Iz mog lichnog iskustva, mogu ti rechi da i nepushachi mogu biti podrshka ako dobiju TACHNE instrukcije shta da rade. Izguraj nedelju - dve, dok se ne stabilizujesh, a onda ukuchane zamoli da:
1) ne budu razocharani ako ponovo zapalish, vech da te podsete na odluku da prestajesh i podrzze da pregurash krizu. NE znachi da chesh zapaliti ikad vishe, ali ovo smanjuje pritisak. Mnogi se posle kriju od ukuchana i to daje opet cigareti onu prvobitnu, mladalachku drazz

2) Pushachi se teshko nose sa stresom i kritikom. Zamoliti ukuchane da vas uvek hvale. npr, ako i krizirash i zzelish da zapalish, oni da te pohvale kako si se izborila tih nedelju dana
3) pravite male proslave za svaki jubilej...prvo sati, dani, meseci a kasnije eto, godine bez cigarete.
4) zamoliti ih da se fokusiraju na pozitivne aspekte nepushenja, radije nego na isticanje loshih strana pushenja...izbegava se stvaranje osechaja krivice koji vodi ka stresu koji vodi ka...znate vech
5) sitni pokloni zbog uspeha u ostavljanju pushenja su jako stimulativni
6) zamoliti za razumevanje zbog ponashanja koje mozze biti izmenjeno
7) solidarisanje u menjanju rutina u kuchi mnogo mozze da znachi. Promena ishrane za sve, uchestvovanje u shetnjama ili sportu i slichno je lakshe kada to rade svi ukuchani.
8) zamoliti ih da vam ne daju savete kako je lako ne pushiti. Oni misle da to znaju jer su oduvek nepushachi, a mi treba da postanemo bivshi pushachi. To je sasvim druga kategorija, jer nash organizam je izmenjen.