Kopiram deo dijaloga:
Odnos kreatora i dela imaš jako lepo napisan u jednoj "dečjoj" knjizi ........
Ovde je prikazan odnos kreatora (Bastijana) i kreiranog (pustinje Goab, Graogramana).
Kreatorom se ovde smatra neko čiji je senzibilitet takav da on može da "zahvata sa izvora" i "uvodi u postojanje".
.......................................................................
..........................................................................
To što je pisac svestan toga da i čitaoci, osim njega samog, grade priču čitajući je, ne znači da on sam nije utkan u priču.
zanemarivanje te činjenice je svojevrsno zatvaranje očiju pred delom. Ili čkiljenje na jedno oko.
Postoji nešto što nije poznato ni umetnicima, ni inovatorima, ni piscima ali ni posmatračima/čitaocima a naročito ne kritičarima.
Pogledajmo redom: Ne kažu li umetnici (češće nabeđeni umetnici) baš kao i pisci da se late rada na svojim delima kada dobiju inspiraciju.
Pa šta je to inspiracija?
Sa odgovorom će se retko ko složiti, jer da je neko to znao verovatno ne bi ni nastala ova tema. Zato pšogledajmo nešto što nam je bar donekle poznato u pojedinim slučajevima.
Uzmimo slučaj Tesle. On je, kaže se, stvorio elektromotor naizmenične struje tako što je kopirao svoju viziju. Viziju je nacrtao ili jednostavno odmah kopirao i gle sve je radilo.
Da ne dužim i izigravam pisca priče o Šerloku Holmsu. Jednostavno Tesla je video svojim Duhovnim Okom ono što već postoji na višim svetovima, naročito u Muzeju Nauke i Tehnike što je samo jedan deo jednog ogromnog Hrama Duhovnih Učenja na prvom narednom svetu...
Jednostavno niko od nas ni na jednom polju ne kreira i ne izmišlja već u skladu sa svojim stanjem svesti i svojim poljem interesovanja donosi pojedine kreacije, inovacije, dela, muziku, nauku u ovaj svet.
Mozart i Betoven su doneli najbolje delove muzike gde je jedan direktno čuo ono što je zapisivao dok je drugi povremeno u pojedinim trenucima dobijao inspiracije koje je zapisivao na papirićima pa ih kasnije slagao. Tesla je dobijao ono što je bilo na njegovom polju rada za šta se i "opismenio" i što je mogao razumeti pa i doneti u realizaciju u ovaj svet. Mozart i Betoven su dobijali muziku ili samo note jer su za to bili "pismeni" to razumeli i to doneli da uzdignu svest čoveka/čanstva. Oni nisu mogli dobiti viziju elektromotora jer sa njome ne bi znali šta da rade.
Slično je sa Mendeljejevom i njegovim periodnim sistemom elemenata, pa sa pronalazačem aparata za fotokopiranje koji je osećao i "znao" da postoji prah koji je trebao upotrebiti ali nikako da ga pogodi. Na kraju je samo čuo glas, "Probaj grafitni prah." Svakako, probao je i uspeo.. Priča može ići u nedogled ne izostavljajući ni moreplovce koji su otkrili Ameriku i ne izostavljajući ni umetnike i svaki mali ili veliki pronalazak.
Jednostavno mi samo kopiramo ono što na jedan ili drugi način već postoji na Unutarnjim/Višim svetovima - što je već kreirano od strane samog Kreatora. Na nama je da u skladu sa svojim stanjem svesti i interesovanjem po nešto donesemo u ovaj svet i damo doprinos životu čime činimo nesebično delo, uzdižemo život umesto da ga survavamo.
Šta biva sa umetnikom ili piscem kada dobiju inspiraciju? Au, evo bombe! Sami umetnici se neće složiti da oni baš u tom trenutku, oni kao Biće ili Duša i nisu u svom telu već su na višoj realnosti gde posmatraju svojim duhovnim čulom vida ono što slikaju. Uistinu, realnost ili originalnost ne može biti reprodukovana poi lepoti i snazi izražaja ali je prisutna u skladu sa duhovnom zrelošću (čitaj Svesti) samog autora.
Svakako, autor dela bira ili pojedine delove svog rada ili celinu sa jednog mesta ili sa više pa ih ukomponuje, ali uvek bira ono što je u skladu sa njegovim stanjem Svesti u trenutku rada. Iznad toga nije moguće.
Nezavisno što se on neće složioti sa ovim rečenim to je činjenica jer je to jedan od aspekata Putovanja Duše izvan tela.
On iz svog stanja svesti bira šta će slikati i to za njega, za njegovo stanje svesti, ima jedno određeno značenje. Sa druge strane, posmatrač živi u svom stanju Svesti koje je takođe jedinstveno i kada posmatra delo za njega ima ili može imati dva značenja. Jedno po kojem će uočiti stanje svesti autora a drugo po kojem sam vidi svoje značenje prikazanog dela.
Svakako, izneo sam činjenice a šta će ko tumačiti u svojim komentarima je stvar njegovog/njenog razumevanja a ne poznavanja istine o životu kojeg živimo.
Naveo sam ove detalje da pokažem koliko je Putovanje Duše izvan tela prirodan proces a kojeg redovno koristimo čak i što nismo svesni tih činjenica pa se zato sa druge strane, rugamo onima koji nam o njima govore.
Uistinu, dela slikana ili pisana, komponovana ili bilo kako drugačije rađena najbolje govore o nama, odnosno autorima, o njihovom stanju Svesti odnosno o stadijumu duhovne razvijenosti.
Možda bi od svega bilo daleko važnije da čovek/čanstvo shvati da je metoda ekspanzije svesti svesnim radom "na sebi" jedna od najefikasnijih u procesu ekspanzije svesti. Ne čini li vam se da su baš umetnici ti koji nekako bolje razumeju život i dodiruju višu realnost? To je baš zbog ovog Putovanja Duše za potrebe svog rada.
Svesnim putovanjem višim realnostima makar i za nekoliko minuta pojedincu donosi veću i bržu ekspanziju svesti nego li proživljenih nekoliko života u fizičkom svetu.
Udaljih se od analize postavljene teme iako sam u njenim okvirima. Praktično, nema šta analizirati budući da je analiza više nagađanje onda kada vam nisu poznate činjenice.
Evo ispričaću i jedno od mojih iskustava na početku mojih istraživanja i rada na ovom polju.