Rheinland-Pflaz
Pa dosadni su mi bili ljudi i to druzenje tamo. Svaki dan isti. Nema tamo takvih odnosa i druzenja kao kod nas. Sve je to dosta povrsno, nema dubljih emocija, nekako svako gleda samo sebe, i svi su isprogramirani. I isprani su im mozgovi jako. Na primer , kada je poceo rat u Ukrajini nije bilo moguce normalno diskutovati sa ljudima o tome, vec su samo kao papagaji svi ponavljali iste one recenice iz medija.
Samo lose fore, povrsnost, isprogramiranost.
Da ne ne spominjem sto kad sam hteo da idem na pecanje sam saznao da za to moram da odradim kurs od 40 casova, pa teorijski ispit, pa prakticni ispit (nazivi svih riba na nemackom i latinskom, kad se koja mresti, koju smes i koju ne da poneses, kad smes a kad ne da pecas, kako se koristi oprema i to)
Za 3 godine tamo dobio sam 28 kazni za prekoracenje brzine....Vozio sam 38km/h gde je ogranicenje 30km/h - 30 evra kazna. I tako mnogo puta
Sve je u nekim pravilima, osecao sam se pritisnuto, zabrobljeno, nisam bio slobodan. Peli su mi se na onu stvar svakodnevno, ako me razumes.
Nisam ni hteo da mi dete tamo odrasta kao mala Nemica, da joj nemacki bude maternji. Hteo sam da ima u sebi to nase, srpsko odrastanje i odnos prema svojoj domovini.
Nije zivot tamo za ljude koji su slobodarskog duha, to je.