Auu ala mene u zadnje vreme povremeno prodrma žudnja za cigarom ....
A ostavio sam pre 7-8 meseci
Šta kažu kolege sa više staža ? Recimo od par godina i više... da li i vas ponekad vuče želja za dimom ?
Staz 12 godina
Verovatno će se dešavati da poželiš da zapališ i za 5 godina, ali to više nije kriza već želja koju je prilično lako moguće zaustaviti ako si dovoljno svestan.
za mene ne postoji lepsi miris od mirisa duvanskog dima, a okruzena sam nepusacima, tako da ponekad zastanem pored nekoga ko pusi na autobuskoj stanici da malo udahnem (diskretno, naravno)Meni i sada divno mirise kada neko zapali cigaretuosetim kada komsinica koja stanuje ispod zapali cigaretu na terasi, a ja sam u sobi (ne na terasi!) Ipak, posle svog onog maltretiranja i krize ne pada mi na pamet da ponovo prolazim kroz sve to ostavljajuci jos jednom
Nema krize u smislu da ti je frka sto ne pusis, ali ti padne na pamet kako bi bilo lepo

Naravno, poznajes dobro neprijatelja i pomislis

nekad davno sam na ovoj temi ostavila oko 1000 postova, pa evo sad nadjoh neke stvari sa kojima se i dalje slazem, a mozda nekome pomogne da razmisli
Ostavio si krvnog neprijatelja, a osecas se kao da si ostavio ljubav svog zivota. To nije rastanak od ljubavi svog zivota vec od svog ubice

Kod svih nas je rastanak sa duvanom je bio otprilike kao da ostavljamo prijatelja ili ljubav Podmukla je to djavolija.
Osim konkretnog prestanka konzumiranja cigareta bilo nam je potrebno da promenimo odnos prema njima. To je kod vecine bilo razlicito. Dodatni problem predstavlja sto te na pocetku drma "nostalgija"...
Zasto ne volimo sebe dovoljno i ponasamo se autodestruktivno.
To je pitanje na koje svako mora samom sebi da odgovori, d
a objasni sebi da vredi, da zasluzuje samo najbolje i onda resenje dolazi samo od sebe.
Tako je sa svim takozvanim porocima - covek jednostavno radi na svom unistenju i nisu retki primeri da se oslobodivsi se jednog poroka predje na drugi.
inat, zasto da ne?
Ma kako bio nepozeljan u drugim zivotnim oblastima ovde moze da koristi!

Nisam inadzijski tip, niti takmicarski tip generalno, ali sam prestala da pusim onog dana kada sam svojoj kumi (koja je pusac) sedeci kod nje na slavi i paleci ko zna koju cigaretu rekla:"prestacu da pusim", a ona je rekla "nemoj". To nije bio jedini motiv, ali jeste bilo jos ono perce koje je bilo potrebno da tas prevagne na pravu stranu.
Dragi svezi nepusaci dobro se pripazite proslava i izlazaka!!!
Navikli smo da je cigareta uzivanje, nagrada, deo proslava i druzenja!
Sada znamo da nije tako, ali negde u mozgu (narocito posle malo alkohola) kocnice mogu i da popuste.
Molim vas da pre pocetka proslave jos jednom razmislite o tome i jos jednom ODLUCITE da ste jaci!
Treba da krivi sebe samo onaj ko odustane, a usputna padanja su normalna u svakom velikom poduhvatu, pa i u ovom

Da ponovim jos jednom: padali smo SVI!
Razlika izmedju onih koji su uspeli i onih koji nisu je u tome sto su neki pali i rekli: "ja ovo nikad necu moci", a neki su rekli sebi:"nikad necu prestati da pokusavam" Da ste posle prvog pada prestali da pokusavate dok ste ucili da hodate, nikada ne biste prohodali