Najgore je biti prosečan

ostala je samo jos jedna stvar da se razjasni pre nego sto nokautiram temu.



cilj svakog zdravog coveka nije da bude "individualan" vec da stvara zivot. individualnost je samo simptom uspesnog stvaranja. na drugu stranu, covek kojem je cilj "individualnost" je bolesnik, sujetni moron koji zbog preterane sujete i kukavicluka nije u stanju da tezi ka ovom prvom cilju. zato se okrece suprotnom, negativnom cilju -- nazadovanju -- koje uz pomoc izuzetno inteligentne racionalizacije uspeva sebi da predoci kao pozitivan cilj -- kao napredovanje. taj proces samozavaravanja potkrepljuju dve naivne pretpostavke: da je napredak kontinualan proces (da se stalno, svakog momenta odvija) i da je svaka dramaticna promena znak napretka. takav covek, kao prvo, odbija da razomtri mogucnost da on zapravo nazaduje i kao drugo ubedjuje sebe da je svaka dramaticna promena -- promena za koju je potrebna snaga -- znak napretka. da bi razumeli koliko je idiotsko razmisljanje takvog coveka uzmimo primer mazohizma: odseci samom sebi ruku je dramaticna promena, promena za koju je potrebna odredjena snaga. ali snaga koja je potrebna za takav poduhvat UNISTAVA zivot a ne STVARA ga (osim u odredjenim slucajima kao sto je naprimer noga obolela od gangrene.) covek koji uspe sam sebi da odsece ruku moze vrlo lako da ubedi sebe da je snazan iako je u realnosti slabic koji usled nemogucnosti da nadje nacin da svoju energiju potrosi na stvaranje, on je trosi na samo-unistavanje. isti slucaj i sa gadom iz kreptomanovog primera: posto je on ispod proseka te posto ne ume da tezi ka visem cilju on se okrece i pocinje da vozi svoj auto UNAZAD tripujuci kako je on zapravo bolji od prosecnih ljudi koji se trude koliko mogu i umeju da budu sto bolji. gad izmislja racionalizacije kao sto su "najgori je prosek" kako bi mogao da zadovolji svoju sujetu. GAD RADI SVE ZARAD SUJETE IAKO SE NAIZGLED CINI DA NIJE TAKO. dovoljno je pogledati jednog pankera i rastafarijanca i sve ce biti jasno.
tako je :ok:
 
Poslednja izmena:
Kad pročitaš Postanje videćeš da je Adamu nedvosmisleno naznačeno od strane Boga da mu drvo može doneti samo srannje.
u samom jedenju ploda postoji višestruka metaforičnost, mogu i temu o tome da otvorim, al ovde nije to poenta.

pročitao sam postanje.
nije adam probao jabuku tek tako, već po nagovoru zmije. to je ta neka unutrašnja sila čovekova, neki bunt, u ovom slučaju protiv autoriteta.

ima jedna epizoda sunđer boba, gde keba kraba dobije na lutriji i ode na nebo.
nude mu prvu ponudu, novi automobil. ako pristane, vozi ga kući, ako ne, može izabrati sledeću ponudu. ali, ne može se vratiti na prethodnu ukoliko mu se sledeća ne svidi. ovome se sviđa auto, ali bira novu. nude mu celi grad. ovaj razmišlja, i bira sledeću. treća je da bude kao nek bog na zemlji (zapravo, u moru :lol:), da ima potpunu vlast, da mu svi kliču, da se skupljaju sličice sa njegovim likom, da poseduje celo more, i tako dalje (otprilike, kao naš tito). ovaj razmišlja, i na kraju bira novu ponudu. i poslednja ponuda je prljava čarapa. nazad ne može, vraća se u koralovo sa čarapom.
na kraju oni sa neba komentarišu kako se još niko nije vratio sa nečim drugim sem sa čarapom.

nije kraba hteo da bude nesrećan, baš kao ni adam.
tako ja smatram, a pošto se pozivam na sunđer boba, ovo je moj poslednji komentar. :mrgreen:
ne moraš me pobijati uopšte, ionako me ne možep ubediti u suprotno, kao ni ja tebe. uostalom, neka svako tumači na svoj način, tako je najbolje.
 
Jedna sasvim prosecna devojka, koja je pronasla stari radio na tavanu, odlucila je da ga ukljuci i gle cuda, radio je. Tog jutra, javio se jedan usamljeni slusalac, predsavljajuci se kao normalan, prosecan mladic, solidnog materjalnog stanja, koji nije razumeo zasto ne moze da nadje svoju drugu polovinu. Ona se prepoznala kao puzla koja mu ne dostaje, i vec sutradan odputovala u njegovo mesto. Uzeli su se godinu dana kasnije. Ziveli su srecno do kraja zivota. I to je prosek. Zar zivoti ljudi nisu prosarani najrazlicitijim sudbinama?

Na dnevnom nivou svi su isti, na zivotnom razliciti.
 
Dok ne stigne...Ne radi se o nesrečniku...
Pre će biti da gadov nastaje od inteligentnog predatora koji nije prestrogo socijalizovan (leberalna porodica I sredina)
I pokušao da ambicije ostvari "dobrim I korisnim akcijama" pri čemu naleteo na zidove plača koje postavljaju obični
tenikre (kreten obični je aparatčik ili sl.)...Šta da radi nego ,po zakonima hidrodinamike-tamo kud voda može-tamo I teče...
Yebo psihoanalizu-ovo je jednostavnije-ne?:lol:





fiške bate ne bi da ulazim u to šta si hteo reći al ovo što si napiso ti je kontradikt. odluči prvo da li je po tebi gad o kome se ovde govori 'inteligentni predator' ili sisica koja teče samo tamo gde je najlakše
 
fiške bate ne bi da ulazim u to šta si hteo reći al ovo što si napiso ti je kontradikt. odluči prvo da li je po tebi gad o kome se ovde govori 'inteligentni predator' ili sisica koja teče samo tamo gde je najlakše
Pa inteligentan I ne bira teži put...Radije se malo maskira u budelu...

zna da I nbad popom ima popPravi se levat...A levati dok okreneš glavu...:mrgreen:
Uzmi pokericu-tu ti sve očigledno...:mrgreen:
Inače da li "ineligentan predator ili sisa-istovremeno je oba I to svestan
da I nad popom ima pop...
 
kako može da bude inteligentan ako je uvrteo sebi u tintaru da je najbolji način da se izdigne iznad proseka.... da postane gad? :lol:

- - - - - - - - - -

kako može da bude inteligentan kad tripuje da je izdizanje iznad proseka cilj a ne sajdefekt u boljem slučaju?
 
ostala je samo jos jedna stvar da se razjasni pre nego sto nokautiram temu.



cilj svakog zdravog coveka nije da bude "individualan" vec da stvara zivot. individualnost je samo simptom uspesnog stvaranja. na drugu stranu, covek kojem je cilj "individualnost" je bolesnik, sujetni moron koji zbog preterane sujete i kukavicluka nije u stanju da tezi ka ovom prvom cilju. zato se okrece suprotnom, negativnom cilju -- nazadovanju -- koje uz pomoc izuzetno inteligentne racionalizacije uspeva sebi da predoci kao pozitivan cilj -- kao napredovanje. taj proces samozavaravanja potkrepljuju dve naivne pretpostavke: da je napredak kontinualan proces (da se stalno, svakog momenta odvija) i da je svaka dramaticna promena znak napretka. takav covek, kao prvo, odbija da razomtri mogucnost da on zapravo nazaduje i kao drugo ubedjuje sebe da je svaka dramaticna promena -- promena za koju je potrebna snaga -- znak napretka. da bi razumeli koliko je idiotsko razmisljanje takvog coveka uzmimo primer mazohizma: odseci samom sebi ruku je dramaticna promena, promena za koju je potrebna odredjena snaga. ali snaga koja je potrebna za takav poduhvat UNISTAVA zivot a ne STVARA ga (osim u odredjenim slucajima kao sto je naprimer noga obolela od gangrene.) covek koji uspe sam sebi da odsece ruku moze vrlo lako da ubedi sebe da je snazan iako je u realnosti slabic koji usled nemogucnosti da nadje nacin da svoju energiju potrosi na stvaranje, on je trosi na samo-unistavanje. isti slucaj i sa gadom iz kreptomanovog primera: posto je on ispod proseka te posto ne ume da tezi ka visem cilju on se okrece i pocinje da vozi svoj auto UNAZAD tripujuci kako je on zapravo bolji od prosecnih ljudi koji se trude koliko mogu i umeju da budu sto bolji. gad izmislja racionalizacije kao sto su "najgori je prosek" kako bi mogao da zadovolji svoju sujetu. GAD RADI SVE ZARAD SUJETE IAKO SE NAIZGLED CINI DA NIJE TAKO. dovoljno je pogledati jednog pankera i rastafarijanca i sve ce biti jasno.

Koliki je nivo banalizacije u ovom postu govori infantilno shvatanje individualnosti kao najvišeg stepena različitosti od objekta upoređivanja - na taj način gledano individualno i jeste bolestan cilj. Jer mentol ne vidi da je individualnost jedan nivo ostvarenja, aktualizacija čoveka. Čoveku nije cilj da stvara život, već da stvara sebe i da se OSTVARUJE i ceo njegov život jeste taj proces samoostvarenja, pri čemu će slabić zbog nemogućnosti da se ostvari stvoriti sebi psihološko zadovoljenje, odbrambeni mehanizam koji će jednostavno pravi model da zameni lažnim u kome on doživljava srećan kraj, u kome je ostvaren.

Ove filozofije iluzije koje propagirate na ovom pdfu je dokaz toga, a u realnom životu najočitiji dokaz toga je religija - budi dobar i dobićeš nagradu, zaostajanje na dečijem nivou manifestovano u okviru kontemplacije o fundamentu bića uopšte - projekcija odnosa roditelj-dete jer dete je ostvareno kada je potvrđeno od roditelja. Idealističke filozofije funkcionišu po istom principu jer su izgrađene na osnovu religijskog arhetipa.

Skraćeno, ti si glup pa je šira slika za tebe apstraktni pojam.

I vidi se ko te je podržao na temi, sektašica iz JS.
 
kako može da bude inteligentan ako je uvrteo sebi u tintaru da je najbolji način da se izdigne iznad proseka.... da postane gad? :lol:

- - - - - - - - - -

kako može da bude inteligentan kad tripuje da je izdizanje iznad proseka cilj a ne sajdefekt u boljem slučaju?

Gad barem ostvaruje sopstvenu psihopatiju, a ovaj prosečan ne ostvaruje ništa, nit levo nit desno, zaboden u mestu, ni makac ni na jednu stranu, on je sve i ništa, na pola puta, na pola života.
Bolje i umreti nego živeti kao slina.

...

Ko je čitao Zločin i kaznu setiće se zašto se Raskoljnikov kaje na kraju - ne zato što je ubio babu već zato što je bio preslab da izdrži težinu svog zločina. On je primer proseka, sukoba nagona i morala, društva i individue, ljubavi i mržnje, on ne može da se makne iz pat pozicije i zbog toga propada.
A na kraju da bi mentalno opstao okreće se Bogu kao poslednjem mehanizmu opstanka.
 
čekaj malo, najgore je biti prosečan, prosečni žive kao sline...
to bi moglo važiti za onoga ko ne želi biti to što jeste, jer se plaši različitosti, pa se svojevoljno i svesno utapa u većinu.

ali ne stvara prosek većinu, već većina stvara prosek.
u početku nije bilo proseka, prosek je nastao posle čoveka.
znači da prosek nije uzrok, već ishod čovekovog dejstva.

(možda sam te pogrešno razumeo)


a što se tiče zločina i kazne, dostojevski obesmišljama ničeovog natčoveka.
raskoljnikov ne podnosi sopstvenu savest, nešto urođeno i prirodno svakom zdravom čoveku.
recimo, ničea ne bih svrstao u prosek, ali niče je bio lud, oboleo psihički. da je bio zdrav, ne bi mogao izbeći prosek tek tako.
 
jadna i bedna skupina ništavaca... a u odnosu na koga?
šta je tu standard, sa kim porediš taj prosek?
u odnosu na ajfelov toranj, ja sam sitan, ali sam u odnosu na klicu krupan. a ta većina?

meni se čini da je prosečan čovek jadan i bedan u poređenju sa prosečnim čovekom tvojih očekivanja, što opet ne vodi nigde.
 
sujeta / ego, ispade prirodno loše jel

ti verovatno i ne znas sta je sujeta. al ne brini, sad ce ti cika juzer sve to lebo objasniti.

robove su stvorili gospodari jer im je bio potreban neko ko ce ih sluziti. stvorili su ih tako sto su im potisnuli sve instinkte koji su se kosili sa funkcijom za koju su gospodari hteli da ih specijaliziju, zbog cega su postali nekompletne licnosti kojima je potrebna potvrda radi osecaja kompletnosti. kao takvi, robovi su bili navuceni na takozvano REAKTIVNO ZADOVOLJSTVO koje nije nista drugo no uzivanje u onome sto drugi misle o tebi. zivot roba bio je podredjen reaktivnom zadovoljstvu: uraditi bilo sta samo da bi se dobila potvrda od gospodara da si vredan covek.

pojam sujeta dolazi maksimalno do izrazaja sa pojavom tkz. "emancipovanih" robova odn. robova koji vise nisu bili podredjeni gospodarima. ti novi robovi, iako vise nisu bili pod pritiskom gospodara, svejedno su ostali pod pritiskom navika koje su njihovi preci stekli. umesto potvrde gospodara, potvrdu su dobijali od rulje. medjutim, posto je rulja heterogena smesa, cesto bi nailazili na KONTRADIKTORNA MISLJENJA sto je izazivalo osecaj sujete te potrebu da se izmisli nekakav razlog kojim bi se kontradiktornosti eliminisale. TO JE SUJETA.

najprostiji primer: mama i tata ti kazu da si lep a ti zatim odes u skolu i drug iz klupe ti kaze da si ruzan. *osecaj sujete* kome sad verovati? mami? ili tati? ili drugu? poenta nije ko je u pravu vec cinjenica da se lik navukao na opijat koji se zove reaktivno zadovoljstvo zbog cega se prima na svaku pohvalu i pati od svake kritike. sujeta ti je kad se navuces zesce na pohvale i onda kad naleti kritika skroz te sroza. tu kao "quick-fix" resenja ulecu racionalizacije, kontriranja i prilagodjavanja. naprimer, mozes da ubedis sebe da je tvoj drug ljubomoran ili da ima los ukus ili da je prosto glup. ili mozes da ga napadnes i kazes mu da je ruzan kako bi na osnovu njegove reakcije ubedio sebe da on ipak nije u pravu. ili mozes da promenis nesto u vezi izgleda kako bi ti rekao da si lep. itd itd itd.
 
Poslednja izmena:
Prosek je negacija individualnog, izjednačavanje sa ostatkom, prosečna masa koja prosečno misli i prosečno živi, koja je prosečno buntovna i prosečno poslušna. Jede prosečnu hranu, prosečnog je rasta i težine. Pije prosečno skupo pivo na slobodan dan. On podržava liberale ali ipak smatra su neke konzervativne vrednosti dobre, moralan je dok ne naiđe situacija koja zahteva suprotno, ćutaće dok ostali ćute i vikaće kad ostali viču. ima dvoje dece i ženu jer tako treba i prosečno je dobar muž i roditelj. Najviši stupanj umetnosti koji ga je dirnuo je prosečan holivudski film. Ima prosečan posao sa prosečnom platom, štedi pare cele godine da bi išao na more. Vozi prosečna kola i mrzi samog sebe ali ne može tačno da definiše zbog čega. Oseća se na nekom polju neispunjeno, kao da je promašio život.Jer nema ništa gore nego biti prosek. Predaje se u maštanje ponekad, hteo bi da bude junak, onaj iznad mase, za kojim se čuju povici oduševljenja, o kome pišu novine, za kojim se okreću na ulici, na koga žene bacaju željne poglede. Utapa svoj prezir u fantaziji dok živi po automatizmu jer oseća da je suviše slab da bi bilo šta promenio. Svoju slabost označava sintagmom "prekasno je" ili "gotovo je sad". Hteo bi da bude junak, ali prihvatio bi da bude i najgori ljudski gad, ološ koji se valja u blatu svoje stvarnosti i uživa u nasladi toga što jeste, u mržnji koju dobija od ljubomorne okoline. Jer mržnja prema gadu je ljubomora i strah. Gad prevazilazi inhibicije i skače u prljavi talog svog bića sa uživanjem, biva ispunjen u svojoj izopačenosti, a mentalna bolest proseka, njegova mentalna boleština udara u veštačku ogradu društvene stvarnosti, skuplja se na jednom mestu do tačke pucanja, posle čega se ograda nanovo gradi i pritešnjuje bolesno neindividualnu individuu.

Nema to veze sa prosekom.
Ti u sustini pricas o apatiji pojedinca koji se oseca nemocnim da bilo sta promeni i da usled tog osecaja nemoci se stapa i zadovoljava prosekom u sredini u kojoj zivi.Hvata zlatnu sredinu i bira liniju manjeg otpora kao put.
Ne gubi on sa prosecnoscu svoj individulizam jer i pored nekog sveopsteg stanja u drustvu,ciji je on tipican predstavnik njegova apatija je opet individulalna ali se moze reci da je deo kolektivne svesti socijalne zajednice u kojoj zivi.
Tako da mislim da nije najgore biti prosecan nego biti malodusan i apatican i izgubiti svaku zelju za sopstvenim poboljsanjem i ostvarenjem svojih ciljeva.Ucmali duh.
 
Ni jedan pravi genijalac tj. natprosječni neće izreći ovu rečenicu koja stoji u naslovu teme. To će izreći samo oni koji su malo iznad prosjeka, a Boga mi možda ni malo, al bi po svaku cijenu htjeli biti pravi genijelci i samoobmanjuju sebe da to zapravo jesu. No, pošto se genijalci vide na djelima, a oni ih još nemaju, frustrirani su, pa sav bijes, eto što u potsvijeti i sami naziru da nikad neće biti neke mooooodonje, iskaljuju na sasvim normalne ljude, one koji su u toj zlatnoj sredini i koji sasvim normalno žive svoje živote saglasno svojoj prirodi i prirodi u opšte. Mizantropski je takve ljude nazvati slinama, retardima, gadovima.... Zato bi mnogo bolje bilo ovim kvazigenijalcima da se i sami predaju čarima zlatne sredine nego što sebe uzaludno satiru sizifovskim poslom, pokušavajući da postignu ono što nikada neće uspjeti i okrivljujući zbog toga druge a ne sebe.

Naravno, ima i ljudskog otpada al oni su daleeeeko ispod prosjeka.
 

Back
Top