Prosli put kada sam ostavila cigarete, tada sam bas resila , odlucila i to je to. Zastupam stanoviste da je prvo i osnovno da odlucimo , nakon toga je sve lakse. Ovog puta je malo drugacije, sve nekako neplanirano, razbolela sam se, dobila upalu pluca i zbog brzeg oporavka sam batalila. Neshvatljivo, kakva je to droga, lezim u krevetu , imam temperaturu , raspad sistema, ali cim mi padne temp. ja sam zelela cigaru.. sto rece neko u nekom prethodnom postu, i muka i povraca ti se , a opet je zapalis. Strasno, gadim se stanja u koje nas cigarete dovode.
Sada su mi idealni uslovi za ostavljanje, posto se i dalje oporavljam kod kuce sam , ne izlazim, ne vidjam pusace , kada mi se pusi ja popijem caj i legnem da spavam

nemam uslova i mogucnosti da se unervozim ili da mi je potrebna koncentracija , jedino sto cu verovatno da se ugojim malo , ali ko ga sisa... to je manje vazno.
Sjajni ste ljudi i hvala vam sto delite iskustva.
Ja nemam kutije u stanu , jer znam bih istog trenutka zapalila, divim se ljudima koji imaju hrabrosti da tako treniraju svoju odlucnost. Prosla ovo vec jednom i istina je da svaki put je sve tezi , najgori trip je mogu ja to kad hocu...ali nikako da dodje to Ja hocu , kakva bolest , ovisnost... znam ja da se ne lisavam neceg lepog, nego cinjenica je da nam je uvek potrebno da zamenimo , bar privremeno necim. Na to sam mislila kada sam postavila pitanje zamene, znam da su neki ljudi nasli zamenu u kafi, zvakam, bonbonama.. sto ukupno opet nije dobro, ali je kao manje zlo