Čudno je da nema arheoloških nalaza starijih od 8.st. u Hrvatskoj što se tiče Slavena.
Tek od kraja osmog početka devetog stoljeća imamo groblja, građevine i zapise o Hrvatima. Što je bilo do tada na ovim prostorima?
Čak i da za ne imanje grobalja pretpostavimo da su bili pagani koji su spaljivali svoje mrtve, opet ni obrazloženje da nema ničega drugog.
Hrvati stigli u 8. st. iz Češke? Budak: O najranijoj povijesti Hrvata raspravlja se već 150 godina
17. 02. 2018. U 09:00
118
Arheolog dr. Vladimir Sokol tvrdi da je pradomovina Hrvata u porječju Labe, gdje je identificirao toponime petero braće iz legende. U novu zemlju doveo ih je knez Vojnomir
Pogledaj originalni članak
Pradomovina Hrvata bila je u
Češkoj u porječju Labe, a naši su se preci u svoju novu domovinu doselili potkraj osmog stoljeća – sukus je predavanja koje je u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u četvrtak održao arheolog
dr. Vladimir Sokol.
Prema njegovoj teoriji, proizišloj iz dugogodišnjeg istraživanja, Hrvati vuku podrijetlo iz Češke, preciznije, iz porječja Labe, prema čijem je keltskom nazivu Alba (Bijela) u 10. stoljeću pogrešno nastao pojam Bijela Hrvatska, koji bi trebao glasiti
Polapska Hrvatska.
Ondje je dr. Sokol identificirao toponime koji podsjećaju na imena petero braće koji su, prema legendi zapisanoj u 10. stoljeću, doveli Hrvate u novu domovinu: Hrvat je oblast uz srednju Vltavu oko mjesta koje se zove
Knin, ime
Lobel odnosi se na Labu,
Muhlo se odnosi na Muhilu, današnji Mühlviertel u Austriji,
Kosjenac na grad Kosejovice, a
Kluk na istoimeni grad u Češkoj, dok sestre
Tuga i
Buga predstavljaju rijeke Tugar i Bug iza Karpata.
Velika ilirička Dalmacija
– Raspored pseudobraće i pseudosestara ukazao bi na izvorno teritorijalno podrijetlo pojedinih dijelova prahrvatskog korpusa, a imena bi bila autohtona: tzv. braća ili rodovi zapravo bi bili zapadni, dunavsko-polapsko-sudetski Hrvati, a tzv. sestre, istočniji, poljsko-ukrajinski Hrvati – kazao je dr. Sokol.
U prilog svojoj teoriji istaknuo je i arheološke nalaze posuda s jamičastim udubljenjima na dnu koje se mogu naći na području od Dunava, Vltave i Labe do Odre i Visle te na istočnojadranskom prostoru.
Hrvati su se u svoju novu domovinu doselili
potkraj osmog stoljeća, tvrdi arheolog, kada ih je franački kralj
Karlo Veliki angažirao da unište
Avarski kaganat u Panonskoj nizini koji je smetao Karlovu projektu obnove Zapadnog imperija koji bi graničio s Bizantom. Pod vodstvom kneza Vojnomira, Hrvati su 795. osvojili avarski politički centar Hring, konfiscirali velike količine zlata i srebra te ga poslali u franačku prijestolnicu Aachen.
– Da teške višegodišnje borbe hrvatske vojske s Avarima nisu bile uspješne, Karlo Veliki ne bi prešao Alpe i ne bi se mogao na brzinu krajem 800. na sam Božić okruniti za imperatora Zapada, prvog cara kojeg će Istočno Rimsko Carstvo priznati 812. Aachenskim sporazumom. Karlo bi ostao iza Alpa, Hrvati sjeverno od Dunava, a Europa bi danas bila posve drukčija – rekao je dr. Sokol.
Taj znanstvenik navodi da su se Hrvati nakon pobjede nad Avarima naselili na području “Velike Augustove iliričke Dalmacije”, od ušća Drave u Dunav do Jadrana, uz napomenu da je sve do početka 11. stoljeća postojala i sjeverna hrvatska država pod dinastijom Slavnikovića koju su svojom pradomovinom smatrali i Česi i Poljaci, u čijim starim kronikama piše da potječu “iz Hrvata”.
Interes za najraniju povijest
Inače, otprije je poznato nekoliko teorija i legendi o podrijetlu Hrvata. Prema
slavenskoj teoriji, Hrvati su jedno od slavenskih plemena, koje se na područje između Drave i Jadrana doselilo u 7. stoljeću iz tzv. Velike ili Bijele Hrvatske.
Prema
iranskoj teoriji, uz koju su stali mnogi istaknuti svjetski povjesničari i jezikoslovci, Hrvati vuku podrijetlo iz Irana: u vrijeme perzijskih vladara Kima II. i Darija I. postojala je istočna iranska provincija ‘Harahvatva i pleme koje je u njoj živjelo, ‘Harahvaiti.
Prema
trećoj teoriji, stari Hrvati podrijetlom su od Istočnih Gota (Ostrogota), jednog od najmoćnijih germanskih plemena, a zagovornici te teorije svoje zaključke temelje na raširenosti imena Hrvat na područjima gdje su živjela gotska plemena, na sličnim završecima brojnih gotskih i hrvatskih imena i naziva, te na neospornoj činjenici da je upravo gotsko-runsko pismo bilo podlogom hrvatskoj glagoljici.
Nakon predavanja dr. Sokola, za komentar njegovih otkrića zamolili smo našega uglednog povjesničara, profesora
dr. sc. Nevena Budaka.
– Tematika najranije povijesti Hrvata je nešto o čemu se u znanosti raspravlja već barem oko 150 godina i u posljednjih 40-ak godina iznesene su mnoge različite teorije, s time da ni oko jedne ne postoji suglasje. Razlog tome je da su izvori kojima raspolažemo vrlo oskudni, moramo se oslanjati na rijetke tekstove koji su nastali sigurno puno kasnije od seobe Hrvata, moramo se oslanjati na arheologiju koja se može također vrlo različito interpretirati tako da mislim da nitko ne može pretendirati na to ima neko konačno rješenje nego će se o tim stvarima i nadalje raspravljati. Važno je da se u tim diskusijama vodi računa o suvremenoj metodologiji, da se drži do načela suvremene metodologije, da se što manje izmišlja, a da se svakako ne donose zaključci za koje ne postoje nikakvi temelji bilo u povijesnim bilo u arheološkim izvorima – zaključio je profesor Budak.
