a razliku čini upravo ta svjetlucavost/odsjaj koja svaka boja može imat u dodiru sa suncem, mjesecom ili prirodnim fenomenima. To zapravo danas dođe ka metalik boja :D


"Naime, kažemo i sinji galeb, sinji sokol, pa i sinji kamen, sinja ovca i sinja kukavica. Sad se već dinstamo na tihoj vatri, jer kakve je to boje galeb, sokol, kamen i ovca da svi mogu potpasti pod zajednički nazivnik sinji? A tek kukavica? No s bojama je i inače muka, pa zašto da u ovom slučaju bude drukčije? Što je jednomu zelenkasto, drugomu je plavkasto. Što jedan vidi kao žućkasto, drugi vidi kao zelenkasto ili smećkasto. Nijanse ljubičaste ili ružičaste svatko će vidjeti i doživjeti drukčije (pa mi je nedavno jedna gospođa, želeći mi opisati boju bugenvilije, jednostavno rekla: „Hote si ju sama pogledati“).

Tako je i paleta sinjega mnogo šira od boja koje sam navela. Čovjek bi pomislio da su je određivali daltonisti, jer se boje koje potpadaju pod sinje gotovo isključuju. Navela sam modru, sivkastu i sivomodru, no sinji pokriva i boje između ljubičaste i zelene, između žute i mrke te razne nijanse pepeljaste boje, sve do crne. Kako, zaboga, spojiti svijetlomodru ili sivkastu boju s crnom? Možda će u odgonetavanju pomoći sam nastanak pridjeva sinji."
 
Da ne privatiziram temu o heraldici nastavit ću ovde malo o tim grbovima i plemićkim obiteljima iz Koruške/Karantanije, ali i Bavarske i tog istočnog dijela Njemačke jer sam se tih zemalja dosad tek usputno dotaka kad bi priča o teritoriju na kojem su Bijeli Hrvati ostavili traga.

Ali prije toga nazad u pradomovinu di nailazimo na neke primjerke šahovnice još tamo u 14.st. :


Wczele ( Łębno, Pczelicz, Szachownica, Szczela, Wczela, Wszczele, Wszczelic, Leben, Zemsta ) – plemićki grb .

Opis grba
Štit je zlatna i srebrna šahovnica . Dragulj prikazuje crnkinju sa zlatnom i srebrnom šahovnicom, odjevenu u srebrnu haljinu i srebrnu traku za glavu.

Ovaj grb pojavljuje se u nekoliko varijacija boja šahovnice: srebrno-crvenoj, crno-zlatnoj i plavo-srebrnoj. Neke su obitelji koristile grb sa seljakom u grbu.

Najraniji spomeni
1368. pečat Czeme iz Właściejowica, starješine Sieradza,
1401. najstariji spomen grba u sudskim spisima.

Karnicki ( Kroschnitzky , Wczele varijanta Karnicki ) – poljski plemićki grb, varijanta grba Wczele . Na štitu se nalazi crvena i srebrna šahovnica. Grb ima krilo sa sličnim uzorkom šahovnice.
330px-POL_COA_Wczele.svg.png
330px-POL_COA_Karnicki.svg.png
 
Da spustimo to za stoljeće možda i dva:


"Obitelj se prvi put pojavljuje u zapisima s Petrusom de Prawticzom 1283. godine, koji nosi poljski obiteljski grb Wczele . Prema legendi, obitelj potječe od slavenskog ratnika Holuba, koji je zbog svoje vještine u šahu dobio ime Brettwitz i posljedično šahovski grb. Godine 1316., Hoyer von Prittwitz pojavljuje se na dvoru vojvode Boleslava III. od Liegnitza . Tek u 15. stoljeću obitelj Prittwitz stekla je svoje rodovsko sjedište Gaffron blizu Polnisch-Wartenberga."

Prittwitz-Wappensage.jpg

https://de.wikipedia.org/wiki/Prittwitz
 
Prenosim par upisa s heraldike jer mi draže na ovoj temi o svemu i svačemu šta se veže uz pretke danšnjih Hrvata.

https://forum.krstarica.com/threads/heraldika-i-njeni-principi.101488/page-224#post-52048779
https://forum.krstarica.com/threads/heraldika-i-njeni-principi.101488/page-225#post-52049133
https://forum.krstarica.com/threads/heraldika-i-njeni-principi.101488/page-225#post-52049137
https://forum.krstarica.com/threads/heraldika-i-njeni-principi.101488/page-225#post-52049152


Nastavljam s najznačajnijom Češkom vladarskom dinastijom Přemyslići za čijeg se vladanja prvi put javlja Moravski grb u obliku orla sa šahovnicom o kojem sam baš na heraldici nešto piskara jer se dovodi u kontekst s nama. Dodajem i to kako je važan Bijelohrvatski grad Przemysl dobia svoje ime po osinivaču te dinastije, a osim toga dovodi ih se u obiteljsku vezu sa Slavnikovićima za koje mnogi slavisti smatraju kako su bili Bijelohrvatskog podrijetla. Naravno da sve to skupa ne mora značit ništa, al dosta toga upučuje da su Premyslići bili poprilično povezani s plemenom Bijeli Hrvati.


"Přemyslići su bili prva češka kneževska i kraljevska dinastija ( tako nazivana od pamtivijeka do 4. kolovoza 1306. ), vladali su i u austrijskim zemljama ( 1251. – 1278. ), Poljskoj ( 1300. – 1306. ) i Ugarskoj ( 1301. – 1305. ). U sporednoj (lijevoj) opavskoj lozi, Přemyslići su izumrli (mačem) tek 1521. godine .


Postoje i druge teorije o podrijetlu dinastije Přemyslovica. Jedna mogućnost je njihovo moravsko podrijetlo. Prema teoriji povjesničara Lubomíra E. Havlíka , koju podržavaju J. Zástěra , a dijelom i L. Galuška , knez Bořivoj bio je sin moravskog kneza Rostislava , dok je lokalna dinastija Mojmír mogla potjecati od prvog slavenskog vladara Sama , koji se ponekad poistovjećuje s Přemyslovicama kao osnivačem države.


Pred kraj 10. stoljeća, Přemyslidovi su vodili odlučujuću bitku za prevlast nad Češkom s moćnom obitelji Slavníkov , koja je završila masakrom Slavníkova u Libici 28. rujna 995. Pitanje odnosa između ove dvije obitelji još se uvijek raspravlja, Slavníkovi možda nisu predstavljali prijetnju Přemyslićima. Postoje i alternativne teorije da su Slavníkovi bili samo jedna grana Přemyslića te da se stoga radilo o borbi za moć unutar obitelji."


Przymysl

"Prema onome što se još uvijek smatra najozbiljnijom i najvjerojatnijom hipotezom, najstarije uporište na današnjem Gradskom brdu možda su osnovali Česi negdje nakon sredine 10. stoljeća, koji su tada nastojali proširiti svoju moć na sve šira područja onoga što se danas općenito shvaća kao Mala Poljska. Pretpostavka da je Przemyśl u to vrijeme bio pod češkom vlašću objasnila bi i njegovo ime, koje je tako snažno povezano s češkom dinastijom Přemyslovica."


https://arheologija.ru/horvatyi/

"Za određivanje teritorija Hrvata spomenutih u kronikama ponekad se koriste izvještaji o borbi Vladimira Svjatoslavića protiv Poljaka u 1080-ima i 1090-ima. Pod godinom 981. kronika izvještava o Vladimirovom pohodu na Przemysl i červenske gradove. Ovaj pohod prethodio je pohodu na Hrvate 992. godine, pa se pretpostavlja da je područje červenskih gradova bilo područje naseljavanja Hrvata."
 
Poslednja izmena:
"Kuća Piastova bila je prva povijesna vladajuća dinastija Poljske. Prvi dokumentirani poljski monarh bio je vojvoda Mieszko I. ( oko  960. – 992.). Kraljevska vladavina Piastova u Poljskoj završila je 1370. smrću kralja Kazimira III. Velikog .

Grane dinastije Piast nastavile su vladati u Mazovskoj vojvodstvu (do 1526.) i u Šleskim vojvodstvima sve dok posljednji muški šleski Piast nije umro 1675. Piastovi su se ženili s nekoliko plemićkih loza u Europi i posjedovali brojne titule, neke unutar Svetog Rimskog Carstva . Jagelonski kraljevi koji su vladali nakon smrti Kazimira IV. Poljskog također su po ženskoj liniji potjecali od kćeri Kazimira III."


"Šleski Pjastovi bili su najstariji od četiri loze poljske dinastije Pjastova, počevši od Vladislava II. Prognanika (1105. – 1159.), najstarijeg sina poljskog vojvode Boleslava III . Boleslavovom oporukom , Vladislavu je dodijeljena Šleska kao nasljedna provincija, a također i Malopoljska senioratska provincija u Krakovu prema načelu agnatskog senioriteta."

Neki od najstarijih pečata (Šleskih) Piastovih s početka 14.st. koji su napravljeni s motivom šahovnice:


https://brzeg-powiat.pl/wp-content/...ski-woj.-opolskie-uzasadnienie-i-projekty.pdf
Screenshot (1638).png
Screenshot (1640).png
Screenshot (1641).png



Brzeg Zamek Piastow (Šleska)

Brzeg_Zamek_Piastow_5.jpg
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nikita Kulganov
Zločini Hrvata četnika
2
Odgovora
25
Pregleda
643
Nikita Kulganov
Nikita Kulganov

Back
Top