Nova domovina

Zato sto je covek politicko bice,a tamo nemas cak ni frizera ili nekog prodavca sa kojim ces na minut da popricas o politici ili istracaris nesto i to je najveci nedostatak zivota u inostranstvu,a rekao bih i nenadokadivi.Dzabe mercedesi kad nisi ukljucen u zajednicu,a to nije moguce jer imas drugo ime i prezime
A sta s nama koje politika i slične zadruge ne zanimaju?
Moja frizerka priča mojim jezikom ali ne pričamo o politici.
Ko se ne umije snaći ne bi se snašao ni u selu pored svog.
 
Šta ti je bilo dosadno? Gde je Majnc, NRW?
Rheinland-Pflaz

Pa dosadni su mi bili ljudi i to druzenje tamo. Svaki dan isti. Nema tamo takvih odnosa i druzenja kao kod nas. Sve je to dosta povrsno, nema dubljih emocija, nekako svako gleda samo sebe, i svi su isprogramirani. I isprani su im mozgovi jako. Na primer , kada je poceo rat u Ukrajini nije bilo moguce normalno diskutovati sa ljudima o tome, vec su samo kao papagaji svi ponavljali iste one recenice iz medija.

Samo lose fore, povrsnost, isprogramiranost.

Da ne ne spominjem sto kad sam hteo da idem na pecanje sam saznao da za to moram da odradim kurs od 40 casova, pa teorijski ispit, pa prakticni ispit (nazivi svih riba na nemackom i latinskom, kad se koja mresti, koju smes i koju ne da poneses, kad smes a kad ne da pecas, kako se koristi oprema i to) :D

Za 3 godine tamo dobio sam 28 kazni za prekoracenje brzine....Vozio sam 38km/h gde je ogranicenje 30km/h - 30 evra kazna. I tako mnogo puta :)

Sve je u nekim pravilima, osecao sam se pritisnuto, zabrobljeno, nisam bio slobodan. Peli su mi se na onu stvar svakodnevno, ako me razumes.

Nisam ni hteo da mi dete tamo odrasta kao mala Nemica, da joj nemacki bude maternji. Hteo sam da ima u sebi to nase, srpsko odrastanje i odnos prema svojoj domovini.

Nije zivot tamo za ljude koji su slobodarskog duha, to je.
 
Rheinland-Pflaz

Pa dosadni su mi bili ljudi i to druzenje tamo. Svaki dan isti. Nema tamo takvih odnosa i druzenja kao kod nas. Sve je to dosta povrsno, nema dubljih emocija, nekako svako gleda samo sebe, i svi su isprogramirani. I isprani su im mozgovi jako. Na primer , kada je poceo rat u Ukrajini nije bilo moguce normalno diskutovati sa ljudima o tome, vec su samo kao papagaji svi ponavljali iste one recenice iz medija.

Samo lose fore, povrsnost, isprogramiranost.

Da ne ne spominjem sto kad sam hteo da idem na pecanje sam saznao da za to moram da odradim kurs od 40 casova, pa teorijski ispit, pa prakticni ispit (nazivi svih riba na nemackom i latinskom, kad se koja mresti, koju smes i koju ne da poneses, kad smes a kad ne da pecas, kako se koristi oprema i to) :D

Za 3 godine tamo dobio sam 28 kazni za prekoracenje brzine....Vozio sam 38km/h gde je ogranicenje 30km/h - 30 evra kazna. I tako mnogo puta :)

Sve je u nekim pravilima, osecao sam se pritisnuto, zabrobljeno, nisam bio slobodan. Peli su mi se na onu stvar svakodnevno, ako me razumes.

Nisam ni hteo da mi dete tamo odrasta kao mala Nemica, da joj nemacki bude maternji. Hteo sam da ima u sebi to nase, srpsko odrastanje i odnos prema svojoj domovini.

Nije zivot tamo za ljude koji su slobodarskog duha, to je.
Mene ta pravila oduševljavaju jer mislim da su im zbog njih voda i vazduh čisti,da penzioneri ne kopaju po kontejnerima nego putuju,da ne brinu kad dodje račun koji ovaj mjesec da plate.
 
A sta s nama koje politika i slične zadruge ne zanimaju?
Moja frizerka priča mojim jezikom ali ne pričamo o politici.
Ko se ne umije snaći ne bi se snašao ni u selu pored svog.
Ma nije stvar u dnevnoj politici u bukvalnom znacenju,vec je nas covek navikao da uvek i svuda iznosi neko misljenje dok su oni proracunati i nikada ga ne iskazuju u prisustvu stranaca.Kod njih je uvek sve prelepo,dok ne dodju kuci pa krenu da pricaju izmedju sebe.
 
Rheinland-Pflaz

Pa dosadni su mi bili ljudi i to druzenje tamo. Svaki dan isti. Nema tamo takvih odnosa i druzenja kao kod nas. Sve je to dosta povrsno, nema dubljih emocija, nekako svako gleda samo sebe, i svi su isprogramirani. I isprani su im mozgovi jako. Na primer , kada je poceo rat u Ukrajini nije bilo moguce normalno diskutovati sa ljudima o tome, vec su samo kao papagaji svi ponavljali iste one recenice iz medija.

Samo lose fore, povrsnost, isprogramiranost.

Da ne ne spominjem sto kad sam hteo da idem na pecanje sam saznao da za to moram da odradim kurs od 40 casova, pa teorijski ispit, pa prakticni ispit (nazivi svih riba na nemackom i latinskom, kad se koja mresti, koju smes i koju ne da poneses, kad smes a kad ne da pecas, kako se koristi oprema i to) :D

Za 3 godine tamo dobio sam 28 kazni za prekoracenje brzine....Vozio sam 38km/h gde je ogranicenje 30km/h - 30 evra kazna. I tako mnogo puta :)

Sve je u nekim pravilima, osecao sam se pritisnuto, zabrobljeno, nisam bio slobodan. Peli su mi se na onu stvar svakodnevno, ako me razumes.

Nisam ni hteo da mi dete tamo odrasta kao mala Nemica, da joj nemacki bude maternji. Hteo sam da ima u sebi to nase, srpsko odrastanje i odnos prema svojoj domovini.

Nije zivot tamo za ljude koji su slobodarskog duha, to je.
Razumem. To je kulturološki šok za nas koji nemamo tako stroga pravila, npr. ta situacija sa pecanjem. Ne znam da li treba neka dozvola i za bajs, npr. Sećam se da je Tibor Jona pričao u nekom podkastu kako je, kad je prvi put šišao travnjak, pitao komšinicu šta da radi sa travom, jel sme da je zapali. Ova se umalo šlogirala hahah
 
Mene ta pravila oduševljavaju jer mislim da su im zbog njih voda i vazduh čisti,da penzioneri ne kopaju po kontejnerima nego putuju,da ne brinu kad dodje račun koji ovaj mjesec da plate.
Naravno,dolazis iz druge krajnosti pa te te njihove budalastine odusevljavaju tipa po ceo dan zovu upravu zgrade da se zale sto mi je nesto uskraceno sto je negde navedeno.
 
Mene ta pravila oduševljavaju jer mislim da su im zbog njih voda i vazduh čisti,da penzioneri ne kopaju po kontejnerima nego putuju,da ne brinu kad dodje račun koji ovaj mjesec da plate.
Ma bezi, mene bas nerviraju....nagazim milimetrom patike na biciklisticku stazu, odmah koci matori Nemac i dolazi da mi sere. Mislim se dal da mu lupim samarcinu, al kapiram zvace pandure, uhapsice me. Prekoracim brzinu minimalno, odmah me blicne neka drukara sa radarom i stize mi kazna. Napolju budemo malo glasniji, odmah svi pogledi se okrecu ka nama. Njima je u dusi da nekome za nesto kenjaju. A kad im spomenem Hitlera, kao Voldemora iz Harija Potera da sam spomenuo, "onaj cije ime se ne sme spomenuti". Licemeri su veliki. Al ja ih nisam jebavao 2%, stalno sam se svadjao :D
 
Mene ta pravila oduševljavaju jer mislim da su im zbog njih voda i vazduh čisti,da penzioneri ne kopaju po kontejnerima nego putuju,da ne brinu kad dodje račun koji ovaj mjesec da plate.
Možda Austrija nema takav stav prema kršenju pravila kao Nemačka. Nemci baš dosta glume drvene advokate, a tu je i njihova istorija sa kojom svi imamo traume.
Baš sam skoro čitala na Gardijanu nekog Engleza koji je otišao u Nemačku da gleda ovo prvenstvo u fudbalu i shvatio da ga toliko stvari u Nemačkoj i dalje retraumatizuje (jevrejskog je porekla).
 
Ma bezi, mene bas nerviraju....nagazim milimetrom patike na biciklisticku stazu, odmah koci matori Nemac i dolazi da mi sere. Mislim se dal da mu lupim samarcinu, al kapiram zvace pandure, uhapsice me. Prekoracim brzinu minimalno, odmah me blicne neka drukara sa radarom i stize mi kazna. Napolju budemo malo glasniji, odmah svi pogledi se okrecu ka nama. Njima je u dusi da nekome za nesto kenjaju. A kad im spomenem Hitlera, kao Voldemora iz Harija Potera da sam spomenuo, "onaj cije ime se ne sme spomenuti". Licemeri su veliki. Al ja ih nisam jebavao 2%, stalno sam se svadjao :D
Samo kažeš - Jawohl haha
 
Zašto si se ti vratio?

Moj otac se vratio jer nije uspeo da spoji porodicu (počeo rat i sankcije). Tetka je razmišljala o tome, ali je onda dobila unuke i mislim da nema šanse da će se ikada vratiti.

Добро сам зарађивао и сматрао сам да је то довољно и да не треба претеривати ни са парама ни са амбицијама.

Умереност је врлина.
 
Pitanje za sve, žene i muškarce, koji su se odselili u inostranstvo.
Koliko se osećate kao "svoj na svome" (Nemci kažu Zuhause, kotkuće) u toj novoj zemlji?
Puca li nostalgija za zavičajem?
Osećate li diskriminaciju jer ste stranci?
Nisam u inostranstvu ali bih mogla da odem bez problema i razmišljanjima o predrasudama tj diskriminaciji.Na kraju , ukoliko bi i postojao osnov za tako nešto - ne mrzi me da demantujem. :D
 
@RužnaKoLopov
Da li bi htela da podeliš svoje iskustvo (ok je ako ne želiš)?

Dosta ljudi odavde je dobilo decu u inostranstvu. Kakvo je odrastanje u Nemačkoj ako imaš migrationshintergrund?
Пријатељ има 2 сина. Оба рођена у Дојчланду, али перфектно говоре српски језик. Старији је "швапски тип". Нпр. неће у град таксијем, већ аутобусом и слично. Све је израчунато. Сад ради и студира. Добио је стипендију неке њихове фирме. Нашао је цуру "швабицу" са којом живи, и што се њега тиче мислим да је прича "завршена". Данас сутра његова дјеца ће бити швабови. Млађи син је сад завршио 6.разред. Њемачку не може смислити. Не воли швабове, Запад (ЛГБТ), воли све наше, Русију и Исток уопште. Живи за то да дође у Нови Сад (имају кућу) или у Далмацију. Овдје за њега живот, тамо робија. Мало, мало, па направи неко њесра у школи. Некидан нешто причамо с њим, коментаришемо мотоцикле у гаражи, а он ће: "знам тај језик (њемачки), али не желим да га причам!"
 
Poslednja izmena:

Back
Top