Dete od četvrte godine usvaja ponašanje roditelja i uči od njih. Ima tu i uticaja drugara iz vrtića, ali najviše vremena provodi sa roditeljima.
U poslednje vreme, roditelji moraju da rade i po dva posla da bi mogli da prežive i obezbede detetu i sebi za neke osnovne potrebe.
Mnogo ima i samohranih roditelja. I najveći problem je nedostatak vremena.
Dete koje je naučilo o empatiji od roditelja, ne znači da će se tako ponašati, jer u određenim godinama pokušava da se uklopi u društvo.
Na pr: Ako vidi da njegovi drugari loše postupaju prema životinji na ulici, da se ne bi njima zamerio , verovatno će je oterati (da bi je spasio), a da se ne primeti da se razlikuje od njih. S vremenom , ustaljeni obrasci ponašanja se usvajaju kao normalni i samim tim slabi empatija kod deteta.