Mozak i svest

@oziman,

Savrseno razumem da “sve je jedno“ znaci jedno u metafizickom a ne matematickom smislu. Ne naglasavam da je metafora, jer polazim od pretpostavke da je to svima jasno, ali ocigledno ne. To sto ja nemam dovoljno znanja i poznavanje terminologije da to savrseno iznesem, veze nema sa mojim savrsenim razumevanjem.

@fisherman,

Ti ocigledno nikad nista Jungovo nisi procitao? To je tako ocigledno iz tvoje opaske o njemu. Preporucujem ti memoare, za pocetak.
 
Не откриваш ти мени топлу воду уопште, слутњама да је све једно.
И не бих то мистификовала.
ispričavam se ako je nastao takav dojam i povlačim post.
smi_richtigzungeraus.gif


image.php

image.php


ako stijena ima misao,
rl253dlxwg1fa1mtcttw.gif
sigurno nije jednostavnija u pogledu na ljudsku. misao ne mora biti vezana za tijelo jedinice kojoj se pripisuje, recimo stijene, amebe, mrava ili čovjeka… ona može zasigurno izvirati izvana.


Нисам баш сигуран из овога да вам је ставрно јасно то јединство свега јер износите појам "једно" без да нагласите да се ради о метафори а не о буквалном једном које значи оно што је супротно мноштву и има своје значење једино у простору, као јединство математичке тачке, тј. оно што се не може даље делити.

То није јединство о коме говоримо а које је метафизичко а не математичко јединство, што значи да оно уопште не улази у форме сазнавања које су простор и каузалитет. Дакле, појам једно можемо узети само као метафору а не буквално.

А ако желимо приближити себи то метафизичко јединство које није супротност мноштву најбољи пример је Бергсонова квалитативна множина, којој опет најближе можемо прићи узимајући мелодију за пример. Где имамо свјевсрстан осећај мелодије који у себи садржи све тонове потенцијално, али не поређане један до другог ,већ стопљене на неки начин а деоба и дељење настају тек уласком у форме нашег сазнавања.
То мноштво у потенцији јесте метафизичко јединство.

Пошто то нисте нагласили добили сте и овакав Фишерманов одговор изнад где он очито схвата једно у математичком смислу а не метафизичком.
upravo je potreba matematike za fixnom točkom i fixnim rezultatom, što me vodi do zaključka, da se matematikom ne može dokazivati svijet. fixna točka, po mom mišljenju, ne postoji, kao što ni ne znamo ništa o najmanjoj jedinici, koju bi bilo nemoguće dijeliti. ne znamo ništa o početku i kraju. možemo samo slutiti da tako nešto postoji ili ne,
smoking.gif
ovisno o tome što smo unijeli u tijelo. s matematikom mogu konstruirati i dokazati samo trenutak u komešanju, jer život smatram samo trenutkom trenutka. to ne znači da ona ne oslikava određene zakonitosti. usput, o matematici znam samo toliko, koliko zna jedan oskudno nadaren 15-godišnjak pučke škole. u toj fazi, od prilike, sam se isključio iz slijeđenja nastave. tako je možda i moj pogled puki nonsens. tješim se s pomisli da ovu ljagu dijelim s mnogim matematičarima.
osjećaj za melodiju i zvuk vidim kao specifično svojstvo našeg tijela, koje je prilagođeno našoj životnoj okolini. ne bi rekao da je životna okolina, recimo neke bezbojne stonoge u nekoj špilji, manje bogata ili mnogolika.
između fizike i metafizike ne mogu vuči granicu. ako pored fizike postoji nešto što nije fizika, onda je prijelaz proizvoljan, postepen i nezamjetljiv, kao prelaz iz toplog u hladno. to se može uvijek odnositi samo na vrlo specifičnu situaciju/detalj/medij/okolnost.

toliko s moje strane o nečemu što vrijedi manje od čeprkanja u vrtu. ali ne mogu stalno uvijek samo čeprkati - osim toga, sve je mokro i prilično bi se usvinjio.
 
Poslednja izmena:
Свест је основа моћи сазнања. Тј. ја сам свестан нечега, неког објекта. Ако тог нечег нема нема ни свести. Јер појам "свест" сам по себи нема значења јер је свест везана за објекат.

Ствар по себи самим тим не познаје свест. Већ оно што је у основи свести.... Воља. Међу којој је и "хтети сазнати" као њен квалитативни "део".

Зато можемо рећи да наша свест има метафизичке темеље.
 
To bi mozda imalo smisla da su cula povezana sa svescu, medjutim, nisu.

Prvo informaciju prima nesvesni deo, koji je obradjuje, poredi sa memorijom, i stajosne, a ti dobijas samo ono sto nesvesni deo zeli da ti da, kao na platnu na kojem se nizu slajdovi. Niti imas uticaj sta ce ti se od misli pojavljivati u svesti, niti ih mozes zaustaviti. Znaci, saznaje nesvesni deo, a ti samo kao nemi posmatrac, gledas u te informacije, koje se nizu jedna za drugom. Svest ne daje nikakvu, ni jedu jedinu komandu nesvesnom delu. Svest je platno, a nesvesni deo projektor.

Volja je druga rec za neznanje, nemogucnost pracenja akcije i reakcije na tom nivou, zato sto nemas pristupa nesvesnom delu, da bi znao sta je bilo koju od tvojih misli iniciralo da blicne u tvojoj svesti, zasto se memorija na odredjenu stvar aktivirala i asocirala neki deo mozga da razmislja o necemu.

Mislite o tome.
 
Poslednja izmena:
Ipak ti Ozi čitni malo Hegela...On je bar prevazišao tu stvar po sebi...Naravno,samospoznajom...
E sad ja onog sebe koji samospoznaje vidim I u širem okruženju...Misli su I imaginacija I ne
treba ih zanemariti,posebno ako su neke od njih (pretpostavke) apriorijama dokazive...
Russel je to prejednostavno izneo-skoro vulgarno I zbog toga taj silni otpor,ali njegovu logiku skupova nije lose pokušati shvatiti...
Kao komparacija slede saznanja o objektivnom svetu-prilično pouzdana-pouzdanija nego ikad.
 
pa tijelo stvara svijest pohranjivanjem podataka koje dobiva od svojih čula, od informacija koje dostavljaju određene (sve?) stanice, a možda i dio od onih deset puta više stranih bakterija, koje žive u tijelu (po wikipediji sastojimo se od ca 10 bilijuna vlastitih tjelesnih stanica; dolacek.de/mensch01.htm piše o 50 hiljada milijardi - svejedno) i s njim. jedan dio tih podataka prerađuje svijest, odjel za vanjske odnose. pa ponekad se ova instanca vježbom može tako osposobiti, da zadire u "unutrašnje" poslove i određuje temeljne vitalne funkcije.
naravno nije svijest samo baza podataka. može ona postojati i bez nje. (?) nije svijest samo ono, šta nazivamo ja, ono čega smo svjesni. a onaj dio, koji sam sebe naziva svijest, nije toliko informiran i mjerodavan, koliko si to neki žele. svijest i volja su promjenjivi.

da li je to sve doista tako? u trenutku mi se čini, da bi to tako nekako moglo biti. ali može se spokojno živjeti i bez takvog "znanja". vrijednost određenog znanja ovisi o životnoj okolini. ali ima znanja i uviđaje koji određuju čovjeka neovisno o životnoj okolini i okolnostima. možda.

čudo života: . . ...
smiley_emoticons_wonderoflife.gif
 
pa tijelo stvara svijest pohranjivanjem podataka koje dobiva od svojih čula, od informacija koje dostavljaju određene (sve?) stanice, a možda i dio od onih deset puta više stranih bakterija, koje žive u tijelu (po wikipediji sastojimo se od ca 10 bilijuna vlastitih tjelesnih stanica; dolacek.de/mensch01.htm piše o 50 hiljada milijardi - svejedno) i s njim. jedan dio tih podataka prerađuje svijest, odjel za vanjske odnose. pa ponekad se ova instanca vježbom može tako osposobiti, da zadire u "unutrašnje" poslove i određuje temeljne vitalne funkcije.
naravno nije svijest samo baza podataka. može ona postojati i bez nje. (?) nije svijest samo ono, šta nazivamo ja, ono čega smo svjesni. a onaj dio, koji sam sebe naziva svijest, nije toliko informiran i mjerodavan, koliko si to neki žele. svijest i volja su promjenjivi.

da li je to sve doista tako? u trenutku mi se čini, da bi to tako nekako moglo biti. ali može se spokojno živjeti i bez takvog "znanja". vrijednost određenog znanja ovisi o životnoj okolini. ali ima znanja i uviđaje koji određuju čovjeka neovisno o životnoj okolini i okolnostima. možda.

čudo života: . . ...
smiley_emoticons_wonderoflife.gif
To ti je ,šefe,točnije od kakvog Šanhauzena...:lol:
Kaj bi rekel Alim,a ja potvrdil:Možda I nije život toliko čudan -čudnije je koliko je nama čudan...:mrgreen::hahaha:
Recimo da smo mi ljudi antitalentirani za vidjet proste istinitosti...Kad si pomenuo misli stijene...Ko klinac sam kontao
kaj si ona ima mislit...Mislim da se pita koji je k...pritišće o tlo...:mrgreen::(
 
E bre, prekino sam dva filma koja sam gledao, da bi ovo pogledao. I, u svakom slucaju, bolje je od filmova... :mrgreen:

Bas je bilo endjoing, mada sam sve to znao i po intuiciji, i prethodnim vidjenjima, al bi sada sataricom krenuo u tranziranje onih, koji zatupljuju i zaludjuju ljude, kad znam celu tehniku...maaalo, ne bi ih puno.
 
veri strongli rekomend da pogledate ovaj video

moć sugestije (i naročito kako je uz pomoć psihološkog znanja, lako npr ateiste preobratiti u vernike isl..)

enđoj


Како је овај енглески језак иритантан док га говоре. Све оно изрекну неколико речи на брзину..а онда пауза . Као неки празан ход, као неки ступор ..шта ли, а затим наставе још неколико брзих реченица..па опет пауза. Све уз неки пливјаући нагласак. Неко хммм, неко цоктање.
Колико је тај језик заправо ружан за слушање а ето наметнуо се као светски језик

Такође, иритантан водитељ и маса људи која као нешто слуша. А камерман мало мало па зумира неке ликове из гомиле како би нама гледаоцима приказао реакцију на речено. И тиме подстакнуо и усмеравао реакцију нас који гледамо. Јер психологија иза свега тога је да је емисија је намењена руљи, па хајде да се геладоциам тако и обраћамо као деловима светине а не као индивидуама.
Чему уопште служи публика у емисији ако не томе?
Јел то приватно предавање или тв емисија.

И овај водитељ млатара рукама док говори. Кажи то што имаш.Немој млатарти рукама око себе.

А онај као експремент са оном девојком атеистом који доказује неку промену вере. А само видимо женску особу која флертује са овим водитељем. Очито не знајући да је геј..већ имајући на уму његове паре које ето несвесно покрећу њене нагоне за продужењем врсте. Па се то испољава флертовањем.

Даље нисам гледао.
 
E bre, prekino sam dva filma koja sam gledao, da bi ovo pogledao. I, u svakom slucaju, bolje je od filmova... :mrgreen:

Bas je bilo endjoing, mada sam sve to znao i po intuiciji, i prethodnim vidjenjima, al bi sada sataricom krenuo u tranziranje onih, koji zatupljuju i zaludjuju ljude, kad znam celu tehniku...maaalo, ne bi ih puno.

ovo treba nalepiti na religiju, čisto da malo razmisle

- - - - - - - - - -

Како је овај енглески језак иритантан док га говоре. Све оно изрекну неколико речи на брзину..а онда пауза . Као неки празан ход, као неки ступор ..шта ли, а затим наставе још неколико брзих реченица..па опет пауза. Све уз неки пливјаући нагласак. Неко хммм, неко цоктање.
Колико је тај језик заправо ружан за слушање а ето наметнуо се као светски језик

Такође, иритантан водитељ и маса људи која као нешто слуша. А камерман мало мало па зумира неке ликове из гомиле како би нама гледаоцима приказао реакцију на речено. И тиме подстакнуо и усмеравао реакцију нас који гледамо. Јер психологија иза свега тога је да је емисија је намењена руљи, па хајде да се геладоциам тако и обраћамо као деловима светине а не као индивидуама.
Чему уопште служи публика у емисији ако не томе?
Јел то приватно предавање или тв емисија.

И овај водитељ млатара рукама док говори. Кажи то што имаш.Немој млатарти рукама око себе.

А онај као експремент са оном девојком атеистом који доказује неку промену вере. А само видимо женску особу која флертује са овим водитељем. Очито не знајући да је геј..већ имајући на уму његове паре које ето несвесно покрећу њене нагоне за продужењем врсте. Па се то испољава флертовањем.

Даље нисам гледао.

mnogo mi ti znaš
nemoj sad da krenem da tapkam prstima pa da zavoliš Marksa ko najrođenijeg
 
To ti je ,šefe,točnije od kakvog Šanhauzena...:lol:
Kaj bi rekel Alim,a ja potvrdil:Možda I nije život toliko čudan -čudnije je koliko je nama čudan...:mrgreen::hahaha:
Recimo da smo mi ljudi antitalentirani za vidjet proste istinitosti...Kad si pomenuo misli stijene...Ko klinac sam kontao
kaj si ona ima mislit...Mislim da se pita koji je k...pritišće o tlo...:mrgreen::(
ovaj je dobar!!
smiley_emoticons_number1_a.gif

šarlatani nam prodaju čuda
 
Poslednja izmena:
Нисам баш сигуран из овога да вам је ставрно јасно то јединство свега јер износите појам "једно" без да нагласите да се ради о метафори а не о буквалном једном које значи оно што је супротно мноштву и има своје значење једино у простору, као јединство математичке тачке, тј. оно што се не може даље делити.

То није јединство о коме говоримо а које је метафизичко а не математичко јединство, што значи да оно уопште не улази у форме сазнавања које су простор и каузалитет. Дакле, појам једно можемо узети само као метафору а не буквално.

А ако желимо приближити себи то метафизичко јединство које није супротност мноштву најбољи пример је Бергсонова квалитативна множина, којој опет најближе можемо прићи узимајући мелодију за пример. Где имамо свјевсрстан осећај мелодије који у себи садржи све тонове потенцијално, али не поређане један до другог ,већ стопљене на неки начин а деоба и дељење настају тек уласком у форме нашег сазнавања.
То мноштво у потенцији јесте метафизичко јединство.


Пошто то нисте нагласили добили сте и овакав Фишерманов одговор изнад где он очито схвата једно у математичком смислу а не метафизичком.
baš još jednom prelistavam... naglasio bih, da ne pišem o metafori. ne vidim u ovom predmetu ništa, šta bi mogao opisati jednom metaforom.
nema fizičko bez metafizičkog. to je jedno. meta nam je samo dok nam je nepoznato. sve šta nazivamo fizičko, naučno, matematičko itd, pa čak i metafizičko, samo je doseg našeg tijela i njegove opreme. naša najviša spoznaja može biti, da će uvijek postojati neizmjerno više onoga što ne možemo znati, od onoga što možemo znati.
 
Sve pokazuje da mozak stvara svest, iako je mozak toliko komplikovan da cemo jos vekove trebati da razumemo njega najverovatnije.

Problem svakog vida dualizma je, cak ako postoji kako ga dokazati.

Ja sam po tom pitanju sledbenik Konvergencije svesti.
 
Sve pokazuje da mozak stvara svest, iako je mozak toliko komplikovan da cemo jos vekove trebati da razumemo njega najverovatnije.

Мозак не ствара свест јер је мозак у свести а не свест у мозгу. Сви елементи појма " мозак" јесу субјетивни производи свести. Његова боја, чврстоћа, облик. Све су то субјективни садржаји свести који постоје само уц свести.
Самим тим, као део свести, мозак не може да садржи у себи свест. Као што талас не садржи у себи океан. Већ је талас у океану а не океан у таласу.

Уместо што гелдаш у мозак, у један објекат , опажај, слику међу сликама које су све у свести. Боље обрати пажњу на своју сопствену свест ...јер она је супстанција свега. Универузм је појава.... наш дух је супстанција.
 
Мозак не ствара свест јер је мозак у свести а не свест у мозгу. Сви елементи појма " мозак" јесу субјетивни производи свести. Његова боја, чврстоћа, облик. Све су то субјективни садржаји свести који постоје само уц свести.
Самим тим, као део свести, мозак не може да садржи у себи свест. Као што талас не садржи у себи океан. Већ је талас у океану а не океан у таласу.

Уместо што гелдаш у мозак, у један објекат , опажај, слику међу сликама које су све у свести. Боље обрати пажњу на своју сопствену свест ...јер она је супстанција свега. Универузм је појава.... наш дух је супстанција.

Ali ako ti se pokvari mozak ode svest ili aspekte svesti. A i miljarde od Sinapsa sigurno za nesto sluze.
 
Ali ako ti se pokvari mozak ode svest ili aspekte svesti. A i miljarde od Sinapsa sigurno za nesto sluze.

Ако ти се поквари мозак не одлази свест јер свест нема супротност. Она је континуитет.Нема прекида. Нема стања несвести. Субјективна егзистенција је контуинутиет. Она се мења. Постаје трансцендентна ..али егзистира. Никада ти ниси имао исксутво несвести. Та реч несвест или непсотојање, означава само једну заблуду.

Писао сам раније о томе а пренећу и овде:
Svaki elemenat naseg saznavanja svoje poreklo ima u subjektivnom.
Tkz. "sekundarni kvaliteti" boja, miris, ukus, osecaj dodira, ne postoje na predmetima kao takvi, vec samo u nasoj svesti. Izvan svesti nema nikakvih boja , mirisa .. ukusa .
Kome ovo cudno zvuci neka pogleda ovaj blog u kome sam objasnio Lokove primarne i sekundarne kvalitete.
http://forum.krstarica.com/entry.php/6319-Primarni-i-sekundarni-kvaliteti
Takodje, tkz. "primarni kvaliteti" svoje poreklo imaju u subjektivnom a neosporan dokaz toga jeste Barklijeva korelativnost subjekta i objekta.
Tako da svako nase saznanje ,iskustvo, svoje poreklo ima u subjektivnom ..u svesti. Izvan svesti nema ovakvog sveta kakvog saznajemo vec ima transcendentne (izvan mogucnosti saznanja) nepoznate "Stvari po sebi".

Zasto ovo pisem?

Zato da prlikom razmisljanja o nista ili o spavanju bez snova, nesvesti ili egzistenciji posle smrti ..imamo u vidu da izvan svesti nema DALJEG PROTICANJA VREMENA , NEMA objektivnog sveta dok smo mi eto odsutni.
Izvan svesti nema nikakve linije vremena, nema prostora..ono cega ima ne ulazi u kategorije saznavanja naseg razuma i potpuno je drugacije od svega sto poznajemo....transcendentno.
Sada obratimo paznju na te subjektivne sadrzaje svoje svesti i zapitajmo se da li medju njima ima necega sto bismo nazvali "spavanje bez snova" ili "nesvest"? Nema! Kada razmisljmo o spavanju bez snova zamisljamo sami sebe kako spavamo, pri cemu smo budni da budniji ne mozemo biti.

Ili ovako. Predvecerje je i moja svest je puna misli, osecaja , osecanja koji se neprekidno smenjuju. Onda zaspim. Za to vreme nemam iskustva ... Sledece je budjenje. Znaci imamo iskustvo pre spavanja i iskustvo posle budnjenja a izmedju je "nista" NULA. Znaci to je KONTINUITET ! Ako imas dve linije a izmedju njih NULA rastojanja.. onda je to jedna linija.

Znaci samo kontinuitet subjektivne egzistencije za nas postoji. Nema nikakve nesvesti, spavanja bez snova. Kontinuitet sve do smrti.. a i posle smrti ..jer "nista" nema znacenja. To je rec proistekla iz zablude celog covecanstva koju je tek filozofija uspela da razotkrije kao takvu.

Имао сам искуство дубоког сна и при томе замишљам овако нешто;

sleepingmanbmiwheel.jpg


Поблем је што је ово опажај, слика коју замишљам док сам будан а не искуство дубоког сна или свест о несвести која је противуречност.
Ми немамо и никада нисмо имали искуство дубоког сна. Наша субјективна егзистенција је континуитет ..без прекида.
 

Back
Top