Psalam 104
1 Hvalite Gospoda, jer je dobar,
jer je doveka milost Njegova.
2 Ko će izreći silu Gospodnju,
ili objaviti svu hvalu Njegovu?
3 Blago onima koji drže pravdu,
i koji u svako vreme čine ono što je pravo.
4 Sećaj nas se, Gospode, u blagosti svojoj prema narodu svom, poseti nas spasenjem svojim,
5 da vidim blagost izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da slava tvoja bude i moja.
6 Zgrešili smo s ocima svojim, učinili smo bezakonje, učinili smo zlo.
7 Oci naši u Egiptu nisu razumeli čudesa tvoja, nisu se setili mnoštva milosti tvojih, nego su se pobunili na moru, na Crvenom moru.
8 Ali ih je spaseo zbog imena svoga, da pokaže silu svoju.
9 Zapretio je Crvenom moru, i ono se osušilo,.i proveo ih je kroz bezdan kao kroz pustinju.
10 Spasao ih je iz ruke onih koji su ih mrzeli, i izbavio ih iz ruku neprijatelja.
11 Vode su pokrile protivnike njihove — nijedan od njih nije preživeo.
12 I verovaše rečima Njegovim,
i pevaše hvalu Njegovu.
13 Ali ubrzo zaboraviše dela Njegova, i ne sačekaše volju Njegovu.
14 Poželeše u pustinji, i iskušavahu Boga u zemlji bezvodnoj.
15 I dade im ono što su tražili, ali im posla slabost u dušu njihovu.
16 Zavideli su Mojsiju u taboru, i Aronu, svetome Gospodnjem.
17 Otvori se zemlja i proguta Datana, i pokri družinu Avironovu.
18 Oganj se zapali među njima, i plamen spali bezbožnike.
19 Načiniše tele u Horivu,
i pokloniše se liku od metala.
20 I zameniše slavu Božju
obličjem teleta koje jede travu.
21 Zaboraviše Boga koji ih je spasao, koji je učinio velika dela u Egiptu,
22 čudesa u zemlji Hamovoj, i strašna dela na Crvenom moru.
23 I reče da će ih zatrti, da Mojsije, izabrani njegov, ne stade između njih, da odvrati gnev njegov da ih ne uništi.
24 I prezreše zemlju poželjnu, i ne poverovaše reči njegovoj.
25 Mrmljali su u šatorima svojim,
i nisu slušali glas Gospodnji.
26 Zato se podigao rukom svojom na njih, da ih obori u pustinji,
27 i da raspe seme njihovo među narodima, i razase ih po zemljama.
28 Priključili su se Val-Fegoru, i jeli žrtve mrtvih.
29 Razgneviše Boga delima svojim, i udari ih pomor.
30 Tada usta Finees, i pomoli se, i prestade kazna.
31 I uračuna mu se to u pravednost od pokolenja do pokolenja doveka.
32 I razgneviše ga na vodi svađe,
i Mojsije postrada zbog njih;
33 jer razgnevili su duh njegov, i pogreši ustima svojim.
34 Nisu zatrli narode, kako im je Gospod zapovedio,
35 nego su se pomešali s narodima i naučili dela njihova.
36 Služili su idolima njihovim, i oni im postadoše zamka.
37 Žrtvovali su sinove svoje i kćeri svoje demonima.
38 Prolili su krv nedužnu, krv sinova svojih i kćeri svojih, koje su prinosili idolima hananskim, i zemlja je bila okaljana krvlju.
39 Oskvrniše se delima svojim,
i zgrešiše u postupcima svojim.
40 I razgnevi se Gospod na narod svoj, i omrze nasledstvo svoje.
41 I preda ih u ruke naroda, i vladaše njima oni koji su ih mrzeli.
42 I pritiskali su ih neprijatelji njihovi, i ponižavani su pod rukom njihovom.
43 Mnoge ih je puta izbavljao,.a oni su Ga gnevili savetima svojim, i padali u bezakonje svoje.
44 Ipak, kad bi ih pritiskali, On bi čuo vapaj njihov.
45 Setio se saveza svoga s njima, i smilovao se po mnoštvu milosti svoje.
46 Učinio je da nađu milost pred onima koji ih zarobiše.
47 Spasi nas, Gospode, Bože naš, i saberi nas iz naroda, da slavimo sveto ime Tvoje, i da se radujemo u hvali Tvojoj.
48 Blagosloven Gospod, Bog Izrailjev, od veka do veka! I neka sav narod kaže: Amin! Amin! Aliluja!