Одбрамбено-отаџбински рат 1992-1995

  • Začetnik teme Začetnik teme Blau
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Da, da gubili a hv hrabro ide u koridor od par km sirine izmedju, ako i toliko i nikada ih ne poklopi artiljerija. Cudo jedno. I nije VRSK nego SvK, koja pita VRS zasto je pasivna i ne poklapa hv ali bez odgovara.
Pad Knina se mogao zaustaviti, on bio se mozda nasao u okruzenju jer hv uopste 4.8.1995. nije probila SvK na Dinari. Znam tacno sta se desavalo. Znam i za poraz hv kod Benkovca prvog dana. Vrhovna komanda SvK u podne 4.8.1995. ima sastanak u Kninu gde se raportira da hv nigde nije napravila kljucni proboj. Sa pitanjima odredjenih komandanata SvK zasto ne odgovaramo artiljerijom i raketama na hrvatske napade, bez odgovora.
Kao sto znam kakvu je katastrofu hv dozivela na Baniji(Petrinja) i Kordun, gde se na nekim pravcima hv povlacila prva dva dana.

A kako nastaje raspad SvK prvo na sektor jug a onda sever je posebna prica., tacnije ste se desava u 17h 4.8.1995. pa nadalje.

Hoces da ti kazem zasto nije gadjan pontonac prema Zadru koji ste napravili nakom Medackog dzepa i Maslenice 1993? SvK je mogla svaki dan ga gadja kao i Sisak inustrijsku zonu pa i sam Zagreb, sto je potvrdjeno u maju 1995. nakon cega isparise rakete SvK sa Petrove Gore.
Bolje vam je cutati.


Prvi dan Oluje probijeni ste na 30 pravaca, ali ti vjeruješ krajiškom vodstvu da niste probijeni nigdje. Krajiškom vodstvu koje nije znalo gdje mu je ****** a gdje glava. Eto ti gore Martić tvrdi da nema šanse da Grahovo padne, ali ti tom istom Martiću vjeruješ kad dan danas laprda da je prvi dan Oluje situacija bila dobra ?

U nastavku posta nabrajaš nekakva razaranja Zagreba, mislim ono, nabrajaš poteze očajnika kojima ste eventualno mogli civilne žrtve napravit kod Hrvata koje bi samo ubrzale pad krajine...
 
Nisi dobro procitao, napisano je kljucni proboj, nesto sto ce izazvati kraj RSK. To se nije desilo.
Na gomilu mesta hv se usetala na teritoriju RSK jer je to teritorija sa dugim granicama 30 000 vojnika i policije koje treba braniti.

Izmišljaš stvari...
Pišeš svjesno potpune izmišljotine...
Nigdje se HV nije prvi dan akcije ušetala jer tako nešto nije bilo moguće. 600 kilometara napadnute fronte znači da je VRSK svaki kilometar u prosjeku branila sa 50 ljudi. Obzirom da su granice linija obrane VRSK uglavnom bila na rijekama i dobro minirane to je bilo više nego dovoljno vojske da linija bude neprobojna neko vrijeme (dok ne stigne pojačanje...) ako je ta vojska junački brani. Međutim...

Trabunjaš o nekakvom ključnom proboju. Kako može postojat ključna točka proboja na tako dugoj liniji ? Eto koju glupost si napisao...
Ključni proboj bio je upravo to što ste razbijeni prvi dan svugdje istovremeno po cijeloj dužini fronte osim u napadu direktno na Knin i direktno na Petrinju i još neka mjesta. Drugi dan akcije razbijena je i obrana Knina, a treći dan i obrana Petrinje. Četvrti dan ona mjesta koja su pružala otpor dobila su Hrvate sebi iza leđa i morali se predat čime je akcija završena...

Evo ti brojčani aftermath Oluje...
Na krajinaforceu navode preko 7000 ranjenih vojnika VRSK u Oluji...
Zarobljeno je 7000 - 8000 vojnika VRSK...
Poginulo je oko 2000 vojnika VRSK (preko 1000 nestalo, manje od 1000 evidentirano kao poginuli za vrijeme bitke...)

Dakle kad zbrojimo ovo gore vidimo da je od 30 000 vojnika VRSK više od pola njih poginulo, ranjeno ili zarobljeno. Iz toga je jasno kako vam je brutalno i efikasno razbijena linija obrane na onim točkama na kojima je napadnuta. Doslovce je pola linije po dužini od 600 kilometara obrane uklonjeno u borbi, a druga polovica se razbježala...
Toliko o ušetavanjima, ključnim probojima, naređenim povlačenjima i ostalim sranjima...

Ako je nekome ovo teško vjerovat neka uzme operaciju Bljesak - tamo Srbi nisu stigli pobjeć pa nema govora o dogovorima. Aftermath Bljeska - 500 mrtvih, 1500 ranjenih, 1500 zarobljenih srpskih vojnika. Kompletna srpska vojska uništena u blicu udaru HV-a. Doslovce izbrisani u naletu svi zajedno po cijeloj dužini zapadnoslavonske fronte - oko 80 posto tih zarobljenih srpskih vojnika u Bljesku nisu bili domaći zapadnoslavonski Srbi...
 
Usetala se na gomili mesta jer nije bilo dovoljno ljudi da brani granice RSK, poput Velebita.
Nije bilo borbe za Knin osim hrvatskog granatiranja civilnih ciljena na sta nije odgovarano(ne zna se zasto) sto je po Zenevskoj konveciji ratni zlocin. Da se pucalo iz Knina onda ne bi bio, kao sto nije Vukovar. A prvi napadi hv npr. kod Benkovca su doziveli fijasko a onda je SvK krenula u povlacenje sa ljudima. A zasto to je pravo pitanje.
Na Dinari je situacija bila takva da SvK drzi pozicije, jedan od komandanat se oko 20h 4.8.1995. spusta u Knin i vidi totalni raspad.
Pravo je pitanje sta se desava 4.8.1995. u 17h i kasnije na sektoru jug RSK.
Sektor Sever(Banija i Korduna) su druga prica, oni su se drzali prvih par dana ali nakon raspada juga i cele pozadine i oni su pali, pri cemu je deo Kordunaskog korpusa SvK ostao u okruzenju, nisu uspeli da se izvuku.
 
Ono sto se desilo, nije se desilo za dva dana nego za pet godina. Srbi su 1995. bili tamo dje su Hrvati bili 1991. a Hrvati 1995. dje su Srbi bili 1991.

Sudeci po ovome sto ova Visost pise, ispada da su Hrvati jaci vojno nego i Amerikanci, Rusi i Kinezi zajedno.

I ne uzima u obizr to da je pola Vojske Krajine bilo na Bihacu, da su Bosanci i Srbija nam ostavili otvorena i ledja i zaledjinu a o unutrasnjim nasim stvarima ne treba ni pricati.

Boli me k. i za Hrvate i za Srbe, ali nema te vojske na svijetu koja bi vojno gotovo bez kapi krvi uzimajuci u obzir okolnosti uzela ono sto su Hrvati uzeli, onako cisto vojno brez neki drugi stvari sa strane.
 
На данашњи дан, прије 29 година, 26.марта 1992.године оружане снаге из Хрватске и паравојне бошњачко-хрватске јединице из БиХ.су извршиле масакр 46 српских цивила у насељу Сијековцу, код Брода.
И први масовни масакр цивилног становништва током рата у бившој БиХ који је почео марта 1992.године.
 
На данашњи дан, прије 29 година, 26.марта 1992.године оружане снаге из Хрватске и паравојне бошњачко-хрватске јединице из БиХ.су извршиле масакр 46 српских цивила у насељу Сијековцу, код Брода.
И први масовни масакр цивилног становништва током рата у бившој БиХ који је почео марта 1992.године.

Nazalost velika vecina u srpskom narodu slabo zna za taj zlocin i podatak, kao i o Kupresu i Ravnom. Hrvati su se mnogo pre 1992. godine pripremali za "bosanski teren". HV je vec u jesen 1991. godine uputila cuvene bofors topove iz zauzetog JNA skladista "Male Bare" kod Ploca za Ljubuski, Citluk i Capljinu. Drzavni trajekti poput "Jadrolonije" dovezli su HV tenkove nazvane po hrvatskim katolickim svecima "Ante", "Duje", "Mihovil", "Franjo", "Janko" takodjer do Ploca odakle su prebaceni na BH-front. Hrvatski 'kotlovski bombarderi' poleteli iz Metkovica 92/93. godine, ali tabu tema je teretni voz iz kojeg je u vec decembru (1991.) otvorena mitraljeska paljba na JNA u Mostaru, a taj njihov "vlak" je pripremljen u luci Ploce po nalogu ratobornog HDZ-a. A da ne govorimo sta je radila 112. zadarska brigada na Ostrelju kod Petrovca ili 142. drniska u Grahovskom Polju, valjda branili tekovine avnojevskog poretka van SRH. Ima tu puno precutanih i neispricanih prica.
 

На данашњи дан 1992 пробијен је Коридор на Дугој Њиви на Требави.
Током маја месеца 1992 снаге ХВО и АБиХ пресекле су у Посавини Републику Српску на два дела и тиме потпуно одсекли Западни део РС и целу РСК од Србије.То је за последицу имало праву катастрофу,несташицу свега,у Бања Луци су умирали болесници услед недостатка лекова.Врхунац свега била је смрт 12.беба услед недостатка кисеоника,то је била кап која је прелила чашу.

Уследила је војна операција ,,Коридор,, која је потпуно поразила у Посавини снаге ХВО и регуларне Хрватске војске и потиснула их ка Домаљевцу и Орашју и даље преко реке Саве. Посебно тешке борбе вођене су за Дервенту,Јакеш,Цер,Дабор Кулу(коју су ,,Вукови са Вучјака,, заузели јуришом ,,на бајонет,, што је јединствен пример у том рату).

Пробој Коридора је највећа победа ВРС у Отаџбинском рату.

Губици снага ВРС и Милиције Крајине износе 413.погинулих а снага ХВО,АБиХ и ХВ 1500.погинулих.(од 1.4.до 1.10.92)
Kad ste imali sve oružje JNA, sramota bi me i bilo pominjati tako nešto kao nekakvu pobjedu, žalosno.
 
Kad ste imali sve oružje JNA, sramota bi me i bilo pominjati tako nešto kao nekakvu pobjedu, žalosno.
Немој ти о срамоти, матере ти! Убијали сте своје цивиле зарад пропаганде, убијали сте
војнике умпрофора, убили сте онај пар што је требао напустити Сарајево, прекршили
споразум са ЈНА и напали колоне у Тузли и Сарајеву, терористичким актима у Васе Мискина
и Маркалама 1 и 2 побили сопствене грађане, поклали се са сопственим савезницима Хрватима.
Служили сте сваког освајача исто као и баштовани и за њихов рачун ратовали против иноверника
исте крви и језика.
Ваша срамота у песмама је описана, Ђупрелића заоставштина прогањаће вас до судњег дана
а онда ћете бити кажњени.
 
Када пишемо и зборимо о одбрамбено-отаџбинском рату, ваља зборити и писати истинито, како бјеше. И само истина ће обесмислити бошњачку пропаганду препуну лажи и манипулација која се настоји задржати и данас.
Ту је и та подваљена манипулација како је ВРС имала борбене ефективе бивше ЈНА. А шта је истина?
На простору бивше БиХ у јединицама ЈНА на том простору (бањолучки, сарајевски и тузлански корпус са напоеном да је тузлански корпус поред сјеверне Босне обухватао и простор источне Славоније) национална структура старјешинског кадра, грађанских лица, војника и резервног састава бјеше усклађена са националном структром на терену, занемарљива одступања. И тадашњи Муслимани били су у саставу тих јединица,

Политичка врхушка СДА је већ 1991-92.стварала своје паравојне јединице, тзв Патриотска лига која је 8.2.1992.године по њиховом званичном документу (овдје) бројала 60-70.000 наоружаних војника распоређених у борбене јединице. Већ у фебруару 1992., прије било каквих борбених дејстава имају такву наоружану респектабилну, а њихов је документ, не могу се вадити да је српска пропаганда, (пара)војну силу.

Када се, против воље једног народа, кренуло у процес дисолуције, што ће кулминирати референдумом такође противно вољи једног народа и крвавом свадбом, они који крену у процес дисолуције имају обавезу и одговорност како ће тај процес ићи. То укључјуе и сукцесију, шта са војном покретном имовином која бјеше смјештена у складиштима ЈНА и ТО.
Умјесто одговорних поступака, муслимански политички врх, уздајући се у паравојну силу са којом су располагали, а вођен тежњом да зарад својих болесних идеја, "убрза" процесе и што прије изазову крвопролиће, креће у сукоб и рат са ЈНА која је у свој тој конфузији покушала држати неутралну страну и настојали што прије да се повуку са простора бивше БиХ. Што ће имати за резултат и стравичне масакре војника ЈНА у Сарајеву и Тузли у априлу и мају 1992.године.
ЈНА се, гдје је сам врх показао несналажење у тој ситуацији, повукла са простора бивше БиХ до 19.05.1992.године и у тих неколико дана у тој збрци и трци са временом када су означени метом за одстрел, успјели су дислоцирати део војних ефектива, покретне војне имовине за Србију. То су процеси којима треба вриеме, по краху једне војне алијансе требало је двије године да се дислоцирау руски и други војни ефективи из источне Њемачке. Двије године.

А муслимански политички врх, свакако болесни умови, умјесто да се озбиљно посвете проблему, проглашавају ЈНА непријатељем и окупатором, ваљда очекујући да одмах нестану, или да се телепортују, шта ли.
Наравно да је нешто покретне војне имовине остало у складиштима ЈНА, ТО и полициских структура. Када је кренуло крвопролиће које је убрзао муслимански политички врх, до војне опреме у складиштима би дошао онај на чијем терену су била та складишта.
Сад што су Срби зајебали Муслимане па мазнули оружје и оруђе из неких складишта попут оног у Фалетићима, Муслимани требају "захвалити" свом политичком и војном руководству, прије свега што су умјесто озбиљног приступања проблему, а рат је искучиво изазван "заслугом" мусиманског политичког врха, према ЈНА заузели непријатељски став и прогласили је окупатором.

И још нешто, борци ВРС су одрбрамбено-отаџбински рат изнијели са то војних ефектива што се задесило у неким складиштима ЈНА и ТО. Током рата до много чега неопходног доћи, прије свега горива и рез.дијелова за МТС, бјеше не ријетко немогућа мисија.
Непријатељска страна, а видимо већ у фебруару 1992. су располагали са респектабилном (пара)војном силом, имала је константну помоћ и са запада и из исламских земаља, по ријечима команданта те војске, Сефера Халиловића, само прве године рата (значи његово свједочанство) добили су између 5 и 7 млрд.$ донација искључиво као војну помоћ, довољно да набаве 1.000 тенкова и борбених возила, још толико оруђа и сву пратећу опрему, гориво и рез.дијелове. Да ли су те донације достављене како бјеше намијењено, или је огроман дио покраден, што овај Сефер тврди, ние проблем Срба, али и тај податак говори у каквим су претешким околностима ратовали борци ВРС.
 
Poslednja izmena:
Knindže pod komandom Dragana Vasiljkovića i
Srpska dobrovoljačka garda pod komandom Željka Ražnatovića Arkana.

Takođe, i neke stranke poput
Srpske radikalne stranke i
Srpskog pokreta obnove
su slale svoje dobrovoljce na ratišta u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Ovo nisu jedini primeri paravojnih formacija. Krajem 1991. ili početkom 1992.
godine. su nastali
Škorpioni koji su delovali na prostoru Hrvatske i BiH,
a tokom rata na Kosovu bili su uključeni u redovnu jedinicu SAJ-a.
https://ratusrbiji.rs/paravojne-jedinice-u-srbiji
**********************************
Prema izveštaju ekspertske grupe Ujedinjenih nacija od 28 decembra 1994,1 na teritoriji bivše Jugoslavije su delovale 82 paravojne grupe, od kojih su 55 bile srpske, 13 hrvatske, a 14 bošnjačke. Prema istom izveštaju: «Paravojne organizacije postoje u nekoliko oblika. Neke grupe su visoko organizovane i operišu na više poprišta u sadejstvu sa regularnim vojnim snagama. Druge su labavo organizovane i deluju samostalno u jednom selu od prilike do prilike. Neke su nastale pre izbijanja sukoba, neke naknadno, dok su neke formirane prema trenutnim potrebama. U njihov sastav su ulazili pripadnici regularne vojske, policije, Teritorijalne odbrane, lokalni civili, povratnici iz inostranstva i stranci. Prema nekim izveštajima, u njih su uključeni i kriminalci, koji su oslobođeni izdržavanja kazne kako bi bili ukljućeni u ove grupe”.


Imena koje su ove grupe koristile mnogo govore o njihovoj prirodi. Najčešće su to bila imena:
grabljivih životinja («Tigrovi», «Vukovi», «Lavovi»…),
ili otrovnih buba («Ose», »Žuti mravi », «Škorpioni»…)
Ivan Čolović je uočio još tri kategorije:
jedinice koje su nazvane prema toponimima («Donja Supoderica», «Knindže»…),
političkim liderima ili komandantima («Šešeljevci», «Jovićevci»…)
i istorijskim ličnostima («Dušan Silni», «Garda Cara Lazara»…)
YU Historija... ::: Dobro dosli ... Ratovi 1991-1999
********************************************************************
Тема се односи само на паравојне формације из Србије (нису све побројане) а постојале су исто паравојне формације у Хрватској, БиХ, ....
Све те формације нису биле у саставу војних формација Југословенске армије јер су имале сопствени командну структуру и деловале су самостално.
Поставља се питање: колико су оне помогле или одмогле држави Србији својим деловањем током ратова 90-тих?
 
Posto te paravojne formacije nisu bile zasnovane na ljudskim nacelima i defanzivne, to su bile iskaz i dokaz viselicja drzave tj sprovodile su kao produzena ruka vladajucih struktura ono sto pravno ili drustveno nije moglo da se ostvari postojecim institucijama drzave.
Dakle vrlo stetne efekte su imali.
Oni bi da je neko drugo vreme i drugi ljudi , bili dovoljan dokaz da je tadasnje liderstvo i drzavni vrh ustvari izdajnicki i sa jasnim ciljevima protiv svog naroda, ali ovako , zaslepljen i isforsirani tupadzije u narodu cine narod slepim i nelogicnim te ostaju samo emocije i iracionalno.

Ne postoji put kojim se moze preskociti pojava logickog diskontinuiteta , tako se zove ta pojava u psihologiji.
To je kad je svest na jako niskom nivou a uverenja na jako visokom nivou i onda svaki subjekt, osoba ima visoki stepen selekcije ulaznih podataka i signala, pojava, culnih informacija.

Najblize narodnom jeziku , to je nedokazanost, postojanje logike koja prihvata samo uhodane jednostavne sablone uzrocnosti i posledicnosti....
Neprijatelj si ako drzis u ruci nesto sto nije prijateljske simbolike...itd itd..brzo povezivanje razloga vise da bi se zadovoljilo svoje emotivno stanje i cesto i osveta ili slika nemoci nego da bi se nesto shvatilo ili poboljsalo.
 
Kao prvo, stvaranju paravojnih formacija je pomogla vojska SFRJ sa svojim celnicima vecinom hrvatima i slovencima....Ta izdajnicka vojna komanda je stvorila sve paravojne formacije kao prvo svojim pasivnim odnosom prema napadu na drzavu koju je trebalo da stite...Drugi deo stvaranja tih formacija je na dijaspori svih entiteta tadasnje drzave...
Pasivan odnos vojske je rezultat formalno striktnog drzanja za nadleznost vojske...
To ti je kao da se JNA shvatila kao servis, sto uopste nije lose, a ne kao lider, sto opet nije lose, cak predstavlja i dobru tekovinu.
Ono sto je lose je sto takav servis ne odgovara mentalitetu naroda, koji ocekuje uvek prikaz vlasti i moci , i da neko drugi uredjuje a oni da rasturaju uredjenje...
Tako da kad je Sloba busio JNA a busio je i preko svojih pulena Seselja i Arkana i Borisava Jovica kao glavnopozicioniranog, narod je ocekivao da ce JNA preuzeti ulogu branitelja i stvaraoca odluka...
JNA je jasno , kroz svog celnog coveka to odbila....sad zbog jajarizma ili kukavicluka ili bas doslednosti svojoj ulozi, to je za debatu.

Da, slicne zemlje u Aziji tipa Indonezija , Tajland, Burma, Mianmar to rese drugacije, tj dodje na vlast vojna hunta, i vojna diktatura.
Da, vecina danas misli da je to trebalo da se desi i ovde.
Ono sto nece niko da prizna je da je narod uvek lakom na lovu , pa se od 10 generala uvek vise vole oni koji su na polozaj dosli kupovinom polozaja, placanjem za vojnu vezbu na terenu (gde bi pokazali svoju teoriju i znanje, a svaka raketa za VBR kosta a i svaki corak ili pun metak kostaju, ne racunajuci besplatnu vojsku kao ljudstvo)...
A od tih 5 koji su odresiti , nabusiti, 3 su oportunisti , a 2 su radikalni , tj macem seces, macem sebi blago teces....
Tako da u takvim okolnostima se spoje oportunisti i radikalci (da ne mesam radikale) i nastaje diktatura jake dogme , ono sto i danas vidite da moze da postoji samo sto niko ne dobija metak ako mrzi ovo sto Vucic radi, ali dobije otkaz ili neko bedno mesto za rad...

Tako da bi svaka vojna inicijativa dovela do radikalne diktature, i opet ne bi valjalo, ali bi se manje ginulo...
A da ce SANU ili neka vlast SLOBA ili neka opozicija VUK preuzeti vlast, ili patriotski voditi dok svi gledaju da bunare ili da se ne mesaju , to ne bi islo..
Sloba je svaku priliku koristio da minira i razrusi JNA, i uspelo mu je bas zato sto je znao sa predvidivim formalistima, sve ih je formalno nahuskao na sopstveni pad...Tako je i JNA zloupotrebio protiv VUKa i to je kasnije imalo vrlo znacajne posledice...
SANU uvek gomila matorih elitista, dobri za savete, nikakvi za reakcije....saveti iskljucivo 1 na 1 , srpski se to kaze foteljasi...

Vuk je probao sta je probao , i bio iskoriscen za pljuvanje na JNA autoritet.

JNA a i svaka vojna struktura su mesano meso , ima tu i postenih operativno sposobnih poslusnika....ne mnogo ali ih ima...
A ima ono sto verovatno svi misle da je cela vojska, a to je skup lokalnih diktatora koji lece svoje komplekse i traze apsolutnu poslusnost i da arche tudje zivote kako im se digne a zabole ih za sve pa i za to koliko ce njih da izgine...
A i naravno da se hvale posle bitke, cak i kad je bitka skupo placena....i ocigledno vise poraz nego pobeda (npr Kosare su vise prikaz izdaje nego pobede vojnog kadra)..

Tako da se ova teza da je JNA uzrok paramilitarnih jedinica ustvari moze okrenuti, da se palamilitarne jedinice i stvaraju da bi se umanjio autoritet JNA i da bi se oslabila sto je vise moguce...
Jer uvek postoji opasnost da neko iz treceg plana uskoci u hijararhiju vojske i ako se ne kontrolise od strane izdajnickog politickog rukovodstva da stekne autoritet u samoj vojsci , jer tu ljudi i ginu , a zivot im da snagu za pravilan izbor autoriteta...
Inace bi ono malo pametnih poteza u NATO agresiji izostalo ....ovako malo lufta i odmah negde izroni neki malo sposobniji patriota...

Tradicija da ili ne....?
Da li je oduvek vojska pucala kad bi je neprijatelj napao....?
Da li je uvek pred rat bila u totalnom rasulu?
Da li je uvek politicko rukovodstvo itekako bushilo srpsku vojsku (imali smo tri puta vracanje Zivojina Misica u Srpsku vojsku i tri puta su ga isutirali posle rata, i stalno imali raspalu vojsku na pocetku sledeceg rata, za razliku od ludog Staljina koji je masakrirao sve zbog paranoje a opet je ludake koji su bili patriote koji zele unapredjenje nekako lozio da to i sprovedu u delo).

Vojska je uvek jaca od svake paramilitarne organizacije. Opremljenija, navikla na spremnost, cak i kad je busna...
Ima posebna doktrina u vojsci za povecanje borbene gotovosti, a da bi okvirno znali koliko to traje, dovoljno je 6 nedelja da se od raspale jedinice napravi cistac jedinica, znaci da ptica ne moze da preleti a da je ne uhvate...
Metode, daleko od demokratskih. Ali jedinica efikasna sa malom predselekcijom , ne nekom posebnom ali ipak potrebnom predselekcijom...
Sa druge strane vecina paramilitarnih grupa je sa ogromnim nasiljem u najavi....ili osvetom....
Ili neki interes...
A i u vojsci se moze napraviti krvava jedinica a i ona legalisticka....
Ako brzo pravis krvavu jedinicu onda ti trebaju oni koji se plase, lakse se ubace u ubica mod....a ako hoces legalisticku , onda ti trebaju oni koji se ne plase, tj oni ce duze da traju , jer cim se ne plase, nema mnogo sokova, ne primaju u sebe crnilo svog dejstva i duze traju...a samim tim su stabilniji , povezani i uigrani...
I teze ih je zaebati kao goveda od strane vojne ili politicke vlasti...
Zato se i insistira na formalnim i neindividualnim jedinicama, tj masovnim bezlicnim jedinicama, koje imaju kolektivni autoritet....JNA, Osice, Arkanovci, Knindze, dok su sastavljeni od totalno bezlicnih , beskicmenih osoba...
Na drugoj strani su jedinice koje nemaju imena, nemaju drustveni autoritet, a pune su individualaca, tj onih koji su usmereni da budu individualci samim treningom...niko ih ne voli a najmanje zla pocine...dodju odrade posao , nestanu , sa minimalno gresaka...

Posto je narod od danas do sutra, nema tradiciju doslednosti , to je i vlast totalno neodgovorna, puna opravdanja za sebe i optuzbi za prethodnike ili buduce rivale...
Otud narod nema razumevanja niti potrebu da ima takve jedinice koje bi bile legalisticki dosledne, profesionalne..
Cak ni u policiji ne podnose takve jedinice, iako im policija takvim jedinicama cini uslugu u odnosu na korumpiranost obicnih policijskih sluzbi u nekim krajevima, sto je i razlog za slanje i upotrebu takvih jedinica.
Uostalom ako ste ikad na nekom radnom mestu bili dosledni i bez kompromisa, videli ste ko vam je najveci neprijatelj...ne protivnici nego oni cije interese stitite time sto ste dosledni i bez kompromisa.....korisnici su vam najveca pretnja...
 
Тема се односи само на паравојне формације из Србије (нису све побројане) а постојале су исто паравојне формације у Хрватској, БиХ, ....
Све те формације нису биле у саставу војних формација Југословенске армије јер су имале сопствени командну структуру и деловале су самостално.
Поставља се питање: колико су оне помогле или одмогле држави Србији својим деловањем током ратова 90-тих?

Zavisi koje paravojne formacije. Najozbiljnija je Arkanova garda, ali ne zbog Arkana koji nije imao neke vojne sposobnosti osim velike hrabrosti i discipline, što je poželjno ali nedovoljno, nego pre svega zbog Legije koji je pored toga doneo veliko znanje iz Legije stranaca i kasnije u Super Tigrovima i JSO imao odrešene ruke.

Kod Arkana je bilo časnih ljudi, Dušan Marković Čipi, magistar šumarstva Mirko Lavadinović i Srdjan Cvetković su septembra 1991. zarobljeni od strane ustaša u Laslovu i deset i po sati mučeni, vadjene su im oči, paljena lica brenerom, paljeno telo, otkidani nokti itd. Puštani su preko razglasa njihovi krici drugim borcima dok su ih mučili. Bili su Arkanovi vojnici. Danas na Šumarskom faksu postoji lovačko udruženje 'Mirko Lavadinović', bio je jedan od eksperata za svoju oblast. Postoji i ulica ''Dušana Markovića Čipija'' na Voždovcu.

E sad, prirodno je da uz te formacije ponekad idu i pljačke ratnog plena. Ne može se očekivati da samo dobri momci idu u vojsku kao dobrovoljci. Voja Tankosić je bio recimo užasno brutalan i svirep kao komandos svojih dobrovoljaca-četnika u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom. Govorili su da je kao djavo za protivnika, zmija koja nema milosti. Vojin Popović - Vojvoda Vuk je kidao ljudima uši ako se ogluše o naredbu i ubijao ratne zarobljenike masovno, iz mržnje i zbog poniženja u detinjstvu. Karadjordje je jednom srpskom dečaku odsekao penis... itd. I u ranijim vremenima, tipa u Renesansi, condottieri (profesionalni vojnici-plaćenici) radili su sve i svašta na svojim pohodima u ime raznih grupacija.

Arkan nije bio loš, uzeo je Bijeljinu i Zvornik, i uspeo da zaustavi ofanzivu ustaša i muslimana pred Banjalukom 1995. tom svojom čuvenom disciplinom. Tada ga je lično Karadžić zvao da pomogne i uspostavi red jer je Banjaluka bila pred padom, bežali su vojnici i bacali oružje, Mladić nije mogao ništa. Ali Legija je ipak bio glavni za sve, kao Gotovina kod Hrvata, dok je Arkan više bio organizator. Legija je kasnije bio glavni na Kosovu. Ali su i pljačkali i maltretirali, čak i Srbe, to je takodje istina. Odbegle krajišnike su ponižavali krajnje brutalno kad su ih vraćali u Erdut.

Mimo toga, junačka formacija su Vukovi sa Vučjaka Veljka Milankovića. Oni su izvršili juriš na nož, jedini zabeležen u ratu, i časno ratovali. Veljko je i poginuo na Kašiću. Za Knindže Kapetana Dragana mislim da su naduvane, on je jako brzo propao.

Ostale 'formacije' su smešne, Srpska garda, Šešeljevci, Beli orlovi, Dušan Silni, Bocina grupa... to su više bili neuki ljudi i odrpanci sa dobrim namerama ali koji ništa nisu uradili, ili paradni samoreklameri kao Dragoslav Bokan (komandant Belih orlova):

Što se tiče njihovih imena (Tigrovi, Lavovi, Orlovi, Zmije...) logično je da se tako nazivaju jer to asocira na moć, snagu, predatorstvo. Ipak se oni bore u ratu, ne ide da se nazovu "Arkanovi Zečevi" ili "Dobrovoljačko društvo kulturnih radnika".
 
Plan da se kriminalci sa cetnickim oznakama udruzeni sa siptarskim teroristima obracunaju sa srbima u srbiji je propao u startu politickim delovanjem seselja na tu gamad formiranu u inostranstvu i drzavnickim potezima milosevica na kosovu prema teroristima....ne oslanjajuci se na vojsku koja je izdala i pomagala u pocetku ustase i mudzahedine, pocevsi sa slovenackim paravojnim formacijama....
 
Ако се ограничимо на одбрамбено-отаџбински рат и епопеју бораца ВРС и српског народа у бившој БиХ у својој борби да опстану на своме, за разлику од (могуће) ситуације у РСК, паравојне фпрмације из Србије тешко да су икакве користи донијеле, а и тако је то присуство у тих неколико наврата било занемарљиво, медијски би то било наглашавано, промовисано, но то су смијешни војни ефективи да би на било којем дијелу ратишта и фронта од 2.500 км били од било какве помоћи. Заправо, учинили би више штете, као једна паравојна јединица која је у околини Зворника јула 1992.године починила злочин над 23 особе ромске националности.

У одбрани Српске дјеловале су неке формације чији су команданти били у блиским везама са руководством СРС (јединице под командом Славка Алексића, Василија Видовића, Брнета Гавриловића, Митра Максимовића), у локалном сленгу би били називани четницима, но све те јединице су биле формације ВРС, уз пуно поштовање ланца командовања и субординације у ВРС, иако су неки медији у Србији износили лажи о тим јединицама, измишљали некакве сукобе, раздоре (и тако роварили против српске борбе), није ту било проблема, напротив, јединице дорасле изазовима, састављене од добрих бораца и посвећених српској борби команданата, па није ни могло бити проблема.
Потпуно иста ситуација као са овим јединицама је са јединицом Вукови са Вучијака, формација у саставу ВРС, уз пуно поштовање ланца командовања и субординације у ВРС. То никако, барем не од 12.05.1992.године, нису паравојне формације.

Паравојне формације које би контролисала држава, могу у критичним фазама рата бити од помоћи, одрадити оно што професионални војници због моралних скрупула и нису у стању, могуће јесу почетком априла 1992.године помогле у борбама за Бијељину, но проблем са паравојним формацијама јесте, и поред посвећености српској борби самих команданата, што се припадници мотивисани различитим разлозима отму контроли, почине понеко непочичнштво, други то сними камером па за кеш прода, тако и то користи што донесу, донесу и више штете.
На крају све су то поједине епизоде које су из разлога да се омаловажи борба прекодринскуих Срба више медијски експлоатисане, но одбрамбено отаџбински рат је чинио на хиљаде епизода, 44 мјесеца рата, патњи, искушења, сталних погибија, страдања, ваљало је у првим мјесецима борбом успоставити контролу над педесет градова и насеља, ваљало је пробити коридор, ваљало је 44 мјесеца уз сталну несташицу људства, горива, рез.дијелова и свих потрепштина бранити и држати 2.500 км фронта, ту ни паравојне формације ни било ко други до бораца ВРС нису све то одрадили и одбранили Српску.
 
Poslednja izmena:
КНИНЏА – „Jedinica”
Идеју за формирање јединица у Српској Крајини, наговестио је Милошевић на затвореној седници са Председницима општина Србије одржаној 16.марта 1991.
Већ у ноћи 03/04. април 1991., група на челу са Франком Симатовићем-Френкијем и Драганом Васиљковићем- ,,капетан Драган, кренула је из Београда за Книн. Срели су се са Миланом Мартићем, тада на функцији вође српских полицајаца у Книну, који их је одмах одвео у базу крајишке полиције у с.Голубић код Книна. Ту су од доласка у априлу па до јула 1991. у сарадњи са Мартићем, формирали су центар за обуку а Јовица Станишић, начелник СДБ и Франко Симатовић су обезбедили финансијска и материјална средства за ту обуку.
Овај период се може сматрати када су ударени темељи Јединице за специјалне операције која је деловала у наредних 12 година.

Обука у с. Голубићу обухватала је групе 40-100 полазника и трајала је двадесетак дана.
Полазници су обучавани у руковању са оружјем, постављању заседа, постављање запрека минирањем терена, поступање са заробљеницима и цивилима током борби, ........ и остала правила у понашању будућих припадника полиције у САО Крајина. Капетан Драган је издвојио групу од 60-так најбољих и њих промовисао у инструкторе тако да се обука убрзано вршила на више пунктова.
Обучене јединице су имале неколико сукоба са хрватском полицијо и то око Глине и Книна.
Крајем 1991 године, због сукоба са Миланом Бабићем, тада председником Крајине, Капетан Драган напушта РСК и долази у Србију и ако се не варам, у област Срема.

Дакле, Капетан Драган се није истакао као старешина у окршајима са хрватском полицијом већ као инструктор који је својом способношћу обучио велики број полицајаца у РСК
 

Back
Top