Nesumnjivo Hrvati

Dalmacija:

Western sources give us a different picture of the identities in Dalmatia.
After showing no interest in the events in Dalmatia for more than a century,
chroniclers began to report on Charlemagne's successes against the Avars and
later on, against the Byzantines in Dalmatia. In 799, the earliest information in
The Royal Frankish Annals concerns the death of Erich, Duke of Friuli, in a
battle against the inhabitants of the castrum Tarsaticain Liburnia.
(Liburnia
was the westernmost part of Dalmatia, and during the Ostrogothic rule it was
treated as a separate province).
Einhard’s Life of Charlemagnementions only
this event related to Dalmatia, albeit without naming the citizens of Tarsatica.
More detailed reports are related to the uprising of Ljudevit, Duke of Lower
Pannonia, because Borna, Duke of Dalmatia and Liburnia, was engaged in
suppressing the revolt as a Frankish vassal and ally.
When writing about Borna's
province, The Royal Frankish Annals use only the names of Dalmatia and
Liburnia and a short list of peoples living there.
Apart from the Dalmatians, also
designated as Romans — who were Byzantine subjects — the chronicler only
knows of Slavs in general and there are only two cases where he mentions specific
names. First, he stresses that Borna was also a dux Guduscanorum,
and that these
Guduscani abandoned him during a battle against Ljudevit, but that he later
managed to subdue them once again. From this, we can conclude that the
otherwise unknown Guduscaniwere a smaller group within the borders of later
Croatia, and that their name was mentioned only because their treason could have
endangered the Frankish vassal. The other case was that of the Sorabi, for whom
the annalist mentions that they were said to have governed much of Dalmatia
a
statement that can be supported by Constantine’s description of the sclaviniae.

These same events were also described in Astronomus’ Life of Louisin which he
narrates only about Dalmatia, Dalmatians, Romans and Slavs, and the Guduscani,
thus leaving out the Serbs by including them with the Dalmatians.
 
utemeljitelja albanologije, hrvatskoga političkoga radnika i hrvatskoga domoljuba Milana Šuflaya
1603019301000.png

Šufflay was born into a lower[1] noble family (hence pl., plemeniti, "noble", equivalent of von) in Lepoglava, in the Kingdom of Croatia-Slavonia to Augustin Šufflay (1847–190?), a teacher, and Franciska Welle von Vorstern (1847–1910), a German Hungarian from Osijek.[2] The family coat of arms was included in Der Adel von Kroatien und Slavonien (1899) as "Sufflay de Otrussevcz".[3] Their original surname was Sufflei or Schufflei, and their estate was Otruševec.


Шуфлай (Sufflei или Schufflei) - фамилия немецкого происхождения. Семья Шуффлаев была из окрестностей Баден-Вюртемберга , и в середине 16 века они переехали в Хорватию : Семья Шуффлея из Вюртемберга, это была семья горняков, работавших на рудниках Самобора . Известно , что Михали Sufflei был основателем семьи Šufflay в Самобор области. Не исключено , что изначально эта семья жила в Самоборе , в деревне Отрушевец . В Отрушевце в 1717 году был перемещен Мартин Шуффлей, и многие из них родились в его семье Шуффли. Матия Шуффлай из Отрушевца, по-видимому, был офицером графов Эрдёди и правителем города Самобор, и особенно находился в милости своей семьи. В 1675 г. в апреле в Вене была издана хартия, в которой воспитывались Матия Шуффлай «из Отрушевца», его сын Мартин и дочь Мария и его братья Степан, Иван и Петар с их сыновьями (их имена не упоминаются), а также uro Долтар, венгерско-хорватскому дворянству и герб.

Milan Šuflaj, Nemac i po majci i po ocu. Šuflaji su poreklom Nemci iz Baden Virtemberga, a Welle von Vorstern su mađarski Nemci.
 
Аутентична стара херцеговачка кућа: Погледајте гдје је рођен отац славних кошаркаша Дражена и Аца Петровића
Погледајте стару и аутентичну кућу у којој је рођен отац Дражена и Аца Петровића

Од ИН4С -19/11/2020


Кућа у којој је рођен отац Дражена и Аца Петровића

Погледајте како изгледа село Јањач и аутентична стара херцеговачка камена кућа и помоћни објекти прекривени сламом на Требињским брдима, у којој је рођен отац и дјед славних кошаркаша Дражена и Александра Аца Петровића.

Њихови рођаци и комшије кажу да су Дражен и Ацо, као мали дјечаци до поласка у школу, сваке године из Шибеника долазили у очево родно село, све док нису започели школовање и кошаркашку каријеру.
Подсјетимо, Дражен Петровић већ 27 година није са нама. Саобраћајна несрећа на путу у Њемачкој, узела је једног од тада најбољих играча свијета.
Драженова погибија у 29. години живота, тог 7. јуна 1993. године, оставила је у свим крајевима некадашње земље сваког човјека тужним.
Његов рођени брат Александар Петровић (61) тренутно обавља функцију селектора бразилске кошаркашке репрезентације.

Погледајте како изгледа аутентична стара херцеговачка камена кућа на Требињским брдима и помоћни објекти прекривени сламом:
 
Preminuo hrvatski glumac Pero Kvrgić





Autor:
N1 Sarajevo






Podeli:
Link je kopiran





Preminuo hrvatski glumac Pero Kvrgić
Izvor: Petar Glebov/PIXSELL

U 94. godini života u Zagrebu je preminuo proslavljeni hrvatski glumac Pero Kvrgić, objavio je Jutarnji list.

Legendarni pozorišni, filmski i televizijski glumac poslednje godine života proveo je u Domu za starije osobe u Lašćinskoj, javlja Jutarnji list.

Pero Kvrgić rođen je 4. marta 1927. godine u tadašnjim Srpskim Moravicama, u Gorskom kotaru.

"Neki su pucali u tablu s natpisom, pa su je posle toga skinuli. Moje mesto je u Gorskom Kotaru, blizu Delnica, i iako tamo ima mnogo Srba, tamo nikada nije bilo nikakvih problema. U Drugom svetskom ratu tamo su pomagali Srbi Hrvatima, a Hrvati Srbima. Pa i ženili su se međusobno. I jako je čudno da se to desilo. To su bili prolaznici, to nisu bili Gorani", rekao je u jednom intervjuu.

Kao sedamnaestogodišnji mladić, 1944. se pridružio partizanskim pozorišnim trupama "Ivan Goran Kovačić" i "August Cesarec", o čemu je često i rado pričao, ne zaboravljajući ni u teškim vremenima da spomene svoju sklonost antifašističkoj ideji.

"Mama mi je bila je Austrijanka, pa je ušla u Sloveniju, pa su se moji u Karlovcu oženili. Kad je počeo rat, oca su odveli, ustaše su ga odvele. Bio je u svojoj restauraciji, a ja sam mu rekao: 'Ajde tu je šumica, pobegni'. Rekao je: 'Nemam ja zašto da bežim kad nisam kriv' i odveli su ga. Najpre u žandarmerijsku stanicu, pa onda u kolonu jednu, pa su ga stavili u neki stočni vagon među druge ljude i onda je otišao. Jedino sam njegov poslednji pogled video kroz rešetke vagona. Ne znam gde je poginuo... Ali, ja uvek kažem da u nesreći ima sreće - od tad, ja u svoje tragikomične uloge lako unesem gorčinu, zato što je ona zapravo prisutna u meni. Tu je, zbog mog oca".

Od 1950. do 1954. bio je član ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, nakon čega odlazi u Zagrebačko dramsko kazalište, danas "Gavellu", da bi se potom vratio u HNK, gde je dočekao mirovinu. Na „Gavellinom“ veb sajtu stoji da je, prema nekim podacima, u pozorištu tokom karijere odigrao blizu 200 uloga. "Stilske vježbe" Rejmonda Kveneaua verovatno su među svetskim rekorderima po dugovečnosti, s obzirom da se u istom sastavu (Lela Margitić i Pero Kvrgić) igraju od 1968. godine.

Uz to je glumio u više od 50 filmova. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima je nagrada "Vladimir Nazor" za životno delo. Bivši predsednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom kneza Branimira za izuzetan i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, pišu Novosti.
 
Preminula legendarna sportska komentatorka Milka Babović
M. K. 26. decembra 2020. 12:04


U Zagrebu je u subotu u 93. godini preminula bivša atletičarka i televizijska novinarka Milka Babović, prenose mediji u Hrvatskoj
Rođena je 27.oktobra 1928. u Skoplju, a u Zagrebu živi od 1948. godine gde studira hemiju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1963.) sport i telesni odgoj, hrvatski i nemački jezik. Govorila je engleski i nemački, služila se francuskim i ruskim.



Kao članica Mladosti, bila je atletska reprezentativka Jugoslavije, dvaput svetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama (1953.u Dortmundu i 1957.u Parizu). Na EP u Bernu, 1954., bila je peta na 80 metara s preponama. Uz to, 17 puta bila je prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord (u nekoliko disciplina), 26 puta bila je članica reprezentacije, 2 put prvakinja Balkana.

U anketi ‘Sportskih novosti’ gde glasaju sportski novinari, triput je bila proglašena kao najbolja hrvatska sportistkinja, dva puta jugoslovenska. Od 1949. bavila se sportskim novinarstvom kao spoljni saradnik. U početku je pisala za ‘Narodni sport’, kasnije učestvovala u radijskom programu Radio Zagreba, a povremeno surađuje s ‘Vjesnikom’, ‘Slobodnom Dalmacijom’, ‘Oslobođenjem’ i nizom drugih novina.

Nekoliko godina, od 1958. uređivala je emisiju TV Zagreb ‘Telesport’, koja se poput nekog javnog okruglog stola aktivno bavila telesnom kulturom i sportom. Mnogi znani sportisti, treneri, pedagozi, lekari i političari progovarali su u emisiji o rekreaciji, vrhunskom sportu, opasnostima, lepoti, o dopingu, o školskom sistemu telesne kulture, o dvoranama, o svemu sportski relevantnom. Zbog specifičnog načina komentarisanja postala je zaštitnim znakom TV prenosa umetničkog klizanja.

Osim nebrojenih reportaža i javljanja sa svih sportskih događaja širom zemlje, kao reporter i komentator radi i na OI u Rimu 1960. i Minhenu 1972., na Zimskim olimpijskim igrama u Insbrucku (1964. i 1976.), Grenoblu (1968.), a na ZOI u Sarajevu 1984. je zamenica voditelja Press centra.

Tijekom karijere kao komentator prati atletiku (6 EP), klizanje, gimnastiku, veslanje, konjički sport, skijaško trčanje i brzo klizanje.

Milka Babović je bila predsjednica Sekcije sportskih novinara Hrvatskog novinarskog društva od 1974.-1978, a u dva mandata bila je članica Jugoslovenskog olimpijskog odbora.
 
Mletacki spisi iz 10. veka jasno odvajaju Neretljane od hrvata, to cak priznaju i hrvatski istoricari sa Univerziteta u Zagrebu:

Let us now examine a source written in Venice, a city that had close contacts
to the opposite coast of the Adriatic. John the Deacon, living around the year
1000, was often concerned with the wars between Venice and the eastern Adriatic
Slavs, who endangered the sailing route between the lagoons and Constantinople.
His chronicle is therefore a valuable source for the history of the Croats and the
Narentanians from 817 to 998. John makes a more or less clear distinction
between the Slavs in Croatia and those in Narentania and mentions their
respective rulers. Yet while describing events from the ninth century, he never
refers to the Croats by name and instead calls them simply Slavs.

Inhabitants of
Narentania were defined as Narentanian Slavs or Slavs from the Narentanian

https://www.bib.irb.hr/419119

И код Томе Архиђакона чини ми се има податак да Сплићани зову захумског кнеза Петра да их брани од Хрвата из брда..
 
Vajar Simeon Roksandić je rođen u Majskim Poljanama, kod Gline u Baniji. Završio je osnovnu školu u Glini, zatim srednju u Zagrebu, a Umetničko-zanatsku u Budimpešti. Spomen-bista Simeona Roksandića zapravo je autoportret, postavljen na Malom Kalemegdanu 1965. godine.

šta povezuje Majske Poljane, Beograd i Zagreb
Pre 6 sati
Vajar Simeon Roksandić rođen je u Majskim Poljanama, ali su njegova najpoznatija dela ukrasi prestonica Srbije i Hrvatske.
Skulpture

Potpis ispod fotografije,
Vajar Simeon Roksandić rođen je u Majskim Poljanama, a njegova dva istovetna dela krase Beograd i Zagreb.
spomenik, Zlosrećni ribar

Potpis ispod fotografije,
Skultpura Zlosrećni ribar nalazi se na ulazu u beogradski park Kalemegdan i deo je jedne od parkovskih fontana.
skulptura, Zlosrećni ribar

Potpis ispod fotografije,
Roksandić je skulpturu uradio u svom ateljeu u Rimu za Balkansku izložbu u Londonu 1907. Zanimljivo je da je vajar greškom obavešten da je brod koji je prevozio skulpturu potonuo, pa je od gipsane makete uradio novi odlivak, tako da je na kraju završio sa dva istovetna rada.
skulptura, Zlosrećni ribar

Potpis ispod fotografije,
Jedan rad je otkupio grad Beograd 1912. godine, a drugi opština Zagreb.
skulptura, Zlosrećni ribar

Potpis ispod fotografije,
Zagrebački ribar nalazi se na Jezuitskom trgu, jednom od trgova Gornjeg grada hrvatske prestonice.
spomenik, Čukur česma

Potpis ispod fotografije,
Roksandić je napravio i spomenik Dečak sa razbijenim krčagom, poznat i kao Čukur česma, a podignut iz sredstava Zadužbine trgovca Tome Vanđela. Spomenik se nalazi na Dorćolu u Beogradu.
spomenik, Čukur česma

Potpis ispod fotografije,
Spomenik je podignut 1931. godine, u spomen srpskom dečaku Savi kojeg su turski vojnici ubili jer je ovaj protestovao što mu je turski vojnik sklonio krčag sa česme. Bio je to uvod u veći sukob Srba i Turaka u Beogradu sredinom 19. veka.
Simeon Roksandić

U selu Majske Poljane u zemljotresu je 29. decembra 2020. godine poginulo petoro ljudi.
 
Vajar Simeon Roksandić je rođen u Majskim Poljanama, kod Gline u Baniji. Završio je osnovnu školu u Glini, zatim srednju u Zagrebu, a Umetničko-zanatsku u Budimpešti. Spomen-bista Simeona Roksandića zapravo je autoportret, postavljen na Malom Kalemegdanu 1965. godine.
...........
Jedan rad je otkupio grad Beograd 1912. godine, a drugi opština Zagreb.
skulptura, Zlosrećni ribar

Potpis ispod fotografije,
Zagrebački ribar nalazi se na Jezuitskom trgu, jednom od trgova Gornjeg grada hrvatske prestonice.
.........
U selu Majske Poljane u zemljotresu je 29. decembra 2020. godine poginulo petoro ljudi.

Mi smo u školi učili da je naziv skulpture: "Laokonta dave zmije"...nebitno za temu, samo kažem.
 
Mletacki spisi iz 10. veka jasno odvajaju Neretljane od hrvata, to cak priznaju i hrvatski istoricari sa Univerziteta u Zagrebu:

Let us now examine a source written in Venice, a city that had close contacts
to the opposite coast of the Adriatic. John the Deacon, living around the year
1000, was often concerned with the wars between Venice and the eastern Adriatic
Slavs, who endangered the sailing route between the lagoons and Constantinople.
His chronicle is therefore a valuable source for the history of the Croats and the
Narentanians from 817 to 998. John makes a more or less clear distinction
between the Slavs in Croatia and those in Narentania and mentions their
respective rulers. Yet while describing events from the ninth century, he never
refers to the Croats by name and instead calls them simply Slavs.

Inhabitants of
Narentania were defined as Narentanian Slavs or Slavs from the Narentanian

https://www.bib.irb.hr/419119
Neretljani su do tada bili entitet za sebe, prvo samostalan, kasnije u hrvatskoj državi.
Od 11.st se gubi taj naziv za teritoriju.
Sa Srbina ih povezuje samo Porfirogenet i nema ništa drugo ni od samih Neretljana u tom smjeru, ni od Travunjana. Izgleda da je tom pričom samo punio rupe u tekstu i o narodima, nešto slično kao u pričama za Hrvate i Srbe o njihovim doseljavanju .
 
Neretljani su do tada bili entitet za sebe, prvo samostalan, kasnije u hrvatskoj državi.
Od 11.st se gubi taj naziv za teritoriju.
Sa Srbina ih povezuje samo Porfirogenet i nema ništa drugo ni od samih Neretljana u tom smjeru, ni od Travunjana. Izgleda da je tom pričom samo punio rupe u tekstu i o narodima, nešto slično kao u pričama za Hrvate i Srbe o njihovim doseljavanju .
Како да не, са све ћирилицом и српским језиком тамо.
Само толико.
У којој то хрватској држави?
 
Neretljani su do tada bili entitet za sebe, prvo samostalan, kasnije u hrvatskoj državi.
Od 11.st se gubi taj naziv za teritoriju.
Sa Srbina ih povezuje samo Porfirogenet i nema ništa drugo ni od samih Neretljana u tom smjeru, ni od Travunjana. Izgleda da je tom pričom samo punio rupe u tekstu i o narodima, nešto slično kao u pričama za Hrvate i Srbe o njihovim doseljavanju .
rupa tebi u glavi. naravno da je mitoizirao odredjene stvari kao što su delovi o doseljavanju ali razgraničenje i etničku pripadnost je izuzetno lepo i tačno opisao, sasvim drugačiji stil pisanja od mitoiziranih delova. za razliku od vas, mi bar imamo taj jedan pisani izvor. šta bi bilo da je umesto nekršteni Srbi, napisao nekršteni Hrvati? ko bi se spasao vas... ne bi ti to onda ni malo kritički gledao kao u ovom slučaju.
mada ima tu mnogo još razloga da se poveruje Porfirogenitu jer je Bosna u samom početku bila srpska zemlja u zaledju južne Dalmacije što je verovatno da je "nalegala" na nekrštene Srbe
 
rupa tebi u glavi. naravno da je mitoizirao odredjene stvari kao što su delovi o doseljavanju ali razgraničenje i etničku pripadnost je izuzetno lepo i tačno opisao, sasvim drugačiji stil pisanja od mitoiziranih delova. za razliku od vas, mi bar imamo taj jedan pisani izvor. šta bi bilo da je umesto nekršteni Srbi, napisao nekršteni Hrvati? ko bi se spasao vas... ne bi ti to onda ni malo kritički gledao kao u ovom slučaju.
mada ima tu mnogo još razloga da se poveruje Porfirogenitu jer je Bosna u samom početku bila srpska zemlja u zaledju južne Dalmacije što je verovatno da je "nalegala" na nekrštene Srbe
Samo jer tebi tako paše. Male kneževine je samo on tako opisao i nitko drugi, čak ni iz tih kneževina nisu ostavili trag srpstva .
 
Samo jer tebi tako paše. Male kneževine je samo on tako opisao i nitko drugi, čak ni iz tih kneževina nisu ostavili trag srpstva .
ko ih je opisao kao hrvatske? prostim pogledom na kartu jasno je da Hrvati nisu mogli da se nastane u tankom delom tik uz jadransku obalu kad je jasno da su Srbi došli južnije od njih možda samo malo više kontinentalno. sve ostalo odradila je katolička crkva sa jakim uticajem upravo tamo gde ima današnjih Hrvata u ovom uskom delu južno.
sad kad bi uzeo da testiraš genetsku povezanost recimo Omišana sa Splićanima i Trebinjcima, siguran sam da bi rodjačke veze bile jače sa mrskim Srbima.
 

Back
Top