Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.217
Da na sve Srbe mislim tj. u ovom slučaju me zanima odakle potječe onih 50ak posto šta ne vuče svoje korijene iz Hercegovine i Stare Hercegovine?
-
- Popularno:
- Dragutin Gavrilović: heroj odbrane...
- Dokle su stigli oni Vučićevi pešaci sa...
- Islamofobija u Evropi
- Prevara ( kada svi varaju)
- Kada ste poslednji put pogledali neki...
- Zašto Dijana Hrka ne može postaviti 1...
- Zasto je SPC toliko nema na proteste i...
- Toplo - Hladno
- Policija intervenisala na mestu gde...
- Subotica: Vrtić za hrvatsku manjinu u...
Podrijetlo Hrvata?
- Začetnik teme fanstebre
- Datum pokretanja
Krishna
Elita
- Poruka
- 24.546
Na osnovu čega tvrdiš da pola od svih Srba potiče iz Hercegovine?
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.217
Ima bit da sam krivo povata i da se to odnosi samo na nositelje I2a https://en.wikipedia.org/wiki/Genetic_studies_on_Serbs
I2-PH908 (25,08%), I2-L621 (7,59%), I2-CTS10228 (3,63%) i I2-M223 (0,33%), [ 2 ] dok je prema detaljnoj studiji iz 2024. godine utvrđeno da je haplogrupa I2-P37.2 pretežno predstavljena podkladom I2-PH908 (62-79%, uglavnom podkladama I-FT14506 i I-FT16449), a slijede I2-Z17855, I2-L621, I2-Y4882, I2-Y4460, I2-CTS595 i I2-Y5595. Studija uzoraka Srba iz različitih dijelova Zapadnog Balkana iz 2019. i 2025. pokazala je da "otprilike polovica njih potječe iz Hercegovine i Stare Hercegovine ", čija je populacija kroz povijest snažno utjecala na današnju srpsku mušku genetiku.
Al bez obzira na to bilo bi zanimljivo vidit podatke i kod ostalih Srba nositelja slavenskih gena kako stoje stvari po tom pitanju.
Znači odakle korijene vuče ostalih 50% I2a nositelja među današnjim Srbima?
I odakle korijenje vuku R1a nositelji među današnjim Srbima? Isto Stara Hercegvina ili neki drugi krajevi?
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.217
Pogled jednog ukrajinskog zaljubljenika u povijest: Naseljavanje Slavena započelo je u Ukrajini
Ali imamo cijelu škrinju živopisnih blaga, činjenica i pisanih dokaza. Arheologija, lingvistika, antropologija, a sada i genetika potvrđuju da je formiranje najveće etnolingvističke skupine ljudi u Europi, dvanaest država koje danas postoje i naseljavanje polovice Europe u 7. i 8. stoljeću započelo u Ukrajini.
Zamislite samo raskoš tog doba i ljude koji su ga pokretali. I te činjenice nisu nove. Prije tisuću godina smatrane su općepoznatim. Plemena ove zone na objavljenoj karti u to vrijeme nazivala su se Volincima i Dulebima.
Evo što je Al-Masudi napisao u 10. stoljeću:
– „Od ovih plemena [slavenskih], jedno je prije imalo vlast [nad svima njima]. Njegov kralj zvao se Majak (Mahak), a samo pleme zvalo se Valinana (Valiana). U davna vremena, sva slavenska plemena pokoravala su se ovom plemenu, jer je imalo vrhovnu vlast, a drugi kraljevi provodili su njegovu volju... Ovo pleme je jedno od autohtonih slavenskih plemena, [još uvijek] je poštovano među svojim plemenima i [prije] je imalo vrhovnu vlast među njima.“
U blizini, malo južnije, nalaze se Crveni i Bijeli Hrvati.
Bavarski geograf (izvor iz 9. stoljeća) o Červjanima:
– „Červjani, koji jedini imaju kraljevstvo i od kojih sva slavenska plemena, kako tvrde, potječu i vode svoju lozu, imaju 325 gradova.“
A evo i Bijelih Hrvata (Galičana). U djelu De administrando Imperio cara Konstantina VII čitamo:
– „Hrvati su u to vrijeme živjeli s druge strane Bavarske, gdje danas nalazimo Bijele Hrvate. Jedno pleme, naime petorica braće: Kljukas, Lobelos, Kozenzes, Muhljo i Chrobatos i dvije sestre: Tuga i Buga, odvojili su se od ostalih. Došli su sa svojim narodom u Dalmaciju i tamo zatekli Avare, koji su posjedovali tu regiju. Nakon nekoliko godina rata između Hrvata i Avara, Hrvati su pobijedili, neki Avari su uništeni, a drugi su bili prisiljeni pokoriti se… Drugi Hrvati žive u susjedstvu Frankonije (tj. Njemačke) i danas se zovu „belohrobati“, odnosno Bijeli Hrvati. Njima vlada knez koji je podložan Otu, velikoj kraljici Frankonije i Saske, i nisu kršteni. Sklapaju bračne saveze i mirovne ugovore s Turcima (tj. Mađarima).“
...
Kao što proizlazi iz istraživanja genetičara, ovaj dio plemena probio se na zapad u Europu u raznim valovima, a zatim se proširio na područje Poljske, Istočne Njemačke i južno do Jadranskog mora. A istočno od te unije djelovali su krajnji istočni Slaveni, Anti.
Na karti genetičkih znanstvenika to je južna strelica. Upravo su Anti osigurali "južni krak" ofenzive - prema Bizantu, preko Dunava, u buduću Bugarsku.
Ali imamo cijelu škrinju živopisnih blaga, činjenica i pisanih dokaza. Arheologija, lingvistika, antropologija, a sada i genetika potvrđuju da je formiranje najveće etnolingvističke skupine ljudi u Europi, dvanaest država koje danas postoje i naseljavanje polovice Europe u 7. i 8. stoljeću započelo u Ukrajini.
Zamislite samo raskoš tog doba i ljude koji su ga pokretali. I te činjenice nisu nove. Prije tisuću godina smatrane su općepoznatim. Plemena ove zone na objavljenoj karti u to vrijeme nazivala su se Volincima i Dulebima.
Evo što je Al-Masudi napisao u 10. stoljeću:
– „Od ovih plemena [slavenskih], jedno je prije imalo vlast [nad svima njima]. Njegov kralj zvao se Majak (Mahak), a samo pleme zvalo se Valinana (Valiana). U davna vremena, sva slavenska plemena pokoravala su se ovom plemenu, jer je imalo vrhovnu vlast, a drugi kraljevi provodili su njegovu volju... Ovo pleme je jedno od autohtonih slavenskih plemena, [još uvijek] je poštovano među svojim plemenima i [prije] je imalo vrhovnu vlast među njima.“
U blizini, malo južnije, nalaze se Crveni i Bijeli Hrvati.
Bavarski geograf (izvor iz 9. stoljeća) o Červjanima:
– „Červjani, koji jedini imaju kraljevstvo i od kojih sva slavenska plemena, kako tvrde, potječu i vode svoju lozu, imaju 325 gradova.“
A evo i Bijelih Hrvata (Galičana). U djelu De administrando Imperio cara Konstantina VII čitamo:
– „Hrvati su u to vrijeme živjeli s druge strane Bavarske, gdje danas nalazimo Bijele Hrvate. Jedno pleme, naime petorica braće: Kljukas, Lobelos, Kozenzes, Muhljo i Chrobatos i dvije sestre: Tuga i Buga, odvojili su se od ostalih. Došli su sa svojim narodom u Dalmaciju i tamo zatekli Avare, koji su posjedovali tu regiju. Nakon nekoliko godina rata između Hrvata i Avara, Hrvati su pobijedili, neki Avari su uništeni, a drugi su bili prisiljeni pokoriti se… Drugi Hrvati žive u susjedstvu Frankonije (tj. Njemačke) i danas se zovu „belohrobati“, odnosno Bijeli Hrvati. Njima vlada knez koji je podložan Otu, velikoj kraljici Frankonije i Saske, i nisu kršteni. Sklapaju bračne saveze i mirovne ugovore s Turcima (tj. Mađarima).“
...
Kao što proizlazi iz istraživanja genetičara, ovaj dio plemena probio se na zapad u Europu u raznim valovima, a zatim se proširio na područje Poljske, Istočne Njemačke i južno do Jadranskog mora. A istočno od te unije djelovali su krajnji istočni Slaveni, Anti.
Na karti genetičkih znanstvenika to je južna strelica. Upravo su Anti osigurali "južni krak" ofenzive - prema Bizantu, preko Dunava, u buduću Bugarsku.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.217
Bila je nekidan rasprava o grobnim nalazištima i običajima pokapanja među Hrvatima iz ranog srednjeg vijeka pa nastavno na tu temu samo ću nadodat jedan predivan detalj na koji sam naletia u ovom članku o DNK Bijelih Hrvata.
"Tijekom arheoloških spašavanja , određeni grob, dio groblja s trideset i šest grobova , predstavio je priču ukorijenjenu u matrijarhalnoj lozi otkrivenoj putem mitohondrijske DNK - haplogrupe J1c2. Grobnica , skromno počivalište bez uočljivog spremnika ili grobnih priloga, čuvala je krhke ostatke ženskog djeteta, starog samo 1,5-2 godine u vrijeme smrti. Radiokarbonsko datiranje smješta njezin kratki život u složenu tapiseriju 7. do 8. stoljeća nove ere (670.-775. kal. nove ere), vremensku liniju koja odjekuje s porastom i padom utjecaja Avarskog kaganata.
Jednostavnost pokopa djeteta, s položajem okrenutim prema istoku i rukama položenim uz tijelo, slijedi kršćansku tradiciju, ukazujući na religijske struje tog vremena. Ležala je između dva odrasla kostura, što sugerira obiteljsku ili zajedničku povezanost , gestu koja implicira poštovanje i brigu u smrti kao i u životu."
U gomili tekstova koje sam dosad pročita o Bijelim Hrvatima i koji su govorili o životu i navikama naših starih ovo je možda i najlipši dio cile te priče...
"Tijekom arheoloških spašavanja , određeni grob, dio groblja s trideset i šest grobova , predstavio je priču ukorijenjenu u matrijarhalnoj lozi otkrivenoj putem mitohondrijske DNK - haplogrupe J1c2. Grobnica , skromno počivalište bez uočljivog spremnika ili grobnih priloga, čuvala je krhke ostatke ženskog djeteta, starog samo 1,5-2 godine u vrijeme smrti. Radiokarbonsko datiranje smješta njezin kratki život u složenu tapiseriju 7. do 8. stoljeća nove ere (670.-775. kal. nove ere), vremensku liniju koja odjekuje s porastom i padom utjecaja Avarskog kaganata.
Jednostavnost pokopa djeteta, s položajem okrenutim prema istoku i rukama položenim uz tijelo, slijedi kršćansku tradiciju, ukazujući na religijske struje tog vremena. Ležala je između dva odrasla kostura, što sugerira obiteljsku ili zajedničku povezanost , gestu koja implicira poštovanje i brigu u smrti kao i u životu."
U gomili tekstova koje sam dosad pročita o Bijelim Hrvatima i koji su govorili o životu i navikama naših starih ovo je možda i najlipši dio cile te priče...
