Nedostatak empatije kod dece

Kada se kaže da nekom detetu nedostaje empatija - kakve situacije vam padaju na pamet?
Koji faktori najviše utiču na nedostatak empatije kod dece?
Недостатак емпатије код родитеља.
Kakve posledice po društvo može imati generacija dece sa smanjenom sposobnošću empatije?
Коста Кецмановић
 
Недостатак емпатије код родитеља.

Коста Кецмановић
Nije.
Moja majka je osoba koja ce podijeliti zadnji komad hljeba.Otac nije takav ali nije ni neki kontrast.Tu ke u sredini.Pomoci ce ali ne uvijek i ne svakom.
Djecu ne odgaja samo roditelj.Oni odgajaju najvise jednu trecinu djeteta.Skola i ulica su ostale trecine.
MAli monstrum je prica za sebe.
 
Nije problem nedostatak empatije kod djece,vec kod ljudi.
Covjek lezi na ulici ili ppnegdje drugo i ljudi prolaze poted njega.Neko te nesta zamoli ti kazes nemam vremena.Covjeku se pokvari auto i stoji pored puta.Ne zurim i stanem da vidim mogu li mu pomoci.Odslepati par km do majstora.U zivotu su mi ljudi pomagali ,a Bogu hvala i ja njima.Kada ti neko pomogne dug prema njemu mozes vratiti drugom covjeku.
 
Nije.
Moja majka je osoba koja ce podijeliti zadnji komad hljeba.Otac nije takav ali nije ni neki kontrast.Tu ke u sredini.Pomoci ce ali ne uvijek i ne svakom.
Деца гледају и тако уче. Не кажем да дете увек научи лоше од родитеља. И до деце је. Исти родитељи а тотално различита деца. Има и то.
Djecu ne odgaja samo roditelj.Oni odgajaju najvise jednu trecinu djeteta.Skola i ulica su ostale trecine.
Има разних теорија. Зависи и од пола није исто са девојчицама и са дечацима
 
Kada se kaže da nekom detetu nedostaje empatija - kakve situacije vam padaju na pamet?
Koji faktori najviše utiču na nedostatak empatije kod dece?
Kakve posledice po društvo može imati generacija dece sa smanjenom sposobnošću empatije?

„Ich bezogen“ ili „okrenut sebi“ je psiholoski termin koji oznacava razvojni stadijum deteta do njegove trece ili cetvrte godine i direktno je vezan za primarni instikt prezivljavanja.
Nakon trece godine dete postaje otvorenije, socijalizuje se, pocinje da razume zivot u zajednici i razvija empatiju. To ne znaci da oni pre toga uopste nemaju empatiju, vec da ona „miruje“ potisnuta prirodnom potrebom za odrzanjem.
Roditelji, pa i vaspitaci bi od trece godine trebali da uticu i pomognu detetu da razvije zdravu empatiju, da nauci da deli, pomaze itd.
 
Kakve posledice po društvo može imati generacija dece sa smanjenom sposobnošću empatije?

Ako kažeš "smanjenom", onda moraš da kažeš "u odonosu na šta" je nešto smanjeno.

A drugo, moraš da budeš siguran da je merenje toga za šta se tvrdi da je smanjeno, izvedeno na identican nacin i u istim uslovima kao i ono u odnosu na šta tvrdiš da je smanjeno.

Ako ćemo ozbiljno da pričamo.
 
Деца гледају и тако уче. Не кажем да дете увек научи лоше од родитеља. И до деце је. Исти родитељи а тотално различита деца. Има и то.

Има разних теорија. Зависи и од пола није исто са девојчицама и са дечацима
Po meni djeca treba da imaju i losije faze.Da ne rastu pod staklenim zvonom.Bar dok je zivot i svijet okrutan.
Kao dijete(skoro svi djecaci u mom okruzenju)sam krao u prodavnici i u 4.razredu me uhvati prodavacica,jos i tetku mi znala.Vise nikada nisam krao,a u tu ,najblizu,prodavnicu godinu dana nisam usao.Svaki odrastao covjel je ili dobar ili zao.Ne moze i jedno i drugo.Mozda u rijetkim slucajevima gdje covjek ima neki psihicki poremecaj.Hvala Bogu dobrih ljudi je mnogo veci broj.
 
Ako kažeš "smanjenom", onda moraš da kažeš "u odonosu na šta" je nešto smanjeno.
Vezano je za prvo pitanje:
Kada se kaže da nekom detetu nedostaje empatija - kakve situacije vam padaju na pamet?
Po meni okrutnost prema životinjama/drugoj deci - zadirkivanje, gurka, agresija, prebijanje ...
A drugo, moraš da budeš siguran da je merenje toga za šta se tvrdi da je smanjeno, izvedeno na identican nacin i u istim uslovima kao i ono u odnosu na šta tvrdiš da je smanjeno.
Može da se gleda i kao poređenje:
Imali smo malog koji je ušao naoružan u školu i ...
Vršnjačko nasilje koje se završilo samoubistvom ...
 
Jel to hocete da kazete da je ranije bilo vise empatije i manje vrsnjackog nasilja? Ha-ha! Deca iz moje osnovne skole su devedesetih redovno imala tuce sa rivalskom skolom iz kraja, makljali se non-stop...svi se lozili na Kneleta, tripovali krimose, nosili kajle i suskavce...
Ima toga i danas, no kontam da je u to vreme bilo situacija da ako napadneš nekog da će taj da ti uzvrati ovako ili onako?
Danas je više ili si agresor ili trpiš
 
Ima toga i danas, no kontam da je u to vreme bilo situacija da ako napadneš nekog da će taj da ti uzvrati ovako ili onako?
Danas je više ili si agresor ili trpiš
Danas 470 studenata i mladih ljudi trpi da ih tuce 3 naprednjaka batinasa.... a da su se ranije zaletela trojica na toliko ljudi, bili bi pretvoreni u fleke na asfaltu u roku od 5 sekundi... pretvorili smo se u kukacku naciju, gde niko nema muda da resava svoje probleme, nego kukaju po drustvenim mrezama i na N1...
 
A i sada razmipljam ići i tući se sa klincima iz druge škole mi i ne spada toliko u neempatičnost više je mešavina dokazivanja i gluposti.
Ono kada pređeš granicu da nekog povrediš prekometno tu se već može pročati o sadizmu.
 
Kada se kaže da nekom detetu nedostaje empatija - kakve situacije vam padaju na pamet?
Koji faktori najviše utiču na nedostatak empatije kod dece?
Kakve posledice po društvo može imati generacija dece sa smanjenom sposobnošću empatije?
Izolovanje od vršnjaka, ignorisanje, podsmevanje.
Česta pojava.
Vaspitanje. Deca uče od roditelja.
Otuđenost. Ravnodušnost.
 
Danas 470 studenata i mladih ljudi trpi da ih tuce 3 naprednjaka batinasa.... a da su se ranije zaletela trojica na toliko ljudi, bili bi pretvoreni u fleke na asfaltu u roku od 5 sekundi... pretvorili smo se u kukacku naciju, gde niko nema muda da resava svoje probleme, nego kukaju po drustvenim mrezama i na N1...
Ono da tema ne ode u političke vode ...
Kako je došlo do ovoga tj. šta je razlika u vaspitavanje dece nekada i sada?
 
Vezano je za prvo pitanje:
Kada se kaže da nekom detetu nedostaje empatija - kakve situacije vam padaju na pamet?
Po meni okrutnost prema životinjama/drugoj deci - zadirkivanje, gurka, agresija, prebijanje ...

Može da se gleda i kao poređenje:
Imali smo malog koji je ušao naoružan u školu i ...
Vršnjačko nasilje koje se završilo samoubistvom ...

Ne razumem, sve ovo sto si napisao nema nikakve veze sa onim sto si originalno napisao.

A napisao si "generacija dece sa smanjenom empatijom".

Kada tako napises, onda treba da obrazlozis koja je to generacija dece za smanjenom empatijom, u odnosu na koju drugu generaciju, na osnovu kojeg istrazivanja uopste postoji tvrdnja da neka generacija ima smanjenu empatiju, itd, itd.

Ako hocemo ozbiljno da diskutujemo o temi.

Ovako, diskusija se svodi na subjektivno vidjenje i, maltene, mastanje o problemu.
 
Kao dijete sam bio okrutan prema zivotinjama koje nisam volio.Pse i konje sam volio i njima sam samo ljubav poklanjao.Sam ili u drustvu sam maltretirao i vrijedjao slabiju djecu.Doduse tukao sam se ja i sa tavnopravnima i jacima od sebe.
Oko kraja OS sam poceo da preispitujem svoje ponasanje i prestao sa takvimvstvarima.Poslije vojske vec pocinjem da pomazem kome god moja pomoc moze da znaci.Dada pod stare dane gledam da ucestvujem u pomaganju ljidi preko SPC.Bivsi sam DDkrvi sa 50+davanja.
Divno. Kažeš voliš da pomažeš. Dobro, ako navaljuješ, imam 10 m3 drva za iscijepati, a i dnevni boravak bi se mogao okrečiti.
 
Kada se kaže da nekom detetu nedostaje empatija - kakve situacije vam padaju na pamet?
Koji faktori najviše utiču na nedostatak empatije kod dece?
Kakve posledice po društvo može imati generacija dece sa smanjenom sposobnošću empatije?
Deca razvijaju empatiju, njihovu sposobnost da razumeju i dele osećanja drugih, od detinjstva pa nadalje kroz urođene kapacitete kao što su ogledala neurona i rane interakcije sa negovateljima. Ova ključna socijalno-emocionalna veština napreduje od emocionalnih odgovora na uznemirenost novorođenčadi do kognitivne empatije i razumevanja različitih perspektiva drugih, omogućavajući snažne odnose, bolje učenje i prosocijalno ponašanje u kasnijem detinjstvu. Roditelji mogu podsticati empatiju tako što će je sami demonstrirati, izgraditi sigurne veze, podsticati različite društvene interakcije i pomagati djeci da verbalizuju i razumiju emocije u saosećajnom okruženju
 
Deca razvijaju empatiju, njihovu sposobnost da razumeju i dele osećanja drugih, od detinjstva pa nadalje kroz urođene kapacitete kao što su ogledala neurona i rane interakcije sa negovateljima. Ova ključna socijalno-emocionalna veština napreduje od emocionalnih odgovora na uznemirenost novorođenčadi do kognitivne empatije i razumevanja različitih perspektiva drugih, omogućavajući snažne odnose, bolje učenje i prosocijalno ponašanje u kasnijem detinjstvu. Roditelji mogu podsticati empatiju tako što će je sami demonstrirati, izgraditi sigurne veze, podsticati različite društvene interakcije i pomagati djeci da verbalizuju i razumiju emocije u saosećajnom okruženju
Šta ako roditelji nisu sposobni za tako nešto i ako dete izađe iz kuće bez tog nekog minimalnog nivoa empatije?
 
Dete od četvrte godine usvaja ponašanje roditelja i uči od njih. Ima tu i uticaja drugara iz vrtića, ali najviše vremena provodi sa roditeljima.
U poslednje vreme, roditelji moraju da rade i po dva posla da bi mogli da prežive i obezbede detetu i sebi za neke osnovne potrebe.
Mnogo ima i samohranih roditelja. I najveći problem je nedostatak vremena.

Dete koje je naučilo o empatiji od roditelja, ne znači da će se tako ponašati, jer u određenim godinama pokušava da se uklopi u društvo.
Na pr: Ako vidi da njegovi drugari loše postupaju prema životinji na ulici, da se ne bi njima zamerio , verovatno će je oterati (da bi je spasio), a da se ne primeti da se razlikuje od njih. S vremenom , ustaljeni obrasci ponašanja se usvajaju kao normalni i samim tim slabi empatija kod deteta.
 
Kada se kaže da nekom detetu nedostaje empatija - kakve situacije vam padaju na pamet?
Koji faktori najviše utiču na nedostatak empatije kod dece?
Kakve posledice po društvo može imati generacija dece sa smanjenom sposobnošću empatije?
Od kada su deca pojam za empatiju?

Ja ne znam odakle to potice, ali to nije tacno, deca su jako sebicna ljudska bica, generalno. I to prirodno sebicna, tek iskustvom i razvojem centralnog nervnog sistema, hipofizom i sl., dobijaju vecu sposobnost empatije i to da ne gledaju samo svoju guzu.
 
Dete od četvrte godine usvaja ponašanje roditelja i uči od njih. Ima tu i uticaja drugara iz vrtića, ali najviše vremena provodi sa roditeljima.
U poslednje vreme, roditelji moraju da rade i po dva posla da bi mogli da prežive i obezbede detetu i sebi za neke osnovne potrebe.
Mnogo ima i samohranih roditelja. I najveći problem je nedostatak vremena.

Dete koje je naučilo o empatiji od roditelja, ne znači da će se tako ponašati, jer u određenim godinama pokušava da se uklopi u društvo.
Na pr: Ako vidi da njegovi drugari loše postupaju prema životinji na ulici, da se ne bi njima zamerio , verovatno će je oterati (da bi je spasio), a da se ne primeti da se razlikuje od njih. S vremenom , ustaljeni obrasci ponašanja se usvajaju kao normalni i samim tim slabi empatija kod deteta.
Od 8 do 5 su deca u vrticu oteta od roditelja,to je ceo dan,kad stignu kuci ne zna se ko je umorniji,znaci 2 sata su s roditeljima ,na mogu da se saberu a ne resetuju i pocnu uticati
 
Od 8 do 5 su deca u vrticu oteta od roditelja,to je ceo dan,kad stignu kuci ne zna se ko je umorniji,znaci 2 sata su s roditeljima ,na mogu da se saberu a ne resetuju i pocnu uticati
Dete može da se preuzme iz vrtića i ranije, ali kao što sam napisala, roditelji danas rade po dva posla ili po smenama i deca ne provode dovoljno vremena sa njima.
Pre je bilo drugačije i moglo se normalno živeti, jer su i plate bile drugačije.

A to si u pravu da su od 8 do 17 najčešće prepuštena vaspitačima, a oni i da žele, ne mogu se posvetiti svakom detetu pojedinačno jer ih bude i po 30 u grupi.
 

Back
Top