Nova domovina

Пријатељ има 2 сина. Оба рођена у Дојчланду, али перфектно говоре српски језик. Старији је "швапски тип". Нпр. неће у град таксијем, већ аутобусом и слично. Све је израчунато. Завршио је њихове школе, сад ради и студира. Добио је стипендију неке њихове фирме. Нашао је цуру "швабицу" са којом живи, и што се њега тиче мислим да је прича "завршена". Данас сутра његова дјеца ће бити швабови. Млађи син је сад завршио 6.разред. Њемачку не може смислити. Не воли швабове, Запад (ЛГБТ), воли све наше, Русију и Исток уопште. Живи за то да дође у Нови Сад (имају кућу) или у Далмацију. Овдје за њега живот, тамо робија. Мало, мало, па направи неко њесра у школи. Некидан нешто причамо с њим, коментаришемо мотоцикле у гаражи, а он ће: "знам тај језик (њемачки), али не желим да га причам!"
Ja znam biografske detalje poznatog nemačkog reditelja čiji su roditelji došli iz Turske - Fatih Akin. Dosta je snimao inspirisan položajem turske manjine u Nemačkoj ali i generalno položajem imigranata (film Solino govori o Italijanima koji su se doselili u Rursku oblast). Ono što mi je zanimljivo kod njega, ali i još jednom mlađeg reditelja turskog porekla, da su se obojica vratili u Tursku, živeli neko vreme tamo, a onda ipak shvatili da Heimat nije tu. Vratili se u Nemačku.
Dosta je kompleksan položaj te prve generacije rođenih u stranoj zemlji - rastrzani su više od roditelja. Roditelji znaju da su stranci, ali njihova deca rođena u stranoj zemlj nisu stranci, a opet - da li potpuno nisu?
 
Imam mnogo rodbine u inostranstvu.
Poznajem dosta komsija koji su otisli i povremeno svrate na odmor.
Niko se ne zali.
Cute i rade i mogu da zive normalno od svog rada a ovde to nisu mogli.
Najsveziji primer kolega iz firme 30 godina tek napunio.
Otisao pre godinu dana u Becc i uzeo neplaceno odsustvo godinu dana.
Vratio se skoro samo da raskine ugovor sa starom firmom...
popili smo kafu u gradui i malo poporicali.
Drugi covek. Nije vise nervozan smireno pricca zadovoljan samim sobom.
Ovde za 9 godina samo ponizenja i kombinacije i snalazenje a tamo za godinu dana dosao k sebi.
Da sam mladji otisao bih i ja...
 
Poslednja izmena:
Da, da, i ja sam čula dosta pozitivnih priča. Uglavnom je prva godina najteža, posle se za nekog slegne, za nekog ne.
Verovatno sve zavisi šta čovek očekuje i koji je motiv odlaska. Ukoliko je vezan za posao u struci koji je priznat - sve bude bez problema.
Imam i prijatelje koji su se tek školovali u inostranstvu , jednu prijateljicu u Norveškoj naprimer koja je tek tamo pronašla sebe , u mogućnostima koje nudi ta zemlja.
 
Moj sestrić je rođen u Austriji, doktorirao je hemiju na univerzitetu u Beču, devojka mu je Nemica iz Minhena, završava medicinu. Oboje vole da dođu u Srbiju, ni jedno od njih dvoje se ne osećaju kao stranci u Beču, ali oboje neguju svoje običaje i poštuju i svoj jezik i svoju zemlju. Kada dođu ovde sa društvom iz Beča, obiđu uvek neke znamenitosti naše zemlje i pokažu im odakle potiču. Ni njegova devojka, kada dođe ovde se ne oseća kao strankinja, uči srpski jezik i oduševljena je načinom života kod nas.
 
Rheinland-Pflaz

Pa dosadni su mi bili ljudi i to druzenje tamo. Svaki dan isti. Nema tamo takvih odnosa i druzenja kao kod nas. Sve je to dosta povrsno, nema dubljih emocija, nekako svako gleda samo sebe, i svi su isprogramirani. I isprani su im mozgovi jako. Na primer , kada je poceo rat u Ukrajini nije bilo moguce normalno diskutovati sa ljudima o tome, vec su samo kao papagaji svi ponavljali iste one recenice iz medija.

Samo lose fore, povrsnost, isprogramiranost.
Пријатељ, тј. пријатељи пошто је рјеч о близанцима ми исто кажу за швабове. Не воле странце, али то неће отворено рећи док их не испровоцираш. Ако си добар са неким од њих, признаће да их не воледу: "странци су овакви-онакви, али ти си ок, иако си странац." :mrgreen: Мисле оно што им се сервира. Срби су за њих "злочинци", кривци за ратове 90-их на југопростору, и ту нема помака. Ови моји пи*де на Њемачку, али су тамо још увјек зато што сами нису преломили куда даље. Године полако сустижу, здравље напушта, а одлука није лака.
 
To je sjajno! Ja bih se verovatno kao svoj na svome osećala u Finskoj hahaha
Nisam tip koji mora da živi u rodnom gradu , ne živim , vezan je čovek srcem svakako , a kako bi nešto iskusio dalje - mora čovek i da pokuša.
Postoje i ljudi koji ne vole promene nimalo- ista frizura, isto radno mesto, ista kuća. Ja sam od onih koji bi čak i ako je ok, probala kako izgleda i nešto drugačije.
 
Nekako mi čudno da se piše kako nas stranci ne vole i to je prepreka za nešto a pri tom svaki praznik osvane slika Beograda koji je prazan sa popratnim porukama kako je tek tad lijep kad svi koji su došli odu iz njega .
Malo mi je licemjerno očekivati da me "svabo" voli a pri tom ako si iz Požarevca nisi bas najbolje primljen u Bg.
Da, ja sam često imala predrasude u Srbiji samoj zato što nisam iz Beograda.
 
Nekako mi čudno da se piše kako nas stranci ne vole i to je prepreka za nešto a pri tom svaki praznik osvane slika Beograda koji je prazan sa popratnim porukama kako je tek tad lijep kad svi koji su došli odu iz njega .
Malo mi je licemjerno očekivati da me "svabo" voli a pri tom ako si iz Požarevca nisi bas najbolje primljen u Bg.
A zasto da nas vole. Mi sami sebe mrzimo.
 
Nisam tip koji mora da živi u rodnom gradu , ne živim , vezan je čovek srcem svakako , a kako bi nešto iskusio dalje - mora čovek i da pokuša.
Postoje i ljudi koji ne vole promene nimalo- ista frizura, isto radno mesto, ista kuća. Ja sam od onih koji bi čak i ako je ok, probala kako izgleda i nešto drugačije.
Ista stvar, došla sam u Bg iz selendre. (naravno da sam se naslušala komentara rođenih Beograđana). Kao klinka sam bila nešto kratko u Nemačkoj, kao odrasla takođe. Napustila zanimanje za koje sam se školovala i koje sam dosta godina radila (ali ne zauvek, nadam se, samo ovde zauvek).
 

Back
Top