Novo: Easy to read Psaltir prema Septuaginti

Psalam 105

1 Hvalite Gospoda, jer je dobar,
jer je doveka milost Njegova.

2 Neka to kažu oni koji je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijatelja,

3 i sabrao ih iz zemalja, od istoka i zapada, od severa i mora.

4 Lutali su pustinjom, u zemlji bez puta, ne nalazeći grada da u njemu prebivaju.

5 Gladni i žedni, duša njihova ih je klonula.

6 Tada zavapiše Gospodu u nevolji svojoj, i On ih izbavi iz teskobe njihove.

7 I uputi ih na pravi put, da idu ka gradu gde će stanovati.

8 Neka slave Gospoda zbog milosti Njegove, i zbog čudesnih dela Njegovih prema sinovima ljudskim.

9 Jer On napoji dušu žednu, i dušu gladnu ispuni dobrim.

10 Sedeli su u tami i u senci smrti, okovani mukom i gvožđem,

11 jer su se suprotstavili rečima Božjim i prezreli savet Svevišnjeg.

12 I On je ponizio srce njihovo trudom; posrtali su i niko im nije pomogao.

13 Tada zavapiše Gospodu u nevolji svojoj, i On ih izbavi iz teskobe njihove.

14 Izvede ih iz tame i sene smrti, i raskide okove njihove.

15 Neka slave Gospoda zbog milosti Njegove, i zbog čudesnih dela Njegovih prema sinovima ljudskim.

16 Jer je polomio vrata od bronze i poluge od gvožđa razbio.

17 Neki su se razboleli zbog bezakonja svojih, i patili zbog nedela svojih.

18 Svaka im je hrana bila odvratna, i približili su se vratima smrti.

19 Tada zavapiše Gospodu u nevolji svojoj, i On ih izbavi iz teskobe njihove.

20 Posla reč svoju i isceli ih, i izbavi ih iz propasti njihove.

21 Neka slave Gospoda zbog milosti Njegove, i zbog čudesnih dela Njegovih prema sinovima ljudskim.

22 Neka Mu prinesu žrtve hvale, i rado govore o delima Njegovim.

23 Oni koji su sišli na more u lađama, koji delaju po velikim vodama,

24 videše dela Gospodnja i čudesa Njegova u dubinama.

25 Reče, i podiže se vetar olujni, i talasi se uznesoše.

26 Dizali su se do nebesa, spuštali do bezdana; duša njihova ginula je u nevolji.

27 Teturali su i posrtali kao pijani, i sva njihova mudrost nestade.

28 Tada zavapiše Gospodu u nevolji svojoj, i On ih izbavi iz teskobe njihove.

29 Pretvori buru u tišinu, i umiriše se valovi njeni.

30 Obradovaše se kad se smiriše, i On ih dovede u luku koju su želeli.

31 Neka slave Gospoda zbog milosti Njegove, i zbog čudesnih dela Njegovih prema sinovima ljudskim.

32 Neka Ga uzvise u saboru naroda, i neka Ga hvale u veću staraca.

33 On pretvara reke u pustinju, i izvore voda u sušu,

34 plodnu zemlju u slanu, zbog zla onih koji u njoj žive.

35 Pretvara pustinju u jezero, i zemlju suvu u izvore voda.

36 I nastanjuje tamo gladne, i oni podižu grad da stanuju.

37 Sade polja i vinograde, i donose obilne plodove.

38 Blagosilja ih, i množe se veoma, i stoku njihovu ne smanjuje.

39 A kad su umanjeni i pritisnuti
nevoljom, zlom i tugom,

40 On izli prezir na knezove, i zalutaše po bezvodnim mestima.

41 Ali siromahe izbavi iz bede, i postavi porodice njihove kao stado.

42 Vide pravednici i raduju se,
a svaka nepravda zatvori usta svoja.

43 Ko je mudar, neka ovo razume,
i neka shvati milost Gospodnju. Aliluja
 
Psalam 107

1 Srce mi je spremno, Bože — srce mi je spremno; pevaću i opevaću te u dostojanstvu koje si mi dao.
2 Probudi se, slavo moja! Prenite se, psaltire i harfo! Ustaću u ranu zoru.
3 Hvaliću te, Gospode, među narodima; opevaću te među plemenima.
4 Jer je milost tvoja velika, nad nebesima, i istina tvoja do oblaka.
5 Uzvisi se iznad nebesa, Bože, i neka slava tvoja bude nad svom zemljom!
6 Da bi se izbavili miljenici tvoji! Spasi nas desnicom svojom i usliši me!
7 Bog je rekao u svojoj svetinji „Radovaću se, razdeliću Sihem, i dolinu šatora izmeriću.
8 Moj je Galad, i moj je Manasija; Jefrem je šlem glavi mojoj, Juda je car od mene postavljen.
9 Moav je moja posuda za pranje; na Edom ću baciti obuću svoju; nad Filistejom ću pobednički pokliknuti.”
11 Ko će me odvesti u tvrdi grad? Ko će me dovesti do Edoma?
12 Zar ne Ti, Bože, koji si nas odbacio i ne izlaziš, Bože, s vojskama našim?
13 Podaj nam pomoć protiv neprijatelja, jer je uzalud ljudska pomoć!
14 S Bogom ćemo pokazati snagu, i On će poraziti neprijatelje naše.
 
Poslednja izmena:
Psalam 108

1 Bože hvale moje, nemoj ćutati!
2 Jer su se otvorila usta bezbožna i usta lukava na mene, govorili su protiv mene jezikom lažljivim.
3 Rečima mržnje okružili su me, i borili se protiv mene ni za što.
4 Umesto ljubavi moje, optuživali su me, a ja sam se molio.
5 Učiniše mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju.
6 Postavi nad njim grešnika, i đavo neka stoji mu s desne strane.
7 Kad mu se sudi, neka izađe osuđen, i molitva njegova neka mu postane greh.
8 Dani njegovi neka budu kratki, i vlast njegovu neka preuzme drugi.
9 Deca njegova neka ostanu siročad, i žena njegova udovica.
10 Deca njegova nek’ lutaju i prose, i nek’ budu izgnana iz razvalina svojih.
11 Neka poverilac sve što ima zgrabi, i tuđinci neka razdele trud njegov.
12 Neka mu niko ne pomogne, i neka ne bude onog koji će se smilovati siročadi njegovoj.
13 Neka se uništi seme njegovo, u naraštaju sledećem neka se izbriše ime njegovo.
14 Bezakonje otaca njegovih neka se spomene pred Gospodom, i greh majke njegove neka ne bude izbrisan.
15 Neka budu uvek pred Gospodom, i neka iskoreni sa zemlje spomen njihov.
16 Jer se nije setio da učini milost, nego je gonio čoveka ubogog i siromašnog, i slomljenog srcem — da ga ubije.
17 Ljubio je prokletstvo — neka dođe na njega; nije voleo blagoslov — neka se udalji od njega.
18 Oblačio je prokletstvo kao haljinu, i ono je ušlo kao voda u njega, i kao ulje u kosti njegove.
19 Neka mu bude kao odeća kojom se ogrće, i kao pojas koji ga svagda opasuje.
20 Ovo je plata od Gospoda onima koji me optužuju, i onima koji govore zlo protiv duše moje.
21 A ti, Gospode, Gospode, učini sa mnom što priliču imena tvog, jer je dobra milost tvoja; izbavi me.
22 Jer sam ubog i siromašan ja, i srce moje ranjeno je u meni.
23 Kao senka kad se pomera, odlazim, i streseše me kao skakavca.
24 Kolena mi posrću od posta, i telo moje smršalo je.
25 I postadoh im ruglo; gledaju me i mašu glavom svojom.
26 Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj.
27 I neka znaju da je ovo ruka tvoja, i da si ti, Gospode, ovo učinio.
28 Neka oni proklinju, a ti blagoslovi; kad ustanu, neka se postide, a sluga tvoj neka se raduje.
29 Neka se obuku koji me optužuju u sramotu, i neka se ogrnu stidom kao ogrtačem.
30 Slaviću Gospoda ustima svojim veoma, i usred mnogih hvaliću ga.
31 Jer stoji s desne strane siromahu, da spase dušu njegovu od onih koji ga osuđuju.
 

Back
Top