Odnos umetnika i dela

Jeste,prvo kao Narcis gleda svoje delo...ali polako počinje da razmišlja i drukčije o njemu...:mrgreen:
Pa onda krene sujeta,pa pokušaj unošenja u ulogu čitaoca,pa prilagođavanje teksta...Nekad,ali samo ako je
umetnika krajnje sujetan,ne dozvoljava menjanje...
Imaš jednu priču o izdavaču i romanu...:mrgreen:
Ustvari je to ,kad je reč o pisanju,neopravdano sasvim prisvojena priča!
Slikanje je nevešt pokušaj prenošenja mogučeg vidokruga pri čemu je povodljivost đavo koji čući u čošku ateljea...
Ne ,zaista je pretenciozno nazvarti sebe autorom bilo čega...Možda konstruktorom...:mrgreen:

koliko umetnika toliko ispricanih prica... jedan ce da pocepa pola dela dok ne bude zadovoljan pravim, drugi ce sve pedantno da arhivira i bice sam sa sobom u dilemi koje je najbolje... samo umetnik koji u sebi ima detinji bunt i snagu da sebe raspoluti i baci u blato iskrenosti, ima neku sansu da preskoci stepenice stida i dodirne delove svojih fantazija na pravi nacin... oni koji to nisu u stanju stvaraju dela kao trich trach polke koje su po kvalitetu kao klik klak i osciliraju u jednom istom ritmu.... dok ne zveknu autora po nosu.
 
Polaziš od pretpostavke da je neko kriv. Ne mogu dovesti u vezu umetnost i krivicu.
Pa nisam ja uvela krivicu, ti si.
Ja sam se samo osvrnula na to tvoje.

Ako treba da budu valjana za pisca, a on nije zadovoljan kako je čitalac protumačio/razumeo njegovo delo, onda je autor omanuo.
Dakle, ne, nije autor omanuo ako je čitalac kreten, a čitalac može da bude kreten, jbg. Ima raznih čitalaca.
Je li Niče omanuo zbog načina na koji ga je Hitler "shvatio"?

(Uzgred, Marijana nikada neće pročitati Šekspira, ali to spada u domen psihologije. S druge strane, nisam sigurna da je Šekspir baš razmišljao hoće li ga nekad, negde, čitati neka M.Mateus. Za to mu je pucao prsluk.)
Ako je Brunclikova čitala Tolstojevskog :mrgreen: onda ne vidim zašto Mara ne bi ošinula po Romeu i Juliji.

A što se tiče pucanja prsluka - ne vidim kako si iz mog upisa izvukla ideju da ja smatram kako je piscu dok stvara na umu neko ko bi ga mogao pogrešno shvatiti.
No, u situacijama kad zaista naletiš na nekoga ko nije skapirao (kao u onom uvodnom primeru s Olujićkom) reakcija otpora od strane pisca je meni sasvim razumljiva.


E da, ovde je Marlon u pravu. S tim što umetnik ni u procesu stvaranja ne razmišlja da li će ga neko "valjano" protumačiti.
Ali kakve to ima veze s činjenicom da ga može pogrešno protumačiti?
 
Odnos umjetnika i njegovog rada je proporcionalno jednak novcu i slavi naspram neimastine i anonimnosti ... pomodarstvo i trend su cesto nosioci vrijednosti umjetnina, o pranju novca i sl mutnim poslovima da ne govorim, tako da umjetnost ostaje tek puko opredeljenje gdje rijetko istinska potreba postoji. Tim putem ludila oni koji kroce ili umiru mladi, ili zavrse duboko nesretni

Od umjetnosti valja jedino vrednovati velika remek dijela, ostalo na jedan veliki trg sa kantom benzina i sibicom
 
Često sebe i ja uhvatim kako prisvajam tuđe umetničko delo...Doživljavam ga kao svoje!
Možda je to dovoljan odgovor Sanji?
Svi mi to radimo,jer taj doživljaj nečijeg umetničkog dela je samo naš! Umetnik s tim nema više ništa! To je naša noeza-
svesnost objekta koji se zove umetničko delo! Korespodencija je privid koji je u nama (Ozi čak tom pridaje prvorazredni značaj!)
 
Čitam jutros sve što smo sinoć napisali i ne mogu da se otmem utisku da nema poente diskutovati,
pa čak ni razgovarati o umetnosti.
O umetnosti treba ćutati i dozvoliti da se u tišini razigraju utisci.
...........
Umetnik i delo?
Sizif i njegov kamen...
Čak i kamen koji uspe da postavi na vrh biće smenjen drugim kamenom i drugom planinom...
 
Čitam jutros sve što smo sinoć napisali i ne mogu da se otmem utisku da nema poente diskutovati,
pa čak ni razgovarati o umetnosti.
O umetnosti treba ćutati i dozvoliti da se u tišini razigraju utisci.
...........
Umetnik i delo?
Sizif i njegov kamen...
Čak i kamen koji uspe da postavi na vrh biće smenjen drugim kamenom i drugom planinom...

Ja sam posle zaključaka koje su ljudi izvlačili čitajući moja pisanja bio primoran da zaključim da je umetnost u većini slučajeva jedan veliki Roršahov test. Čovek svojim sudom o delu nije rekao ništa o samom delu već isključivo o sebi. Oni koji su tačno naslutili šta sam hteo da poručim su oni koji su imali slična životna iskustva, odgoj ili karakter, a takvih je bilo malo.
 
Ja sam posle zaključaka koje su ljudi izvlačili čitajući moja pisanja bio primoran da zaključim da je umetnost u većini slučajeva jedan veliki Roršahov test. Čovek svojim sudom o delu nije rekao ništa o samom delu već isključivo o sebi. Oni koji su tačno naslutili šta sam hteo da poručim su oni koji su imali slična životna iskustva, odgoj ili karakter, a takvih je bilo malo.

A to baška!
Dragoljub je otvorio temu - subjektivizam o tome.
Prosto mislim da smo svi jedni drugima samo ogledala - a umetnost veliko ogledalo za mnoge ljude.
A delo samom umetniku?
Isto ogledalo, ali naopako okrenut teleskop u stolici za samoposmatranje...
 
Kopiram deo dijaloga:


Odnos kreatora i dela imaš jako lepo napisan u jednoj "dečjoj" knjizi ........

Ovde je prikazan odnos kreatora (Bastijana) i kreiranog (pustinje Goab, Graogramana).
Kreatorom se ovde smatra neko čiji je senzibilitet takav da on može da "zahvata sa izvora" i "uvodi u postojanje".

.......................................................................
..........................................................................
To što je pisac svestan toga da i čitaoci, osim njega samog, grade priču čitajući je, ne znači da on sam nije utkan u priču.
zanemarivanje te činjenice je svojevrsno zatvaranje očiju pred delom. Ili čkiljenje na jedno oko.

Postoji nešto što nije poznato ni umetnicima, ni inovatorima, ni piscima ali ni posmatračima/čitaocima a naročito ne kritičarima.

Pogledajmo redom: Ne kažu li umetnici (češće nabeđeni umetnici) baš kao i pisci da se late rada na svojim delima kada dobiju inspiraciju.
Pa šta je to inspiracija?

Sa odgovorom će se retko ko složiti, jer da je neko to znao verovatno ne bi ni nastala ova tema. Zato pšogledajmo nešto što nam je bar donekle poznato u pojedinim slučajevima.
Uzmimo slučaj Tesle. On je, kaže se, stvorio elektromotor naizmenične struje tako što je kopirao svoju viziju. Viziju je nacrtao ili jednostavno odmah kopirao i gle sve je radilo.
Da ne dužim i izigravam pisca priče o Šerloku Holmsu. Jednostavno Tesla je video svojim Duhovnim Okom ono što već postoji na višim svetovima, naročito u Muzeju Nauke i Tehnike što je samo jedan deo jednog ogromnog Hrama Duhovnih Učenja na prvom narednom svetu...
Jednostavno niko od nas ni na jednom polju ne kreira i ne izmišlja već u skladu sa svojim stanjem svesti i svojim poljem interesovanja donosi pojedine kreacije, inovacije, dela, muziku, nauku u ovaj svet.
Mozart i Betoven su doneli najbolje delove muzike gde je jedan direktno čuo ono što je zapisivao dok je drugi povremeno u pojedinim trenucima dobijao inspiracije koje je zapisivao na papirićima pa ih kasnije slagao. Tesla je dobijao ono što je bilo na njegovom polju rada za šta se i "opismenio" i što je mogao razumeti pa i doneti u realizaciju u ovaj svet. Mozart i Betoven su dobijali muziku ili samo note jer su za to bili "pismeni" to razumeli i to doneli da uzdignu svest čoveka/čanstva. Oni nisu mogli dobiti viziju elektromotora jer sa njome ne bi znali šta da rade.
Slično je sa Mendeljejevom i njegovim periodnim sistemom elemenata, pa sa pronalazačem aparata za fotokopiranje koji je osećao i "znao" da postoji prah koji je trebao upotrebiti ali nikako da ga pogodi. Na kraju je samo čuo glas, "Probaj grafitni prah." Svakako, probao je i uspeo.. Priča može ići u nedogled ne izostavljajući ni moreplovce koji su otkrili Ameriku i ne izostavljajući ni umetnike i svaki mali ili veliki pronalazak.

Jednostavno mi samo kopiramo ono što na jedan ili drugi način već postoji na Unutarnjim/Višim svetovima - što je već kreirano od strane samog Kreatora. Na nama je da u skladu sa svojim stanjem svesti i interesovanjem po nešto donesemo u ovaj svet i damo doprinos životu čime činimo nesebično delo, uzdižemo život umesto da ga survavamo.
Šta biva sa umetnikom ili piscem kada dobiju inspiraciju? Au, evo bombe! Sami umetnici se neće složiti da oni baš u tom trenutku, oni kao Biće ili Duša i nisu u svom telu već su na višoj realnosti gde posmatraju svojim duhovnim čulom vida ono što slikaju. Uistinu, realnost ili originalnost ne može biti reprodukovana poi lepoti i snazi izražaja ali je prisutna u skladu sa duhovnom zrelošću (čitaj Svesti) samog autora.

Svakako, autor dela bira ili pojedine delove svog rada ili celinu sa jednog mesta ili sa više pa ih ukomponuje, ali uvek bira ono što je u skladu sa njegovim stanjem Svesti u trenutku rada. Iznad toga nije moguće.
Nezavisno što se on neće složioti sa ovim rečenim to je činjenica jer je to jedan od aspekata Putovanja Duše izvan tela.
On iz svog stanja svesti bira šta će slikati i to za njega, za njegovo stanje svesti, ima jedno određeno značenje. Sa druge strane, posmatrač živi u svom stanju Svesti koje je takođe jedinstveno i kada posmatra delo za njega ima ili može imati dva značenja. Jedno po kojem će uočiti stanje svesti autora a drugo po kojem sam vidi svoje značenje prikazanog dela.

Svakako, izneo sam činjenice a šta će ko tumačiti u svojim komentarima je stvar njegovog/njenog razumevanja a ne poznavanja istine o životu kojeg živimo.

Naveo sam ove detalje da pokažem koliko je Putovanje Duše izvan tela prirodan proces a kojeg redovno koristimo čak i što nismo svesni tih činjenica pa se zato sa druge strane, rugamo onima koji nam o njima govore.
Uistinu, dela slikana ili pisana, komponovana ili bilo kako drugačije rađena najbolje govore o nama, odnosno autorima, o njihovom stanju Svesti odnosno o stadijumu duhovne razvijenosti.
Možda bi od svega bilo daleko važnije da čovek/čanstvo shvati da je metoda ekspanzije svesti svesnim radom "na sebi" jedna od najefikasnijih u procesu ekspanzije svesti. Ne čini li vam se da su baš umetnici ti koji nekako bolje razumeju život i dodiruju višu realnost? To je baš zbog ovog Putovanja Duše za potrebe svog rada.
Svesnim putovanjem višim realnostima makar i za nekoliko minuta pojedincu donosi veću i bržu ekspanziju svesti nego li proživljenih nekoliko života u fizičkom svetu.

Udaljih se od analize postavljene teme iako sam u njenim okvirima. Praktično, nema šta analizirati budući da je analiza više nagađanje onda kada vam nisu poznate činjenice.

Evo ispričaću i jedno od mojih iskustava na početku mojih istraživanja i rada na ovom polju.
 
Jedne večeri sam, kao i obično, odradio duhovnu vežbu.
Negde u toku noći, u potpuno svesnom stanjnu našao sam se na jednom od unutarnjih svetova.
Stajao sam pred malo većim horom koji je, učinilo mi se, pevao samo za mene.

Njihove reči i muzika u pozadini sa sobom nisu nosile samo reči i zvuk već i treću, daleko moćniju komponentu. Bila je to ogromna ljubav koje se ulivala pravo u moje srce.

Reči su bile: Give, forgive, give, forgive, give, give, give...
................................................................................
Svaka reč je bila u skladu sa sledećom notom muzičke skale a pravo značenje nisu nosile same reči već se utkivalo u mene direktno.
Ljubav me nadimala i ispunjavala do činilo mi se iznad mojih granica da je mogu dalje primati.

Odmah sam se posle ovoga sjurio u svoje telo u nemogućnosti da dalje spavam od one ljubavi koja nije dozvoljavala niti da mislim na bilo šta osim da postojim.
Trebalo mi je ceo dan da ona ljubav polako isija iz mene i ja se vratim u dnevno funkcionalno i radno stanje.

Samo ću dodati da stotinu osoba može posmatrati jedan događaj u fizičkom svetu ili na bilo kom drugom a svaka će videti ono što vidi, i razumeti ono što razume.
Blake je u vlasi trave video ono što niko drugi nije ni u pesmama Lize Mineli...

U filozofiji, koja je više iznošenje svojih razumevanja ili mišljenja o pretpostavljenoj istini može svako imati svoje stanovište - drugačije je nemoguiće pa otuda je teško naći dva filozofa koji će imati isto tumnačenje...
 
Poslednja izmena:
Luise,sledeći put kad posetiš Muzej tehnike na višim svetovima donesi onaj goldmultiplikastor i napravi koju tonu zlata ovde pa izdaj u milijardu primeraka
Ključ života i zaposli trihiljade komercijalista da rastutnje tu knjigu ,tako,tiražniju i od Biblije!
Smatraj da si nas ovde obrlatio,evo ja ću ti naručiti tu knjigu (samo da se psihićki pripremim;)),a verujem isto tako i ostali!
A sad na poso!:per:

- - - - - - - - - -

A to baška!
Dragoljub je otvorio temu - subjektivizam o tome.
Prosto mislim da smo svi jedni drugima samo ogledala - a umetnost veliko ogledalo za mnoge ljude.
A delo samom umetniku?
Isto ogledalo, ali naopako okrenut teleskop u stolici za samoposmatranje...
Jer ti drugo i ne preostaje-sve vidiš u svom umu,ali,hajd,za promenu :pogledajmo i taj naš um! Šta taj radi
i kako postupa s tim umetnićkim zlodelima...:mrgreen:
 
Luise,sledeći put kad posetiš Muzej tehnike na višim svetovima donesi onaj goldmultiplikastor i napravi koju tonu zlata ovde pa izdaj u milijardu primeraka
Ključ života i zaposli trihiljade komercijalista da rastutnje tu knjigu ,tako,tiražniju i od Biblije!
Smatraj da si nas ovde obrlatio,evo ja ću ti naručiti tu knjigu (samo da se psihićki pripremim;)),a verujem isto tako i ostali!
A sad na poso!:per:

- - - - - - - - - -


Jer ti drugo i ne preostaje-sve vidiš u svom umu,ali,hajd,za promenu :pogledajmo i taj naš um! Šta taj radi
i kako postupa s tim umetnićkim zlodelima...:mrgreen:

Kako šta radi?
- Ogledalce, ogledalce, reci mi ko je na celom svetu najpametniji, najmudriji, naj... :mrgreen:
 
Pa nisam ja uvela krivicu, ti si.
Ja sam se samo osvrnula na to tvoje.


Dakle, ne, nije autor omanuo ako je čitalac kreten, a čitalac može da bude kreten, jbg. Ima raznih čitalaca.
Je li Niče omanuo zbog načina na koji ga je Hitler "shvatio"?


Ako je Brunclikova čitala Tolstojevskog :mrgreen: onda ne vidim zašto Mara ne bi ošinula po Romeu i Juliji.

A što se tiče pucanja prsluka - ne vidim kako si iz mog upisa izvukla ideju da ja smatram kako je piscu dok stvara na umu neko ko bi ga mogao pogrešno shvatiti.
No, u situacijama kad zaista naletiš na nekoga ko nije skapirao (kao u onom uvodnom primeru s Olujićkom) reakcija otpora od strane pisca je meni sasvim razumljiva.


Ali kakve to ima veze s činjenicom da ga može pogrešno protumačiti?

Pa rekosmo, iliti rekoh da je shvatanje umetničkog dela individualno ... i umetnik nema ništa sa tim. Omanuo je ukoliko je očekivao da će ga svi razumeti na način na koji je on razmišljao dok je stvarao.
Ne, Niče nije omanuo jer ga je Hitler shvatio "hitlerovski" :mrgreen:, ali bi se moglo reći da omanjuje svaki autor/umetnik ukoliko očekuje da ga svi shvate na isti način. Uvek me je užasavala teza po kojoj umetnost ima prevashodno edukativnu ulogu; uvek me je užasavala podela na "pravu", "lepu" i "lažnu" i "ružnu", jer sve te podele i nastaju od strane ljudi sa sopstvenim afinitetima. Dakle, od ljudi koji očekuju da se neki opšti kritički sud poklopi sa njihovim - što predstavlja paradoks ako umetnost stavimo u kontekst slobode. Umetnost nije egzaktna, nije nauka, i ne zahteva onoliko logičkog zaključivanja koliko, recimo, fizika. Ne zahteva čak ni naročito predznanje, ali je čitanje, npr, "Don Kihota", književnim analfabetama (pa čak i pasioniranim čitaocima) teže ukoliko nemaju saznanja o Servantesu, vremenu u kome je živeo i pikarskim romanima.
Zaista ne razumem Olujičkin otpor. I meni se desilo da mi, inače naturalističku priču, žiri proglasi simboličnom. Posle mi je postalo jasno da se priča može i tako doživeti. E, u tome i jeste čarolija.

I opet sam u gužvi. :confused:

- - - - - - - - - -

Odnos umjetnika i njegovog rada je proporcionalno jednak novcu i slavi naspram neimastine i anonimnosti ... pomodarstvo i trend su cesto nosioci vrijednosti umjetnina, o pranju novca i sl mutnim poslovima da ne govorim, tako da umjetnost ostaje tek puko opredeljenje gdje rijetko istinska potreba postoji. Tim putem ludila oni koji kroce ili umiru mladi, ili zavrse duboko nesretni

Od umjetnosti valja jedino vrednovati velika remek dijela, ostalo na jedan veliki trg sa kantom benzina i sibicom

Ha, a šta su remek dela? Ko ih kategorizuje u remek-dela, i sa koje vremenske distance?
 
uvek me je užasavala podela na "pravu", "lepu" i "lažnu" i "ružnu", jer sve te podele i nastaju od strane ljudi sa sopstvenim afinitetima.

osmotri nemacki ekpresionizam u slikarstvu pa ako nadjes nesto lepo javi da te vodim u berlinsku kvadrigu na rucak :lol: kad spomenu art deco uvek mi je bilo intrigantno kada zene kazu jao volim mnooogo art novo i klimta, a druga, ona opasnija, kaze mene uzbudjuje schiele... skoro pa savremenici ali potpuno drugacijeg stila i shvatanja zena....
 
Mene umetnost nikad nije uzbudila jer sam rano shvatio kakva je to ljudska aktivnost-vežba stvaranja-vežbanje
za božanska stvaranja novih Univerzuma...Megalomanski nesvesni cilj.:cool:

Čak je i naiva isto to-put ka postati bogom!
Uostalom,književnik je bog koji stvara svet svoje priče,romana,pesme...
Slikar na svom platnu slika svoj univerzum (potretisti su amateri -slikari osim Da Vinčija i osmeha Đokonde-kalašture
svevremene...:mrgreen:) ,
Kipari vajajuju i klešu božanske ili obožene ljude i idealne noeze i takve instalacije,
Filmovi su sopstveni svet svaki.
Pozorišna scena je kreacija nekoliko suludih režisera,scenariste,scenografa...(koje uz to zajebava inspicijent...:mrgreen:)
O ribolovu kao umetnosti neću ni da govorim-to je više dokolica bogova i polubogova s dosdta podumetnosti :sprmanje božanske
riblje ćorbe,božanske smuđetine,božansko bahanalisanje s pivkanima i ostalim tečnostima,intelektualni razgovori o pecaroškom priboru o ko je koliku ribetinu
pova...tao itd i dr...
Muzikaši su poseban svet božanski i lično mislim da će konačno u nekoj lobotomiji otkriti šta je u pitanju s tim vibracijama vazduha i drugih medija...Ali je i to božansko vežbalište!
Vežbanje koje je svakoj vlasti odurno jer su vežbači dobrano van kontrole i najčešće anarhični i disidentski elementi...

Sve je to ok,ali nije uzbudljivo kao moja komšinica!
Moja komšinica je za sve umetnosti za konjsku dužinu ispred...Možda nisam dobro rekao ovo,ali je činjenica da je lepša bar od Mona Lize,

koja meni ,iskreno,liči na onu što je pojela Ivicu i Maricu! Za osmeh kurvanjski čista desetka,a za mejkap -nula!:hahaha:
 
Ha, a šta su remek dela? Ko ih kategorizuje u remek-dela, i sa koje vremenske distance?

Remek dijela su ona dijela koja svojom sadrzinom, pristupom i cesto inovativnoscu uticu na druge autore i zadaje im okvire. Tako da ih kategorizuju drugi umjetnici sto svjesnim, sto nesvjesnim oponasanjem, a vremenska dinstanca je dovoljna sa koje moze da se utvrdi neciji utjecaj na samo polje stvaranja
 
Poslednja izmena:
Ha, a šta su remek dela? Ko ih kategorizuje u remek-dela, i sa koje vremenske distance?

Istoričari i teoretičari umetnosti/književnosti u sodelovanju z naravnom i čitalačkom publikom i kriterijumima estetskog, inovativnog (genijalnog) i svevremenog.

Apsolutno ne vidim razlog da relativizujemo remek dela.
Mogu nama neka remek dela da se ne dopadaju, ali kriterijum ličnog sviđanja nije onaj koji je sam po sebi relevantan u ovom slučaju.
Jer, kao što sam ranije navela, i Palmi se sviđa Ceca.

- - - - - - - - - -

Remek dijela su ona dijela koja svojom sadrzinom, pristupom i cesto inovativnoscu uticu na druge autore i zadaje im okvire. Tako da ih kategorizuju drugi umjetnici sto svjesnim, sto nesvjesnim oponasanjem, a vremenska dinstanca je dovoljna sa koje moze da se utvrdi neciji utjecaj na samo polje stvaranja

Upravo tako nekako i Jaus objašnjava u Estetici recepcije.
Remek delo pomera horzonte u nama, utemeljuje nove trajne vrednosti, i ima tendenciju da se upravo na način mnoštva uticaja koje izvrši protegne u beskraj.
 
Upravo tako nekako i Jaus objašnjava u Estetici recepcije.
Remek delo pomera horzonte u nama, utemeljuje nove trajne vrednosti, i ima tendenciju da se upravo na način mnoštva uticaja koje izvrši protegne u beskraj.

Opet se vraćamo na početak teme - prole drift. Dođe neka sponzoruša i kaže kako je knjiga neke pseudo-spisateljice preokrenula njen svet naglavačke; kako ju je naučila da mora bolje da naplati to što nudi i da malo više misli o sebi nego o drugima. I to je odjednom remek delo zbog toga. Problem u današnjem svetu je to što svako sme da ima mišljenje, računajući i one koji bi jednom davno za izricanje istih dobili šamar i kartu u jednom smeru za njivu koju moraju da obrađuju. Umetnost gubi svaki smisao čim svaka šuša može da se njom bavi. Ona mora da bude i ostane stvar elitnog kruga ljudi. Za raju je zabava, za uzvišene je umetnost.
 
Istoričari i teoretičari umetnosti/književnosti u sodelovanju z naravnom i čitalačkom publikom i kriterijumima estetskog, inovativnog (genijalnog) i svevremenog.

Apsolutno ne vidim razlog da relativizujemo remek dela.
Mogu nama neka remek dela da se ne dopadaju, ali kriterijum ličnog sviđanja nije onaj koji je sam po sebi relevantan u ovom slučaju.
Jer, kao što sam ranije navela, i Palmi se sviđa Ceca.

- - - - - - - - - -



Upravo tako nekako i Jaus objašnjava u Estetici recepcije.
Remek delo pomera horzonte u nama, utemeljuje nove trajne vrednosti, i ima tendenciju da se upravo na način mnoštva uticaja koje izvrši protegne u beskraj.
:ok:

Da ponovim - kao sto ima stvaralaca (vrhunskih) umjetnickih djela tako ima i kriticara (opet vrhunskih) tih umjetnickih djela! :lol:
 

Back
Top