Moralna ispravnost oružane revolucije

HAHA a daj sad već il otvoreno zajebavaš il si tootalno prso,lik uzmislio da je bog auuu :sad2:

ne vjerujem no znam

Hahahaha, kako predvidivo. To sam ti ostavio da sam napišeš, mada sam tvoj odgovor već unaprijed znao.
Šta da se kaže. U zaboravu si. Zaborav je razlog zabluda za zabludama.
Zaborav i jeste preduslov tjelesnog iskustva. Prvo što zaboravljaš jeste da si Bog.

Vjera je čudo.


...
Ne postoji čovjek koji bilo šta zna, pa ni to da je on čovjek.
Ne postoji ljudsko biće.
Biće je Jedno, postojanje koje sebe doživljava čovjekom, kroz ljudsku vrstu iskustva.
To Biće, u zaboravu na sebe-Boga halucinira da je ono čovjek. Ono sebe 'zna' čovjekom. Bez prisustva volje i pažnje Bića unutar projekcije 'čovjeka' čovjek ne postoji.
Isto Biće sebe doživljava i Bogom i čovjekom, zato i postoji zaborav na sebe Boga.
Njegova istina je da je ono apsolutno, apsolut je. No upravo zbog osobine da sebe zna apsolutom, u zajednici sa tim znanjem, sa Sviješću-o-sebi-apsolutu, ono se doživljava Bogom.
Dok iz svoje Svijesti ostvaruje ideju 'čovjeka' manifestujući je u doživljaj 'čovjeka' ono koristi mehanizam projekcije duše-razum-tijela, čiji se odraz-Svjesnost-o-postajućem-iskustvu, uzdiže prema Biću kao njegov duh. U zavisnosti od količine apsolutnih znanja unutar jedne Svjesnosti zavisi i nivo Svjesnosti koji sobom određuje mjesto i snagu vjere. Čovjek nema vjeru. Biće je ima i koristi je zarad uvjerljivosti iskustva.
Vjera učvršćuje projekciju sve dotle dok biće totalno ne prihvati iluziju da je ono ono što postaje. Pošto je zaborav osnova odakle svako novo iskustvo počinje nije čudo da vjerom ustoličujemo novu Svjesnost o sebi i mislimo da smo ono što za sebe stvaramo i svjedočimo njegovom ostvarenju. Kako Svjesnost raste tako i snaga vjere otpušta, pojavljuju se otkravljenja i sumnje i na kraju prosvjetljenje apsoluta-sebe. Biće transcendira volju u svoj apsolutni aspek bivajući Bog (znajući sebe apsolutom), stoga neminovno znajući sve šta ONO kao Bog zna. Povratkom u iskustvo 'čovjeka' Biće ulazi totalno prosvijetljeno i oslobođeno zabluda, te čovjeka vidi za ono što za njega jeste; samo jednu vrstu iskustva manifestujuće ideje njegove Svijesti.

Toliko o znanju koje ti-čovjek posjeduješ.
 
Hajde sad da se vratimo na moralnost oružane revolucije.
Kad si svjesno Biće u 'čovjeku', to je znak da si svjestan Sebe u svemu, u svim ljudima, u prirodi, u Svemiru.
Kad si svjestan Sebe u svim stvarima, stvorenjima, svjestan si da si ti kreator realnosti i da je moralnost nepotrebna kad poznaješ univerzalnu etiku, principe postojanja.
Kako onda neko za sebe može reći da je 'svjesno biće' a da u isto vrijeme razmišlja o moralnosti fizičkih obračuna, o oružanoj borbi kao sredstvu revolucije???
Zar to ne pobija sve univerzalne principe postojanja i ne suprotstavlja im se?

Moralnost je neophodan Biću u 'čovjeku' koje je nesvjesno Sebe.
Kad je Biće nesvjesno Sebe u čovjeku ono sebe doživljava izolovanom jedinkom unutar kolektiva, ne videći i ne znajući da je 'kolektiv' sačinjen od jedinki u kojima je uvijek i jedino ONO prisutno u svemu.
Ako je nesvjesno te činjenice onda mu ostaje jedino da se bori za svoja 'prava'.
Kakva prava trebaju Biću?
Od koga da ih Sebi daje?
Moralno Biće je Biće bez Savjesti. U zamjenu za Savjest stvorilo je moral kako bi se moralom štitilo i branilo, kako bi se njegovim zakonima upravljalo i postavljalo u 'dozvoljene i odobrene' granice ponašanja.

'Moranost oružane revolucije'... da li shvatate koliko je i sama pomisao na moral uistinu potvrda nesvjesnosti Bića???

Za takav čin svjesno Biće nema opravdanje, ali nesvjesno Biće opravdanje nalazi u svojoj nesvjesnosti.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:

Kad bi u svojim postovima umesto termina "BIĆE" i "APSOLUT" koristio termin "SVEST", "JASTVO" ili "JA KOJI JESAM", tvoji postovi bi bili mnogo jasniji i smisleniji. Zato što u običnom životu terminom "BIĆE" se obeležava nešto sasvim drugo od onoga za šta ti taj termin upotrebljavaš. Kada se u običnom životu koristi termin "BIĆE" uvek se misli na materijalna tela od kojih je sagrađena organska priroda - na tela jednoćeliskih organizama, biljaka, životinja i ljudi. Suprotno njima, za materijalna tela od kojih je sagrađena neorganska priroda koristi se termin "STVARI".

**********************************************

Evo citata iz Wikipedije definicije termina "BIĆE":

"Biće predstavlja suštinu onoga što proučava ontologija, time je biće postavljeno kao životna činjenična stvarnost koja izražava subjektivnu realnost koju nije moguće u potpunosti objektivno predstaviti ili razložiti. Biće tako, premda je stvarna prisutnost onog što bitak jest, biva kvalitativna određenost kojoj nije moguće dati kvalitativnu procenu."

Tvoja upotreba termina "BIĆE" donekle se podudara sa ovom Wikipdijinom definicijom bića. Zajedničko vam je to što u oba slučaja je reč o nekakvoj "SUŠTINI", za koju niko živ pojma nema šta je. Tako da kad se u tom smislu koristi termin "biće", nikada nije moguće znati o čemu se, zapravo govori, jer niko ne zna šta je ta suština.

***********************************

Ovo je definicija termina "BIĆE" koju je dao Sartr u knjizi ""Biće i ništavilo", (takođe iz Wikipedije)

„Biće i ništavilo“ (L'Être et le néant, 1943) je prvo djelo francuskog egzistencijaliste Žan-Pol Sartra. On tu razlikuje „bitak po sebi“/Pour soi i „bitak za sebe“/en-soi („biće po sebi“ i „biće za sebe“). Bitak po sebi je masivna materija, ona je vječna i ona sve u sebe uvlači. Bitak za sebe je svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprotstavlja bitku po sebi.

Kao što vidiš, Sartr je donekle ispravno koristio termin "BIĆE" kao "BITAK PO SEBI" za ono što samo POSSTOJANJE PO SEBI jeste - a to je SVEST.

Mada je i termin "SVEST" i sa ovom Sartrovom definicijom "BIĆA" još uvek neprecizan i nejasan, jer još uvek ni ni Sartr pojma nema šta je i kako postoji SVEST. Koju on vidi kao nešto drugo i posebno nego što je "masivna materija".

************************************************

Da bi na kraju moja definicija onoga što neki obeležavaju terminom "BIĆE", neki "SVEST", neki "APSOLUT", neki "BOG" i td, koja glasi "JA +7" bila najkraća definicija, najsveobuhvatnija, najtačnija, najproverljivija i najrazumljivija. Sa ovom definicijom "BIĆA" koja glasi "JA + 7" moguće je nepogrešivo terminisati apsolutno sve - i materiju i život i Svemir - i da se uvek zna o čemu je reč. Jer je sve što postoji - od elementarne čestice, pa do Svemira kao celine - za sebe i u sebi "JA +7". Jer sve što postoji, postoji samo po sebi, uz pomoć svojih "JA + 7" i jer je "JA + 7" APSOLUTNA SUŠTINA SVEGA ŠTO POSTOJI.

 
Poslednja izmena:
ne možeš sve znati. barem ne odjednom.
iz toga sledi da se moraš osloniti na svoje ili tudje pretpostavke i iskaze bez dokazivanja .
eto to ti je vera. misliš da je istinito bez dokaza.

odnosno, sve što misliš da je istinito a ne umeš dokazati je vera. pa sad ti vidi koliko vere nemaš,
snouden
kad sam reko da mogu SVE znati?!?
tako je,oslanjam se najčešće na pretpostavke,PRETPOSTAVKE a ne VERU,tebi su to sinonimi iz nekog razloga lol

nije,no je to samo TVOJA DEFINICIJA vere
kakvi moja. kod već usvojenih definicija pojmova trebamo se držati opšteprihvaćenog. evo wiki:

Vjera (ijek.) ili vera (ek.), uverenje u istinitost neke tvrdnje bez njene provere, odnosno bez logičkog rasuđivanja i zaključivanja. U svakodnevnom životu čovek funkcioniše verujući u mnoge stvari, ideje, ljude, i razne verovatne ili neverovatne događaje. U teologiji, pod verom se obično misli na veru u boga.

https://sr.wikipedia.org/wiki/Вера
Vjera - Wikipedia
 
JA KOJI JESAM:

Kad bi u svojim postovima umesto termina "BIĆE" i "APSOLUT" koristio termin "SVEST", "JASTVO" ili "JA KOJI JESAM", tvoji postovi bi bili mnogo jasniji i smisleniji. Zato što u običnom životu terminom "BIĆE" se obeležava nešto sasvim drugo od onoga za šta ti taj termin upotrebljavaš. Kada se u običnom životu koristi termin "BIĆE" uvek se misli na materijalna tela od kojih je sagrađena organska priroda - na tela jednoćeliskih organizama, biljaka, životinja i ljudi. Suprotno njima, za materijalna tela od kojih je sagrađena neorganska priroda koristi se termin "STVARI".

**********************************************

Evo citata iz Wikipedije definicije termina "BIĆE":



Tvoja upotreba termina "BIĆE" donekle se podudara sa ovom Wikipdijinom definicijom bića. Zajedničko vam je to što u oba slučaja je reč o nekakvoj "SUŠTINI", za koju niko živ pojma nema šta je. Tako da kad se u tom smislu koristi termin "biće", nikada nije moguće znati o čemu se, zapravo govori, jer niko ne zna šta je ta suština.

***********************************

Ovo je definicija termina "BIĆE" koju je dao Sartr u knjizi ""Biće i ništavilo", (takođe iz Wikipedije)



Kao što vidiš, Sartr je donekle ispravno koristio termin "BIĆE" kao "BITAK PO SEBI" za ono što samo POSSTOJANJE PO SEBI jeste - a to je SVEST.

Mada je i termin "SVEST" i sa ovom Sartrovom definicijom "BIĆA" još uvek neprecizan i nejasan, jer još uvek ni ni Sartr pojma nema šta je i kako postoji SVEST. Koju on vidi kao nešto drugo i posebno nego što je "masivna materija".

************************************************

Da bi na kraju moja definicija onoga što neki obeležavaju terminom "BIĆE", neki "SVEST", neki "APSOLUT", neki "BOG" i td, koja glasi "JA +7" bila najkraća definicija, najsveobuhvatnija, najtačnija, najproverljivija i najrazumljivija. Sa ovom definicijom "BIĆA" koja glasi "JA + 7" moguće je nepogrešivo terminisati apsolutno sve - i materiju i život i Svemir - i da se uvek zna o čemu je reč. Jer je sve što postoji - od elementarne čestice, pa do Svemira kao celine - za sebe i u sebi "JA +7". Jer sve što postoji, postoji samo po sebi, uz pomoć svojih "JA + 7" i jer je "JA + 7" APSOLUTNA SUŠTINA SVEGA ŠTO POSTOJI.




Sve mi je to poznato. Ipak NE.
Zašto ne?

Zato što upravo Biće iz sebe tako zahtijeva. Vrijeme je da se pojmovi koriste za ono što istinski znače kako bi konačno upućivali na ono što sobom opisuju.

Biće je apsolutno postojanje=apsolut.
Stvorenja:
1.u materijalnom svijetu:
-organska
-neorganska
-svjetlosna

2. u nematerijanom:
-duhovna
-eterička
-umna (fantazije)

Treba razlikovati Biće (postojanje) od Stvorenja, bez obzira da li su stvorenja materijalne ili nematerijalne prirode.

Univerzum=Stvorenje.
Sve unutar univerzuma... stvorenja nižeg reda.

Pojam Biće je izveden iz glagola biti, a biti po bilo kakvom uobičajenom objašnjenju znači postojati, imati vrijednost nečeg istinski postojećeg.

naglašeni nesvršeni biti nenaglašeni nesvršeni biti svršeni prezent biti
ja jesam sam budem
ti jesi si budeš
on, ona, ono jest je bude
mi jesmo smo budemo
vi jeste ste budete
oni/one/ona jesu su.

Dakle, ako povežeš istinsko značenje riječi "biti" sa njenom ukazujućom svrhom, doći ćeš, odakle god da kreneš, do Onoga-Koji-Jeste ili Jesam, do onoga koji JESTE postojanje=apsolut.

Biti=Jesam, što sobom ukazuje na istinu da JA KOJI JESAM mogu "biti" samo nešto što jesam, što jeste, nestvorivo, nepromjenjivo, na što ukazuje moja priroda "bitisanja" a to je u bilo kojem jeziku svijeta predstavljeno samo jednom jedinom riječju: BIĆE.

Biti, znači postojati.
Ko ili Šta je to koje i što postoji?
To je ono koje jedino ima vrijednost "biti"=jesam, jeste. To koje i što jeste jeste Biće. Ono je apsolutno postojanje=apsolut.

I kakvom to logikom treba da raspolažemo pa da to što "bitiše", što jeste (postoji nestvorivo, nepromjenjivo) nazivamo "Ničim" (Ništa) a da onda iz tog "Ničega" stvaramo "Nešto", a onda to iz "Ničega"-"stvoreno"-"Nešto", na bilo kojem da je nivou kreacije, bilo da je stvorenje organske ili neorganske prirode, nazivamo "bićem"???

Bog neka je na pomoći.
Nije čudo onda kad nemate pojma o čemu pričate, o čemu ja pričam, jer pojmovi na koje ste navikli koriste da vas odvedu OD izvora, radije nego li KA izvoru riječi.

I Bog vam je na pomoći, upravo kroz mene.

Dakle, ja nisam došao na zemlju da oponašam neispravno korištene termine već da ih postavim u njihovu pravu namjensku vrijednost.
 
Poslednja izmena:
BOG=apsolut + Svijest (znanje-o-sebi-apsolutu).

ČOVJEK=apsolut + Svjesnost (znanje-o-sebi-stvorenju... organske prirode).

I jedno i drugo su dakle aspekti apsoluta=Bića.

KAMEN=apsolut + Svjesnost (znanje-o-sebi-stvorenju... neorganske prirode).

I u kamenu je ISTO Biće. Ono SEBE doživljava stvorenjem neorganske prirode.
 
Koliko je dakle "moralno" koristiti neorgansku prirodu stvorenja (pasivan izraz Bića) da se njom "naoružavamo" kako bi smo ostvarili revoluciju odnosa među organskim stvorenjima (aktivnim izrazima Bića)???

Pošto je u svemu, organskom i neorganskom, prisutno isto Biće, ukoliko je ono kao aktivni pokretač volje svjesno Sebe u organskom stvorenju, ono nema namjere kojima će activirati volju u svrhe destrukcije, niti pak ima ikakvo opravdanje da bilo koji dio Sebe koristi zarad umišljenih vrijednosti bilo kojeg drugog svog (organskog) dijela kreacije.

Samo Biće nesvjesno Sebe u stvorenjima ima opravdanje za svaku akciju koju načini, bez obzira da li ta akcija imala čak i apokaliptične posledice po cjelinu a konsekventno i po cijenu opstanka vrste kroz koju dovodi ostatak organske priride do ruba istrebljenja..
 
Poslednja izmena:
Свест подразумева да постоји ум који је свестан нечека. Ум може и да не буде свестан нечега.
Рецимо многи људи нису свесни да су као умови, колективна свест свих ћелија њиховог бића.
Свака ћелија има ум и сви ти умови су у служби заједнице која је наше тело, А круна те заједнице смо ми као колективни ум свих својих ћелија.
И будући да многи умови нису свесни да су колективна свест свих бића свога ума то можемо да видимо да биће може и да не буде свесно себе и своје улоге .
Постоји биће али оно није свесно себе јер има погрешну представу, погрешну свест о себи.
Могло би ово на неки начин да буде објашњење разлике између Бића и свести.
Мада може бити да ја погрешно тумачим појмове.

А што се тиче седам способности, Воља и разборитост су моћи а не способности. Ми имамо моћ расуђивања, иако је многи не користе те су се тако одрекли те моћи.
И воља која је моћ је под утицајем разних духова тако да многи не користе ни ту моћ.
Тако да живимо у свету немоћних људи.
Људи имају ја и седам способности али су немоћни јер им Љубо није рекао да су воља и разборитост једине праве моћи.
 
Poslednja izmena:
У вези дефинисања појма "биће", уз помоћ Википедије, а од стране ових форумских месија, а да неко не помисли да се цела филозофија састоји од таквог млаћења празне сламе, и од жонглирања празним појмовима, ево само једна Шопенхаурова реченица у вези "бића" "апсолута" и слично:

Što se čovek u apstrakciji sve više diže, to više se izlučuje, dakle to manje se još pomišlja. Najviši, to jest, najopštiji pojmovi jesu i najprazniji i najsiromašniji, naposletku samo još lake ljuske: Kao apsolut, bitak, biće, stvar, bivanje, i.t.d. - i šta mogu, uzgred rečeno, dati filozofski sistemi, koji su satkani samo iz takvih pojmova i koji za svoju građu imaju samo takve lake ljuske misli? Oni moraju ispasti beskrajno prazni, siromašni, i zato upravo sufokantno dosadni.

Šopenhauer

Ово је најбоља дефинција "бића". Права филозофија , веровали или не, има конкретне чињенице, не празне балоне. Само што су оне затрпане "бићима и апсолутима" софиста, месија и шарлатана,
 
У вези дефинисања појма "биће", уз помоћ Википедије, а од стране ових форумских месија, а да неко не помисли да се цела филозофија састоји од таквог млаћења празне сламе, и од жонглирања празним појмовима, ево само једна Шопенхаурова реченица у вези "бића" "апсолута" и слично:



Ово је најбоља дефинција "бића". Права филозофија , веровали или не, има конкретне чињенице, не празне балоне. Само што су оне затрпане "бићима и апсолутима" софиста, месија и шарлатана,

Шта су по теби ту конкретне чињенице?
 
У вези дефинисања појма "биће", уз помоћ Википедије, а од стране ових форумских месија, а да неко не помисли да се цела филозофија састоји од таквог млаћења празне сламе, и од жонглирања празним појмовима, ево само једна Шопенхаурова реченица у вези "бића" "апсолута" и слично:



Ово је најбоља дефинција "бића". Права филозофија , веровали или не, има конкретне чињенице, не празне балоне. Само што су оне затрпане "бићима и апсолутима" софиста, месија и шарлатана,

Koji autoritet: Shopenhouer i "ti".... mali ti.
Bog je jedini autoritet... JA JESAM...


BOG.
Hahaha

HAHAHAHAHA
 
Poslednja izmena:
Свест подразумева да постоји ум који је свестан нечека. Ум може и да не буде свестан нечега.
Рецимо многи људи нису свесни да су као умови, колективна свест свих ћелија њиховог бића.
Свака ћелија има ум и сви ти умови су у служби заједнице која је наше тело, А круна те заједнице смо ми као колективни ум свих својих ћелија.
И будући да многи умови нису свесни да су колективна свест свих бића свога ума то можемо да видимо да биће може и да не буде свесно себе и своје улоге .
Pljunucu ti sirana, ribaru, ako budeš ovo negirao. :mrgreen:
 
“Tragedija današnjeg čoveka nije u njegovom socijalnom stanju, već u nedostatku volje da se promeni. Vrlo je lako napraviti kolektivne revolucije, ali suštinski se promeniti, prekinuti sa samosažaljenjem, izbrisati ego, odbaciti naše navike i ćudi... Ah, to je nešto sasvim drugo! Čarobnjaci kažu da je prava pobuna i jedini izlaz za čovečanstvo kao vrstu, ako podigne revoluciju protiv svoje sopstvene gluposti. Kao što možete da primetite, to je samostalan rad.”

Kastaneda
 
“Tragedija današnjeg čoveka nije u njegovom socijalnom stanju, već u nedostatku volje da se promeni. Vrlo je lako napraviti kolektivne revolucije, ali suštinski se promeniti, prekinuti sa samosažaljenjem, izbrisati ego, odbaciti naše navike i ćudi... Ah, to je nešto sasvim drugo! Čarobnjaci kažu da je prava pobuna i jedini izlaz za čovečanstvo kao vrstu, ako podigne revoluciju protiv svoje sopstvene gluposti. Kao što možete da primetite, to je samostalan rad.”

Kastaneda

Вера бива кроз проповед; каже Св. Ап Павле. Како ће неко поверовати ако му нико не каже?
Узмимо за пример Драгољуба; Мора прво неко да му скрене пажњу да је он глуп. Па онда да драгољуб поверује да је он глуп. И ту је крај приче и крај револуције; Драгољуб никада неће повероватио да је глуп.
Кад би којим случајем Драгољуб поверовао да је глуп: Он би почео да се преиспитује да ту можда нема истине, па би кроз расуђивање покренуо револуцију у свом уму.
Али то се Драгољубу нажалост никад неће десити.
Било би добро да се свесни појединци почну удружују у заједнице, да поставе заједничке циљеве, да покажу неверним Томама да то све има смисла па можда онда Драгољубу кликне,
Ко зна?
 
У вези дефинисања појма "биће", уз помоћ Википедије, а од стране ових форумских месија, а да неко не помисли да се цела филозофија састоји од таквог млаћења празне сламе, и од жонглирања празним појмовима, ево само једна Шопенхаурова реченица у вези "бића" "апсолута" и слично:

"Što se čovek u apstrakciji sve više diže, to više se izlučuje, dakle to manje se još pomišlja. Najviši, to jest, najopštiji pojmovi jesu i najprazniji i najsiromašniji, naposletku samo još lake ljuske: Kao apsolut, bitak, biće, stvar, bivanje, i.t.d. - i šta mogu, uzgred rečeno, dati filozofski sistemi, koji su satkani samo iz takvih pojmova i koji za svoju građu imaju samo takve lake ljuske misli? Oni moraju ispasti beskrajno prazni, siromašni, i zato upravo sufokantno dosadni.

Šopenhauer
"

Koja smijurija.
Kakav genije treba da budeš pa da na osnovu upotrebne vrijednosti riječi zaključiš na što riječ ukazuje?
Dakle kad pominješ Šopenhauera, koji je sebi dao za pravo da na račun sopstvenog pesimizma stvara vrijednosti koje bi da preslika na svijet drugih, onda moraš imati u vidu i činjenicu o njegovom pesimizmu koji potiče iz 'njegovog solipsizma' (odakle drugdje) i stoga neimanja neposrednog iskustva nečega, pri čemu u nedostatku iskustva i konsekventno istinskog znanja o tome nečemu, riječima onih koji su to iskustvo imali i u riječi ga predstavili, prišiva atribute 'PRAZNO', siromašno, najsiromašnije itd. Tim ne pobija niti značenje riječi kao što su Biće, apsolut i slično već samo govori o svojoj nemoći da ih ispuni istinskim značenjem. To je pravi problem.
I zamisli, ti sad dolaziš, kao slijepi pratilac Šopenhauera i k'o papiga ponavljaš iste riječi, štiteći se od neznanja kao što je to i on činio.
Ne boli tebe ozimana (niti je njega Šopenhauera, boljelo) to što nemate neposredna iskustva apsoluta i stoga ni znanja o apsolutu već te boli (njega više ne, ostavio tebi svoj nemir) što bi htio da to znaš a NE MOŽEŠ[/B]... što bi htio da imaš a nemaš. Da imaš... Želja za imanjem te čini nesrećnim.

Zbog toga je lakše pljunuti po svima koji to znanje imaju i koji ga iznose.
Pljuj brate, samo pazi da ne dehidriraš. I to vodi ka neminovnom kraju genijelnosti, ka smrti. Mada znam, reći ćeš: Smrt i jeste 'spas' iz ovog pakla. Haha.
 
Poslednja izmena:
Ово је најбоља дефинција "бића". Права филозофија , веровали или не, има конкретне чињенице, не празне балоне. Само што су оне затрпане "бићима и апсолутима" софиста, месија и шарлатана

"Najbolja"... pazi ovo molim te... kaže KO?... "ti"?

"Verovali ili ne"... hahahaha... ne vjerujem niti vjerujem, znam: ta definicija je ne govori istinu ni o čemu drugom do o onome koji ju je napisao i onome koji je sijepo slijedi. Oba su umišljeni poznavaoci nečega što sami nisu iskusili. Doduše jedan je to iz svoje tinatare sročio a drugi samo slijedi.
 
Oziman nastavlja...Šarlatanstvo...
O kome to biješe riječ? O tebi?
Šarlatan je svako ko se usuđuje pričati o nečemu što neposredno nije iskusio.

Ti nisi iskusio dalje od nosa. Transcendentno je za tebe limit poimanja kojeg se (limita) držiš i misliš da je sigurnije i bolje držati se na ovoj strani transcendiranja kako bi ostao 'znalac'. Pa jeste, kad ne znaš nešto ne pričaj o tome. Ali problem nije u priči već u tvom sudu. Ti ne pričaš dalje od "transcendentnog" ali sudiš svima koji to čine. Zašto? Zato što mi pričamo o svom doživljaju, o istinskom nečemu što tebi nije dostupno (još), zato te boli ono što bi želio da znaš a ne znaš, što bi želio da imaš a nemaš. Eto, to je čitava suština pesimizma; na osnovu svog dosadašnjeg iskustva (ne)imanja-neuspjeha, pesimista stvara uobrazilju (ne)mogućeg.
 
Uostalom, nadovezujem se na 'PRAZNOST' i 'PUNOĆU' pojmova:

"Tnanscendentalno"... šta je to?
Da li je to PUN pojam, ili prazna apstrakcija?
Zar svi pojmovi nisu upravo to: apstrakcije nečega?
Zašto koristiš riječ 'transcendentno', koja je 'laka ljuska' nečega što prstom ne možeš pokazati, što ničim do svojim apstrahovanjem ne možeš ispuniti???
Sve misli su apstraktne, neke sobom ukazuju na materijalno postojanje neke na nematerijalno, ipak, same misli su apstraktne.

Po tebi i sličnima, 'filozofija' bi se trebala baviti samo materijalnim stvarima, jer jedino materijalne stvari mogu ispuniti 'prazan prostor'?

Objasni šta znači riječ transcendentno i odakle ti ideja da to nije apstrakcija, samo 'PRAZAN' pojam?

Ko ti daje pravo da tu riječ koristiš bez 'ispunjenja'?
Ispuniti je ne možeš drugim apstrakcijama, drugim riječima, niti pak ičim možeš pokazati na to što je 'transcenedentno ', ne možeš ga predstaviti ničim drugim do 'PRAZNOM ' apstrakcijom, abstrakcijama; riječima. Sve riječi su apstrakcije nečega. Zašto onda pričaš???

Ali eto, pričaj ozimane, pardon; genije, ispuni taj pojam nečim 'solidnim', neapstraktim.
 
Uostalom, nadovezujem se na 'PRAZNOST' i 'PUNOĆU' pojmova:

"Tnanscendentalno"... šta je to?
Da li je to PUN pojam, ili prazna apstrakcija?
Zar svi pojmovi nisu upravo to: apstrakcije nečega?
Zašto koristiš riječ 'transcendentno', koja je 'laka ljuska' nečega što prstom ne možeš pokazati, što ničim do svojim apstrahovanjem ne možeš ispuniti???
Sve misli su apstraktne, neke sobom ukazuju na materijalno postojanje neke na nematerijalno, ipak, same misli su apstraktne.

Апстраховати значи ОДБАЦИТИ, уклонити нешто од нечега.
При стварању појмова, одбацујемо из опажаја, из слика, све оно међу њима различито а задржавамо само оно што је слично или опште.

Рецимо.
Ово представља опажај разних паса.

adoptable-size.jpg


Сада, стварајући појам "пас" мораш одбацити из њега све што је међу овим псима различито, а задржати само оно што је међу њима слично, дакле опште.
Па тако, уклонићеш све разлике боје, величина, својстава, да би задржао само неколико најопштијих особина које имају СВИ пси.

Дакле у том појму "пас" одбацио си много више него рецимо у појму "Немачки овчар". Овај други садржи у себи боју, величину, итд. А тога нема у општем појму "пас". Ту је то све ОДБАЧЕНО, или апстраховано.

Јел схваташ сада како појмови могу бити више или мање асптрактни. То јест, више или мање испуњени.

И зашто је то ваше жонглирање најопштијим могућим појмовима типа: Битак, биће и слично, без икакве вредности.
 

Back
Top