Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ljubav - Pablo Neruda

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima čeznem za
mirisima proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjećam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne našle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam
tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjećanje na
tebe. Živim sa boli poput rane; dotakneš li me samo, smrtno
ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek išćem odraz tvog lika u svakom
oknu.
Zbog tebe, teški mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja: padajuće
zvijezde, komete
 
DA SE VRATE - Konstantin Kavafis


Jedna sveća je dovoljna. Njena titrava svetlost
bolje pristaje biće prijatnije
kad Senke se vrate Senke Ljubavi.
Jedna sveća je dovoljna. U mojoj sobi večeras
nek ne bude svetlosti mnogo. U sanjarenju sasvim
i u nagoveštaju, i sa to malo svetlosti -
u sanjarenju tako viziju ću prizvati
da Senke se vrate Senke Ljubavi.
 
GDJE GOD BIO

Gdje god bio, što god snio,
Uvijek si mi krasna,
I u mraku ti mi svijetliš
Kao zvijezda jasna.

A u doba kobnih mora
Tugu mi stišavaš,
Jad i žalost i nesreću
Ti mi ublažavaš.

Samo su se između nas
digli brijezi grdi,
Putove nam zatrpali
Kamenovi tvrdi.

U polju se složno cestom
Dva kotača kreću,
Al' nikad se među sobom
Oni ne susreću.

Jakub Kolas
 
PJESME MOJE! - Nikolaj Aleksijevič Njekrasov (

O, pjesme moje! Vi, svjedoci živi,
Čitavog svijeta prolivenih suza!
Vi se rađate: kad iz teških uza
Jad ljudski vas krene!...
I vi o srca ljudska udarate
Ko vali od stjene!

 
STOJI JEDNO NJEŽNO LICE ISPOD ŽUTE SIJALICE

Oko njeno malko suzi
U providnoj perlon bluzi
Skrenula je s časnog puta
Četri pohlepna regruta

U paperjast divalj trbić
Prvi jurnu Mitar Grbić
Ozvezdano mlečno bošče
Nasmejalo kožno rošče

Iza šupe od garaže
Još dvojica milost traže
A kada je četvrtome
Ispružila ruke trome

Taj Đorđević bežat naže
S tobom bi mi bilo draže
Malter joj se s kosom mrvi
Beonjače pune krvi

Što se ovaj na me strvi
Žali što ti nije prvi
A ja bih mu cura plače
Razbesnelo dala mače

Stigli su ga uda slaba
Otac nisi nego baba
Ko ne služi rok ko stena
Gori je od smradni žena

Raša Popov
 

MILO MOJE - Danica Radović

Oprosti, ali ja ne zaboravljam.

Oktobarske kiše i novembarske tuge.

Daleke puteve i izgubljene tragove.

Dane čekanja, noći nadanja

i susrete…



Ne zaboravi, ja opraštam.

Sve zaboravljene trenutke.

Priču nastalu poslije one tišine,

koja je vrijedila

više od naših života zajedno.

Pamti, vrijedilo je.

Makar to bila samo izmišljotina

u moru jasnih i nerazjašnjenih

činjenica kojih se nismo odricali

u tom vremenu.



Vrijedi pamtiti.

Bar jedan dan više nositi tu tajnu

i opravdavati trenutke nenadanih

i neiskrenih zanosa

kada vrijeme više nije mnogo značilo.



Sjeti se, voljeli smo.

Makar tog oktobra.

Makar i tren.

Makar samo toliko

da niko nije ni uspio to prepoznati.

Voli, a biće sjećanja…

Valjda preživi i neko od ovih naših

u začaranim krugovima sadašnjice,

kojima smo nekad odolijevali,

milo moje.

Znaš da jesmo.
 
Black birds descend down upon everything
Go extinct with the death of spring
Circling sparrows that plunge from the sky
Terrible impulses to die

Shot through the cosmos and barely awake
Animals first to sense the shake
High rising tundras that crash on the shore
Fingerprints of what came before

Living, breathing bones
On the bottom of the sea
Awakened you will be
Shook within your homes
Devastating blows
Pandemonium
Awakened you will be
By the vengeance of the sea
+++++++++++++
Billowy blackness, circles of silence
Darkened confinement, sunless prism
Mystic and fearful eyes of suspicion
Death has consumed your celestial prism

Circled up inside - it freezes your feeble mind
A grave in the shadows, rehearsals for End times
You stare at the ceiling awaiting madness
Never to venture into the unknown

You live as a day ghost
Chrism at every doorpost
Afraid to decide
By superstitions abide

Snow has frozen your windows
As you wade through the compost
Now there's nowhere to hide
You suffer inside

You'll never be free now
You wish only to bleed now
And let it all out
Consumed by your doubt

In the air is a poison
And you dream of an ocean
To wander into
Put an end to you!
+++++++++++++
Evil nests in a fertile mind, it incubates and burns
They call out your name in your deep dreams, and now it's too late to return
Those demons will linger and hover 'round
And watch you while you rest
Now Angels return, they've lost their hope
As daggers pierce your chest

All hope's vanished - Now you are all on your own
Those who follow - Lose their way and stand alone
Saint's damnation - Your fall from grace will rape the light
Daylight banished - For you it's eternal night

There is a witch who combs the sky and lives in the core of the sun
She waits for your soul to be at peace, when it won't have time to run
Then poisonous thoughts she will inject into your innocent brain
You were so afraid to be different, now you'll never be the same

Bed of feathers - Brittle lies the sleeping lamb
Wayward victim - Under her supreme command
Shows no mercy - You are under her control
The barren harlot - Owning your immortal soul
 
ŽENI - Silvije Strahimir Kranjčević


Hotio bih stihom reći
Onaj grč ti, trpak tako,
Što ukoči usne tvoje,
Kad ti pričah ponajlako
- Oziruć se iza pleći -
Čim to rode čežnje moje!
Ah, to bješe uzdah nijemi,
Što ti zamro na usnama
Pa u suze ne proteče.
Ostav'mo ga među nama;
Zatureni, zagrljeni,
Toplimo ga dan i veče.
On će proći - nestat će ga,
I tvoje će usne male
U smjehuljka nabrat dva se,
Kada rumen lake šale
Prelije se preko njega
Pa ti licem poigra se.
A što mene vijek će peći
I mutit će moje dane,
O - zaklopi dječje oči;
Zaspij samo tu uza me,
Nikada ti neću reći,
Da preda mnom još se koči!
Tek po tvome čarnom polju
Neka teče med i mlijeko,
Proljet buji, ptiče moje!
Meni Bog je pjevat reko,
I ja vršim božju volju -
I ja jedem srce svoje!
 
Modra tresnja

Pored mog prozora, svaku vecer, mjesec zastane
i sto zatekne tada na ulici, ponudi mom pogledu,
zatim dovede vjetar, a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici, kakvu samo srebro napraviti moze,
neprestano titra moja zelja da te ugledam u noci.

Gledamo se, mjesecinom optoceni, moja ljubav i ja,
cekamo i ne slutimo buru sto dolazi s vjetrovima,
ne cutimo u toj nagomilanoj tisini, pozar samoce,
vec uz jecaje i ritam srca, prislanjamo najdrazu bol,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dusu.

Onda odjednom, ispod misli, modra tresnja zadrhti,
sjaj vise nije trom i vrhovi se neba poloze na cigle,
tamne sjene nestanu i tracak ceznje uplovi u sobu,
tijelo postane mjesto dogadjaja, snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju tvoje prozirne latice.

Voda sto tece mojim venama poput plamena zaigra,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti njeznosti,
mreza radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu,
a ti, prostrujis zrakom i vatrom, zemljom i vodom
i svakom kutku moga tijela, dodas osmjeh zvijezda.

Nitko me, kad si u meni, ne dira svojim osjecajima,
nicije me ruke, dok se rastapas mojom dusom, ne traze,
ali nemir se ipak porama javlja, jer zedj u raju postoji,
kao kad, natopljeni suncem, nizinom zasjednu oblaci
i umjesto kisom, prstom tuge dotaknu njihovo sjecanje.

Kamo, kamo s otisla nocas, moja draga prepelice,
kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka?
Zar se bojis mirisa modre tresnje i obrisa njenog zrelog,
pa u meni ostavljas uzaludna cekanja kao melem placu?
Kamo, kamo si se sakrila, po ovom suhom vremenu?

Htio bih se, prstenom, oko tebe zauvijek okruziti,
posjetiti, mila moja, jutra u kojima tvoja njedra disu,
zalaskom dana, protrcati radosnim proplancima srece
i s tobom usred tople postelje docekati mjesecinu,
da umore smirimo zagrljajima nasih vrelih usana.

Nemoj nestati uz obalu mora, niti vrhovima planina otici,
vec sa zlatnom skoljkom danas podji i moju ljubav potrazi,
a u okusu modre tresnje, sve ce tvoje strepnje nestati
i ti ces opet kao nekada, pitomim horizontom poletjeti,
umjesto rumene magle, tvojim ce se ocima spokoj siriti.

Zal Kopp
 
Gustavo Adolfo Becquer (1836-1870)

Ljubav prolazi


Gle, nevidljive čestice uzduha
pale se tiho i drhte uokolo.
Nebo se razbija u zlaćane zrake,
zemlju potresa veliko veselje.
Čujem: plovi kroz vale harmonije
tih lepet krila i šum poljubaca.
Oči se moje sklapaju... Što se zbiva?
- To ljubav prolazi.
 
ANEGDOTA

U ribnjaku
Bila si ti.
U tebi je bio
Ribnjak.

Bili smo nas dvoje i naš smeh
Na stazi kupinama oivičenoj.

U našim spojenim rukama bilo je mnogo bujnosti,
U našim pogledima nezasitne pohlepnosti.
Na površini bilo je mnogo crnila,
Mineral uznemiren u svojoj masi
Dok se vezuje u prostoru.

Nas dvoje u travi,
Sa zemljom, sa nebom,
Bila je to nada
Svih ostalih u vetru.

Činismo ono što je
Za sve bilo korisno.

I burno nas je pozdravljalo sve,
Kada nas ponovo staza prihvati.

Ežen Gijevik
 
Borodin - Charles Bukowski

Kada sledeći put slušate Borodina
setite se da je bio samo hemičar
koji je pisao muziku da se opusti;
kuća mu je uvek bila prepuna ljudi -
studenti, umetnici, pijanci, skitnice,
i nikada nije znao da kaže ne.

Kada sledeći put slušate Borodina
setite se da je njegova žena koristila
njegove kompozicije
da njima obloži kutije za mačke
ili da pokrije tegle s kiselim mlekom;
patila je od astme i nesanice
i hranila ga rovitim jajima
a kada bi tražio da pokrije glavu
da bi prigušio zvuke u kući
davala mu je samo čaršav;
osim toga, obično je neko bio
u njegovom krevetu
(spavali su odvojeno kada su uopšte
spavali)
i pošto su sve stolice
obično bile zauzete
često je spavao na stepeništu
umotan u stari šal;
govorila mu je kada da podseče nokte,
da ne peva ili zviždi
niti da stavlja previše limuna u čaj
ili ga cedi kašikom;
Simfonija broj 2 u B minor
Princ Igor
Na stepama Srednje Azije
spavao je samo ako stavi
tamnu tkaninu preko očiju;
1887. došao je na bal
na Medicinskoj Akademiji
odeven u šaljivu narodnu nošnju
izgledao je izuzetno veselo
i kada je pao na pod
mislili su da izigrava klovna.
kada sledeći put slušate Borodina,
setite se...
 
"ZABRANJENO JE "

Zabranjeno je plakati bez da se nešto ne nauči,
probuditi se u danu a ne znati što činiti,
biti uplašen svojih vlastitih uspomena.

Zabranjeno je ne smejati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog vlastitog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumeti šta ste sve proživeli zajedno,
i zvati ih samo onda kad ti je neophodno.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i onoga čime te život obavezuje,
ne živeti svaki dan kao da je to tvoj poslednji dah.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš nečiji smeh i oči,
sve samo zato što njegov put više ne obuhvata tvoj,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zameniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumeti da život ono što daje takođe i uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svet ne bi bio isti..."

Pablo Neruda
 
Where were you when I was burned and broken
While the days slipped by from my window watching
Where were you when I was hurt and helpless
Because the things you say and the things you do surround me
While you were hanging yourself on someone else's words
Dying to believe in what you heard
I was staring straight into the shining sun

Lost in thought and lost in time
While the seeds of lifeand the seeds of change were planted
Outside the rain fell dark and slow
While I pondered on this dangerous but irresistible pastime
I took a heavenly ride through our silence
I knew the moment had arrived
For killing the past and coming back to life

I took a heavenly ride through our silence
I knew the waiting had begun
And headed straight..into the shining sun
 
Nick Cave and The Bad Seeds - As I Sat Sadly By Her Side


As I sat sadly by her side
At the window, through the glass
She stroked a kitten in her lap
And we watched the world as it fell past
Softly she spoke these words to me
And with brand new eyes, open wide
We pressed our faces to the glass
As I sat sadly by her side

She said, “Father, mother, sister, brother,
Uncle, aunt, nephew, niece,
Soldier, sailor, physician, labourer,
Actor, scientist, mechanic, priest
Earth and moon and sun and stars
Planets and comets with tails blazing
All are there forever falling
Falling lovely and amazing”

Then she smiled and turned to me
And waited for me to reply
Her hair was falling down her shoulders
As I sat sadly by her side

As I sat sadly by her side
The kitten she did gently pass
Over to me and again we pressed
Our different faces to the glass
“That may be very well”, I said
“But watch the one falling in the street
See him gesture to his neighbours
See him trampled beneath their feet
All outward motion connects to nothing
For each is concerned with their immediate need
Witness the man reaching up from the gutter
See the other one stumbling on who can not see”

With trembling hand I turned toward her
And pushed the hair out of her eyes
The kitten jumped back to her lap
As I sat sadly by her side

Then she drew the curtains down
And said, “When will you ever learn
That what happens there beyond the glass
Is simply none of your concern?
God has given you but one heart
You are not a home for the hearts of your brothers

And God does not care for your benevolence
Anymore than he cares for the lack of it in others
Nor does he care for you to sit
At windows in judgement of the world He created
While sorrows pile up around you
Ugly, useless and over-inflated”

At which she turned her head away
Great tears leaping from her eyes
I could not wipe the smile from my face
As I sat sadly by her side

 
NEZNANKA

Kad je veče, nad restoranima
Vreo je vazduh gluh i plah.
I povicima, tim pijanima,
Vlada proletnji, truli dah.

Daleko, gde je prah uličarski,
Nad dosadama vila svih -
Jedva se zlati perec pekarski
I čuje dece plač taj tih.

I svako veče, u osamama,
Zabacujući cilinder -
Po jendecima šeće s damama
Već isprobani kavaljer.

Škripe jezerom tu onoliko
Rašlji i bruji ženski cik.
Disk se u nebu na sve naviko
I besmisleno krivi lik.

Jedinog druga - u noć pijanstva -
Iz moje čaše odraz sja.
I vlagom trpkom, punom tajanstva,
Ošamućen je ko i ja.

Tu skuge pokraj blizih stolića
Sanjivo trče pored nas.
I pijanice, s okom kunića,
Viču: "In vino veritas!"

I svako veče u čas naznačen
(Ili to samo sanjam sve?),
Stas devičanski, svilom uhvaćen,
Po maglovitom oknu gre.

Lako, prošavši međ opijenim,
Bez saputnika bilo kog -
Sa mirisima nekim maglenim
Kraj prozora bi sela svog.

I veju drevnim praznoverjima -
I gipka svila u nje sva
I taj njen šešir s crnim perjem,
S prstenjem uska ruka ta.

I okovan tom čudnom blizinom
Gledam za crnim velom tu.
I ko da vidim: s divnom daljinom
I začaranu obalu.

Gluhe su tajne mi poverene,
Nečije sunce - dato, gle.
I kutke duše unezverene
Potapa trpko vino sve.

Nojeva perja što se savila -
Ljuljaju se u mozgu mom.
I oči bez dna, pune plavila,
Cvetaju onom obalom.

Duša za blago ima skrovište,
A ključ taj imam tek ja sam.
Ti imaš pravo, o čudovište,
Istina je u vinu, znam!

Aleksandar Blok
 
Severance
The birds of leaving call to us,
Yet here we stand
endowed with the fear of flight.
Overland
The winds of change consume the land,
While we remain
In the shadow of summers now past.
When all the leaves
Have fallen and turned to dust,
Will we remain
Entrenched within our ways.
Indifference,
The plague that moves throughout this land
Omen signs
In the shapes of things to come.

Tomorrow's child is the only child.
 
SUTRADAN

Tužno je proći jutrom kuda juče
večerom proðoše naše pjane stope:
kraj prozora gde si me poljubio deca uče,
na klupu našu vrabac se smelo pope!

Nigde nema sinoćne mutne divote,
ni reči koje smo izmešali strasno;
ruku tvoju i smeh i reč dan mi ote,
i sve o čemu snovali smo kasno.

Kao sove prhnule su naše seni,
uplašene ispred sunca i jutra;
mi nikad nećemo proći zagrljeni
po danu, mirno, ne strepeći za sutra.

Život će preko nas preliti talase,
sutoni naši biće bez povratka.
O, tek ujutro jasno, jasno zna se
kako je staza naša tužna i kratka.
 
Fortune presents gifts not according to the book
Fortune presents gifts not according to the book

When you expect whistles it's flutes
When you expect flutes it's whistles

What various paths are followed in distributing honours and possesions
She gives awards to some and penitent's cloaks to others

When you expect whistles it's flutes
When you expect flutes it's whistles

Sometimes she robs the chief goatherd of his cottage and and goatpen
And to whomever she fancies the lamest goat has born two kids

When you expect whistles it's flutes
When you expect flutes it's whistles

Because in a village a poor lad has stolen one egg
He swings in the sun and another gets away with a thousand crimes

When you expect whistles it's flutes
When you expect flutes it's whistles
 
POZDRAV NEPOZNATOJ

Ženo neznana, gospo blagorodna,
onoga za kim moje srce žudi,
da vas sad voli, znaju Bog i ljudi,
o srcu mome on zboriti ne sme
nikada nikom, ni čime probudi,
kao cvet na biljci, na duši mi pesme.

Ja znadem, gospo, kako on glavu spušta
u blede ruke kad bol ga ljubavni skoli,
ja znam kako on mrzi, kako voli.
Ja znam, vi ste mu sad život i sreća,
a ja mu bejah bol i svetinja.

On sanja ljubav ukraj vašeg skuta,
i srca vaša ko zvezde su srodna;
al', ženo neznana, gospo blagorodna,
misao na mene kao avetinja
ja znam da sada vašim domom luta.
 
You saw sagacious Solomon
You know what came of him,
To him complexities seemed plain.
He cursed the hour that gave birth to him
And saw that everything was vain.
How great and wise was Solomon.
The world however did not wait
But soon observed what followed on.
It's wisdom that had brought him to this state.
How fortunate the man with none.
You saw courageous Caesar next
You know what he became.
They deified him in his life
Then had him murdered just the same.
And as they raised the fatal knife
How loud he cried: you too my son!
The world however did not wait
But soon observed what followed on.
It's courage that had brought him to that state.
How fortunate the man with none.
You heard of honest Socrates
The man who never lied:
They weren't so grateful as you'd think
Instead the rulers fixed to have him tried
And handed him the poisoned drink.
How honest was the people's noble son.
The world however did not wait
But soon observed what followed on.
It's honesty that brought him to that state.
How fortunate the man with none.
Here you can see respectable folk
Keeping to God's own laws.
So far he hasn't taken heed.
You who sit safe and warm indoors
Help to relieve our bitter need.
How virtuously we had begun.
The world however did not wait
But soon observed what followed on.
It's fear of god that brought us to that state.
How fortunate the man with none.
 
Kako si samo tiha i besprijekorno blaga!

Rasplećeš miris svoje kose u meni
i mada te dugo nema na mojim ramenima,
koračaš sa mnom tišinom postelje
i zagrljena mojim venama,
tečeš kroz neprospavane noći
i liježeš na moje tijelo.
Ako zaspem, nebeska lepezo paunovog perja,
nastavi u plavoj ptici san
i postani znak besmrtnog leta.
Sleti na bezbrojna moja ležišta,
na moju nagost za tebe pripremljenu.

Kako si samo čedna i strastveno bezbrižna!

Dugo te nema na mojim ramenima,
ali stalno mirišeš među mojim preponama
i neprestano me posjećuješ
u neprospavanim noćima.

Kako si samo topla i vješto zaigrana!

Postala si požuda umornih mojih čekanja
i tako slabom rušiš stare zidine samoće.
Raznim te molitvama polažem na svoje usne
i razne osmjehe miješam pučinom svojih želja,
a tvoj obris uporno grlim u tom bespuću šutnje
i ljubim tvoje titravo lice u nizu podivljalih čežnji.

Kako si samo lijepa i koliko te sanjam!

S kakvim me nježnim poljupcima sladiš!
A nema te na mojim ramenima, ljubavi moja,
dugo si odsutna i dugo ćutim tvoje biće.
Obožavam uzdahe tvojih dodira
i ljubim ovaj san u kojem postojiš
i s kojim nastavljam čekanje.

Kako si samo nježna i koliko te šapućem!

Šapućem osmjeh

Šapućem osmjeh tvome licu
i kao crveni trag spokoja
ostavljam poljupce.
Ispisujem svoju ljubav,
njene naraštaje u meni,
ljubavne noći
u kojima zagrljen s tobom
kao ljubav klizim.

Oh, kako je slatko šaputati osmjeh
u drhtaju plavog pogleda
i po tvom beskrajnom licu
igrat se na tvojim usnama.
One su moj početak, moj nastavak
i utisnute dubinom mojih misli
ostaju vjerne meni,
a ja u svakom njihovom uzdahu rastem
vjeran samo tebi.

Oh, kakvo je blaženstvo šaputati osmjeh
u bujici spontanog praska
i navirati kao vječnost
iz koje nikada nisam izašao.
Izvirati kao lava u zanosu
i na mjesečini rađati iskre.
Oh, tako je uzbudljivo dotaknuti te osmjehom
i preskočiti sve horizonte čekanja,
a u tvojim bedrima kao cvijet niknuti
i sa tvoga gorja rosu lagano ispijati.

Šapućem ti osmjehom
u zadovoljstvu moje ljubavi
i molitvom ispunjenja plovim
u vrtlog slatkog uzdizanja,
iznad zvijezda tvojih očiju,
pred tebe, mila, gdje padam
i kao ljubavnik liježem,
a moj osmjeh, ljubavi,
moj osmjeh obasipa tvoje lice
plamenim poljupcima čežnje.

Zal Kopp
 
Neki ljudi - Bukovski

Neki ljudi nikad ne polude.
Ja, ležim ponekad iza kauča
po tri-četiri dana.
Oni me nalaze tamo.
To je Heruv, kažu i
toče vino u moje grlo
trljaju moje grudi
škrope me uljima.

A onda, dižem se s rikom,
s tiradom gneva
kunem njih i ceo svet
dok ih gonim preko
travnjaka.
Mnogo mi je bolje,
sedam za tost i jaja,
mumlam neku pesmicu
odjednom dražestan kao
ružičasti
uhranjeni kit.

Neki ljudi nikad ne polude.
Kakve zaista užasne živote
oni vode.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

VranV
e.e. cummings - stihovi, pesme
Odgovora
3
Pregleda
346
VranV
VranV
VranV
Srđan Valjarević - stihovi, pesme, odlomci iz romana
Odgovora
17
Pregleda
486
Džudi S
Džudi S

Back
Top