JA KOJI JESAM
Poznat
- Poruka
- 7.799
A kako bi bilo da zamisliš realnost bez novca, bez trgovine?
Možeš li zamisliti kako ljudi uistinu vole to što rade i da to čine zarad svog ispunjenja svjesni koristi koju pri tom ostvaraju za cjelinu i neizbježno za sebe? Nije li takvim životom čovjek već 'nagrađen'?
Možeš li zamisliti Svjesnost o jednakosti bez obzira koja su ti interesovanja i čim se baviš?
Možeš li zamisliti da te tvoje interesovanje i bavljenje nečim ne čini boljim, vrednijim od drugih?
Možeš li zamisliti da 'zahtjevniji' poslovi pri tom mogu biti i istinski izazov za tvoj duh a ne kazna il' prisila? itd...itd.
Možeš li ti shvatiti da posao jednog zubara isto vrijedi kao posao smećara? Zar i jedan i drugi svjesno ne obavljaju nešto korisno? Zar samo zato što smo prisiljeni bolom da idemo kod zubara moramo biti ucijenjeni njegovim izborom djelatnosti te ga trebamo više i bolje nagraditi od smećara kojeg se gnušamo? Zar on, kao i smećar, svjesno ne treba da očiste ono što je nusprodukt korištenja hrane i pića? Ko se u posao upušta zarad materijalne koristi (samo zarad egoističnih pobuda) taj nije iskren niti prema ljudima niti prema Bogu u sebi i stoga nije dostojan posla koji obavlja.
Da li si kao dijete prihvatao 'sporedne uloge' u igri, one u kojima si bio pasivni posmatrač ili si upravo svojom voljom želio i prihvatao one 'zahtjevnije'? Nisi li s nestrpljenjem čekao da dobiješ zahtjevniju ulogu?
Eh, vidiš, to je dakle cilj, da se vratimo na nivo djeteta ali sa potpunom Svjesnošću o sebi kao Biću, te da 'posao' više ne bude viđen kao prisilan rad već kao igra kroz koju ostvarujemo najbolje od sebe, da težimo poboljšanju uloge bez stvaranja konkurencije, o tome Ljubomir pokušava da priča mada nedovoljno uvjerljivo.
Posao, kao koncept nasilja nad duhom, bi trebao da nestane. Ekspresija treba da zauzme to mjesto. Tada se 'živjeti' ne bi poistovjećivalo sa opstankom niti bi se nužnost prihvatala za IZBOR.
O kakvom plaćanju ti govoriš?
Plata u takvom društvu je apsurd. Ako možeš da uzimaš koliko ti je potrebno zašto bi tražio da budeš plaćen; sam sebe plaćaš. I recimo da si postao nezasit i uzmaš više nego što ti treba... to će samo da ti stvori dodatne probleme, održavanja i čuvanja viškova jer nikome drugom te viškove nećeš moći prodati i niko ih ih drugi za tebe neće čuvati i održavati; svi uzimaju koliko im treba iz jedne zajedničke banke dobara.
PS Dakle u Ljubinoj teoriji ima nečega ali je nedovoljno dobro obrađeno. Postoje rupe koje se moraju ispuniti, shvatanja koja se moraju izmijeniti da bi teorija bila prihvatljivija. No, gdje ima dima ima i vatre.
- - - - - - - - - -
Ljubo, sve što si gore ispisao, u formi koju si dao jeste čista utopija jer ne daješ način na koji ćeš doći do osnovnog preduslova takvog društva; do nivoa Svjesnosti čovjeka koji će sam u sebi i po sebi određivati 'pravednost'.
Kako uzdići svjesnosni nivo čovječanstva da bi se ostvario takav ili sličan poredak?
Ko bi u tom društvu određivao ko će biti doktor a ko smećar?
Lako mogu zamisliti da bi Pera i Mika koji su smećari prihvatili tvoju ideju otvorenih ruku ali pitaj jednog vlasnika Mikrosofta, bankare, fabrikante, vladare, kraljeve i careve, i druge slične njima.
Oni se trude da održe postojeći sistem plaćajući druge koji im služe kao vojska. Pitaj političare koji su sluge velikog kapitala... Svi oni imaju svoju ideju 'pravednog' poretka.
Kako možeš obrazovati masu da se uzdigne na taj nivo Svjesnosti o kojemu govoriš kad je masa 'masa' upravo zbog tog niskog nivoa Svjesnosti. I bogataši i vladari današnjice i od vijeka vijekova nisu na višem nivou od mase nad kojom vladaju i upravljaju, oni su samo perfektan odgovor na zahtjev mase.
Kako onda načiniti tu masu da prihvati tvoje prijedloge kad pojedici koji je čine to neće, kad se na račun tvojih prijedloga sprdaju ismijavajući ih?
Kako od njih načiniti 'Svjesne jedinke' koje sebi žele bolje kad oni za to nisu spremni?
Ne možeš nasilno stvarati Svjesnost. Nasiljem doduše možeš zadržavati njen postojeći nivo samo dotle dok masa prihvata ideju nasilja.
Ja recimo znam da su tvoje namjere iskrene i da se upinješ da dokažeš svima kako je moguće, ali i sam nisi dorastao svojim prijedlozima. Tvoje teorije su postale samo teorije jer kad se odnosiš sa drugim ljudima ti ne pokazuješ da su drugi ljudi ravnopravni sa tobom, smatraš nas sve do jednog na svijetu nedovoljno 'razumnim' i nedovoljno inteligentnim. Ko će ti povjerovati onda da su ti namjere iskrene?
Dakle nešto smrdi, nešto nedostaje. Šta je to što nedostaje? Ti se ne ne pitaš jer si ubijeđen da ti je teorija neprikosnovena, isprobana (u tvojoj glavi) i da će neminovno dovesti do promjene Svjesnosti čovječanstva kada je ljudi prihvate kao Jevanđelje. Ništa od toga. Prvi si ti koji se ne pridržava svog učenja. To se očito vidi u odnosima sa forumašima. Ako se to preslika na moguću stvarnost izvan foruma onda to ne liči na sliku koju nam predstavljaš već više liči na jedan totalitarni sistem upravljanja u kojemu ćeš ti očito biti autoritet.
Sve to ne bi bilo tako da su ljudi u sebi i po sebi spremni na promjenu. NI sam nisi spreman. Da jesi osnovao bi nekakvu komunu recimo koja bi bila uzor svijetu. Da bi drugi postali spremni na promjenu koju im neko nudi spolja prvo moraju da vide da je drugačije stanje moguće. Skoro svi već shvatamo da je poredak u kojemu živimo neravnopravan, ako gledamo po ispoljenju, ali ovaj poredak je perfektna refleksija trenutne srednje vrijednosti Svjesnosti čovječanstva. Stoga je apsolutno pravedan. Pravedniji sistem od ovoga u ovom trenu ne može biti. Pravda je svakom podijeljena po zasluzi, a zasluga nije po rođenju već po trenutnom nivou Svjesnosti koji diktira i poredak u kojemu će se preslikati na projektujuću stvarnost. Kao što postoji razlika između Svjesnosti kišne gliste i Svjesnosti majmuna, tako postoji i razlika između svjesnosnih nivoa ljudi. Jedan čovjek ne može uzdići nivo čovječanstva na svoj (primjeri su Isus, Buda...), iako čovječanstvu može pomoći da ono postane svjesno njegovog postojanja. Međutim da bi čovječanstvo uzdiglo nivo cjelovite Svjesnosti mora da se stvori kritična masa Svjesnosti u samom čovječanstvu koja će svojim momentumom kao zamajac djelovati na prosvjetljenje ostatka čovječanstva. Ako bi postojala kritična masa svjesnih ljudi oni bi svojim djelovanjem konstantno pokazivali nesvjesnima šta je moguće. Riječi nesvjesnima ništa ne znače, polusvjesnima da. Nesvjesnima je potreban materijalni primjer, da ga vide, da ga osjete na svojoj koži, tad i oni mogu shvatiti šta i kako je moguće. To nije zato jer su manje inteligentni od svjesnih već zato što im je volja fokusirana u materijalnom ispoljenju a ne u apstrakcijama.
To takođe govori da sva naša pisanja imaju vrijednosti do određenog stepena, ali da u većoj slici apstrakcije moraju da se dovedu na zemaljski nivo gdje će se vidjeti i njihova primjena. To je iskušenje svih nas koji nešto znamo i želimo da to oglasimo drugima. Uvijek se srećemo sa pitanjem: Kako to da iskoristim na materijalnom nivou? Očito da je osnovni zadatak bilo koga ko neku ideju želi postaviti na globalni nivo, načiniti kritičnu masu koja će sama po sebi biti zamajac realizaciji prosvjetljenja cjeline. Ništa drugačije se manifestuje i potreba za bilo kojim proizvodom na globalnom marketu. Princip je isti. Sad je lako prodavati mobilne telefone, kad je stvorena kritična masa 'potrebe' za istim. Apstrakcije su za materijaliste isto što i prodavanje magle. U mom iskustvu recimo, priče ne znače ništa dok recimo ne pokažem da na osnovu nekakvog znanja i sposobnosti mogu da iscijelim nečiju bolest koja ih je mučila decenijama. Kad se to desi, ti ljudi postaju propagandni mehanizam kroz koji se i ideja širi a onda se tek počnu postavljati i pitanja 'kako ja to mogu?' i odakle to dolazi, pa se onda ulažu i napori da se čuje teorija koju do tad nisu čuli iako im je bilo rečeno.
Poslednja izmena:
,,