Početna istoriografija i slavistika u 19. veku

stranu kada želiš da budeš tolerantan. :mrgreen:

Шта да кажем на ту причу, Србија није била увек миљеник Русије, то је великим делом историје била Бугарска. Или су и Бугарима фалсифицирали историју???

Иначе сиугрно ја лично имам други став него аустриска историографија и нисам историчар него наставник.
 
Шта да кажем на ту причу, Србија није била увек миљеник Русије, то је великим делом историје била Бугарска. Или су и Бугарима фалсифицирали историју???
Ајде погледај бар једну трибину Балабана или Граовца -Стојан Новаковић , Призренска лига , мајски преврат било шта и све ће ти бити јасно то уопште није нешто око чега се наука дели.

Не ради се о миљеницима Русије већ послушницима Бугарска је била најважнија излази на Црно Море и пролаз до Егејског мора због тога је била план санстефанска Бугарска иако су је Руси и Срби ослободили. Била је у плану са Румелијом.
Берлински конгресом је то анулиранои није створена Бугарска добила је аутономију на њено чело ће доћи Хабзбург.
Дакле све ово је повезано не воле Руси Србе већ шире свој интерес преко њих исто је са Бугарима који су геостратешки важнији од Србијје Русији бедем од запада излаз на топла мора.
Да се нешто тако десило заиста и заживело Русија би одлучивала о питањима у Европи више него Британија ии Астроугарска.
Берлинским конгресом се и Србија приклања опет и аустроугарској постаје подељена Србија као и данас русофилска и европејска.
 
Uvidom u istoriografsku literaturu iz 19. veka, nailazimo na autore koji počinjući da se bave istoriografijom svedoče o slovenskoj i srpskoj autohtonosti na današnjem slovenskom jugu i/ili na slovensko poreklo romanskih jezika.

Primera je na desetine, te nam eto razloga zašto da ih okupimo i prikažemo na jednom mestu, čime ćemo steći bolji uvid u ta pisanja, njihove autore i njihov kontekst, a time ćemo biti u mogućnosti i da izvučemo kvalitetniji zaključak o prirodi, motivima i objektivnosti takve istoriografske postavke i razlozima njene potpune promene do kraja 19. veka.
Naslov teme sve govori - "Početna istoriografija i slavistika u 19. veku". Čemu raščlanjivanje teorija od kojih većina odavno nisu podržane, neovisno o tome radilo se o Česima, Poljacima, Hrvatima ili o Srbima i Bugarima?
 
Moram ovde da priložim dragocene priloge kolege @КРЦУН :


Jean-Baptiste Evariste Charles Pricot de Sainte-Marie (1843-1899)

10271147_949438261754844_5602849546068696289_o.jpg


»Према Висканелу, реч Славени први пут се појављује 552. године из пера Јорданеса и Прокопија«

»Selon Visquenel, le mot Slave apparaît pour la première fois en 552, sous la plume de Jornandès et de Procope.«

Извор: Jean-Baptiste Evariste Charles Pricot de Sainte-Marie (1843-1899), Les Slaves Méridionaux: leur origine et leur établissement dans l'ancienne Illyrie, Armand Le Chevalie 1874, стр. 146.

Les Slaves de Jornandès et de Procope. Jornandès (l'an 552), connu aussi sous le nom de Jordanis, était Goth d'origine et évêque de Ravenne. Il énumère une série de quinze peuples septentrionaux (douze selon d'autres manuscrits), dont on ne connaît pas bien au juste la place dans la géographie et dans l'histoire. On lui reproche notamment d'avoir confondu les Gètes avec les Goths.

«Introrsus illius (Danubii) Dacia est, ad corona speciem arduis alpibus emunita, juxta quorum sinistrum latus, quod in Aquilonem vergit, et ab ortu Vistulæ fluminis per immensa spatia Vinidarum natio populosa consedit. Quorum nomina licet nunc per varias familias et loca mutentur, principaliter tamen Sclavini et Antes nominantur. Sclavini a civitate Novietunense et lacu, qui appellatur Musianus, usque ad Danastrum, et in Boream Vistula tenus, commorantur. Hi paludes silvasque pro civitatibus habent. Antes vero, qui sunt eorum fortissimi, qua Ponticum mare curvatur a Danastro extenduntur usque ad Danaprum, quc flumina multis mansio nibus ad invicem absunt. Nam hi, ut initio expositionis vel cata logo gentis dicere cæpimus, ab una stirpe exorti, tria nunc nomina edidere, id est, Veneti, Antes, Sclavi.»

(De Getarum sive Gothorum origine et rebus gestis)

Извор: Auguste Viquesnel, Voyage dans la Turquie d'Europe: description physique et géologique de la Thrace vol I, Bertrand, 1868, стр. 484.

1501133_949438825088121_8397349172164541963_of.jpg
 
https://forum.krstarica.com/threads/ilija-ogorelica.821199/post-44037486

Pierre Charles Lévesque (Michel-Jean Sedaine)
produit_10711_img_01.jpg


«Puiſque la langue Slavonne & la latine, unies enſemble dans leur origine fe féparent dans leurs progrès, on ne fauroit penſer que les Troyens & les Vénètes, que je ſuppoſe ici de race Slavonne aient apporté les premiers la langue des Slaves en Italie, & il faut chercher une époque plus reculée. Car des hommes qui auroient déjà fait autant le progrès dans l'état focial, que les Vénétes & les Troyens, auroient apporté quelque choſe de plus que les premiers élémens du langage; & il ſeroit étonnant que les Latins euflent conſervé ſeulement ces premiers élémens & euſſent perdu tout ce qui tenoit à la langue perfectionnée.»
Histoire_de_Russie_054.png


Histoire de Russie, Pierre Charles Lévesque (Michel-Jean Sedaine), str. 9, 10.

GoogleTranslate:

„Budući da su slovenski jezik i latinski jezik, ujedinjeni u svom poreklu i odvojeni u svom napretku, moglo se samo verovati da su Trojanci i Veneti, za koje pretpostavljam da su ovde slovenskog roda, prvi doneli jezik Slovena u Italiju, i moramo tražiti udaljeniji period. Jer ljudi koji bi već toliko napredovali u društvenoj državi kao Veneti i Trojanci doneli bi nešto više od prvih elemenata jezika; i bilo bi zapanjujuće da su Latini sačuvali samo ove prve elemente i da su izgubili sve što je imalo veze sa usavršenim jezikom."
 
https://forum.krstarica.com/threads/ilija-ogorelica.821199/post-44037486

Pierre Charles Lévesque (Michel-Jean Sedaine)
produit_10711_img_01.jpg


«Puiſque la langue Slavonne & la latine, unies enſemble dans leur origine fe féparent dans leurs progrès, on ne fauroit penſer que les Troyens & les Vénètes, que je ſuppoſe ici de race Slavonne aient apporté les premiers la langue des Slaves en Italie, & il faut chercher une époque plus reculée. Car des hommes qui auroient déjà fait autant le progrès dans l'état focial, que les Vénétes & les Troyens, auroient apporté quelque choſe de plus que les premiers élémens du langage; & il ſeroit étonnant que les Latins euflent conſervé ſeulement ces premiers élémens & euſſent perdu tout ce qui tenoit à la langue perfectionnée.»
Histoire_de_Russie_054.png


Histoire de Russie, Pierre Charles Lévesque (Michel-Jean Sedaine), str. 9, 10.

GoogleTranslate:

„Budući da su slovenski jezik i latinski jezik, ujedinjeni u svom poreklu i odvojeni u svom napretku, moglo se samo verovati da su Trojanci i Veneti, za koje pretpostavljam da su ovde slovenskog roda, prvi doneli jezik Slovena u Italiju, i moramo tražiti udaljeniji period. Jer ljudi koji bi već toliko napredovali u društvenoj državi kao Veneti i Trojanci doneli bi nešto više od prvih elemenata jezika; i bilo bi zapanjujuće da su Latini sačuvali samo ove prve elemente i da su izgubili sve što je imalo veze sa usavršenim jezikom."
Šafarikova interpretacija Leveska u prevodu Stojanke Čekerevac:

П. X. Левеск (Р. Ch. Levesque, рођен 1736, умро 1812) веровао је да је пронашао да стари
Латини дугују основне тонове свог језика Вендима, или да су морали да се одвоје праоци Латина и
Словена у најранијим временима, пре него што су Тројанци и Венети проистекли од Словена и
можда не дуго након разлаза човечанства [Essai sur 1. rapports de la.1. des Slaves aves celle des
anc.hab.de Latinum].
 
Šafarikova interpretacija Leveska u prevodu Stojanke Čekerevac:

П. X. Левеск (Р. Ch. Levesque, рођен 1736, умро 1812) веровао је да је пронашао да стари
Латини дугују основне тонове свог језика Вендима, или да су морали да се одвоје праоци Латина и
Словена у најранијим временима, пре него што су Тројанци и Венети проистекли од Словена и
можда не дуго након разлаза човечанства [Essai sur 1. rapports de la.1. des Slaves aves celle des
anc.hab.de Latinum].
To je shvatanje komparativne lingvistike koje je prethodilo slatkom indogermanskom patentu/paradigmi i kojem ćemo se vratiti na bazi Alineijevih opservacija, kada budemo dokazali da je dobrosrpski jezik (prabaltoslovenski) osnovni prajezik, a germanski, grčki i romanski su njegovi kreol-pidžini.
 
To je shvatanje komparativne lingvistike koje je prethodilo slatkom indogermanskom patentu/paradigmi i kojem ćemo se vratiti na bazi Alineijevih opservacija, kada budemo dokazali da je dobrosrpski jezik (prabaltoslovenski) osnovni prajezik, a germanski, grčki i romanski su njegovi kreol-pidžini.
Još malo Šafarika:

Гроф С. Грубишић (Grubissich) веровао је да је открио праоце Словена у Фригији [Disq.in.orig. ethist. alph.Slavo-Glagol.Ven.1766.]

J. Северин (J. Severini) произвео је од Хенета у Пелагонији како јадранске Венете, тако и остале Словене у које убраја и Трачане и Панонце [Comm. de inc.Hung.Sopr. 1767. Pannonia Lips.1771].

N. Freret (рођ. 1688, умро 1749.) имао је о старости словенског народа високо мишљење исматрао је словенски језик мајком трачког и грчког [Oeuvres ed. 1796. Т. I. Mem. de I Acad. d. Inscr.T. XXI].
 
Име »Илир« јест на сěверно - източној обали мора јадранскога ( адрианскога) тако старо, како су најстарие вèсти о роду човěчанском. Именом овим називаху стари герчки и римски писаоци све пуке мед Дунавом и морем јадранским пребивајуће осим нěкојих медју Илири насељених целтогалских племенах. – Колико је пако била пространа стара Илириа, и куда је своје медје пружала; показат ћемо у земљописној страни, овдě само трěба на кратком да изјаснимо и разложимо, каковога су били стари Илири корена или племена.

Наслов: Appian and Illyricum, стр. 235.

Volume 43 de Situla / Narodni Muzej Slovenije, ISSN 0583-4554

Аутор: Marjeta Šašel Kos

Едитура: Narodni muzej Slovenije, 2005

1 (1).png

1 (2).png


Наслов: Илири, стр. 105, 106, 107

Аутор: Џон Вилкс

Превод са енглеског: Живан Филипи

Издавач : Лаус

Место издања: Сплит

Година: 2001

1 (3).png


Име »Илир« јест на сěверно - източној обали мора јадранскога ( адрианскога) тако старо, како су најстарие вèсти о роду човěчанском. Именом овим називаху стари герчки и римски писаоци све пуке мед Дунавом и морем јадранским пребивајуће осим нěкојих медју Илири насељених целтогалских племенах. – Колико је пако била пространа стара Илириа, и куда је своје медје пружала; показат ћемо у земљописној страни, овдě само трěба на кратком да изјаснимо и разложимо, каковога су били стари Илири корена или племена.

Наслов: Appian and Illyricum, стр. 235.

Volume 43 de Situla / Narodni Muzej Slovenije, ISSN 0583-4554

Аутор: Marjeta Šašel Kos

Едитура: Narodni muzej Slovenije, 2005

1 (1).png

1 (2).png


Наслов: Илири, стр. 105, 106, 107

Аутор: Џон Вилкс

Превод са енглеског: Живан Филипи

Издавач : Лаус

Место издања: Сплит

Година: 2001

1 (3).png
1 (4).png

1 (5).png

Наслов: Илири, стр. 105, 106, 107

Аутор: Џон Вилкс

Превод са енглеског: Живан Филипи

Издавач : Лаус

Место издања: Сплит

Година: 2001
 
Evo samo jedan isječak iz knjige „Notes and Queries” od Oxford University Press, 1865.

SrbiSlaveni


Lijepo na američkom jeziku piše da je „Srbin“ staro ime za Slavene.

Riječ Slaven se pojavljuje prvi put 552. godine, a mnogi toponimi po svijetu koji imaju u sebi korijen „s(e)(o)(i)(u)(a)rb“, su mnogo stariji od te godine. Zar treba neka posebna pamet da bi se zaključilo šta je starije od čega i da se može govoriti samo o srbskim genima u Slavenima, a ne obrnuto.

Ako negdje nađete sličan prikaz genetskog sastava tipičnog Hrvata, a da nema spomenutih srbskih gena znajte da je i to podvala, jer Hrvati moraju u sebi imati srbske gene pošto su Hrvati srbsko pleme, tako kaže Dalimilova hronika i Čeh koji ju je pisao.

Dakle, batalite sve zatupaste prikaze genetskg sastava Srbskog naroda i jugoslavenskih nacija, jer su smišljene da nas balkanske Srbe raznijeh vjera, nevjera, ubjeđenja i pisama zavađaju, a ne da bi se šta pametno saznalo ili da bi se zbližili da se ne ubijamo više za tuđi interes.

A ako koga interesuje genetika malo dublje nego što smo se ovde toga doticali, evo mu na uvid jedna mapa, pa neka meditira nad njom. Ja ću samo da dam neke osnovne smjernice.

genI


Pogledajmo rasprostranjenost srbskog gena profano nazvanog gen „I“. Najveća koncentracija srbskog gena je na njegovom izvoru, normalno, a tu je i boja rasprostranjenosti gena najjača. Vidimo da je najljubičastija boja iznad oblasti Bosne, Like, Dalmacije, Hercegovine i Crne gore. Srbski gen se širio u svim pravcima i stigao daleko na sjever i tu ostao prilično nepomješan sa drugim genima. Što govori da je prostor kada je bio naseljavan bio prazan i da su Srbi tu bili prvi naseljenici.

A onda se iz karte vidi da je neki drugi narod drugih gena iz pravca Azije se uklinio u svesrbski prostor, i vremenom razvodnio srbski gen u tom prostoru, što se lijepo vidi po pojasevima ljubičaste boje manje jarkosti.

Toliko od mene za danas, ostajte mi zdravo i živo.



Duško Bošković, do sada vojno-politički sintetičar, a od danas i genetičar, 16.3.7524.(2016.) godine od potopa
 
content




History of England​

Предња корица
Sir Francis Palgrave
J. Murray, 1831 - 391 страница
Ко коме ту одузимаше, даваше, адоптираше!? Веома је занимљива тврдња или ''констатација'' - ,,...The Slavonians or Vandals adopted...''

,,Their mythology had some affinity to the system which now prevails amongst the Hindoos. Their idols were often many-headed, and covered with symbols. The Slavonians or Vandals adopted some of the Teuton Godsfrom their Saxon neigh bours: the latter equally borrowed from the Slavonians; and Sæter appears to have been one of these foreign deities.''

Sæter је по Den Danske Ordbog - sæter substantiv, fælleskøn - område på en bjergskråning der (om sommeren) bruges til græsning, typisk med en hytte til hyrden især om norske forhold.

Sæter је суштински нордијски бог пашњака и пастира.
 

Back
Top