Naša biblioteka

Јел читао неко ”Изопштеник”? Јел вредно читања?
Баш бих се испалила. Хтела да купим сину, причамо нешто синоћ, споменем је а он каже- па ја сам то прочитао пре две године, на енглеском. И није му нешто. А његовом најбољем другу је у топ 10.
Баш ћу да видим какав утисак ће на мене да остави...
 
А ја читам моје драге Русе. Како су добри! После Нине Берберове читао сам Други брак Леонтјева. Мало ми је разочаравајуће после после његовог романа Одисеј Полихронијадес, који сам овде више пута препоручивао, али ми се ово место изузетно свидело:

Још два-три месеца и покориће га, везаће га, купиће га на крају крајева... Тада ће рећи:
Ти си мој супруг, ти си мој драги муж! Ево ти моји кметови, моја поља, моја кућа и моја башта. Опорави се и одмори се! Ја сам твоја робиња, али изучи све што треба и својим строгим надзором искупи пред Богом моју кривицу. Па ти си правичан, а мени је строгост драга! Буди чак и према мени строг, мили мој – ја сам твоја робиња заувек!
(Други брак, Леонтјев)
:)
 
Јел читао неко ”Изопштеник”? Јел вредно читања?
Баш бих се испалила. Хтела да купим сину, причамо нешто синоћ, споменем је а он каже- па ја сам то прочитао пре две године, на енглеском. И није му нешто. А његовом најбољем другу је у топ 10.
Баш ћу да видим какав утисак ће на мене да остави...
Meni se nije dopao, a znam mnoge koji su oduševljeni. Deluje mi da je za mlađu publiku. Nemam više živaca niti razumevanja da čitam o neprilagođenim mladim ljudima koji ne znaju šta bi sa sobom i svojim životom. Japanci imaju toliko toga da ponude (verovatno je neka fora kao i kod nas, što su nam u vrhu čitanosti Dedić, Alimpić i kompanija; nije da poredim ovu knjigu s njihovima, samo kažem da im je popularno nešto što meni ne leži).

Ja juče počela da čitam ''Moja porodica i druge životinje'' koju sam dobila od Pahuljice za rođus; moj muž je poneo sa sobom na brod, pa sam čekala da mi je vrati i više neću da mu pozajmljujem svoje nove knjige jer ih ne vrati u savršenom stanju. Deluje kao prava knjiga za ovo letnje vreme. Pročitah i Gospodara prstenova kao što sam nameravala, pa sam s Ogijem gledala filmove ( ali mi oni, osim što su vizuelni spektakl, nisu ništa posebno).

Imam i neki mali spisak za Noć knjige (i to uglavnom nelagunina izdanja); već neko vreme me ništa od Lagune ne privlači, korice Agatinih knjiga su im ružnjikave, pa mi se čak ni one ne kupuju. Ove godine zasad ukupno 4 kupljene knjige, to je za mene super rezultat.
 
Meni se nije dopao, a znam mnoge koji su oduševljeni. Deluje mi da je za mlađu publiku. Nemam više živaca niti razumevanja da čitam o neprilagođenim mladim ljudima koji ne znaju šta bi sa sobom i svojim životom. Japanci imaju toliko toga da ponude (verovatno je neka fora kao i kod nas, što su nam u vrhu čitanosti Dedić, Alimpić i kompanija; nije da poredim ovu knjigu s njihovima, samo kažem da im je popularno nešto što meni ne leži).

Ja juče počela da čitam ''Moja porodica i druge životinje'' koju sam dobila od Pahuljice za rođus; moj muž je poneo sa sobom na brod, pa sam čekala da mi je vrati i više neću da mu pozajmljujem svoje nove knjige jer ih ne vrati u savršenom stanju. Deluje kao prava knjiga za ovo letnje vreme. Pročitah i Gospodara prstenova kao što sam nameravala, pa sam s Ogijem gledala filmove ( ali mi oni, osim što su vizuelni spektakl, nisu ništa posebno).

Imam i neki mali spisak za Noć knjige (i to uglavnom nelagunina izdanja); već neko vreme me ništa od Lagune ne privlači, korice Agatinih knjiga su im ružnjikave, pa mi se čak ni one ne kupuju. Ove godine zasad ukupno 4 kupljene knjige, to je za mene super rezultat.
И ти имаш неког Огија :D :heart:
 
И кад му је један једини пут пошло за руком да реши задатак из алгебре, био је толико изненађен да није могао себи да поверује и почео је од радости а се грли са друговима, као да је наступио Дан Васкрсења.
(Нина Берберова: Чајковски)
:hahaha: Чајковски!
 
Divni svete, gde si, Sali Runi.

Toliko euforije oko ove književnice, a meni ništa posebno. Definitivno nisam njena ciljna grupa, koja su, kažu, milenijalci.
Ništa meni tu nije novo ni originalno: grupa ljudi u tridesetim godinama, odnosi među njima, problemi u komunikaciji kojih će očito biti sve više iz raznih razloga, kao i problema sa mentalnim zdravljem, između ostalog i zbog kovida. Ipak, ima nade, kraj je optimističan.
 
Прешло му је у навику да пролазећи поред кућа загледа у прозоре тако да га нико не види. Вирење му је постало страст, понекад је излазио само због тога. Он је најбоље знао да човек када је сам не личи на оног човека кога познају људи из његовог окружења, и он се трудио да посматра непознате људе онда када су сами.
Кроз завесу, кроз пукотину на прозорском капку, кроз прозор на који није навучена завеса.
(Чајковски, Берберова)
:trlja:
Ко би рекао да је био такав! Жене, пазите како се променувате, може тајно да вас посматра какав Чајковски.
 
Kuća na jezeru, Kejt Morton

Odavno sam htela da pročitam ovu knjigu i nije me razočarala. Naprotiv. Samo ne znam zašto sam mislila da je to ljubavna priča, a u stvari je odličan krimić.
30-ih godina nestalo je dete bogataša koji su živeli u kući na jezeru.
U današnje vreme londonska inspektorka Sejdi je nešto zabrljala u slučaju na kom je radila, pa je poslata na "odmor" koji provodi kod dede u Kornvolu, gde otkriva napušteno imanje sa kućom na jezeru. Naravno, zainteresuje se i pratimo priče na dva plana.
Tu je i sestra nestalog deteta Alis koja je danas čuvena autorka kriminalističkih romana.
Priča je tako dobro vođena, sa puno detalja iz prošlosti, ljubavi, rata, PTS-a, uspomena, zapleta i stalno "otkrivamo" šta se desilo detetu, ko ga je ubio.
Inspektorka Sejdi, pored slučaja ima i tešku ličnu dilemu.
Ali, kako to već biva u romanima, sve se skockalo i uklopilo da svi budu srećni i zadovoljni. Osim mene, jer mi je nerealno. I zato 5- za roman.
 
Meni se mnogo svidja sto ovde u hotelu... Turska je u pitanju... imaju policu sa knjigama na engleskom, nemackom, turskom.
I lepo mozes da uzmes koju hoces da citas.
Tako da ja cituckam Belu kraljicu Filipe Gregori.
Jedina mana... dzepna izdanja, sitna slova :cistinaocare:
 
Ma ja ga nosim i na plažu. Pa sam završila još jednu knjigu.

Terapeutkinja, Helen Flad (Flood), norveške debitantkinje.
Negde sam našla da je roman izazvao veliku pažnju još pre nego što je izašao.
Ali, deluje mi da nije ispunio očekivanja jer na Goodreadsu ima ocenu 3,36.
Ja nisam imala nikakva očekivanja i mnogo mi se svideo. Od mene čista petica.

Pre svega nije šablonski. Sara je terapeutkinja koja radi sa mladima. U braku je sa arhitektom Sigurdom i usred su renoviranja dedine kuće koje se oteglo više nego što su mislili, pa ih to već previše opterećuje, a nemu para ni vremena da ubrzaju i završe.
To, naravno izaziva i nesuglasice i nezadovoljstvo. Jednog petka Sigurd odlazi u vikendicu s prijateljima, ali tamo ne stiže. Posle nekog vremena policija obaveštava Saru da je nađen ubijen.
I dalje, kao i do tada, pratimo samo Saru, ono što se njoj dešava, šta radi, o čemu razmišlja, čega se seća.
Policija radi svoj posao, u to imamo uvid samo onoliko koliko obaveste Saru, što nije mnogo.
Na kraju ona sama shvata ko je ubica.

Čitala sam neke kritike, gde joj je zamerano da se bavi samo psihoanalizom junakinje i njenog braka. Meni je to sve sasvim u redu i mnogo interesantno kako žena žrtve proživljava sve to.

A onda sam počela američki krimić gde odmah imamo dve žrtve u hektolitrama krvi, polomljene kosti, prozore, svađu oko nadležnosti lokalne i federalne policije, 50 TV ekipa koje traže senzaciju .... Nešto sasvim drugačije.
 
Ево због чега сам за то да се читају само добри писци.

Иљф је био стидљив, непосредан, оштроуман и понекад ироничан. Мрзио је људе који друге потцењују и штитио је оне који су били плашљиви и попустљиви, оне које други лако вријеђају. Једанпут је у мом присуству, у великом друштву, хладно и презриво ошинуо неколико познатих глумаца који су наглашено примјећивали њега, Иљфа, а нису обраћали пажњу на остале – једноставне и неистакнуте личности. Они су их једноставно омаложавали. То је било после вртоглавог успјеха ''Дванаест столица''. Иљф је рекао да је понашање ових глумаца обична подлост.
(Паустовски: Књига лутања)

Иначе, Паустовски је 1965. требало да добије Нобелову награду, али је на интервенцију Совјета награду добио Шолохов.
 
Divni svete, gde si, Sali Runi.

Toliko euforije oko ove književnice, a meni ništa posebno. Definitivno nisam njena ciljna grupa, koja su, kažu, milenijalci.
Ništa meni tu nije novo ni originalno: grupa ljudi u tridesetim godinama, odnosi među njima, problemi u komunikaciji kojih će očito biti sve više iz raznih razloga, kao i problema sa mentalnim zdravljem, između ostalog i zbog kovida. Ipak, ima nade, kraj je optimističan.

Meni se cini da Sali Runi vidi mentalno zdravlje depresivno.
Za razliku od Kejt Morton koja mi je bliza. Vise optimisticna. Covek je jaci nego sto misli.
Preferiram Kejt, odavno sam je hvalila. Susrela sam se sa njom pre sedam godina i uspela je da me ocara atmosferom koju sam ranije vidjala kod sestara Bronte.
Njen Blatnjavi ima prizvuk gotskih likova poput zene sa tavana iz Dzejn Ejr.

Sali je drugacija i mora covek negde sam da bude malo melanholican i...usudjujem se reci, razocaran. Mozda samo u fazi ali mene zna da iznervira jer ako problema nema hajde probleme da ne pravimo. Njeni likovi su...za moj pojam...naporniji ljudi.

Posteno, Kejt je prelepa i skolovana zena.
Tracarenje ali ona zaista izgleda divno.
Ima taj dar da reprodukuje stil pisanja viktorijanskih zena. Drago mi je da ti se svidja...
 
Kuća na jezeru mi se svidela, ali koliko sam pročitala sadržaje ostalih njenih knjiga deluje mi da je sve na isti kalup.
Potražiću još nešto da proverim

Jesu, jesu sve su slicne...obicno postoji neko dete koje nestaje na misteriozan nacin ili nesto tome slicno...meni je bila osvezenje jer stvarno volim sestre Bronte, kao klinka sam zapravo volela i dugo nista nalik nisam procitala...rekla bih decenijama i onda bum, setih se sebe sa Orkanskim visovima u ruci:)

U isto vreme sam citala Pricu o ljubavi i tami i mnogo, mnogo mi se dopao taj roman...onaj osecaj kada nista okolo ne postoji...mozda roman i nije dobar ali na mene je tako uticao...
 
Прочитао један добар роман, руског писца Феђина. Додатно ми је пријало то што је старо издање (једино које постоји) па се није држало глупог правила родне равноправности:

''Госпођице докторе, гајим необично поштовање према вама.''
И одједном на суседном балкону Љовшину брзо приђе доктор Хофманова.
''Госпођица доктор ће вам одмах измерити температуру [...]''

Санаторијум Арктур, Феђин
Преводилац Миливоје Јовановић
:D
 
Nema me neko vrijeme, pa da javim šta sam čitao u posljednje vrijeme, zapravo negdje od aprila:

Živojin PavlovićDiarium II (90, 91)
Georges PerecStvari
Karl Ove KnausgaardThe Morning Star
Milenko BodirogićPo šumama i gorama
John le CarréAbsolute Friends
Vladimir NabokovOčaj
Hanif KureishiLove in a Blue Time
Peter HandkeKratko pismo za dugi rastanak

Ako nekoga interesuje nešto više, neka pita. Da ne smaram o knjigama koje vas ne zanimaju.
 
Од ових књига прочитао сам само две: Кратко писмо за дуго растајање Хандкеа и Очај Набокова. Ову под насловом Очајање у преводу Давида Албахарија, са енглеског. Иначе, то је једна од ранијих Набоковљевих књига док је још писао на руском.
 
Како ти изгледа? Мени се та књига није свиђала богзна како.
Pojedini delovi knjige su neubedljivi, može se reći naivni i bespotrebni, ali ti isti delovi tokom radnje dobijaju svoju svrhu. Tu ubrajam dijaloge sa krticom koji se kroz milenijume ponavljaju. Ponavljanje monologa glavnog junaka, Arna, takođe se isprva čini izlišnim, ali se na kraju shvata namera pisca da nam se predoči ideja o cikličnosti istorije, ili cikličnosti ideje, ili cikličnosti svega postojećeg što se razvija i urušava.

Pekićeva zamisao o okončanju ljudske vrste iza koje sledi vladavina mašinske inteligencije, nije nova, ali je originalna u tom smislu što pokreće pitanje bića i nebića, pitanje geneze i ništavila, kreacije i evolucije, smrtnosti (jer to je odlika onog što je živo) i večnosti koja je odlika mašine (neživa je). Pekić se bavi antropološkim pitanjima na taj način što pred onim što je ljudsko, postavlja njegovu suprotnost, robota lišenog ljudskih strasti, nadanja, strepnji, strahova, lišenog duše o kojoj Prvi robot govori kao o davnom mitu koji ni u čemu nema utemeljenje.

Da skratim izlaganje, roman mi se dopao kao celina, ali sam se u toku čitanja spoticala kod pojedinih detalja koji su kasnije našli svoje opravdanje.
 

Back
Top