BOŠNJAK DAO ŽIVOT ZA ZAROBLJENE SRBE U RATU – Refik Višća, heroj koji je spasio 12 zarobljenih Srba
Refik Višća je rođen u Zavidovićima 1955. godine. Bio je istaknuti sportista i član lokalnog fudbalskog kluba Krivaja.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini bio je pripadnik vojne policije
Armije Republike Bosne i Hercegovine. Preminuo je 12. avgusta 1992.
godine. Dvije godine nakon njegove smrti, supruga i dva maloljetna sina
su napustili Bosnu i Hercegovinu i odselili se u Italiju.
Smrt
Dana 12. avgusta 1992. godine pripadnik ARBiH Jasmin Viković (21),
istaknuti karatista, u pijanom je stanju došao u zgradu tehničke škole
kako bi maltertirao zarobljene Srbe. Na poziv nadređenih Refik je kao
ispomoć došao u Srednju tehničku školu u Zavidovićima kako bi osigurao
dvanaest zarobljenih srpskih vojnika. Kada je Viković i drugi put došao
sa namjerom da dođe do zarobljenika, Višća mu se suprostavio nakon čega
je došlo do unakrsne vatre. Višća je na licu mjesta preminuo sa 22 metka
u tijelu, dok je Viković bio ranjen.
https://6yka.com/bih/bosnjak-dao-zi...sca-heroj-koji-je-spasio-12-zarobljenih-srba/
https://sr.wikipedia.org/wiki/Рефик_Вишћа
Refik Višća, heroj kao Srđan Aleksić!
Ni pola ulice da mu daju
Pa opet, čini se da je javnost lijeno, sebično, egoistično bila slijepa i na ovu priču, i na Refika Višću. Srđan Aleksić, čovjek, ima svoje ulice, ima trgove i par bulevara. I treba tako. I malo je to.
Nego, šta to “ima”, koji to toponim krasi ime Refika Višće, jednog od najvećih heroja Bosne i Hercegovine iz zadnjeg rata? Škola, trg, ulica, pozorište, fudbalski klub… Ništa od toga. Pa ni u Zavidovićima se, zbog sitnošićarskih političkih previranja, ne mogu dogovoriti da se po Višći zove pola ulice. Da, dobro ste pročitali, pola ulice. Naime, lokalna Socijaldemokratska partija već godinama se bori za tu polovinu ulice.