Одбрамбено-отаџбински рат 1992-1995

  • Začetnik teme Začetnik teme Blau
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Na Vukovaru je puno ljudi u jna, narocito medju oficrima, bilo onih koji nisu Srbi. Mislim da je nacelnik Prve armijske oblasti nadlezan za operacije u Vukovaru na pocetku bio makedonac. Bilo je dosta muslimana, koji su kasnije postajali njihovi heroji u ratu protiv Srba. Bilo je jos puno hrvatskih oficira u Beogradu u sluzbi jna. Tako da je jna bila izuzetno neodlucna sta da radi. Pa su ostavili koridor prema Vinkovcima i stalno odugovlacili sa akcijom. Tu se jos jednom pokazala neodlucnost i nemanje plana Milosevica. On je svesno pustio da jna tamo krvari, kada su zakazali onda je dosao Arkan i hrvati su brzo sredjeni. Pitanje je zasto je to Milosevic radio? Zna se za jna, oni nisu znali sta su i ko su, sto je za posledicu imali veliki broj dezerterstva, losu disciplinu, nizak moral.
 
Na Vukovaru je puno ljudi u jna, narocito medju oficrima, bilo onih koji nisu Srbi. Mislim da je nacelnik Prve armijske oblasti nadlezan za operacije u Vukovaru na pocetku bio makedonac. Bilo je dosta muslimana, koji su kasnije postajali njihovi heroji u ratu protiv Srba. Bilo je jos puno hrvatskih oficira u Beogradu u sluzbi jna. Tako da je jna bila izuzetno neodlucna sta da radi. Pa su ostavili koridor prema Vinkovcima i stalno odugovlacili sa akcijom. Tu se jos jednom pokazala neodlucnost i nemanje plana Milosevica. On je svesno pustio da jna tamo krvari, kada su zakazali onda je dosao Arkan i hrvati su brzo sredjeni. Pitanje je zasto je to Milosevic radio? Zna se za jna, oni nisu znali sta su i ko su, sto je za posledicu imali veliki broj dezerterstva, losu disciplinu, nizak moral.
Колико је уништено тенкова на том Трпињском путу. Они нешто причају преко 100. Толико не можеш да уништиш ни у кол оф дјути кад подесиш на изи левел !
 
Ma kakvih 100, po hrvatskim izvorima ukupni gubici u nekoliko dana borbe na tom putu su 30 svih vozila, ne samo tenkova. A verovatno i to preuvelicavaju,

Epilog trodnevnih žestokih borbi u Vukovaru bilo je 30 uništenih tenkova i oklopnih vozila

Tenkova dosta manje. Ali nije smelo ni toliko a evo zbog cega se to desilo,

Poslije je Babić rekao kako je 'naša sreća bila što je JNA krenula arogantno i bahato, pješadiju su ostavljali 200-tinjak metara iza, pa su tenkovi onda bili kao pečeni pilići'.

Posle je isao Arkan i SDG kao podrska i to se nije ponavljalo.
 
Zabluda: Hrvati su u Vukovaru nanijeli ogromne gubitke JNA, 8.000 poginulih, 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova i oklopnih vozila, oko 20 uništenih aviona i helikoptera

Istina:
U Hrvatskoj više nema ozbiljnog istoričara koji bi zastupao te brojke. Prema do sada najpreciznijim podacima, na strani JNA je 1.103 vojnika i dobrovoljaca ubijeno, 2.500 ranjeno, 110 tenkova i transportnih vozila uništeno i 2 aviona oborena, dok je još jedan pao zbog kvara. Treba reći da je JNA pucala čak i po srpskim dobrovoljcima, kao i to da je, dok hrvatske paravojne jedinice nisu napale JNA, JNA bila tampon zona između hrvatskih paravojnih jedinica i lokalne srpske teritorijalne obrane. Hrvatski gubici bili su 1329 poginulih, 777 ranjenih, uništenih 26 tenkova i oklopnih transportera.

Zabluda: JNA je u ratu sa Hrvatima u Vukovaru imala preko 80 000 vojnika

Istina:
Davor Marijan je desničar, hrvatski istoričar, koji je pokušavao obraniti hrvatske laži o Vukovaru, ali je na kraju istraživanja morao priznati za Hrvate poražavajuću činjenicu. Vukovar je osvojilo 7 000 vojnika JNA i dobrovoljaca, a u čitavoj istočnoj Slavoniji JNA je imala nešto više od 15 000 vojnika. Priče o nekakvih 80 000 su sulude, a 20 000 kako procjenjuju realniji hrvatski povjesničari je gornja granica svih vojnika koji su došli u Istočnu Slavoniju, ali treba znati da je JNA konstantno bila suočena sa masovim dezerterstvom.

Zabluda: Vukovar je bio u potpunom okruženju, opsada je trajala 87 dana

Istina:
Vukovar ni jedan dan nije bio u potpunom okruženju. Pred sam pad Vukovara zapovjednik Branko Borković je sa skupinom svojih paravojnika pobjegao iz njega. Pa nije ih valjda JNA pustila da išetaju?! Ni bitka za Vukovar nije trajala 87 dana već 66 dana, ali do zadnjeg dana Vukvar nije bio u okruženju. Prema hrvatskom zapovjedniku u Vukovaru Branku Borkoviću prvi napad na Vukovar počeo je 14.9., Borković je iz Vukovara pobjegao 16.11, a Vukovar je pao 18.11., što znači da su hrvatske paravojne jedinice u Vukovaru izdržale samo 66 dana.


Zabluda: JNA je bila srpska vojska

Istina:
Na čelu JNA bio je Veljko Kadijević, Hrvat po majci, rođen u Hrvatskoj, oženjen Hrvaticom. Njegovi zamjenici bili su Hrvat Josip Gregorić i Slovenac Stane Brovet. Od svih hrvatskih generala u JNA, tada je na hrvatsku stranu prešlo manje od 25%, dok je preko 75% hrvatskih generala ostalo u JNA do kraja rata u Vukovaru.

U vrijeme bitke za Vukovar Glavni komandant štaba Centralne komande u Beogradu bio je Hrvat Andrija Silić, glavni komandant Ratnog vazduhoplovstva bio je Hrvat Zvonko Jurjević (koji je baš tada zamjenio Hrvata Antona Tusa), glavni komandant Jugoslovenske ratne mornarice bio je Hrvat Božidar Grubišić, glavni komandant Centra visokih vojnih škola u Beogradu bio je Hrvat Ivan Radanović, glavni komandant Komandno štabne akademije Hrvat Tomislav Bjondić, glavni komandant Vojne akademije u Beogradu Hrvat Mate Pehar, dok je nešto prije rata u Vukovaru Aleksandar Vasiljević (porijeklom Bugarin) preuzeo KOS od Hrvata Milivoja Pavičevića, koji je i dalje ostao u JNA. Komandant Prve Armije koja je krenula u deblokadu svoje kasarne u Vukovaru bio je Aleksandar Spirovski, Makedonac. Tokom cijele 1991., dakle u vrijeme borbi za Vukovar, u sastavu JNA bio je veliki broj Hrvata, Muslimana, Makedonaca, Crnogoraca i nešto manje Slovenaca. Muslimanskih oficira tada je u JNA bilo oko 500, a najpoznatiji su Atif Dudaković, Sefer Halilović i Izet Nanić kojeg će 1995. sa leđa ubiti muslimani u Hrvatskoj, dok je sa svojim vojnicima činio zločine nad srpskim civilima u Krajini koji su bježali od hrvatske vojske. I na svim ostalim funkcijama bili su Hrvati. Od Titove smrti realno najuticajnija osoba u Jugoslaviji bio je premijer. Svo troje premijera nakon Titove smrti su bili Hrvati. 1991. predsjednik prjedsedništva SFR Jugoslavije bio je Hrvat Stipe Mesić, premijer Hrvat Ante Marković, ministar vanjskih poslova Hrvat Budimir Lončar, načelnik Službe bezbjednosti Hrvat Zdravko Mustač…

Zabluda: Hrvati su bili slabo naoružani

Istina:
Hrvati su prilikom predaje u Vukovaru imali pješačke municije za mjesece borbe. Imali su najmodernije protivoklopno oružje koje su dobili od Nemačke. Bili su dobro naoružani oružjem iz bivših zemalja Varšavskog pakta, najviše iz Mađarske. Još 1990. u jesen, prema izjavi tadašnjeg Tuđmanovog ministra odbrane Špegelja, hrvatske paravojne jedinice brojale su 80 000 ljudi pod oružjem, i u 81 opštini u Hrvatskoj bile su formirane grupe za zauzimanje kasarni i skladišta JNA.

Prema izjavi Ferdinanda Jukića, šefa vukovarskog SUZUP-a (hrvatska tajna služba), koji je tri puta pratio Tuđmana na pregovorima u Karađorđevu, hrvatske paravojne jedinice iz istočne Slavonije su se uoči rata naoružale sa 10 kamiona oružja iz skladišta JNA u Batajnici, koji su plaćeni srebrom i zlatom zapljenjenim iz Osječkog suda. 15.9. dakle samo dan nakon početka direktnog ratnog sukoba u Vukovaru, Hrvatske paravojne jedinice, tzv. Zbor Narodne Garde je prilikom predaje Varaždinske kasarne došao u posjed 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100mm protivtenkovskih topova, 72 minobacača od 120mm. Svo oružje bilo je raspoloživo i moglo se za nekoliko sati dopremiti do Vukovara da je to Tuđmanu i hrvatskoj politici odgovaralo. Dva dana kasnije predale su se kasarne u Križevcima, Čakovcu, Osijeku, Đakovu (zaplenjeno je 54 PT topa od 100mm i 48 samohodnih PZO topova), protivtenkovska topnička brigada iz Virovitice, i druge. Narednih dana predale su se još neke kasarne. 29.9.1991. Hrvati su iz Bjelovarske kasarne zaplenili 78 tenkova T-55 i 80 oklopnjaka. Tuđman je prema tome u Vukovar već 30.9.1991., šesnaest dana od početka direktnog ratnog sukoba, mogao poslati preko 300 tenkova i oklopnih vozila i masu svog ostalog naouružanja. Sa Vukovarskog ratišta, za vrijeme najžešćih borbi, Tuđman je povukao petnaest najsavremenijih tenkova M-84 koji su prebačeni u fabriku „Đuro Đaković“ gđe su na njima učinjene sitni popravke, koji su prodati Kuvajtu za 6 miliona evra. U samom Vukovaru Hrvati su imali 26 (4 zarobio Arkan) tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 8 minobacača i jedan višecijevni raketni bacač.
 
Vukovar skoro sve do novembra(uzet je 18. novembra) nije bio u poptunoj blokadi. Tek tada se odlucilo da se grad zauzme i to ne jna vec dobrovoljacke formacije jer jna nije bila spremna da ide ozbiljno napred pesadijski. Vec posle Trpinjske, kada su nastrardali u tenkovima zbog toga sto nisu imali pesadijsku zastitu, pesadija koja je pratila najteze akcije su bili uglavnom iz SDG i drugih dobrovoljackih formacija a oklop i artiljerija su bili iz jna, i tada je realtivno lako uzeto sve sto se htelo.
Dva meseca je pustan koridor iz Vukovara prema Vinkovcima jer je jna i dalje bila neodlucna i mislila da tako dozvoljava civilma izlaz iz grada, sto se jeste desavalo, dok su celo vreme u Vukovar ulazili hrvatske snage sa oruzjem i municijom i ukopavali se po gradu.
Hrvatske trupe u Vukovaru nisu imali niti jedno oruđe veće od 82mm tako da iako je nešto naoružanja došlo, to je bilo slabašno za glavninu 1.Armije koja je bila koncentrirana u Ist. Slavoniji. Pojavom SDG i sličnih formacija došlo je do PR katastrofe, Vukovar je zauzet nakon višemjesečnog natezanja a dalje se nije išlo jer je ZNG gerenalno gledano ojačala zbog zarobljenog oružja pa bi bilo teško zauzeti Vinkovce ili Osijek jer je svaki (područje) ipak branilo 3-5 kakvih takvih brigada. Dok je u Vukovaru bila jedna, i to dio i to opremljena samo lakim naoružanjem.
 
Lepo ti sve pise. Tudjman je mogao ali nije hteo. Ipak je posao sa Kuvajtom vazniji od Vukovara.
Piše, ali je nerealno, kakav je to članak? Pusti sad Tuđmana, njegova uloga u Vukovaru je kontroverzna. Jedini podatak koji mi se čini poznat je onaj o 8 mb i 1 vbr, ostalo prvi put čujem. Možda se odnosi na cijelo zborno područje Vinkovci, ali u Vukovaru toga nije bilo niti sam ikada naišao na sliku i jednog hrvatskog tenka da je stradao ili zarobljen u Vukovaru, ne u Slavoniji, u Vukovaru.
 
Mogli ste što ste htjeli do 15.9.1991. Kasnije više ne. Čim se Hrvatska domogla nekih dijelova JNA, snage otpr dva korpusa, u roku otprilike dva mjeseca je JNA u nestajanju i SVK u nastajanju počela gubiti teritorij. Izuzetak je Vukovar, gdje nije bilo moguće proturiti naoružanje i Dubrovnik, gdje do proljeća 92. također nije bilo moguće dostaviti ništa.

Suštinski, niste mogli ostvariti ovo o čemu govoriš jer je do jeseni 91. egida bila JNA i očuvanje Jugoslavije sa vrlo osjetljivim političkim implikacijama gdje bi se okupacija većeg dijela Hrvatske gledala kao obaranje legalno izabrane vlasti i državni udar a ne pobjeda u ratu s obzirom da protivnik, osim republičkog MUP-a nije postojao a JNA nije imala formalnu dozvolu za ništa, barem ne od legitimnih tijela.

Misliš pre svega na oružje iz kasarne u Varaždinu? Da, bilo je puno toga što su uzeli Hrvati tamo.
 
Zabluda: Hrvati su u Vukovaru nanijeli ogromne gubitke JNA, 8.000 poginulih, 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova i oklopnih vozila, oko 20 uništenih aviona i helikoptera

Istina:
U Hrvatskoj više nema ozbiljnog istoričara koji bi zastupao te brojke. Prema do sada najpreciznijim podacima, na strani JNA je 1.103 vojnika i dobrovoljaca ubijeno, 2.500 ranjeno, 110 tenkova i transportnih vozila uništeno i 2 aviona oborena, dok je još jedan pao zbog kvara. Treba reći da je JNA pucala čak i po srpskim dobrovoljcima, kao i to da je, dok hrvatske paravojne jedinice nisu napale JNA, JNA bila tampon zona između hrvatskih paravojnih jedinica i lokalne srpske teritorijalne obrane. Hrvatski gubici bili su 1329 poginulih, 777 ranjenih, uništenih 26 tenkova i oklopnih transportera.

Zabluda: JNA je u ratu sa Hrvatima u Vukovaru imala preko 80 000 vojnika

Istina:
Davor Marijan je desničar, hrvatski istoričar, koji je pokušavao obraniti hrvatske laži o Vukovaru, ali je na kraju istraživanja morao priznati za Hrvate poražavajuću činjenicu. Vukovar je osvojilo 7 000 vojnika JNA i dobrovoljaca, a u čitavoj istočnoj Slavoniji JNA je imala nešto više od 15 000 vojnika. Priče o nekakvih 80 000 su sulude, a 20 000 kako procjenjuju realniji hrvatski povjesničari je gornja granica svih vojnika koji su došli u Istočnu Slavoniju, ali treba znati da je JNA konstantno bila suočena sa masovim dezerterstvom.

Zabluda: Vukovar je bio u potpunom okruženju, opsada je trajala 87 dana

Istina:
Vukovar ni jedan dan nije bio u potpunom okruženju. Pred sam pad Vukovara zapovjednik Branko Borković je sa skupinom svojih paravojnika pobjegao iz njega. Pa nije ih valjda JNA pustila da išetaju?! Ni bitka za Vukovar nije trajala 87 dana već 66 dana, ali do zadnjeg dana Vukvar nije bio u okruženju. Prema hrvatskom zapovjedniku u Vukovaru Branku Borkoviću prvi napad na Vukovar počeo je 14.9., Borković je iz Vukovara pobjegao 16.11, a Vukovar je pao 18.11., što znači da su hrvatske paravojne jedinice u Vukovaru izdržale samo 66 dana.


Zabluda: JNA je bila srpska vojska

Istina:
Na čelu JNA bio je Veljko Kadijević, Hrvat po majci, rođen u Hrvatskoj, oženjen Hrvaticom. Njegovi zamjenici bili su Hrvat Josip Gregorić i Slovenac Stane Brovet. Od svih hrvatskih generala u JNA, tada je na hrvatsku stranu prešlo manje od 25%, dok je preko 75% hrvatskih generala ostalo u JNA do kraja rata u Vukovaru.

U vrijeme bitke za Vukovar Glavni komandant štaba Centralne komande u Beogradu bio je Hrvat Andrija Silić, glavni komandant Ratnog vazduhoplovstva bio je Hrvat Zvonko Jurjević (koji je baš tada zamjenio Hrvata Antona Tusa), glavni komandant Jugoslovenske ratne mornarice bio je Hrvat Božidar Grubišić, glavni komandant Centra visokih vojnih škola u Beogradu bio je Hrvat Ivan Radanović, glavni komandant Komandno štabne akademije Hrvat Tomislav Bjondić, glavni komandant Vojne akademije u Beogradu Hrvat Mate Pehar, dok je nešto prije rata u Vukovaru Aleksandar Vasiljević (porijeklom Bugarin) preuzeo KOS od Hrvata Milivoja Pavičevića, koji je i dalje ostao u JNA. Komandant Prve Armije koja je krenula u deblokadu svoje kasarne u Vukovaru bio je Aleksandar Spirovski, Makedonac. Tokom cijele 1991., dakle u vrijeme borbi za Vukovar, u sastavu JNA bio je veliki broj Hrvata, Muslimana, Makedonaca, Crnogoraca i nešto manje Slovenaca. Muslimanskih oficira tada je u JNA bilo oko 500, a najpoznatiji su Atif Dudaković, Sefer Halilović i Izet Nanić kojeg će 1995. sa leđa ubiti muslimani u Hrvatskoj, dok je sa svojim vojnicima činio zločine nad srpskim civilima u Krajini koji su bježali od hrvatske vojske. I na svim ostalim funkcijama bili su Hrvati. Od Titove smrti realno najuticajnija osoba u Jugoslaviji bio je premijer. Svo troje premijera nakon Titove smrti su bili Hrvati. 1991. predsjednik prjedsedništva SFR Jugoslavije bio je Hrvat Stipe Mesić, premijer Hrvat Ante Marković, ministar vanjskih poslova Hrvat Budimir Lončar, načelnik Službe bezbjednosti Hrvat Zdravko Mustač…

Zabluda: Hrvati su bili slabo naoružani

Istina:
Hrvati su prilikom predaje u Vukovaru imali pješačke municije za mjesece borbe. Imali su najmodernije protivoklopno oružje koje su dobili od Nemačke. Bili su dobro naoružani oružjem iz bivših zemalja Varšavskog pakta, najviše iz Mađarske. Još 1990. u jesen, prema izjavi tadašnjeg Tuđmanovog ministra odbrane Špegelja, hrvatske paravojne jedinice brojale su 80 000 ljudi pod oružjem, i u 81 opštini u Hrvatskoj bile su formirane grupe za zauzimanje kasarni i skladišta JNA.

Prema izjavi Ferdinanda Jukića, šefa vukovarskog SUZUP-a (hrvatska tajna služba), koji je tri puta pratio Tuđmana na pregovorima u Karađorđevu, hrvatske paravojne jedinice iz istočne Slavonije su se uoči rata naoružale sa 10 kamiona oružja iz skladišta JNA u Batajnici, koji su plaćeni srebrom i zlatom zapljenjenim iz Osječkog suda. 15.9. dakle samo dan nakon početka direktnog ratnog sukoba u Vukovaru, Hrvatske paravojne jedinice, tzv. Zbor Narodne Garde je prilikom predaje Varaždinske kasarne došao u posjed 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100mm protivtenkovskih topova, 72 minobacača od 120mm. Svo oružje bilo je raspoloživo i moglo se za nekoliko sati dopremiti do Vukovara da je to Tuđmanu i hrvatskoj politici odgovaralo. Dva dana kasnije predale su se kasarne u Križevcima, Čakovcu, Osijeku, Đakovu (zaplenjeno je 54 PT topa od 100mm i 48 samohodnih PZO topova), protivtenkovska topnička brigada iz Virovitice, i druge. Narednih dana predale su se još neke kasarne. 29.9.1991. Hrvati su iz Bjelovarske kasarne zaplenili 78 tenkova T-55 i 80 oklopnjaka. Tuđman je prema tome u Vukovar već 30.9.1991., šesnaest dana od početka direktnog ratnog sukoba, mogao poslati preko 300 tenkova i oklopnih vozila i masu svog ostalog naouružanja. Sa Vukovarskog ratišta, za vrijeme najžešćih borbi, Tuđman je povukao petnaest najsavremenijih tenkova M-84 koji su prebačeni u fabriku „Đuro Đaković“ gđe su na njima učinjene sitni popravke, koji su prodati Kuvajtu za 6 miliona evra. U samom Vukovaru Hrvati su imali 26 (4 zarobio Arkan) tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 8 minobacača i jedan višecijevni raketni bacač.

Tako nekako.
 
Na Vukovaru je puno ljudi u jna, narocito medju oficrima, bilo onih koji nisu Srbi. Mislim da je nacelnik Prve armijske oblasti nadlezan za operacije u Vukovaru na pocetku bio makedonac. Bilo je dosta muslimana, koji su kasnije postajali njihovi heroji u ratu protiv Srba. Bilo je jos puno hrvatskih oficira u Beogradu u sluzbi jna. Tako da je jna bila izuzetno neodlucna sta da radi. Pa su ostavili koridor prema Vinkovcima i stalno odugovlacili sa akcijom. Tu se jos jednom pokazala neodlucnost i nemanje plana Milosevica. On je svesno pustio da jna tamo krvari, kada su zakazali onda je dosao Arkan i hrvati su brzo sredjeni. Pitanje je zasto je to Milosevic radio? Zna se za jna, oni nisu znali sta su i ko su, sto je za posledicu imali veliki broj dezerterstva, losu disciplinu, nizak moral.

Vukovar je strašna strateška greška.
 
Na Vukovaru je puno ljudi u jna, narocito medju oficrima, bilo onih koji nisu Srbi. Mislim da je nacelnik Prve armijske oblasti nadlezan za operacije u Vukovaru na pocetku bio makedonac. Bilo je dosta muslimana, koji su kasnije postajali njihovi heroji u ratu protiv Srba. Bilo je jos puno hrvatskih oficira u Beogradu u sluzbi jna. Tako da je jna bila izuzetno neodlucna sta da radi. Pa su ostavili koridor prema Vinkovcima i stalno odugovlacili sa akcijom. Tu se jos jednom pokazala neodlucnost i nemanje plana Milosevica. On je svesno pustio da jna tamo krvari, kada su zakazali onda je dosao Arkan i hrvati su brzo sredjeni. Pitanje je zasto je to Milosevic radio? Zna se za jna, oni nisu znali sta su i ko su, sto je za posledicu imali veliki broj dezerterstva, losu disciplinu, nizak moral.
izet nanić...posle Vukovara, vratio se u Bužim i uzeo učešća u osnivanju muslimanskih jedinica
 
Pale,subota,2.jula 1994.godine

Nastavak 3

Time se,uglavnom,završio razgovor sa Nikiforovim.Dogovorili smo se da ne treba davati nikakve izjave za štampu i da sve ovo o čemu smo razgovarali mora da ostane u strogoj tajnosti.I doista,izuzev nekoliko informacija o stanju na bojištu koje sam dao TASS-u,nigde nije ni registrovan ovaj naš sastanak.Ali je objavljeno da se Nikiforov sastao sa Miloševoćem.
Beograd se očigledno drži Rusa kao jedinih prijatelja,da ne kažem "slamke",ali se bojim da je to vrlo tanka slamka "među vihorovi".Pre dva dana predstavnik ministarstva unutrašnjih poslova Karasin u Moskvi je izjavio da predlog Kontakt grupe "neće imati ultimativni karakter",Da je to jedan " uravnotežen dokument" kojim se "uvažavaju interesi svih zaraćenih strana".(Od Nikiforova smo čuli kako.) Na pitanje zašto međunarodna zajednica ćuti o muslimanskoj ofanzivi odgovorio je da Rusi " pažljivo prate razvoj situacije u Bosni", na pitanje da li će se,ukoliko Srbi odgovore na tu ofanzivu,Rusija saglasiti sa upotrebom sile protiv Srba (kao što je to učinila u vreme krize oko Goražda) ,rekao je da ne odgovara na " hipotetička pitanja".
Iste večeri Roberts me pozvao na razgovor tako da smo proveli jedan sat u razmatranju mogućnosti koje nam sada stoje na raspolaganju,s obzirom da vreme ističe i da utorak treba putovati u Ženevu.Roberts je izneo nekoliko ideja.Na primer, naše pravo na konfederaciju sa Jugoslavijom,po analogiji konfederacije između Hrvatske i Muslimansko-hrvatske federacije.Rekao je da će Amerikanci insistirati na 51%:49%.Dakle,neće dalje popuštati Muslimanima.Čak se,kaže Roberts prvi put u Vašingtonu čuje da Muslimani predstavljaju mnogo veće pretnje i prepreku mirovnom sporazumu.Saznao sam i da se ozbiljno razgovara o tzv.sivim zonama.Ipak izgleda da do toga neće doći,što bo nama odgovaralo,jer bi te "sive zone"prelazile preko 51%, odnosno procenat bi se povećao u korist Muslimana.Politički bi,verovatno,bilo lakše doći do rešenja sa "sivim zonama",ali ovako je,da tako kažem,vrabac u ruci sigurniji od goluba na grani.Inaće, Roberts me je u prvom redu nagovarao da prihvatimo ovaj plan koji se nudi i suočavao me sa katastrofalnim mogućnostima ukoliko se plan ne prihvati.On je,kako kaže, gotovo siguran da bi se Englezi i Francuzi iz satava UNPROFOR-a povukli, a nije isključeno da bi oni iz sastava islamskih zemalja ostali.Naravno,sa sankcijama bi bilo katastrofalno za sve nas,ne samo za Jugoslaviju.A sa druge strane,sve ono što smo dobili popraviće situaciju toliko da će,po njegovom mišljenju,i pitanje Istočne Bosne biti samo formalno pitanje.Jednoga dana to će biti, kaže, "prirodno rešeno",jer " ko će ostati da živi u enklavama kad može da živi u Sarajevu ili negde drugde".Ukratko, tzv. "štap i šargarepa" bili su u igri te večeri u Robertsovom naporu da me ubedi kako bi plan trebalo svakako prihvatiti.Dakle, od Engleza neće biti nikakve pomoći ako plan odbijemo.
S Miloševićem i Bulatovićem zakazali smo sastanak juče,1. jula, da bismo zajedno razmotrili ovakvu tešku situaciju,jer za šta god se odlučili,kako god se odlučili,bilo bi politički vrlo rđavo da se ponovi situacija kao kada je odbijen Vens-Ovenov plan.Naime,najvažnije je da opet ne dođe do nesuglasica sa Jugoslavijom.Osnovna Miloševićeva poenta bila je da ukoliko ovaj predloženi sporazum ne bude prihvaćen,doći će do povlačenja Ujedinjenih nacija i do velike pomoći islamskih zemalja Muslimanima.Po njegovim informacijama islamske uemlje su već odlučile da odvoje 11 milijardi dolara za borbu Muslimana u Bosni.
Osim toga, kaže Milošević,"nemojte se nadati da biste mogli,ni posle desetogodišnjeg rata da dobijete više od pola teritorije Bosne".Odgovorili smo da procenat nije presudan,važan je oblik, naime tih 49% mi nemožemo sami da određujemo,Kontakt grupa to rešava bez nas.Kako da prihvatimo rešenje koje predviđa da imamo čak 14 gradova praktično na granici sa Federacijom? Kako naši ljudi tu bezbedno da žive ? Banjaluka je zapravo jedini veći i značajni grad koji je uopšte pripao Republici Srpskoj.A ako se podsetimo da je Banjaluka bila na 24. mestu po stepenu razvoja pred rat, onda se lako može videti koliko naše insistiranje na kvalitetu Kontakt grupa uopšte nije uvažila.Milošević je onda insistirao na tome da prekid vatre, kao jedan deo sporazuma,nama veoma odgovara.Pitanje unije je, kaže, isto tako nešto što je određena opasnost političke prirode,ali " samo na papiru", u praksi to ne mora da bude tako.Interesantno da je Granić prekjuče izjavio da vidi " kao nešto prirodno" približavanje Federacije Hrvatskoj,odnosno " bosanskih Srba Srbiji"(Je li to opet bilo nekakvih razgovora na relaciji Beograd-Zagreb?)

...nastaviće se
 
Говорим да је Србима владао Карађорђе а не говвно од човека. Тада би сте могли имати и пет корпуса, ништа вам не би вредело. Него сте имали среће да је вама владао Хрват а нама Југословен. Ви сте имали хрватску војску а ми југословенску и грађанско-потрошачки дух становништва у Србији. Намерно не кажем народа.
Hrvati su imali srece zato sto je sa ove nase strane bilo previse glupandera koji nisu znali ni kada su rat dobili ,a kamoli nesto drugo ,a ti sa tim tvojim Vojislav Seselj razmisljanjem mozes da ides na smece istorije.Nikome granice Karlobag Ogulin Virovitica nisu ni trebale....niti bi iko na svetu priznao Srbiju u bilo kojim drugim granicama osim onih iz SFRJ Tako da bi ti izolovan od sveta samo produzavao neki status kvo sve do u nedogled nalik na severnu koreju dok bi ti narod u isto vreme crkavao i davio se pod sankcijama ,a mozda i pod bombama.Mani se pametovanja, i priglupih teorija i onako ne razumes....a ostavljena je autonomija hrvatskim srbima taman koliko je trebalo ,medjutim kao sto rekoh zbog glupaka koji su se vodili tvojim razmisljanjem produzavajuci status kvo odbijanjem mirovnih planova u nedogled ostali su bez icega inace bi Franja bio porazen prosto i jednostavno.
 
Misliš pre svega na oružje iz kasarne u Varaždinu? Da, bilo je puno toga što su uzeli Hrvati tamo.

Da ali ne samo to nego i Jastrebarsko, Karlovac, Bjelovar i neke druge kasarne, sve skupa HV je po Tusu zarobila 192 tenka i prilične količine ostalog naoružanja. Nejasno je kako je to naraslo na oko 350-420 pred VRO oluju, neki spominju brojku od sve skupa 232 tenka.
 
Vukovar skoro sve do novembra(uzet je 18. novembra) nije bio u poptunoj blokadi. Tek tada se odlucilo da se grad zauzme i to ne jna vec dobrovoljacke formacije jer jna nije bila spremna da ide ozbiljno napred pesadijski. Vec posle Trpinjske, kada su nastrardali u tenkovima zbog toga sto nisu imali pesadijsku zastitu, pesadija koja je pratila najteze akcije su bili uglavnom iz SDG i drugih dobrovoljackih formacija a oklop i artiljerija su bili iz jna, i tada je realtivno lako uzeto sve sto se htelo.
Dva meseca je pustan koridor iz Vukovara prema Vinkovcima jer je jna i dalje bila neodlucna i mislila da tako dozvoljava civilma izlaz iz grada, sto se jeste desavalo, dok su celo vreme u Vukovar ulazili hrvatske snage sa oruzjem i municijom i ukopavali se po gradu.
Vi ko mala deca pričate o stvarima gde su ljudi gubili glave zbog infantilog svatanja
rata.
Vukovar je zatvoren krajem septembra/početkom oktobra, dva meseca pre ulaska naših snaga.
Koliko smo loše vođeni u tom sukobu pokazuju i 50 odsto veći gubici u ljudstvu od zengi sa sve streljanjima na Ovčari i po Vukovaru posle njihove predaje.
Naši pišu da je tamo izbačeno iz stroja oko 200 oklopnih vozila, koliko je uništenih ne pišu.
Pre dve godine smo tamo prošli na putu za Osijek i tamo se doslovno ne vide tragovi rata kako su ga sredili.
Ja se njima divim kada se zna da tamo cigla na cigli nije stajala krajem 1991.
 
Ma kakvih 100, po hrvatskim izvorima ukupni gubici u nekoliko dana borbe na tom putu su 30 svih vozila, ne samo tenkova. A verovatno i to preuvelicavaju,



Tenkova dosta manje. Ali nije smelo ni toliko a evo zbog cega se to desilo,



Posle je isao Arkan i SDG kao podrska i to se nije ponavljalo.
Nije rata tamo trajao tri dana, imaš snimke sa različitim datumima šta su snimali uništene tenkove i mrtve vojnike kada bi odbili napad.
 
Jeste vas Tudjman zatvorio. Doduse tenkove za Kuvajt nije.
Ono što se zna je da je hr stopirala isporuku 48 komada M84 Kuvajtu, i ti tenkovi su i danas u službi. ZNG je zarobila 1 M84 i 1 T72m1 iz kasarni a ostalo su bili novi tenkovi iz ĐĐ. Kasnije, nakon rata je izrađeno još nekih 30 komada ali to nije bitno za ovu priču.

Općenito je broj tenkova HV nejasan i svodi se na bajanje od 192-420. Neki u tenkove broje sva oklopna vozila što je nonsens.
 
Ono što se zna je da je hr stopirala isporuku 48 komada M84 Kuvajtu, i ti tenkovi su i danas u službi. ZNG je zarobila 1 M84 i 1 T72m1 iz kasarni a ostalo su bili novi tenkovi iz ĐĐ. Kasnije, nakon rata je izrađeno još nekih 30 komada ali to nije bitno za ovu priču.

Općenito je broj tenkova HV nejasan i svodi se na bajanje od 192-420. Neki u tenkove broje sva oklopna vozila što je nonsens.
Hrvatska je pred Oluju imala nekih 320 tenkova sa sve T34, američkim lovcima tenkova Helkat iz drugog svetskog rata i slično.
Posle rata kada je zadržala samo M84 i T55 imala je 280, danas 84 M84 nakon šta je i T55 stavila u rezervu.
 

Back
Top