Rad je na njemačkom pa ću donit samo sažetak i par općenitih informacija o nastajanju prezimena u Hrvatskoj.
U radu se donose osobine hrvatskih prezimena.
Ta se prezimena pojavljuju rano u XII. stoljeću, pripadaju karakterističnim motivacijskim skupinama, posjeduju specifične tvorbene strukture, njihov je razmještaj indikativan, a razlikuju se od prezimena koja se mnogo kasnije ustaljuju kod pravoslavnih slavenskih susjeda na istoku. Ističu se jezična (upravo dijalekatna) i nacionalna obilježja kojima se odlikuju hrvatska prezimena. Ona su za razliku od ostalih dijelova imenske formule (osobna imena, nadimci i drugi priimci) stalna, nepromjenljiva i nasljedna, te se time razlučuju od patronima koji nisu nasljedni i koji im prethode.
Hrvatska su prezimena zasvjedočena prilično rano, već u XII. stoljeću, a nastala su u dalmatinskim gradovima koji su svoju političku upravu ustrojavali po uzoru na sjeverno talijanske gradove, u kojima se prezimena prate već od XI. stoljeća. Hrvati su jedan od prvih slavenskih naroda koji imaju (makar u začetku) svoja prezimena (stalna, nepromjenljiva i nasljedna) već od XII. stoljeća, a nose ih povlaštene osobe vlastelinskog i crkvenog staleža.
Drugi značajan poticaj u nastanku i proširenosti hrvatskih prezimena zbio se nakon Tridentskog koncila (1545-1563) kad se u katoličkim zemljama, gdje je to bilo moguće, uvode matice. No ni tada mnogi hrvatski krajevi (osobito oni pod osmanlijskom vlašću) ne vode svoje matice i nemaju svojih stalnih i nasljednih prezimena.
Završna faza svekolike prezimenske zastupljenosti nastaje tek jozefinskim patentom 1780., kad prezime postaje obvezatno za sve Hrvate u okviru Habsburške monarhije.
Autor ističe najčešće motivacijske skupine hrvatskih prezimena, a stvorene su kao odgovori na pitanja: 1. čiji si? (patronimski prezimenski tip - Matanović), 2. kakav si? (nadimački kvalifikacijski prezimenski tip - Sratrčević, Mudrinić, Ćorić), 3. odakle si? (etnički prezimenski tip - Modrušan, Bosnić, Ramljak) i 4. čime se zanimaš? (prezimenski tip nastao po zanimanju prvotnoga vlasnika takva prezimena).
Autor istražuje prezimenske strukture i razmještaj pojedinih prezimenskih strukturnih obrazaca: onih na -ić (dinarski patronimski tip) i onih na -ac/-ec (slavonski patronimski tip), te razmještaj prezimena tvorenih drugim sufiksima. Autor je upozorio na značenje prezimena pri istraživanju hrvatskih povijesnih i suvremenih migracija, protumačio je čestoću i hijerarhiju članova u imenskoj formuli, te istakao posebnosti hrvatskih prezimena s obzirom na prezimena susjednih slavenskih ortodoksnih naroda na istoku.
