Književnost Najdraži stih

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sonet o ljubavi - Pablo Neruda

Hleb mi oduzmi, ako hoceš,
vazduh mi oduzmi, ali
ne oduzimaj mi svoj smeh.

Ne uzimaj mi ružu,
koplje koje hitaš,
vodu koja naglo
puca u tvojoj radosti,
iznenadni talas
srebrn što te radja.

Borba je moja teška
i vraćam se umorna oka
ponekad zato što videh
zemlju što se ne menja,
ali kad udje tvoj smeh,
popne se u nebo tražeći me,
otvara mi širom
sva vrata života..
 
Vilinski kralj

Ko jaše po noći i vetru kroz do?
Otac sa svojim sinom je to;
Drži dečaka u naručju svom
I steže ga čvrsto i greje ga on.

Što lice, moj sine, prestrašen skri?
Oče, zar tamo ne vidiš ti
Vilinskog kralja? Gle krune, gle skut!
Moj sine, to magla se vije uz put.

„Prelepi dečko, hajd za mnom sad!
U mom je domu sve zlato i sklad;
Da lepih igara se igramo tu
Po cveću što se šareni na tlu.“

Moj oče, moj oče, zar ne znaš ti:
Šapće i mami me vilenjak zli!
O, smiri se, dete; kroz čestar suv
To šumi i huji ćuv.

„Hodi, hodi dečače moj!
Da mojih kćeri začuješ poj,
Da one te dvore po vasceli dan
I ljuškaju pesmom i igrom u san.“

Gle, oče, gle njišu se tamo kroz lug
Vilinskog kralja kćeri u krug!
Ne, sine, to vrba starih je red,
Trepti po njima sjaj mesečev bled.

„Ja hoću da ljubav i sreću ti dam;
Povešću te silom, ne želiš li sam.“
Hvata me, oče! Zlo mi je, zlo!
Otac se zgrozi kad začu to.

Potera otac konja u kas;
Sinovljev sve slabiji bio je glas.
Kad stigoše domu u osvit siv,
Dečak već nije bio živ.

Joahn Volfgang Gete
 
KOD FRIZERA

Obraza moga odraz
U
ogledalu
proklinje sebe
I
svet

Na toaletnom sedalu
mirujem
U drugom odelenju
neka prostitutka priča
O
lepoti svoje žute obojene kose
Električni aparat zvrnda
brrrrrrrrrr
I
vetri joj kosu
A
ura na prljavom zidu
sekunde kvrca
kvrc-kvrc kvrc-kvrc
kvrc-kvrc
I
vreme nekamo nosi
s onu stranu našega pojma

Žuti električni zrakovi
po stvarima gmize

Mojim mozgom
psihologija
tihu misaonu pesmu svira
svira
svirrrrrrrrrrrra.

1921.

Branko Ve Poljanski
 
VOLI ME VEDRO

Voli me vedro, ko sto voli zora,
Kad iskri smijehom, kad biserom gori.
Obraduj i nadom i prozracnim snima,
I tiho zgasni u pramenju dima.

Voli me tiho, ko sto voli luna,
Bestrasna, s hladnim sjajem liskuna.
Osvijetli svijet moj cudom i tajnom,
Odmor na putu mracnom i beskrajnom.

Voli me prosto, ko sto voli potok,
I moj i niciji, cjelovom brzotok,
Zagrli, predaj se i dalje trazi.
Kad razvolis, idi - ne boj se, ne lazi.

Fjodor Sologub
 
V. Majakovski - Kada dolazak njen

I kada dolazak njen
bunom oglašen bude,
i odete spasitelju -
ja ću vam
dušu svoju iščupanu
izgaziti,
tako da velika bude -
i okrvavljenu, kao zastavu da dam
 
V. Majakovski O LJUBAVI

Četiri sata.
Teški kao udar.
Caru-carevo, bogu-božije!
A neko
Kao ja
Kuda bi, kuda?
I šta se meni dati može?
Kada bi bio malecan
Kao Veliki okean-
čučnuo bi na talase,
uz plimu koketovao bi sa lunom kao sa ženom.
Gde naći dragu
Koja bi bila kao ja?
Takvu ne bi držalo nebo maleno!
O, kad bi prosjak bio
kao milijarder!
Pare? Šta će duši?
Nezasit lopov u njoj ipak spije.
Moje želje - to je horda što ruši,
malo joj je zlato svake Kalifornije.
Kada bi bio mucav
ko Dante
ili Petrarka!
Dušu jedinoj dati!
Stihom narediti da je trulija!
I reči
I ljubav od koje patim-
Trijumfalna je to kapija,
raskošno,
bez traga će kroz nju ipak,
ljubavnici svih vekova da minu.
O, kada bi bio tih
kao grom jak-
plakao bih,
tugom zagrlio izandjalu planetu-pećinu.
Kad bih
svoj moćni
pustio glas boje duge,
komete bi slomile vrele ruke,
i bacile se dole od tuge.
Očima bih od zraka grizao noći-
o, kada bi bio
ko sunce bez sjaja!
Tako mi se hoće.
Zemlja mršavi stomak
sijanjem svojim da napajam.
Proći ću
vukući svoju ljubavnicu.
U kakvoj samo noći
punoj lutanja
gde zlo ne vreba,
Golijati neki posejaše mene-klicu,
tako velika mene tako nepotrebna?
Dim pojeo vazduh ljut.
Soba je-
glava u paklu punom buke.
Iza tog prozora,
sjeti se prvi put
ludački milovah tvoje ruke.
A sada sediš, srce železno, tudje,
Još je dan-
teraš me uz osmeh, možda lukav.
U tamnom hodniku nikako da udje
drhtajem slomljena ruka u rukav.
Poći ću,
besciljno, do mila vraga.
Divlji,
izbezumljen,
očajan, jadan.
Ne treba tako
moja draga,
rastanimo se odmah sada.
Pa, ipak,
moja ljubav-
teško breme za te
na tebi stoji,
ma kud pobegla tajno.
Daj, poslednjim krikom svojim
da gorčinu uvreda isteramo.
Buka oznoje do umora,
on spas nadje u vodi jaže.
Bez tvoje ljubavi
ja nemam mora,
volim te stihovima-ne pomaže.
Da se odmori-i slon se sprema,
legne u pesak, vreli, istinski.
Bez tvoje ljubavi
ja sunca nemam,
a ne znam gde si, ne znam s kim si.
 
PISMO DRUGU KOSTOROVU IZ PARIZA O SUŠTINI LJUBAVI - Vladimir Majakovski

Oprostite mi, druže Kostorove,
s urođenim mirom vašim,
što ove uzgredne pariske strofe
na liriku bezobzirno traćim.
Zamislite: ulazi žena u hol,
nakit i krzno- ti je sve.
Upitah je, i rekoh joj
- da li pravilno ili ne?-
Ja sam, drugarice, iz Rusije.
U mojoj me zemlji znaju svi.
Video sam device krasnije,
i lepše nego što ste vi.
Poete su devojkama mile.
Ja sam pametan i grlat dovoljno,
reči su me uvek zavodile-
slušajte samo zadovoljno.
Ne shvatajte me kao gada,
il' vetropira s lažnim osećanjem,
ja se jedva prevukujem sada,
ljubavlju zauvek ranjen.
Za mene ljubav nije sto i svadba:
raskineš- i u redu.
Pre bih, verujte, na sva ta
sveta kubeta bacio uvredu.
Ako su bodrobnosti važne,
neka se šala izbriše,
meni se, lepotice,
dvadeset ne slaže,
već trideset.....i više.
Ljubav, ko ugalj, nikad ne sažiže,
niti njene plime kipeći nose-
ona se iza grudi planina diže,
nad džunglama kovrdžave kose.
Voleti- znači: u šumu pobeći,
i do noći tamne, bez predaha
sekirom drva seći,
rušeći snagu svog uzmaha.
Voleti- to je: čaršafe zgužvane
u bdenju zameniti Kopernikom.
Njega,
a ne muza Marije Ivanovne,
smatram svojim suparnikom.
Ljubav za nas nije raj u domu;
ona neprestano šapuće o tom,
da se opet našao u pogonu
hladnoga srca motor.
Vi ste s Moskvom raskinuli vezu.
Godine su ipak rastojanje.
Kako da vam objasnim tezu:
kakvo je pravo stanje?
Na zemlji, od ognja sve je sjajno...
A na nebu plavom zvezda se rastače.
I kad ne bih pesnik bio slučajno,
postao bih, možda zvezdočitać.
S trga šumovi huje,
pokreću neku dvokolicu,
ja lutam i stihove zapisujem
u svoju putnu beležnicu.
Ulicom auto leti,
kao da zemlju ne gazi.
Misle za mene prepametni:
čovek- u ekstazi.
A špalir, vrevom i senkom,
ispunjen sasvim do konca.
Tu bi i medvedu nekom
izrasla mala krioca.
I eto, pred jednu kuhinju,
kad je prekipelo sve to,
iz seva do zvezda sinu,
reč zlatnom kometom.
Kustrav se rep u nebo zabi,
blesti i gori paperje belo,
dvoje zaljubljenih da bi
kroz šapat zvezde videlo.
Da bi krenuo, trgao, probudio..
one što su im oči slabe,
da bi glave neprijatelja srubio,
iznenadnim bljeskom sablje.
Sebe, dok krv u srcu struji,
ko na sastanku, čekajuć dosta,
osluškujem: ljubav bruji-
ljudska i prosta.
Uragan, vatra, voda-
to urlikom se jate...
Ko će da ih ukroti?
Možete li?
Pokušajte...
 
It's a big job just gettin' by with nine kids and a wife
I been a workin' man dang near all my life
I'll be working long as my two hands are fit to use
I'll drink my beer in a tavern,
Sing a little bit of these working man blues

I keep my nose on the grindstone, I work hard every day
Might get a little tired on the weekend, after I draw my pay
But I'll go back workin, come Monday morning I'm right back with the crew
I'll drink a little beer that evening,
Sing a little bit of these working man blues

Hey hey, the working man, the working man like me
I ain't never been on welfare, that's one place I won't be
Cause I'll be working long as my two hands are fit to use
I drink a little beer that evening
Sing a little bit of these working man blues

Sometimes I think about leaving, do a little bummin around
I wanna throw my bills out the window catch a train to another town
But I go back working I gotta buy my kids a brand new pair of shoes
Yeah drink a little beer that evening,
Cry a little bit of these working man blues

Hey hey, the working man, the working man like me
I ain't never been on welfare, that's one place I won't be
Cause I'll be working long as my two hands are fit to use
I drink a little beer that evening
Sing a little bit of these working man blues
Yeah drink a little beer that evening,
Cry a little bit of these working man blues
 
Slutnja

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
Dosta je znati da te čeka neko.



U strahu za ljubav ispitujem srce.
Što ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smiješim nekud u daljinu:
Dočekaj spremna svoga gosta.

Dobriša Cesarić
 
UTEHA

Zbog zala proklinješ,
a ni za jedno se dobro zahvalio nisi!

Pitaš se od kog je nemilosnog boga
ili od koga đavola, ovo zlo,
a za dobro pitao nisi od koga je!

Stiskaš glavu šakama, kolenima,
pitaš se čime si ovaj pokor zaslužio,
a čime si dobro zaslužio pitao nisi!

Ustaj, otri te suze, ne cvili tu,
umij se, očešljaj se, uljudi se,
i gledaj da odsad
sa tom krvavom suzom u srcu živiš
ko što si dosad
s veselom vodom kroz livade, živeo!

Ljubomir Simović
 
It's pissing down with rain
The dogs they all do howl
Just beneath the surface, the faces all do scowl
Selling off an empire, they sell it by the pound
The Russians in the market square

Give him 15 Deutschmarks for an old red hat
He will sell you the coat off of his back
And he's looking handsome and he's looking sad
The Russian in the market square

The Russian in the market
The Russian in the market
The Russian in the market square

He'll tell you stories about his past
He'll tell you stories if you ask
And he's looking handsome and he's looking sad
The Russians in the market square

Yes, the Russian in the market
Yes, the Russian in the market
Yes, the Russian in the market square

Yes, the Russian in the market
Yes, the Russian in the market
The Russian in the market square

Yes, the Russian in Frankfurt Square
 
This is my wine glass filled with moonlight where Her blonde river flows, flowing out of my mind. And this is my pill bottle, I wish I could throw it into Her river and watch it drown at dawn. Swimming softly to Her mind. Falling gently thr
ough Her mind. I can remember Her eyes staring telepathically through a photo of Herself. So let me drown here in Her blonde river where it keeps me sheltered, it keeps me insane. I swim softly through Her mind. I fall gently in Her mind. She's got a Blonde River, She's got long golden hair......
:heart2:
 
You don't believe me
I can tell it by your eyes

There's a kind of magic to be
had from your lies.
I used to say that today
is like tomorrow

Don't sell it short for truth.
I should have known
I should have known
should have known how

I should have known
I should have known by now
but now
Everything is coming up roses
everything is coming up roses.

You don't understand it
I can tell it by your smile

There's a kind of freedom to
be had from your lies.

is like tomorrow

Don't sell it short for truth.

I should have known
I should have known
should have known how

Everything is coming up roses
everything is coming up
coming up

Everything is coming up roses.

Everything is coming up roses
everything is coming up roses

Everything is coming up roses
everything is coming up
coming up

Everything is coming up roses.
 
AUTOPORTRET SA GLAVOM NA STOLU

Rastu mi na pragu,
rastu mi u oluku, rastu na krovu,
po svim sobama
rastu mi korov i trava!
A meni se spava!

Napadaju me mravi,
ruka mi se do lakta crni od mrava!
A meni se spava!

U sela nam ujahuju vojnici,
pale sena,
hvataju guske i patke,
na drumove izgone
stada ovaca i krava!
A meni se spava!

Razvaljuju mi vrata kundacima,
tuku me,
hapse me,
bacaju me niz stepenice u mrak,
prepun drvenih i gvozdenih sprava!
A meni se spava!

Neko, ne vidim ko,
poziva me u borbu za slobodu,
traži pobedu istine i pravde,
pobedu ustava, zakona i prava!
A meni se spava!

Bacio sam pušku i kapu!
Neka pobedi sneg!

Na sto se spušta,
ko na dno,
moja glava!

Meni se spava,
ugasite,
meni se
spava!

Ljubomir Simović
 
Volim tvoje ruke za igračke
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvom struku prede i drema.

Kako da nađem ruke detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje;
usnu na kojoj se mrve kolači.

Oskar Davico - Volim tvoje ruke
 
Buđenje Jovanke Orleanke ili Ja se budi(m)

Ako sam bila Jelena Trojanska, zaboravila sam i Troju i Grčku.
Ako sam bila Marija Stjuart, zaboravila sam sebe na gubilištu.
Ako sam učestvovala u rvačkim takmičenjima, u lovu,
Ako sam govorila u rimskom forumu,
Branila klijentelu po sudovima,
Ako sam se kupala u javnim kupatilima,
Prodavala kitice maka i perunike po tržnicama.
Ako sam služila za zabavu gospodi Atinjanima,
Zaboravila sam.
Ako sam šetala ispod maslina,
Ako sam gazila po pirinčanom polju,
Ako sam svlačila stolu, ako sam oblačila hiton,
Zaboravila sam.

Samo dok gledam to nebo nad Ruanom
Prepoznajem njegove zakrvavljene oči.
Mora da sam to ja gorela na lomači
One 1431. godine.

Radmila Lazić
 
sparrowbird7:
Volim tvoje ruke za igračke
to telo koga skoro nema.
Žena je samo u mekoti mačke
što u tvom struku prede i drema.

Kako da nađem ruke detinje
da ti objasnim šta ljubav znači,
a da ne ranim to malo zverinje;
usnu na kojoj se mrve kolači.

Oskar Davico - Volim tvoje ruke
Kliknite za proširenje...
manos-1.jpg
 
SNOVE SNIVAM

Snove snivam, snujem snove,
snujem snove biserove,
u snu živim, u snu dišem,
al' ne mogu sitne snove,
ne mogu ih da napišem.
Snove snivam, snove snujem,
u slike bih da ih kujem,
al' su sanci poletanci,
ne mogu ih da prikujem
srcu mome laganome.
Al' nasloni na te snove
tvoje grudi biserove,
dve ledene biser kapi:
ta bi studen smrzla snove,
sve te slike sledila bi.

Laya Kostić
 
Među javom i med snom

Srce moje samohrano,
ko te dozva u moj dom?
neumorna pletisanko,
što pletivo pleteš tanko
među javom i med snom.
Srce moje, srce ludo,
sta ti misliš s pletivom?
k'o pletilja ona stara,
dan što plete, noć opara,
među javom i med snom.
Srce moje, srce kivno,
ubio te živi grom!
što se ne daš meni živu
razabrati u pletivu
među javom i med snom!
 
Melanholični madrigal


Ono što ja u tebi obožavam
Tvoja ljepota nije.
Ljepota je ta što se u nama krije.
Ljepota je pojam jedan.
I ljepota je tužna.
Po sebi ona tužna nije,
Već po krhkosti i nesigurnosti koju u sebi krije.

Ono što ja u tebi obožavam,
Tvoja nadarenost nije.
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
--Slobodna ptica uvrh planinskog neba treptava,
Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava,
Svega što se u srcima ljudi u stvari krije.

Ono što ja u tebi obožavam,
Nije ljupka muzika tvoga glasa,
Koja se stalno obnavlja svakog časa,
Dražesna i vazdušna kao misao tvoja,
Koja zbunjuje i smiruje osjećanja moja.

Ono što ja u tebi obožavam,
Mati, koju sam izgubio, nije.
Ni sestra, koju sad zemlja krije,
Ni mrtav otac nije.

Ono što ja u tebi obožavam
Nije nagon materinstva duboka,
Otvoren kao rana u srcu tvoga boka.
Ni tvoja čistota. Ni tvoja nečistota.
Ono što ja u tebi obožavam -- neka mi bol i utjehu nosi!
Ono što ja u tebi obožavam život je koji prosi.

Manuel Bandeira
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

VranV
e.e. cummings - stihovi, pesme
Odgovora
3
Pregleda
347
VranV
VranV
VranV
Srđan Valjarević - stihovi, pesme, odlomci iz romana
Odgovora
17
Pregleda
491
Džudi S
Džudi S

Back
Top