Može! "Svest" je imenica, a "svesnost" je opisni pridev. Isto kao što smrdonja može da bude smrdljiv ili rogonja rogat i još bezbroj drugih primera, tako i svest može da bude svesna.
Smrdonja apstraktna imenica kojom imenuješ smrdljivog čovjeka.
Smrad je
apstrakta imenica kojom se imenuje stanje emitovanih neprijatnih gasova.
Smdrljiv je
pridjev kojim opisuješ čovjeka ili stvar koja smrdi.
Smrdi je
glagol kojim govoriš o čovjeku ili pak nečemu koji ili koje vrši radnju, emituje neprijatne-smrdljive gasove: "On smrdi."
...
I Svijest i Svjesnost su imenice.
To su
apstrakne imenice, imena su za nešto što se konkretno ne može pokazati (na primjer Svijest, umjetnost, Svjesnost, razboritost, Um, duša, čovjek, Ljubav, i slične).
Konkretne imenice su one koje imenuju predmete, stvorenja (olovka, pero, tuš, tijelo, glava, ruka, noga i slično).
Pridjevi koji opisuju čovjekovo stanje svjesnosti recimo jesu:
svjestan, svjesna, svjesno ili nesvjestan, nesvjesna, nesvjesno.
Dakle,
Svjesnost je apstraktna imenica za stanje a
svjestan, svjesna, svjesno su pridjevi koji služe za opis svojstva nekoga ili nečega u tom stanju (pijan ili trijezan čovjek je čovjek u stanju pijanstva ili trezvenosti)..
Svijest je apstraktna imenica (ne možeš je prstom pokazati), ali ona ne imenuje stanje već nešto po sebi takođe apstraktno.
To nešto jeste znanje, tačnije sama riječ kaže da je to
znanje-o-svemu-što-jest, što postoji.
To je duh postojanja, koji je za naš razum opet apstraaktno nešto.
Imenica Svijest sobom govori
da ono šta ona imenuje sve jest.
A šta to podrazumijevamo pod riječima sve jest i pod njihovom kovanicom Svijest?
Podrazumijevamo znanje o tome šta je to što-sve-jest i stoga znanjem to i potvrđujemo.
Potvrda da 'sve jest' ipak nije ono-što-jest, i dalje je samo potvrda.
To bi bilo isto kao kad bi pečat na dokumentu kojim ovjeravaš i legalizuješ vlasništvo bio isto sa onim što je u vlasništvu.
To bi bilo isto kao kad bi tvoje ime Ljubo bilo isto sa onim što TI-čovjek jesi
Simo je je moje ime, ali JA nisam Simo, ja sam ono čemu je ime prišiveno.
Moje ime nisam JA niti je moje ime čovjek kojeg riječ-pojam imenuje.
Ono što je imenovano imenicom-riječju jeste-postojeće nešto (da l' za nekog to bilo konkretno ili apstraktno) a ime mu daje odredicu kojom ga prepoznajemo, ovjeravamo.
Tako, Svijest jeste imenica za duh apsoluta a ne za sam apsolut.
To je ime za znanje-o-sebi-postojanju, za znanje-o-sebi-apsolutu, a znanje-o-sebi nije isto što i samo postojanje koje može da se zna ili da se o njemu intuicijom (iz duha u duh prenese) sazna.
Znanjem potvrđuješ postojanje, potvrđuješ KO, ŠTA i KAKO jesi.
Glagol jesam (jeste) pri tom je izveden iz glagola biti (postojati). To je sadašnji oblik glagola nesvršenog glagola biti.
A postojanje jedino i jeste u sadašnjosti, gdje drugdje. JA JESAM, dakle (svjestan sam da) postojim.
