Podrijetlo Hrvata?

[Škutor Kićo]

Ne znam, šta kažu Poljaci na to? Jel' njima isto Chorwaci i Chrobati?

Bijeli Hrvati;
Polish: Biali Chorwaci;
Slovak: Bieli Chorváti;
Ukrainian: Білі хорвати,
romanized: Bili khorvaty

 

[Ovi jedan]

druge, pak, strane u Ukrajini, koja pretendira na poziciju “majke svih slavenskih naroda”, termin Bijeli Hrvati rado se prihvaća, pa je i jedan od braće osnivača Kijevske Rusi, najstarije slavenske državne tvorevine, nosio ime koje se, kroz lingvističke promjene, može dešifrirati kao Hrvat. Naime, zvao se Horiv. Intrigira i podatak, koji iznosi stručnjak Eugen Paščenko, da su Poljički statut i zakonik Kijevska pravda, najvažniji srednjovjekovni dokumenti Hrvata i Ukrajinaca, frapantno slični.

Kad si već spomenia Poljičku republiku ja se moram ponovo osvrnit na još jednu od tih brojnih poveznica između karpatskih i jadranskih Hrvata za koju nisam primjetia da je igdi spomenuta ili istaknuta, a svakako je zanimljiva za dodatno proučavanje jer nakon svega ne znam kolike su šanse da je i ovako nešto slučajnost:

Didić (staroukrajinski: дѣдычь, poljski: dziezic; od latinskog: haeres, hērēs, engleski: heir, "nasljednik") - u 14.-19. stoljeću, titula nasljednog vlasnika određenog imanja, parcele, zemlje, kneževine itd.; ta je imovina pripadala njegovim djedovima, a on ju je posjedovao ili polagao pravo na temelju nasljednog prava (didovine). Posjedi nasljednika/didića nazivali su se nasljedstva/didićstvo (staroukrajinski: дѣдыцтво). Poljski kralj Kazimir III., opolski knez Vladislav, litavski veliki knez Vitautas i drugi vladari nazivali su se "didićima vječnih zemalja". U univerzalima ukrajinskih hetmana, didićima se najčešće nazivaju predstavnici kozačkih starješina, plemstva, bogatih Kozaka i građana, a njihova zemljišta definirana su kao nasljedna ili baštinska. Također - didić.


Didići je naziv za nasljedne zemljoposjednike (za razliku od privremenih zemljoposjednika ) u Ukrajini koji su posjedovali velika imanja sa zemljom dobivenom u 14. – 20. stoljeću na temelju kraljevskih privilegija , hetmanovih univerzala ili kraljevskih povelja . Didiči su imali pravo nasljednog vlasništva.

Nasljeđivanje/Didićstvo
Posjed didića nazivao se baština. Taj se pojam spominje u dokumentima iz 14. stoljeća. Posebno se u povelji iz 1366. spominje da je " gospodin Petr Radtsevskiy kupio baštinu Pnekolta od Šulžičeva ". Slično tome, u povelji iz 1368. navodi se da je " gospodin Hanko Svarts, najstariji od Lavova, kupio baštinu Ščirka, selo i zemlju, i dubrovi, i šumu i rijeku, i ribnjake i svu baštinu svojih za s. grivnu srebra"



"Didići (malim slovom, didići: Poljica, Zagora, Kaštela) ili djedići (Konavle) su plemenitaški hrvatski rodovi. Ovim nazivom se zovu hrvatski praplemenitaški rodovi. Poznati su na području Kaštela, Zagore, Konavala, i drugdje, a osobito u Poljicima.

U osnovi, Didići su plemeniti rodovi koji posjeduju svoju zemlju (plemenšćinu, bašćinu) koju obrađuju njihovi težaci. Iz njihovih se redova u srednjem vijeku regrutiraju vojnici i izdvajaju plemići (darovnicama kralja ili feudalaca). Isto tako, diobom plemenšćine na manje dijelove grananjem rodova ili zbog uzurpiranja imanja od strane feudalaca, crkve i gradskih komuna, didići se stapaju s pukom.

Na području Kaštela pod utjecajem gradskih komuna Didići su u 13. stoljeću prestali biti značajniji društveni sloj. Unatoč tome, Didići su prisutni sve do osnivanja starih jezgri Kaštela, a običaji i prava biranja župnika-upravitelja didićkih nadarja (zemlišta darovanih crkvicama) iz srednjeg vijeka (Sv. Marija od Špiljana-Stomorija i sv. Ivan od Birnja) ostaju očuvani do 19. stoljeća. Sličan razvoj je vidljiv i susjednoj Zagori, ili u Konavlima nakon što su potpala pod dubrovačku vlast.

Poljica su primjer opstanka i razvijanja didićkog uređenja društva. Ondje su sve do uništenja poljičke knežije nakon francuskog zločinačkog pohoda 1806., bili vrlo brojni (′′didići’’ ili ′′bosansko i humsko plemstvo - vlastela’’). Činili su ključnu skupinu poljičkog plemstva jer su poljička vlastela i tzv. ’’ugarsko plemstvo’’ bili razmjerno malobrojni, pa iako su birali velikog kneza Poljica obično iz redova poljičke vlastele, po slobodnoj volji birali su ih i među ovim drugima. Austrijska je vladavina nakon 1815. izjednačila i poljičko plemstvo i didiće i ugarsko plemstvo tj. svu vlastelu s ostalim pučanstvom, a Poljica su upravno podijeljena između susjednih općina."


Na stranu Poljičani pa i ovi didići iz mojih Kaštela i još mojije Zagore ipak za najdražije biran one iz Konavla. To valjda graničarski duh proradia u meni

 

[Škutor Kićo]

dziezic;

Ovaj glas dz je nekad postoja u hrvata
Marin drzic govori dzora ne zora
Dakle, naziv je jos bio slicniji u proslost

 

[Ovi jedan]

Nešto za druga Casuala šta se tiče naših gradova podno Karpata iako sam nebrojeno puta upravo to istica ka jednu od značajnijih ostavšina Bijelohrvata koja se uopće ne dovodi u pitanje. A ovaj drugi rad(tj. samo njegov zaključak) će valjda nekima otvorit oči oko dosta stvari koje nam se nabijaju na nos jer niti sam ja niti moji sunarodnjaci ti koji mitomane, a pogotovo nekom nešto kradu, otimaju, izmišljaju ili prekrajaju. Još smo i skromni kako nas drugi gledaju i doživljavaju



UKRAJINSKO-HRVATSKE PARALELE U SREDNJOVJEKOVNOJ SAKRALNOJ ARHITEKTURI
Jaroslav Taras

"Od velike važnosti u rješavanju pitanja jesu li Hrvati živjeli u Zakarpatskoj, Karpatskoj regiji, je li ova zemlja nazivana Hrvatska, Bijela Hrvatska, Velika Hrvatska, pripada arheološkim istraživanjima spomenika sakralne arhitekture Galičko-Volinske kneževine i srednjovjekovne Hrvatske. Arheološka istraživanja posljednjih godina u Karpatskoj regiji otkrila su ostatke divovskih naselja Plisnega, Stilskog, Solonskog i drugih, koja su pokazala da su bila desetke puta veća od modernih gradova Kijevske Rusije, te se može pretpostaviti da je na ovom teritoriju do kraja 10. stoljeća funkcioniralo razvijeno diferencirano društvo sposobno za stvaranje državnih organizama.


Potreba za takvom analizom temelji se na činjenici da je građevinarstvo po svojoj prirodi najarhaičniji zanat, koji stoljećima čuva tragove prošlosti. Takva analiza je također posljedica činjenice da iako „istočnoslavenski Hrvati izravno potječu od onog dijela drevnog hrvatskog etnosa koji je stoljećima ostao unutar povijesne pradomovine“ i imala u Gornjem Pridnjestrovlju i susjednom području međuriječja Prut-Dnjestar opsežnu mrežu "divovskih gradina", koje su od početka 9. stoljeća doživjele gospodarski rast, a tijekom 10. stoljeća, prije pridruživanja Kijevskoj Rusiji, uspjele stvoriti "razvijeno diferencirano društvo"...




SJEVERNA(BIJELA) HRVATSKA — IZMEĐU STVARNOSTI, HIPOTEZE I LEGENDE
Krzyszt Fokt


Bez obzira na moguću pomoć toponomastike, stanje istraživanja pisanih izvora o povijesti sjevernih Hrvata omogućuje prilično sigurne zaključke o njihovoj lokaciji. Među potencijalnim sjedištima ovog naroda, Malopoljska, Karantanija i Podnjestrovlje moraju se čvrsto isključiti, u smislu da, prema dostupnim izvorima, tamo nije bilo politički organiziranog hrvatskog naselja(države??). Prisutnost Hrvata, jasno vidljiva već u 9.-11. stoljeću, na rijekama Donu i Donju, u sjeveroistočnoj Češkoj i Gornjoj Šleskoj, može se smatrati dokazanom. Pradomovina dalmatinskih Hrvata sigurno nije bila Rusinska Hrvatska, koju su Slaveni naselili kasno u njezinoj povijesti. Ako igdje, onda u Češkoj i/ili Šleskoj moramo tražiti Bijelu Hrvatsku Konstantina Porfirogeneta. Nemoguće je precizno utvrditi koliki je dio Češke kotline bio naseljen Hrvatima, iako se čini da se, prema podacima DAI, mogu očekivati i u zapadnoj i u sjeveroistočnoj Češkoj.

DAI i Anonimni izvještaji vode do terena slabo osvijetljenog izvorima i nedovoljno istraženog od strane povjesničara. Zašto ova dva izvora spominju Moravsku i Bohemiju kao imena i izvedenice imena Hrvat? Odakle dolazi izvanredno širenje imena izvedenih iz ovog etnonima: Rutenija, Karpatski bazen, Bohemija, Laba, poljske zemlje, Balkan - gotovo cijelo slavensko područje? Kako je nastao masivni češko-šleski kompleks hrvatskih naselja? Ova pitanja, zapravo, ne tiču se samo Hrvata. Njihova neizostavna pozadina je društveni sustav starih Slavena i tijek njihovih migracija, oblici društvenih veza koji su prevladavali u određenim razdobljima i opseg tih veza - važna, ali neriješena, ponekad čak i netaknuta pitanja.


S obzirom na trenutno stanje istraživanja, ovo nije mjesto za iznošenje novih, čak ni okvirnih, prijedloga u ovom pitanju. Može se samo reći da su dokazi o značajnoj važnosti i rasprostranjenosti ranih Hrvata dovoljno rječiti da se odbace tradicionalna objašnjenja. Štoviše, oni izazivaju daljnja pitanja: zašto je sudbina izdvojila Hrvate, a ne, na primjer, Glomače(ili kmh, kmh)? Jesu li rani Hrvati bili brojniji ili možda stariji narod od drugih, neka vrsta plemenske zajednice (što god taj pojam značio) ili društvena klasa? Što čini njihovu jedinstvenost? Ili možda uopće nisu bili iznimka? Da bismo odgovorili na ova pitanja, potrebna nam je vizija ranog slavenskog društva koja je primjerena izazovima koje postavljaju izvori i zadovoljava zahtjeve suvremene metodologije. Samo opći, interdisciplinarni koncept, utemeljen na što većem broju izvora, vješto koristeći retrogresiju i analogiju, može postati odskočna daska za konačno razotkrivanje misterija sjevernih Hrvata. Neka postulat takve vizije zaključi ovaj tekst.


Jesu i ovo plaćenički članci ili nekakva mitomanija

 

[Ovi jedan]

Ovaj glas dz je nekad postoja u hrvata
Marin drzic govori dzora ne zora
Dakle, naziv je jos bio slicniji u proslost

Glavno da si ti to primjetia u svemu napisanom u vezi Didića

 

[Škutor Kićo]

Glavno da si ti to primjetia u svemu napisanom u vezi Didića

Ajde molin te reci ce da je zavjera beča i berlina

 

[Mej bregami]

Odista? Samo ‘Rvati BRE!

Nalazi potječu iz vremena dok su tamo dokumentirano živjeli Hrvati.

 

[Mej bregami]

Nije to novoromanticna prica nego izvor iz 17 veka koji se nenaucno obradjuje. Nasao sam stariji izvor iz 1483 koji spominje Sambata kao Kubratovog brata. Evo skraceno:


Letopis "Pravedni put, ili Blagočestiva dela bugarskih šeika" (iz 1483. godine, autora Muhamed-Amina), govori sledeće o Šambatu:

* Porodične veze: Šambat je bio mlađi brat kneza (Baltavara) Kurbata (Kubrata).
* Osnivanje grada: Po naređenju Kurbata, Šambat je 620. godine nove ere podigao grad Baštu (koji se tumači kao Kijev) na mestu naselja Askal na planinama Kujantau (Kijevske planine).
* Vojni pohod: Odmah po izgradnji, Šambat je iz tog grada poveo veliki odred (Bugara, Anta i Saklana-Rusa) u rat protiv Avara. Uspešno ih je razbio i zauzeo njihovu zemlju.
* Odvajanje i Država Duloba: Nakon pobede, Šambat se proglasio nezavisnim vladarem i svoju državu nazvao Duloba ("Naseobina Dulo"), što se u kasnijoj analizi poistovećuje sa Državom Samo u Panoniji.
* Nadimak: Zbog odbijanja da se vrati u službu starijem bratu, Kuribat mu je dao nadimak "Kij" (što znači Odsečeni ili Odvojeni).
* Slava i Povratak: Šambat je vladao Dulobom trideset tri godine, stekavši slavu pobedama nad Francima (Faranzima) i Germanima (Almancima). Na kraju je poražen od Faranga i vratio se u službu Kurbata, koji mu je vratio dužnost guvernera Baštua.
* Nasleđe imena: Stanovnici grada (Baštua/Kijeva) su ga toliko voleli da su tvrđavu nazvali po njemu – Šambat (što se povezuje sa vizantijskim Samvatasom), a ceo grad nazvali po njegovom nadimku – Kij.
Dakle, letopis iz 1483. godine prikazuje Šambata kao istorijsku ličnost, mlađeg brata Kubrata, osnivača i utvrđivača Kijeva (Baštua) i vođu nezavisne slovenske države u Panoniji (Duloba/Samo).

Aha, a kad se spomene Ivan Lučić i njegova povijest Hrvatske i Dalmacije iz istog vremena pisanu na osnovu dokumenata onda je on šarlatan, dok se bajkovite pripovjetke bez potvrda uzimaju za vjerodostojne.

 

[Casual Observer]

Kad si već spomenia Poljičku republiku ja se moram ponovo osvrnit na još jednu od tih brojnih poveznica između karpatskih i jadranskih Hrvata za koju nisam primjetia da je igdi spomenuta ili istaknuta, a svakako je zanimljiva za dodatno proučavanje jer nakon svega ne znam kolike su šanse da je i ovako nešto slučajnost:

Didić (staroukrajinski: дѣдычь, poljski: dziezic; od latinskog: haeres, hērēs, engleski: heir, "nasljednik") - u 14.-19. stoljeću, titula nasljednog vlasnika određenog imanja, parcele, zemlje, kneževine itd.; ta je imovina pripadala njegovim djedovima, a on ju je posjedovao ili polagao pravo na temelju nasljednog prava (didovine). Posjedi nasljednika/didića nazivali su se nasljedstva/didićstvo (staroukrajinski: дѣдыцтво). Poljski kralj Kazimir III., opolski knez Vladislav, litavski veliki knez Vitautas i drugi vladari nazivali su se "didićima vječnih zemalja". U univerzalima ukrajinskih hetmana, didićima se najčešće nazivaju predstavnici kozačkih starješina, plemstva, bogatih Kozaka i građana, a njihova zemljišta definirana su kao nasljedna ili baštinska. Također - didić.


Didići je naziv za nasljedne zemljoposjednike (za razliku od privremenih zemljoposjednika ) u Ukrajini koji su posjedovali velika imanja sa zemljom dobivenom u 14. – 20. stoljeću na temelju kraljevskih privilegija , hetmanovih univerzala ili kraljevskih povelja . Didiči su imali pravo nasljednog vlasništva.

Nasljeđivanje/Didićstvo
Posjed didića nazivao se baština. Taj se pojam spominje u dokumentima iz 14. stoljeća. Posebno se u povelji iz 1366. spominje da je " gospodin Petr Radtsevskiy kupio baštinu Pnekolta od Šulžičeva ". Slično tome, u povelji iz 1368. navodi se da je " gospodin Hanko Svarts, najstariji od Lavova, kupio baštinu Ščirka, selo i zemlju, i dubrovi, i šumu i rijeku, i ribnjake i svu baštinu svojih za s. grivnu srebra"



"Didići (malim slovom, didići: Poljica, Zagora, Kaštela) ili djedići (Konavle) su plemenitaški hrvatski rodovi. Ovim nazivom se zovu hrvatski praplemenitaški rodovi. Poznati su na području Kaštela, Zagore, Konavala, i drugdje, a osobito u Poljicima.

U osnovi, Didići su plemeniti rodovi koji posjeduju svoju zemlju (plemenšćinu, bašćinu) koju obrađuju njihovi težaci. Iz njihovih se redova u srednjem vijeku regrutiraju vojnici i izdvajaju plemići (darovnicama kralja ili feudalaca). Isto tako, diobom plemenšćine na manje dijelove grananjem rodova ili zbog uzurpiranja imanja od strane feudalaca, crkve i gradskih komuna, didići se stapaju s pukom.

Na području Kaštela pod utjecajem gradskih komuna Didići su u 13. stoljeću prestali biti značajniji društveni sloj. Unatoč tome, Didići su prisutni sve do osnivanja starih jezgri Kaštela, a običaji i prava biranja župnika-upravitelja didićkih nadarja (zemlišta darovanih crkvicama) iz srednjeg vijeka (Sv. Marija od Špiljana-Stomorija i sv. Ivan od Birnja) ostaju očuvani do 19. stoljeća. Sličan razvoj je vidljiv i susjednoj Zagori, ili u Konavlima nakon što su potpala pod dubrovačku vlast.

Poljica su primjer opstanka i razvijanja didićkog uređenja društva. Ondje su sve do uništenja poljičke knežije nakon francuskog zločinačkog pohoda 1806., bili vrlo brojni (′′didići’’ ili ′′bosansko i humsko plemstvo - vlastela’’). Činili su ključnu skupinu poljičkog plemstva jer su poljička vlastela i tzv. ’’ugarsko plemstvo’’ bili razmjerno malobrojni, pa iako su birali velikog kneza Poljica obično iz redova poljičke vlastele, po slobodnoj volji birali su ih i među ovim drugima. Austrijska je vladavina nakon 1815. izjednačila i poljičko plemstvo i didiće i ugarsko plemstvo tj. svu vlastelu s ostalim pučanstvom, a Poljica su upravno podijeljena između susjednih općina."


Na stranu Poljičani pa i ovi didići iz mojih Kaštela i još mojije Zagore ipak za najdražije biran one iz Konavla. To valjda graničarski duh proradia u meni

Graničarski duh iz vremena tzv “avnoja”?

 

[Casual Observer]

Ovaj glas dz je nekad postoja u hrvata
Marin drzic govori dzora ne zora
Dakle, naziv je jos bio slicniji u proslost

U dubrovačkom je u velikoj većini pozicija glas dz nastao od z, pod uticajem balkanskog romanskog. Etimološki bi mogao da se očekuje samo na početku reči, bar tako tvrde Brozović i Ivić.

 

[Ovi jedan]

Graničarski duh iz vremena tzv “avnoja”?

Koji avnoj pobogu kad su Hrvati ti koji su naselili modernu tj. današnju Dalmaciju, a s tim se slažu čak i neki vaši povjesničari koji očito ne pate od kompleksa manje vridnosti kad iznose takvo mišljenje:

"Ovo je tada bio najistočniji dio Srbije devetog stoljeća. Njena sjeverna granica nije poznata, ali vjerojatno nije prelazila rijeku Savu. Protezla se od dolina Ibra i Lima prema zapadu preko rijeke Drine, u današnju Bosnu, sve dok nije stigla do Hrvata i hrvatskih zemalja moderne Dalmacije i zapadne Hercegovine (kao što je već viđeno, Fanački anali sugeriraju sličan teritorijalni opseg rane srednjovjekovne Srbije).

https://forum.krstarica.com/attachments/pov-srb1-png.1761545/
https://forum.krstarica.com/attachments/screenshot-174-png.1761546/


Koliko vidim i vaš trojac Vujić-Basarić i Ćirković vas ne vidi dalje od pograničnog područja Srbije, BiH i C-G i vaše četri rijeke:

"Na Balkanu su se Srbi prvo naselili u blizini Soluna , a zatim u području oko rijeka Tare, Ibra , Drine i Lima (u današnjem pograničnom području Srbije , Crne Gore i Bosne i Hercegovine ), te su se pridružili okolnim južnoslavenskim plemenima koja su ranije (u 6. stoljeću) došla na Balkan, te bizantskom stanovništvu koje se sastojalo od različitih naroda i plemena. S vremenom su se južnoslavenski narodi pomiješali sa Srbima i također usvojili srpsko ime kao svoje. [ 19 ] [ 20 ]

19. Sava S. Vujić - Bogdan M. Basarić, Severni Srbi (ne)zaboravljeni narod, Beograd, 1998

20. Sima M. Ćirković, SRBI MEĐU EUROPSKIM NARODIMA,(Srbi) 2008.

Hipoteze o podrijetlu Srba


Imaš i ovaj citat koji je Graničar prosjedia koji kako stoji potpisuje još jedan vaš povjesničar Živković i daje praktički isti opis ka i gornji :

"Srbi su poseli unutrašnjost poluostrva, pre svega, oblast u slivu Pive, Tare, Lima i gornjeg toka Drine. Ne samo da je Srbija bila teško pristupačna, već je bila udaljena od mnogih saobraćajnica koje su iz pravca severu tekle južnom dolinom Morave i nisu se u blizini nalazili značajni gradovi Vizantije."[ 27 ]

27. Živković 2002, str. 205.

Višeslav


Znači čak pet vaših povjesničara koji nisu neki anonimci bez imalo malo krzmanja napišu di ste se naselili po dolasku, a neki od vas uporno i dan danas tupite kako ste zauzeli pola današnje Hrvatske i BiH iako se iz ovih rečenica jasno vidi koliko je to daleko od istine. A ako se zna da smo jedino mi uz vas naselili te krajeve (jer su Slovenci na jednoj, a Bugari na drugoj strani) onda ne triba bit neki veliki mudrac da zaključiš kako su upravo Hrvati popunili prostor (jugo)zapadno od tog graničnog područja Srbije, BiH i C-G, a tu onda spadaju i Konavle(koje su uz to i dio moderne Dalmacije kad se već i taj pojam spominje).

 

[Ovi jedan]

Naletia na još jedan naziv koji mi ili promaka ili ga nisam ranije doživia, a radi se o Oderskim Hrvatima koji su se po autoru smjestili uz rijeku Odru koja izvire u SZ Češkoj i prolazi kroz Šlesku te dobrim dijelom svog toka čini granicu između Poljske i Njemačke. Ne znam kako ranije nisam iša za tim da u Hrvatskoj također postoji rijeka Odra, a evo vidim sad da pokraj Zagreba postoji i istoimeno naselje. Inače to bi bili Hrvati koji su naselili Moravsku(Češka) i Šlesku(Poljska), al ih se očito i ovako zna u literaturi oslovit. A ako koga zanima u ovom djelu ima dosta i o vama Poglavlja iz najstarije češke povijesti - 531. – 1004.

Odra - rijeka u Hrvatskoj
Odra - naselje u Hrvatskoj

 

[Krishna]

Koji avnoj pobogu kad su Hrvati ti koji su naselili modernu tj. današnju Dalmaciju, a s tim se slažu čak i neki vaši povjesničari koji očito ne pate od kompleksa manje vridnosti kad iznose takvo mišljenje:

"Ovo je tada bio najistočniji dio Srbije devetog stoljeća. Njena sjeverna granica nije poznata, ali vjerojatno nije prelazila rijeku Savu. Protezla se od dolina Ibra i Lima prema zapadu preko rijeke Drine, u današnju Bosnu, sve dok nije stigla do Hrvata i hrvatskih zemalja moderne Dalmacije i zapadne Hercegovine (kao što je već viđeno, Fanački anali sugeriraju sličan teritorijalni opseg rane srednjovjekovne Srbije).

https://forum.krstarica.com/attachments/pov-srb1-png.1761545/
https://forum.krstarica.com/attachments/screenshot-174-png.1761546/


Koliko vidim i vaš trojac Vujić-Basarić i Ćirković vas ne vidi dalje od pograničnog područja Srbije, BiH i C-G i vaše četri rijeke:

"Na Balkanu su se Srbi prvo naselili u blizini Soluna , a zatim u području oko rijeka Tare, Ibra , Drine i Lima (u današnjem pograničnom području Srbije , Crne Gore i Bosne i Hercegovine ), te su se pridružili okolnim južnoslavenskim plemenima koja su ranije (u 6. stoljeću) došla na Balkan, te bizantskom stanovništvu koje se sastojalo od različitih naroda i plemena. S vremenom su se južnoslavenski narodi pomiješali sa Srbima i također usvojili srpsko ime kao svoje. [ 19 ] [ 20 ]

19. Sava S. Vujić - Bogdan M. Basarić, Severni Srbi (ne)zaboravljeni narod, Beograd, 1998

20. Sima M. Ćirković, SRBI MEĐU EUROPSKIM NARODIMA,(Srbi) 2008.

Hipoteze o podrijetlu Srba


Imaš i ovaj citat koji je Graničar prosjedia koji kako stoji potpisuje još jedan vaš povjesničar Živković i daje praktički isti opis ka i gornji :

"Srbi su poseli unutrašnjost poluostrva, pre svega, oblast u slivu Pive, Tare, Lima i gornjeg toka Drine. Ne samo da je Srbija bila teško pristupačna, već je bila udaljena od mnogih saobraćajnica koje su iz pravca severu tekle južnom dolinom Morave i nisu se u blizini nalazili značajni gradovi Vizantije."[ 27 ]

27. Živković 2002, str. 205.

Višeslav


Znači čak pet vaših povjesničara koji nisu neki anonimci bez imalo malo krzmanja napišu di ste se naselili po dolasku, a neki od vas uporno i dan danas tupite kako ste zauzeli pola današnje Hrvatske i BiH iako se iz ovih rečenica jasno vidi koliko je to daleko od istine. A ako se zna da smo jedino mi uz vas naselili te krajeve (jer su Slovenci na jednoj, a Bugari na drugoj strani) onda ne triba bit neki veliki mudrac da zaključiš kako su upravo Hrvati popunili prostor (jugo)zapadno od tog graničnog područja Srbije, BiH i C-G, a tu onda spadaju i Konavle(koje su uz to i dio moderne Dalmacije kad se već i taj pojam spominje).

Ajde ne laži i ne izmišlja više Srbine pokatoličeni, kako te više nije sramota!? Kakvo crno Konavle i Hrvati u ranom srednjem vjeku, pa to je bilo srpsko do kasnog srednjeg vjeka (politički). Pelješac koji je zapadnije od Konavle je car odnosno tada kralj Dušan prodao Dubrovčanima https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Stonski_tribut

 

[Zagor92]

Ajde ne laži i ne izmišlja više Srbine pokatoličeni, kako te više nije sramota!? Kakvo crno Konavle i Hrvati u ranom srednjem vjeku, pa to je bilo srpsko do kasnog srednjeg vjeka (politički). Pelješac koji je zapadnije od Konavle je car odnosno tada kralj Dušan prodao Dubrovčanima https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Stonski_tribut

Čim je Dušan "prodao" Pelješac, sve do Splita postaje srpsko carstvo?

Ako tako ide, onda su Srbi danas i vlasnici Amerike jer ste “prodali” sve što ste dotaknuli.
Wikipedia ti nije sveta knjiga, a “Stonski tribut” nije dokaz carstva nego carine.

Prestani crtati granice po Google Mapsu kao da si izgubio olovku u 14. stoljeću.

 

[Ovi jedan]

Ajde ne laži i ne izmišlja više Srbine pokatoličeni, kako te više nije sramota!? Kakvo crno Konavle i Hrvati u ranom srednjem vjeku, pa to je bilo srpsko do kasnog srednjeg vjeka (politički). Pelješac koji je zapadnije od Konavle je car odnosno tada kralj Dušan prodao Dubrovčanima https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Stonski_tribut

Kako mogu izmislit nešto čak i vaša struka tvrdi? Pitanje je jednostavno, ako su vama najzapadnije zemlje koje ste naselili po dolasku gornji tok Podrinja i istočna Hercegovina ko je onda naselia te zemlje zapadno od vas uključujući i Konavle?

 

[Ovi jedan]

Još jedan od dokaza ne samo naše veze s Karpatskim Hrvatima nego i koja su područja Hrvati naselili po dolasku na Balkan su i genetska istraživanja. Pa da podlilim šta struka zadužena za to misli o toj tematici:

I2a1a2b-L621 je tipičan za slavenske populacije, s najvećom zastupljenošću u jugoistočnim europskim regijama Bosne i Hercegovine i južne Hrvatske (>45%), kod Bošnjaka (43,53-52,17%), Hrvata (37,7-69,8%) i Srba (36,6-42%), zbog čega se često naziva "dinarskim". Ima najveću varijancu i visoku koncentraciju u istočnoj Europi (Ukrajina, jugoistočna Poljska, Bjelorusija).

Starija istraživanja smatrala su da je visoka učestalost ove podklade u populacijama koje govore južnoslavenski rezultat "predslavenskog" paleolitskog naseljavanja u regiji. Peričić i sur. (2005.) na primjer smatraju da se njezino širenje dogodilo "ne ranije od prijelaza iz YD u holocen i ne kasnije od ranog neolitika". Međutim, pretpovijesno autohtono podrijetlo haplogrupe I2 na Balkanu sada se smatra zastarjelim, budući da su Battaglia i sur. (2009.) već uočili najveću varijancu haplogrupe u Ukrajini, a Zupan i sur. (2013.) primijetili su da to sugerira da je stigla sa slavenskom migracijom iz domovine koja se nalazila u današnjoj Ukrajini.

 

[snouden]

Još jedan od dokaza ne samo naše veze s Karpatskim Hrvatima nego i koja su područja Hrvati naselili po dolasku na Balkan su i genetska istraživanja. Pa da podlilim šta struka zadužena za to misli o toj tematici:

kakve naše? ti si potmak srba pagana. Pročitaj ovo dobro:

1. O Srbima Paganima​

Konstantin Porfirogenit posvećuje Neretljanima posebno poglavlje u DAI (obično Glava 36.), nazivajući ih "Paganima" (Arentanii na grčkom).

Nazvani su Pagani (grčki: Arentanoi) zato što nisu primili krštenje u vreme kada su se ostali Srbi pokrstili (otuda i naziv "Pagani", što na jeziku Slovena znači "nekršteni" ili "neobraćeni").Car izričito navodi da su "ovi isti Pagani potomci nekrštenih Srba" iz vremena kada je njihov poglavar zatražio zaštitu od cara Iraklija (Heraklija, u 7. veku).

Njihova zemlja je ranije takođe bila pod jarmom Avara i opustošena, a ponovo naseljena u vreme cara Heraklija. Njihova zemlja, koju on naziva Paganija (ili Arenta na grčkom), prostirala se u primorju između reke Cetine na zapadu i reke Neretve na istoku.U Paganiji su naseljeni gradovi Mokron, Beroullia (Brelja/Vrulja), Ostrok (Zaostrog) i Slavinetza (Labinjanka/Gradac ili Slivno).DAI detaljno navodi otoke koje Pagani (Neretljani) poseduju. Ovi otoci su bili ključni za njihovu pomorsku aktivnost, naročito gusarenje, po kojoj su bili poznati.Neretljani drže sledeće otoke:

1. Veliki otok Kourkra ili Kiker (najverovatnije Korčula), na kojem postoji i grad.
2. Veliki otok Meleta ili Malozeatai (najverovatnije Mljet), za koji se kaže da ga spominje sv. Luka u Delima Apostolskim, pod imenom Meliten (Maltu je tamo sv. Luka zapravo spomenuo, što ukazuje na mešanje podataka kod Porfirogenita).
3. Veliki otok Phara (najverovatnije Hvar).
4. Veliki otok Bratzes (najverovatnije Brač).

2. O krštenim Srbima​

DAI definiše oblast krštenih Srba kao "Srbiju" (Serblia), koja je pod vlašću njihovog arhonta (kneza) i razlikuje je od primorskih sklavinija koje su se razvile u susedstvu (Zahumlje, Travunija, Paganija/Neretva).

2.1. Teritorija Srbija​

Konstantin Porfirogenit navodi da se "krštena Srbija" nalazi u unutrašnjosti. Njena teritorija obuhvata područje koje je prvobitno bilo naseljeno nakon dolaska Srba. Car ne daje precizne geografske granice, već navodi naseljena mesta (gradove) u krštenoj Srbiji i jednu susednu zemlju. U krštenoj Srbiji se navode sledeći gradovi:

• Destinikon
• Tzernabouskei
• Meguretous
• Dresneik
• Lesnek
• Salenes

Većina ovih gradova locira se u centralnim i zapadnim delovima Balkanskog poluostrva. Nazivi se obično povezuju sa kasnijim geografskim i političkim centrima, mada je precizna identifikacija (posebno Destinikona, koji se pominje kao glavni) teška.

2.2. Teritorija Bosna (Bosona)​

Car Porfirogenit spominje i zemlju Bosnu ) kao deo koji je pripadao Srbiji (tj. pod vlašću srpskog arhonta) ili je bio u uskoj vezi sa njom.
U zemlji Bosoni se navode naseljeni gradovi:

• Katera
• Desnek

3. Odnos sa Primorskim Sklavinijama​

Osim same Srbije, DAI opisuje i tri primorske kneževine koje su, prema caru, bile naseljene Srbima, ali su funkcionisale kao posebne političke celine (sklavinije), mada pod uticajem ili vlašću srpskog arhonta:

Sklavinija	Poglavlje u DAI	Teritorija	Odnos sa Srbijom (DAI)
Zahumlje	Glava 33.	Oko reke Neretve i Huma.	Stanovnici su potomci Srba. Poseduju gradove: Ston, Mokriskik, Ieslib, Genosaba, Skepotisk.
Travunija i Konavlje	Glava 34.	Područje oko Trebinja i Konavala.	Knezovi Travunije su uvek bili pod upravom kneza Srbije. Poseduju gradove: Terbounia, Ormos, Risena, Loukabetai, Zatlebe.
Duklja	Glava 35.	Područje oko Skadarskog jezera i Jadranskog mora.	Poseduju gradove: Gradetai, Nougrade, Lontodokla. Moderni istoričari smatraju da je Porfirogenit i Dukljane ubrajao u Srbe, iako to nije izričito naveo kao kod Zahumljana.
Paganija (Neretljani)	Glava 36.	Područje između Cetine i Neretve i ostrva (Brač, Hvar, Korčula, Mljet).	Potomci nekrštenih Srba. Održavaju svoje odvojeno ime zbog paganizma.

 

[Krishna]

Kako mogu izmislit nešto čak i vaša struka tvrdi? Pitanje je jednostavno, ako su vama najzapadnije zemlje koje ste naselili po dolasku gornji tok Podrinja i istočna Hercegovina ko je onda naselia te zemlje zapadno od vas uključujući i Konavle?

Nisu nam to bile najzapadnije zemlje. To tvrde oni Srbi koji su plaćeni da smanjuju srpski ranosrednovjekovni areal i guraju ga što više u dubinu Balkana, ili oni koji su se najeli bunika.

 

[Ovi jedan]

Piše u DAI-u da je postojala i Velika/Bijela Hrvatska, al ti nije bia dovoljan dokaz za tu državu pa nije ni napisano u vezi toga kako su nekakvi potomci Srba naselili obalu Jadrana.

Da ne govorim da vas čak i neki vaši povjesničari ne vide dalje od vaše Raške i njene okolice. Jel znaš di su Ibar, Piva, Tara, Lim i Drina pa i to kojem slivu pripadaju?

 

[Ovi jedan]

Nisu nam to bile najzapadnije zemlje. To tvrde oni Srbi koji su plaćeni da smanjuju srpski ranosrednovjekovni areal i guraju ga što više u dubinu Balkana, ili oni koji su se najeli bunika.

Aj daj molin te jer po tebi su se svi najili bunike osim vaših Informer istoričara koji vas jedini vide dalje od vaše prave i jedine postojbine Raške

 

[Brioso]

Piše u DAI-u da je postojala i Velika/Bijela Hrvatska, al ti nije bia dovoljan dokaz za tu državu pa nije ni napisano u vezi toga kako su nekakvi potomci Srba naselili obalu Jadrana.

Da ne govorim da vas čak i neki vaši povjesničari ne vide dalje od vaše Raške i njene okolice. Jel znaš di su Ibar, Piva, Tara, Lim i Drina pa i to kojem slivu pripadaju?

U DAI i nigde drugde u srednjovekovnim izvorima se ne navode kao "Beli" Hrvati.

 

[Povijest]

Aj daj molin te jer po tebi su se svi najili bunike osim vaših Informer istoričara koji vas jedini vide dalje od vaše prave i jedine postojbine Raške

Prava Srbija izgleda ovako:

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6f/Map_of_the_Serb_population,_1862,_H._Thiers.png

 

[Krishna]

Aj daj molin te jer po tebi su se svi najili bunike osim vaših Informer istoričara koji vas jedini vide dalje od vaše pragve i jewdine postojbine Raške

Pitao sam vještačku inteligenciju o seobi Srba na Balkan i evo šta sam dobio između ostalog.
THE MIGRATION
* WHEN: Early to mid-7th century
*WHERE FROM: An area described as 'White Serbia', thought to be in modern Poland or Saxony
*WHERE TO: To Balkans, including what is now western Serbia, central Bosnia, eastern Bosnia, Herzegovina and Montenegro

 

[snouden]

Piše u DAI-u da je postojala i Velika/Bijela Hrvatska, al ti nije bia dovoljan dokaz za tu državu pa nije ni napisano u vezi toga kako su nekakvi potomci Srba naselili obalu Jadrana.

umeš li ti smislenu rečenicu napisati?
- DAI nigde ne kaže da postoji država Bela hrvatska već da su odatle, iz te oblasti došli, došli. kao kad bi ja rekao da ercegovac a ti se hvalio kako sam jea napisao da je ercegovina država.
-piše lepo koji srbi drže koje otoke i koju obalu jadrana.

 

[Krishna]

Fra Mijo Kotaraš rođen u srpsko-pravoslavnoj porodici u Topoplju/Kovačiću kod Knina (rodno selo Momčila Đujića) koji je prešao u katoličku vjeru je od katoličkih masa u sinjskom i imotskom kraju pravio Hrvate.

@snouden @Škutor Kićo @Mrkalj @Ovi jedan