Barem nemamo ne potvrđenu dogmu kao nacionalni mit naseljavanja, nego se na osnovu arheoloških nalaza, koji kod vas kompletno fale, postavljaju nove teze jer nalazi sugeriraju drugačiju povijest od zapisa Porfirogeneta.
To je, zapravo, pogrešna predstava koja je prisutna u delu stručne javnosti, ali i generalno u javnosti. Publicitet pojedinih arheologa i dr. stručnjaka doprineo je tome, ali i neke ne preterano spretne izjave Nevena Budaka. Takva mišljenja su na tragu zapravo nekih zastarelih hipoteza Luje Margetića, a ne proizvog nekih novijih straživanja.
Ako pratiš šta kaže baš najnovija struka, npr. Goran Bilogrivić i Maja Petrinec, ako se dobro sećam, nećeš nailaziti na te margetićevske (i delimično nadoklaićevske) proizvoljne spekulacije. Potpuna je fantazija pokušavati arheloški identifikovati Hrvate bilo u VII, bilo u VIII ili čak IX stoleću. Takođe je bukvlno fantazmagorija identifikovati starohrvatsku arheološku kulturu i nove pojavne vrednosti jasno pripisati nekakvim migracionim talasima, kada je prilično jasno da su ključnu komponentu sačinjavali kulturološki uticaji sa Apeninskog poluostrva. Ubacivati nekakvu
pozniju seobu, rekao bih, posledica je prepisivanja i želja da se neke stare ideje na neki način ožive i odbrane.
Tu se negde krije, iskreno, i ono što mi najviše smeta kod Budaka. Budaka kao istoričara generalno u jednoj meri gotivim, ali on umesto da je jasni zastupnik neke nove škole ili tumačenja, predstavlja zapravo 3u1 tj. prati trijalistički kompromis: malo novoga da poguramo, malo priznati staroga (što da se ne zameri previše Raukaru kao saradniku negdašnjem, a vrlo je jasno da je hrvatskoj istoriografiji nužna deraukarizacija, malo pretpostavljam zato što je po njegovom mišljenju lakše praviti male nego velike korake) i malo naravno, bukvalno onoga što je
trending. Kod nas će uvek ostati zapamćeno to što su na korice stavili ni manje ni više no fresku vladara u Stonu kao nešto što bi trebalo da bude reprezentativno za hrvatske vladaoce iz tzv.
doba narodnih vladara. Isto tako verujem da su neke Budakove izjave u javnosti (ne toliko naučni radovi, baš, dakle prvenstveno izjave) do neke mere doprinele ovoj situaciji pominješ jer je on prosto veličinom svog imena na neki način nametnuo novu realnost, a koja nije zaista posledica pravog naučnog istraživanja (već medijske pompe, dakle).
А археолошки налази у Хрватској побијају Порфрогенита у смислу времена досељавања?
I ne pružaju baš. Sve je to posledica naučnog nihilizma, koji zahvata neke od najmodernihij tokova u društvenim naukama. Hrvati (govorim o struci) generalno vole da prate sve te
trending tokove, pa tako i ovde, mada bih iskreno ja to pripisao posledicama negativnog uticaja Danijela Džina.
Taj pristup, koji bih nazvao u neku ruku i
bolešću postmoderne, sadrži u najvećoj meri relativizaciju svega i onda filozofiranje nakon toga. Zato i mnogi kukaju o budućnosti naše arheologije; sve manje i manje terenskog rada, a sve više takvog presipanja iz šupljeg u prazno (čiji zaključci gotovo uvek budu, ili streme ka,
hm, pa dobro, pošto smo sve relativizovali, vidimo da ništa ne možemo da kažemo u suštini).
Ово је већ прилично стар налаз Срба из 7. века.
Pogledajte prilog 829646
To je Đorđe Janković, tako da to nema neke preterane težine.
Da ne podvlačm da smatram taj njegov pokušaj apsurdnim (iz sličnih razloga kao i u vezi hrvatskoga plemena).