lapsi
Poznat
- Poruka
- 9.393
Moje prve emocije? Stid. Bilo me je stid svega i svakoga.
I danas sam stidljiva.
I danas sam stidljiva.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Strah je urođen.Kod mene prvo sjećanje je strah, kasnije je prevladavala postiđenost.
Stid je vezan za karakter, koji je usto urođen.Strah je urođen.
Postiđenost naučimo![]()
Nope.Stid je vezan za karakter, koji je usto urođen.
Secam se tih autica plasticnih sa pedalama. I ja sam imao jedan plave boje.S nepune 3 mislim.
Ne uvek.Retki ljudi tvrde da se sećaju izuzetno ranih iskustava, ali to su često rekonstrukcije na osnovu fotografija, priča ili snažnih emocija.
Ja se sjećam prvih koraka, tj. učenja hodanja. Ne pamtim naravno ni jednu izgovorenu riječ, ali pamtim taj mali zid, koji je u meni izazvao strah, dok me je jedan roditelj pridržavao za ruku. Možda je taj strah uticao na to da se sjećam toga. Nikada nisam prošla pored te škole, koja je bila opasana tim niskim betonskim zidom, a da se nisam sjetila prvih koraka.Ja iz vrtića, sa 5 - 6(a možda i ranije, ne sećam se, hehe), i nešto sa mora, a posle normalno od 7 - osnovna čkola, hehe.
Evo šta kaže chatGPT:
Infantilna amnezija (poznata i kao dečja amnezija) je pojava zbog koje se većina ljudi ne seća događaja iz ranog detinjstva, najčešće iz perioda pre treće ili četvrte godine života. Evo detaljnog objašnjenja:
---
Šta je infantilna amnezija?
To je nemogućnost odraslih osoba da se sete iskustava iz prve tri godine života, a veoma oskudno i iz perioda od 3. do 6. godine. Iako deca mogu imati kratkotrajna sećanja dok su mala, ta sećanja se uglavnom gube kako vreme prolazi.
---
Zašto ne pamtimo rani period života?
Razlozi su neurološki, kognitivni, emocionalni i jezički, i svi se međusobno prepliću:
1. Nerazvijen hipokampus i prefrontalni korteks
Hipokampus je deo mozga odgovoran za formiranje dugoročnih eksplicitnih sećanja. Kod beba nije dovoljno razvijen.
Prefrontalni korteks (važan za organizaciju sećanja) sazreva mnogo kasnije.
2. Nedostatak jezika
Sećanja se često povezuju sa jezikom. Pošto bebe ne znaju da verbalizuju iskustva, ona se teško "kodiraju" u narativnu formu pamćenja.
3. Drugačiji način obrade informacija
Bebe svet doživljavaju senzorno i emocionalno, a ne konceptualno i analitički kao odrasli. Te informacije teže se prevode u kasnija sećanja.
4. Neuroplastičnost i brzo brisanje podataka
U ranom detinjstvu mozak ima ekstremnu plastičnost i "čisti" nepotrebne informacije kako bi se bolje prilagodio učenju jezika, socijalnih veština i osnovnog ponašanja.
---
Da li se uopšte nešto pamti?
Implicitna sećanja (osećaji, navike, refleksi, emocionalne reakcije) ostaju – na primer, beba se može setiti majčinog glasa ili osećaja sigurnosti, ali to nije svesno, narativno sećanje.
Retki ljudi tvrde da se sećaju izuzetno ranih iskustava, ali to su često rekonstrukcije na osnovu fotografija, priča ili snažnih emocija.
---
Kada počinje pravo pamćenje?
Većina ljudi počinje da ima stabilna autobiografska sećanja od treće do četvrte godine, ali čak i ta sećanja su često fragmentarna. Potpuno razvijena autobiografska memorija razvija se tek oko sedme godine.
---
Zašto je ovo važno?
Razumevanje infantilne amnezije pomaže u razumevanju razvoja svesti, jezika, identiteta i memorije.
Takođe je korisno u terapiji – kako bismo znali razliku između potisnutih trauma i onoga što jednostavno nikada nije bilo zapamćeno.
Ti ko da si pala s Marsa.Sto ovde procita covek nigde nema![]()
Ti ko da si pala s Marsa.
Ja pisem ono sto sam doziveo, nismo svi isti niti svi isto dozivimo ili prozivimo kroz zivot.Budu neki momenti kada se bas zbunim
Nekad se (ozbiljno govorim ovo) pitam postoje li ovi ljudi sto ovo pisu STVARNO?
Je li realno da neko tako misli![]()