Naša biblioteka

Rayela

Legenda
Poruka
71.814
Na PDF Zene postoji takodje Knjizevnost i odlucili smo da taj deo preselimo ovde.

Ja cu povuci nogu i napisati nekoliko recenica o knjizi koju sada citam:

Uska staza ka dalekom severu (Richard Flanagan)

Uska je staza zapravo zeleznicka pruga koju su japanski zarobljenici u WWII izgradili i koja je poznata kao pruga smrti (the death railway). Spajala je Burmu sa Tajlandom, u Tajlandu je i cuveni Most na reci Kvaj , ali taj most nije tema knjige.
Knjiga pocinje recenicom Srecan covek nema proslost, a nesrecan covek nema nista drugo.

Detaljnije o utiscima za vikend:)

Link do stare teme https://forum.krstarica.com/threads/biblioteka-3.714292/
 
Poslednja izmena od moderatora:
Karson Mekalers - Srce je usamljeni lovac
Ovo je jedan od najboljih romana koje sam pročitao ove godine, neverovatno je da je autorka imala svega 23 godine kada ga je objavila i da joj je to prvi roman. Radnja se događa u malom mestu na američkom jugu, prati živote nekoliko ljudi sa margina društva, njihove snove, želje... I nemogućnost da bilo šta od toga ostvare. Naravno, pošto se događa na američkom jugu neizbežna tema je i rasizam.
Ceo roman odiše melanholijom, usamljenošću, nemogućnošću komunikacije... U suštini niko nikoga ne razume.
 
Здраво свима.. Нема ме месецима, онда дођем а оно новине.. :)

Видим да се Библиотека преселила, али с обзром на то да се тамо причало о књигама како озбиљнијим тако и мање озбиљним, али уз то и о другим цртицама из наше свакодневице које нису имале само везе с књигма, некако ми се чини да је ипак било природније да тема буде где је и била, у делу Жене. Нека ми нико не замери, али ја навијам да се Библиотека врати где је и била (где није била толико озбиљна, а мислим да ће бити у делу Књижвност).

Но, код мене је било разних дешавања претхоних месеци.. Мало више стреса је било (недавно сам променила посао па ми је то једна од главних ствари која се издешавала). Тренутно у мојој кућу влада корона (једино ја нисам болесна, и надам се да ће ми се укућани брзо опоравити). Гледам где може да се скита мало ван града, да се избегне тополота бетона на ових 40 степени, тиме се занимам.. Од последњег јављања мало сам читала (Пустињски цвет, Тајни живот пчела, Тренуци среће, Царева балерина). Живи свој живот сам почела почетком године и још је нисам завршила, надам се да ћу ускоро. Недавно сам купила Чудесну судбину Леде Ротко, започела је, а онда је улетела Кафа на ужареном песку па кад њу прочитам вратићу се овим које нисам доршила.

Била сам мало стала са куповином књига, па сам се опет вратила старој навици :lol: Опет сам се затрпала књигама, а места нема...:lol:
 
Bas mi je zao sto je tema uklonjena sa pdf Zene...Tamo mi je nekako bila posebna, drugacija, okupljale su se pretezno zene koje citaju
(uz mali ali odbrani deo muske populacije - poslednjih godina) Doduse te ekipe vec odavno i nema al me je bar prisustvo teme na pdf Zene podsecalo
na taj period, kad smo pisale i o knjigama a i uz mnogo toga usput...
Waaattteerrr :D:D:D
Слажем се и надам се да ће стара екипа да се врати у пуном саставу:cool:
 
Bas mi je zao sto je tema uklonjena sa pdf Zene...Tamo mi je nekako bila posebna, drugacija, okupljale su se pretezno zene koje citaju
(uz mali ali odbrani deo muske populacije - poslednjih godina) Doduse te ekipe vec odavno i nema al me je bar prisustvo teme na pdf Zene podsecalo
na taj period, kad smo pisale i o knjigama a i uz mnogo toga usput...
Nema razloga da se i ovde ne okupljaju, ništa se ne menja, samo je sad tema na Književnosti, ali koncept teme je isti kao što je i bio.
 
Nema razloga da se i ovde ne okupljaju, ništa se ne menja, samo je sad tema na Književnosti, ali koncept teme je isti kao što je i bio.

Naravno da nema razloga da se i ovde ne okupljaju, ali cini mi se (a mozda je to samo moj subj.dozivljaj) da tema na ovom pdf dobija vise na ozbiljnosti
dok je tamo bila opustenija, rekla bih, i neozbiljno ozbiljna :lol:..
A opet..mozda je do moje sentimentalnosti jer sam se na pdf'-u Zene prvi put prikljucila temi...
 
Naravno da nema razloga da se i ovde ne okupljaju, ali cini mi se (a mozda je to samo moj subj.dozivljaj) da tema na ovom pdf dobija vise na ozbiljnosti
dok je tamo bila opustenija, rekla bih, i neozbiljno ozbiljna :lol:..
A opet..mozda je do moje sentimentalnosti jer sam se na pdf'-u Zene prvi put prikljucila temi...
Nije ovde ništa ozbiljnije, nema to veze gde se nalazi, a koliko smo "ozbiljni" na Književnosti najbolje se može videti u kafani. :rumenko:
 
E da, vlast uglavnom tako. Misli da zna šta je najbolje za narod pa se onda iznenadi kad ih ne izglasaju.

Elem, postojao je jasan razlog što je Biblioteka bila na pdf Žene, a to je pisalo u prvom postu, prve Biblioteke davne, u ovom vremenu prebrzih promena, skoro praistorijske 2006. godine. https://forum.krstarica.com/threads/biblioteka.90316/. Naravno, i biblioteka se tokom tri nastavka menjala, razne knjige su se čitale, i ozbiljne i lake i "ženske" i "muške", istorijske, ljubići, trileri, krimići, preporučivalo se, komentarisalo, pisali recepti, sređivale sobe, kupovale i pravile police za biblioteke. Bilo je lepog i prijatnog druženja. Doduše malo smo posustali poslednjih meseci, ali nema razloga da se ponovo ne aktiviramo. Važnije je da se okupi dobro društvance nego na kom će pdf da bude.
 
Evo, neki se javili i pojavili posle dužeg vremena. Pahuljice, nadam se da će ukućani brzo i bez posledica da prebole koronu. Zaintrigirala si me s novim poslom.
Nisam u prethodnoj biblioteci stigla da pozdravim Elefteriu, valjda će da navrati i ovamo.
 
Pročitala sam (još pre 20-ak dana, ali mi se nije dalo da pišem, i dalje nisam nadahnuta) bestseler češke književnice Kateržine Tučkove Žitkovske bohinje (bohyně), ) u našem prevodu, koji je prošao potpuno nezapaženo, Boginje sa Žitkove, Babun, 368 str. https://www.knjizara.com/Boginje-sa-Zitkove-Katerzina-Tuckova-149425
Knjiga je tamo bila baš popularna, (izašla 2012. godine) dobila silne nagrade, prevedena na mnoge jezike, u nekoliko pozorišta su postavljene predstave po njoj, a snimljen je i film.
Meni je bila zanimljiva, lepo je pisana, malo prošlosti, malo sadašnjosti, sećanja glavne junakinje i drugih likova, podosta izveštaja policije, državne bezbednosti, nemačkih okupacionih snaga u Drugom svetskom ratu. Ali nisam nešto baš toliko oduševljena. I kao i kod većine knjiga koje su obimnije (original ima 450 strana) u nekom momentu mi malo dojade i zaključim da su mogle biti i kraće. U svakom slučaju vredelo je pročitati. Pošto ja nisam nadahnuta za pisanje, ako nekog zanima, ima dobrih recenzija na hrvatskim sajtovima, isti je naziv knjige kao i na srpskom.
 
Uvek nešto zaboravim, ali baš imam potrebu da napišem. Pričala sam jednom s nekim o izdavačima, da li su bolji mali ili veliki, ko kako predstavlja pisce i knjige. Ovo je baš loš primer. Pošto poznajem prevodioca (prevoditeljku, kako li se sad kaže), žalila mi se kako se izdavač nimalo nije potrudo. Nije doneo na Sajam knjiga (kad je izašla kod nas 2016. godine), dovoljan broj primerak, nikakva reklama, ništa. Kao da ne postoji. Posle su je, kaže zvali iz jedne velike izdavačke kuće da prevede tu knjigu, nisu ni oni znali da je već izdata kod nas. Šteta.
 
preporučivalo se, komentarisalo, pisali recepti, sređivale sobe, kupovale i pravile police za biblioteke
Jao, kad se setim, haha :heart:
Uvek nešto zaboravim, ali baš imam potrebu da napišem. Pričala sam jednom s nekim o izdavačima, da li su bolji mali ili veliki, ko kako predstavlja pisce i knjige. Ovo je baš loš primer. Pošto poznajem prevodioca (prevoditeljku, kako li se sad kaže), žalila mi se kako se izdavač nimalo nije potrudo. Nije doneo na Sajam knjiga (kad je izašla kod nas 2016. godine), dovoljan broj primerak, nikakva reklama, ništa. Kao da ne postoji. Posle su je, kaže zvali iz jedne velike izdavačke kuće da prevede tu knjigu, nisu ni oni znali da je već izdata kod nas. Šteta.
Da, neki se nimalo ne trude oko promocije, a bar danas možeš besplatno da otvoriš FB i Instagram stranicu, ako ništa, i na taj način promovišeš svoj rad/izdanja i štagod želiš. Recimo, Štrik i Booka deluju kao neko ko se trudi oko svojih autora, promovišu redovno i njih i knjige. Ok, znam da Štrik ima sponzorstvo od EU, pa je njima lakše, ali svejedno.

A za temu, nije mi toliko važno u kom je podforumu, važna je ekipa. U prvoj polovini godine nisam mnogo čitala, a nisam imala ni vremena za nekakve osvrte i sad preko leta nadoknađujem.

Završih Crnjanskog i nisam oduševljena. Nisam iznenađena što se o Kapi španske krvi ne govori toliko, jednostavno nije od njegovih boljih dela. Ima on prelepe opise, kao i uvek, ali mi nedostaje dubina likova, recimo, da napiše nešto o detinjstvu Lole Montez kako bismo je lakše razumeli i prihvatili, saosećali s njom, otkud joj taj alter ego itd. Ne kažem da mi se knjiga nije dopala, ali mi nešto fali. Htela sam odmah nakon nje da čitam i Ljubav u Toskani (za koju mi drug reče da je njemu bila nečitljiva), ali ću da presečem nekom avanturom, a Crnjanski može i kad nam zakuca jesen.
 
Procitala sam Usku stazu ka dalekom severu i prepisacu
samo nekoliko recenica iz knjige jer su one i sustina:

Na trenutak mu se ucinilo da je dokucio istinu o stravicnom
svetu u kome se ne mogu izbeci uzasi, u kom je nasilje vecita,
velika i jedina istina, veca od civilizacija koje je stvorilo, veca
od svakog boga kome se ljudi klanjaju, jer ono je jedini istinski
bog. Cinilo se da covek postoji samo da bi se prenosenjem nasilja
postarao da vladavina nasilja ostane vecita. Jer svet se nije izmenio,
ovo nasilje oduvek je postojalo i nikada nece biti iskorenjeno, ljudi
ce umirati pod cizmom, od pesnice i uzasa drugih ljudi zauvek, a sva
ljudska istorija jeste istorija nasilja.


Japanski oficiri obozavaju Haiko poeziju i u pauzama mucenja
ljudi citiraju stihove cuvenih haiko pesnika.
Knjiga je na neki nacin i posvecena japanskom pesniku
Macuo Baso:

Pcela lagano
tetura iz rumenog
cveta bozura.

Ima u knjizi i istorije oko WWII koja je nama nepoznata
jer imamo i za izvoz svoju evropsku, ali je vrlo interesantna,
ako smem da umesto prideva strasan upotrebim ovaj pridev.
Na kraju strashna i za ove mucitelje.
 
Накратко се вратио нашем драгом Хандкеу, једином омрзнутом и прогањаном нобеловцу од стране западних интелектуалаца и србских душмана, а само зато што је говорио истину о ратним приликама у Југославији и касније о бомбардовању Србије и Црне Горе. А једини је Хандке био упознат о свему, јер је у то време долазио неколико пута како би лично видео шта се догађа. Дакле, прочитао његову књижицу Питајући у сузама (нешто као дневник двапут по неколико дана боравка у Србији, написан одложено).

[...] главни наслов, свуда, од Лондона до Мадрида: ''Убиство двојице вођа косовских Албанаца, од стране Срба'', потврђено од стране портпарола НАТО у Бриселу, мр. Џ.Ш, велика фотографија једног од убијених, песника, на првој страни листа Зиддојче цајтунг (Suddeutsche Zeitung), и тако даље, уз сва признања жртвама; једино је у француском листу Фигаро томе придодата кратка напомена да је пак песник у тренутку саопштења његове смрти виђен у Приштини при укрцавању у аутобус :hahaha: . (Неколико дана касније, још краћи, на последњој страници новина, демант саопштења смрти, један од двојице проглашених мртвим још и на кофернцији за новинаре у Лондону, ''духовит'': ''И сам сам поверовао у вест о мојој смрти!'')

(Хандке: Питајући у сузама) :hahaha::mrgreen::evil:
 
Padne meni naum da citam malo knjizevnost iz okruzenja
( ne nemackog nego srpskog), da pogledam kako stvari stoje
sa Bugarskom i Rumunijom, stala sam kod Bugarske ( Rumuniju
cu da bistrim sutra) i shvatim da zapravo i nema nikoga.
Najpoznatiji bugarski knjizevnik ( Vikipedija) je Elijas Kaneti,
rodjen samo tamo, pisao je na nemackom, a i ziveo je po nekim
nemackim govornim podrucjima.
Drugi je neki Markov koji je bio disident ( novinar) i samo je njegova
smrt bila spektakularna jer je ubijen kisobranom u Londonu.
KGB=otrov. Ima jos nekih, ali su oni prevodioci, zivog coveka ne
zanima sta su pisali.

Kaneti je i Nobelovac, uvek sam pomisljala da bi trebalo nesto od njega
da citam, ali ne bih znala sta jer se on bavio, a i pisao o svemu i svacemu.
 
Čuo sam za Georgija Gospodinova, dosta je cijenjen po Evropi, i kod nas objavljivan.

Meni su preporučili Iliju Trojanowa, ali on je samo rođen u Bugarskoj. Piše na njemačkom. Jesi li čitala tog Sakupljača svjetova? Dosta je popularan tamo kod tebe.
Ma nista nisam citala, a i taj Trojanov se pojavljuje, kod njega
pa stoji da je u prvoj liniji prevodilac, ali necu da odustajem.
Juce u mom omiljenom nedeljniku Spiegel ( ima i onlajn izdanje
pa citam ko blesava) u odeljku za knjizevnost pojavljuje se nekakav
"colored people" Washington ( prezime) i on drvi o svom prvom romanu
koji je sada kao nesto sto mora da se cita jer ga i Obama voli.
Covek je i sam Afroamerikanac, ima 200 kila i 28 godina, homosekusalac i sad ta njegova knjga ima temu seks i hrana,
a hrana u smislu zaista neke kuhinje. Njegov je partner Japanac
i tu ima bahanalija oko japanske kuhinje i seksa, usput i o smislu
zivota ili sta za coveka znaci izraz " to je moja kuca li idem kuci".
Ima posle takvih clanaka i diskusije citalaca i skoro je svako
( ja tu ne pisem) pitao zasto zadnjih desetak godina moramo da znamo
ko je sve u Americi napisao pricu, novelu, pesmu, a o knjizevnosti
u Evropi ne znamo nista. Kao da je vreme stalo.
I tu onda ja odlucim da necu vise da citam Amerikance :zcepanje:
 

Back
Top