Moralna ispravnost oružane revolucije

GROM:



Svest ne podrazumeva da postoji "UM" koji je svestan nečega, već da postoji "SVEST" koja je svesna nečega - uz pomoć svojih "7". Jer kad je Svest svesna nečega, ona tada "NE UMUJE", već da koristi svojih "7" - napreže se, kreće, opaža, oseća, pamti, misli i razume. I kad Svest sve to radi tu nikakav još plus i "UM" se ne pojavljuje i ne postoji. Možda ćeš to bolje da razumeš ako kažem da ono što zovemo imenom "Svest", sebe u sebi spoznaje i zove imenom "JA". I sem tog "JA" u ljudskom organizmu nikakav još + i "UM" ne postoji. A možda ćeš ovo još i bolje da razumeš ako kažem da u beskrajnom nebeskom prostoru ničeg drugog nema do sam "JA" + njegovih 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji. To "JA" postoji u svojstvu UZROKA, a njegove fzičke i psihičke radnje u svojstvi POSLEDICE. Seo materijalni Svemir sa životom u sebi je fizička i psihička radnja i ima značenje POSLEDICE.

То ЈА који се толико хвалиш је управо производ ума. Твој Бог нема ум, неки безумник тај твој Бог, твоја свест.
Ево поставићу ТЕД говор у коме жена којој је излив крви блокирао рад леве мождане хемисвере описује како изгледа свет кроз десну мождану хемисверу. Нема ту никаквог ЈА, него је све једно.
Имаш превод на Србски у подешавањима

Имај на уму Да је Царство небеско ту у нама(Како каже Господ) док гледаш овај говор.
Говорница иако није свесна тога открива како изгледа Царство небеско и какав ће бити Други Христов Долазак.
Божанска откровења могу да чују само људи који могу да завире у светлост паралелног процесора, наша десне мождане хемисвере.
Требало би да се ЈА КОЈИ ЈЕСАМ сложи са мном.
 
Poslednja izmena:
ne postoji. ispravno je ubiti ako nema drugog ili boljeg izbora.

Za onoga ko ne zna drugacije najbolji su takvi izbori, sto svakako postavlja pitanje:

" Onaj kome je potrebno da koristi silu da napravi promene, da li je sposoban da odrzi promene bez sile? "

iliti Onaj ko nije sposoban da intelektom izvrsi promene, nije sposoban ni da ih izvrsi. Samo se menjaju ljudi na vlasti,

a ne i ono zbog cega je revolucija izvrsena.

- - - - - - - - - -

Maska po kojoj se angazuje samo militantni deo populacije ili jos gore kriminalni deo,

nije nista drugo nego maskiranje svoje nesposobnosti.

- - - - - - - - - -

Oruzana revolucija je nasilje, a svako nasilje je nemoralno, osim nasilja da se spreci nasilje.
 
Kome je to opravdano?
Nasilniku, koji u nedostatku svjesnosti o svom namejrenom činu, sebe ne vidi i ne smatra nasilnikom?
Onaj koji čini nasilje, bez obzira da li to učini u samoodbrani, nasilnik je.
Nasilnik je nasilnik je nasilnik. Nasilju nema opravdanja (iako će naš razum i naš ego nesumnjivo, uvijek pronaći opravdavajuće razloge).

Ne ide.
Nasilje se svjesno mora izbjeći već na metafizičkom nivou.
Kada se nasilje manifestuje na zemaljskom nivou, tad je već kasno, tačnije, naš nužni izbor se manifestuje, naša nesvjesnost porađa situaciju, i veoma je vjerovatno da u tom trenu straha i fokusa na samozaštitu, uključujući i nasilne mjere samozaštite, nećeš nekim čudom postati svjestan drugačije mogućnosti do one koja ti se nameće kao nužnost.

Šta je svjesni izbor?
Izbor načinjen iz osvješćenja različitih mogućnosti prije no što izabereš jednu od njih i dopustiš joj da se manifestuje, to je svjestan izbor.
Svjesno birati znači uvijek birati u skladu sa dušom i u potpunom duhovnom Miru. Zašto sa dušom?
Duša je načinjena u Svijesti Boga, a pošto je Bog apsolutno postojanje u Ljubavi, i dušu stvara u Ljubavi.
Dopustiš li sebi da se okreneš prema duši, na metafizičkm nivou će ti biti ponuđene različite mogućnosti iz kojih uvijek možeš izabrati bilo koju, ukčljučujući i onu koja vodi nasilnom obračunu, ali je svakako cilj birati onu koja vibrira istom frekvencijom kao i tvoja duša, iz čega će se konsekventno ostvariti čudo; svjetovni Mir i harmonija. Proces takvog biranja je jednostavniji nego li izgleda. Da bi se ostvario, strah mora da nestane. Da bi znali šta vibrira sa našom dušom dovoljno je samo da smo svjesni cilja, mogućnosti ćemo 'privući u fokus'; frekvencije se same po sebi prepoznaju. Pri tom je potrebno potpuno povjerenje u svoje znanje i intuiciju. Ako pak nema dovoljno znanja o tom procesu biranja i mehanizmu projekcije onda je potrebna 'hrabrost' da se usudiš stojati ispred nasilnika bez straha i bez namjere da djeluješ. To je već mač sa dvije oštrice.
 
Poslednja izmena:
Имај на уму Да је Царство небеско ту у нама(Како каже Господ) док гледаш овај говор.
Говорница иако није свесна тога открива како изгледа Царство небеско и какав ће бити Други Христов Долазак.
Божанска откровења могу да чују само људи који могу да завире у светлост паралелног процесора, наша десне мождане хемисвере.
Требало би да се ЈА КОЈИ ЈЕСАМ сложи са мном.

Svi mi govorimo o istom JEDNOM, ali to isto JEDNO nismo doživjeli na istom nivou.
Zamisli (samo zamisao) da je to isto o čemu pričamo recimo ideal figure čovjeka. Zamisli da je između nas i čovjeka zid. Kad stojimo našim nogama čvrsto na zemlji mi ga od zida ne vidimo, ali kad se popnemo na nekoliko stepenica tek vidimo njegovu glavu. Ako se popnemo za još nekoliko stepenica više vidimo mu i ruke i trup, a ako se popnemo na vrh stepenica vidimo mu čitavo tijelo.
Zamisli sad da je zid naš UM (razum) a stepenice nivoi naše Svjesnosti.
Ako smo čvrsto nogama na zemlji, zaokupirani smo zemaljskom realnošću, zid smo prihvatili kao nešto noramlno i zato i ne pomišljamo da iz njaga stoji ideal čovjeka kojemu težimo (naša suština).
Kada se popnemo na više stepenike stepenica ugledamo mu glavu. To se u našu Svjesnost intuitivno unijelo znanje o suštini ili smo imali nekakvo vantjelesno iskustvo i na taj način nešto saznali o sebi sa one strane zida.
Kada sa najvišeg stepenika vidimo cijelog čovjeka s druge strane zida, mi vidimo univerzum kroz nekakvog posrednika, kroz Um nekog stvorenja veoma visoke Svjesnosti (Svjetlosno 'biće' ;)), te ćemo onda drugima na zemlji pričati šta smo vidjeli i šta nam je preko zida prenešeno u našu zemaljsku Svjesnost. Ali ako kojim slučajem srušimo zid i sjedinimo se sa idealom čovjeka, postat' ćemo jedno sa njim. Jedino u toj Jednoti možemo znati istinu o sebi.

Dakle, svi pričamo o tom Jednom te istom, samo je razlika odakle smo dobili znanja o njemu, da l' gledajući ga preko zida sa neke od stepenica ili rušenjem zida i sjedinjenjem s njim.

Da, 'Carstvo Nebesko' je već u nama. Slažem se.
 
Za onoga ko ne zna drugacije najbolji su takvi izbori, sto svakako postavlja pitanje:

" Onaj kome je potrebno da koristi silu da napravi promene, da li je sposoban da odrzi promene bez sile? "

iliti Onaj ko nije sposoban da intelektom izvrsi promene, nije sposoban ni da ih izvrsi. Samo se menjaju ljudi na vlasti,

a ne i ono zbog cega je revolucija izvrsena.

- - - - - - - - - -

Maska po kojoj se angazuje samo militantni deo populacije ili jos gore kriminalni deo,

nije nista drugo nego maskiranje svoje nesposobnosti.

- - - - - - - - - -

Oruzana revolucija je nasilje, a svako nasilje je nemoralno, osim nasilja da se spreci nasilje.
ne nisam mislio na to. kad se kaže nema boljeg izbora izbor misli se na situaciju gde niko drugi ne može naći bolji odgovor. tada onaj ko potegne silu je uradio to na najbolji način. dakle te situacije postoje.

nužan izbor ne mora biti najjbolji ali u njemu odbrana mora biti prepoznatljiva.
 
ne nisam mislio na to. kad se kaže nema boljeg izbora izbor misli se na situaciju gde niko drugi ne može naći bolji odgovor. tada onaj ko potegne silu je uradio to na najbolji način. dakle te situacije postoje.

nužan izbor ne mora biti najjbolji ali u njemu odbrana mora biti prepoznatljiva.

Nije vrat nego šija.
Odbrana ili napad, uključujući nasilje je nasilje.

Ne radi se ovdje o izboru "drugih" već o tvom, o mom. Ne mogu "drugi" birati realnost za tebe. O tome je riječ. Svaki pojedinac je kreator svoje realnosti i kreira je izborom, bilo da je izbora svjestan ili pak nesvjestan.

Uplićući "druge" u svoj izbor, nesvjesno pokušavaš izbjeći odgovornost za zlodjelo koje znaš da bi u nužnosti počinio i opravdao ga "samoodbranom".

Poenta je osvijestiti taj nesvjesni motiv koji ti kaže da MORAŠ, moraš ubiti ako hoćeš da se spaseš ili da spaseš nekoga ko je ugrožen i pred mogućim izvrešenjem nasilja nad njim.

Ne postoji razlog koji može opravdati nasilje kojim ćeš tobož spriječiti nasilje. O tome sam pisao prije nekoliko dana. Ako zločin još nije ostvaren, dakle nije svršen čin već samo tvoja pretpostavka, da će da se ostvari, onda nasiljem (ubistvom nasilnika) sprečavajući pretpostavljeni svršetak tog još ne ostvarenog zločina ti koji umišljaš da nekoga spašavaš, uistinu bivaš jedini pravi OSTVARENI zločinac.

To mora da nam bude jasno, inače ćemo uvijek pronaći razlog i opravdanje nasilju i zločinu koji će proslijediti.
 
Poslednja izmena:
Nije vrat nego šija.

Odbrana ili napad, uključujući nasilje je nasilje.

Ne radi se ovdje o izboru "drugih" već o tvom, o mom. .
pa šta ako je nasilje ?

što se tiče najboljeg to uključije sva druga bića, pa i Boga.

što se tiče nužnog opravdana je upotreba sile u odbrambene svrhe. ne fingirane no istinske.

kukavički i nakaradno bi bio takav odnos ljudi u kome oni dopuštaju da zlo pobedjuje ili da se prave slepi pred zločinom.

primeti, čovek ne odlučuje o životu i smrti već Bog. a čovek svojom odlukom pokazuje pred Bogom svoju pravednost.

''Ko tebe kamenom, ti njega hlebom'' ne znači da je čoveku zabranjena upotreba sile. već da čovek ne treba biti pokretač zla. da neguje dobro u sebi . a na zlo da reaguje dobrim. osim u situaciji kada nema boljeg izbora. ako do nemile situacije dodje častan čovek će se prekrstiti jer je bio prinudjen na silu. što znač: ona nije njegov izbor već izbor situacije.
 
GROM:

То ЈА којим се толико хвалиш је управо производ ума.

Reč i pojam "Um" je "prazan balon". To je reč koja ne znači apsolutno ništa. Jednostavno," Um" je nešto čega nigde nema, nešto što NE POSTOJI. Možeš li na bilo koji način dokazati da "UM" postoji? Ne možeš. Zašto, zato što je reč i pojam "Um" imenica nastala od glagola "UMOVANJE". A reč "umovanje" je samo druga reč za pojam "mišljenj" ili "razmišljanje". A "mišljenje" ili "razmišljanje" je psihička radnja i kao radnja nema značenje postojanja. Značenje postojanja uvek ima vršilac radnje. U slučaju psihičke radnje "mišljenja" ili "razmišljanja, vršilac radnje je uvek i samo MISLILAC KOJI MISLI. On je taj koji POSTOJI i koji je sposoban da misli. Da ne postoji i da nije sposoban da misli, ne bi ni mogao da misli, odnosno, "umuje".

A kad se upitamo KO ili ŠTA je to što postoji i ima sposobnost da misli, iskustveno proverljiv odgovor koji na to pitanje može da se dobije glasi:"JA".

I sada dolazi na red pitanje KO ili ŠTA je to "JA"? Da li je ono nematerijalno ili materijalno. Da li je duhovnog i božanskog porekla ili materijalnog, zemaljskog? Da li i na koji način se može dokazati njegovo postojanje.

Ako je duhovnog i božanskog porekla, tada je to "JA" nematerijalno i ne možemo ga čulno i naučno identifikovati i dokazati da postoji. A ako je materijalnog i zemaljskog porekla, tada možemo.

I sve ovo što sam napred rekao je logička analiza pomoću koje idemo redom od početka u dubinu problema dok ne dođemo do kraja do pronalaska rešenja.

I da li smo na ovakav način pronašli rešenje, tj došli do odgovora na pitanje da li je to "JA" koje može da umuje nematerijalno i božansko ili materijalno io zemaljsko?

Naravno da smo pronašli rešenje. "JA" je materijalno i možemo ga opaziti i, ako treba, staviti mu i soli na rep. U ljudskom telu "JA" je ono elektromagnetno polje koje obavija i prožima ceo ljudski organizam i čini ga živim i svesnim, pomoću kojega rade mozak, čula i nervni sistem. To je onaj elektricitet koji pucketa kad se češljamo ili sa sebe svlačimo neki sintetički džemper. To su one elektromagnetne struje koje sevaju na površini mozga kad čovek razmišlja, tj. kad to elektromagnetno polje vadi zapamćene informacije iz mozga i rasprostire ih u sebi, tj. na svom mentalnom ekranu, da može da ih vidi i pomoću njih osvesti sebe. Slično kao što to radi struja u našem računaru, bez koje je naš računar mrtav. To elektromagnetno polje, tj. čovekovo "JA", može i da se sjedini sa telom čoveka, a može od njega i da se odvoji, živi i bude svesno i bez tela. Kad se odvoji od tela, telo prdne, umre i raspadne se.

Da naše "JA" zaista ima oblik elektromagnetnog polja koje ima svoju i veličinu i vibraciju, dokaz je to što je ceo materijalni Svemir, od svoje najmanje elementarne čestice, pa do Svemira kao celine, samo hijerarhija i organizacija kretanja i rada velikih i malih elektromagnetnih polja posloženih jednih unutar drugih. Dokaz je i Teslina tvrdnja, kao i tvrdnja prirodnih nauka, tj. fizike, da je sve što postoji energija, svetlost i elektricitet. To je sve ono što se podrazumeva pod pojmom "Materija". A danas u nauci postoji jako mnogo dokaza da upravo ta ista materija, koja se objektivno manifestuje kao energija, svetlost i elektricitet, raspolaži sa svih SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti - naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja - pomoću kojih je od same sebe kreirala ceo Svemir zajedno sa čovekom u sebi. Prema tome, ta ista materija je ono što uistinu znači i što jeste Svest, koja uvek sebe zove imenom "JA" , bez obzira da li se radi o samo jednoj elementarnoj čestici, ili atomu, nebeskom telu, galaksiji, ćeliji, biljci, životinji ili čoveku. Sve što postoji zove sebe imenom "JA" i sve što postoji, raspolaže sa SEDAM fizičkih i psihičkih sposobnosti uz pomoć kojih i postoji i osveštava sebe i biva to što jeste - SVEST.

Tako da na kraju nam ne ostaje drugo nego da zaključimo da samo "JA +7" postoji i da je to "JA + 7" univerzalna formula i ZAKON sveukupnog postojanja pomoću koje sve i postoji i sve se i objašnjava i razumeva.

Ako ne veruješ ti sam sve to lepo proveri ili pitaj JA KOJI JESAM neka ti on to potvrdi. On se odavno po tom pitanju "usaglasio" sa mnom i nas dvojica sa tom formulom zvanom "JA KOJI JESAM", odnosno, formulom "JA + 7" od danas DIŽEMO REVOLUCIJU, duhovnu, naravno, MESIJANSKU i krećemo u osvajanje i menjanje sveta. Ako i ti želiš da nam se pridružiš, može. Primićemo i Ozimana i Dragoljuba i Ristu i sve ostale koji žele, nema problema. Promenićemo svet, nabolje, bez ikakvog nasilja i bez prolivene i jedne kapi ljudske krvi. A posle ćemo da nađemo i rešenje da ni životinje više ne ubijamao i njima se hranimo. Da bi u ovome uspeli potrebno je da samo malo više "umujemo", nego smo navikli.

 
Poslednja izmena:
pa šta ako je nasilje ?

što se tiče najboljeg to uključije sva druga bića, pa i Boga.

što se tiče nužnog opravdana je upotreba sile u odbrambene svrhe. ne fingirane no istinske.

kukavički i nakaradno bi bio takav odnos ljudi u kome oni dopuštaju da zlo pobedjuje ili da se prave slepi pred zločinom.

primeti, čovek ne odlučuje o životu i smrti već Bog. a čovek svojom odlukom pokazuje pred Bogom svoju pravednost.


Čovjek ne pokazuje pred Bogom ništa.
Biće u čovjeku to čini.
Poenta uzdizanja nivoa Svjesnosti iz pravičnosti u savjesnost jeste uzdizanje iznad modaliteta 'dobro-zlo'.
Sve dok se boriš da pobijediš zlo, zlo hraniš u sebi, a toga nisi svjestan.


"Ko tebe kamekamenom, ti njega hlebom" ne znači da je čoveku zabranjena upotreba sile. već da čovek ne treba biti pokretač zla. da neguje dobro u sebi . a na zlo da reaguje dobrim. osim u situaciji kada nema boljeg izbora. ako do nemile situacije dodje častan čovek će se prekrstiti jer je bio prinudjen na silu. što znač: ona nije njegov izbor već izbor situacije.


Pa šta je izbor situacije do naš izbor?
Situacija upravo i jeste manifestacija našeg izbora. Izabrao si moguću situaciju.

Ono o čemu ti pričaš jeste nesvjestan izbor da reaguješ na izvršenu akciju a ne da konstantno svjesno (savjesno) djeluješ kroz akciju.
Akcija se stvara svjesnim izborom (savjesno) a reakcija posmatranjem već izabrane mogućnosti i njene manifestacije koja se već odvila kroz akciju.
Dakle, reakcija se stvara na račun donešenog suda o izvršenoj akciji. To i jeste izvor sukoba.
Tad već uveliko kasniš iza 'stvarnog vremena akcije' a kamoli iza vremena njene metafizičke postavke i svog nesvjesno načinjenog izbora.
U drugim riječima živiš u prošlosti, kao kad slika Sunca do oka na Zemlji dolazi sa zakašnjenjem od 8 minuta i 12 sekundi,
tako i ti shvataš šta si nesvjesno izabrao tek nakon izvršene radnje (nakon manifestacije tog izbora, a tad je prekasno za Savjest.
To je stanje nemoći i djelovanja iz nužnosti i konsekvenno griže Savjesti.
 
Poenta uzdizanja nivoa Svjesnosti iz pravičnosti u savjesnost jeste uzdizanje iznad modaliteta 'dobro-zlo'.
Sve dok se boriš da pobijediš zlo, zlo hraniš u sebi, a toga nisi svjestan.
kakvo je to uzdizanje iznad modaliteta dobro-zlo kada tudje zlodelo nije tvoj izbor?

ispade po tvom licimerju da se ne može ili ne treba protiv tudjeg zla/tudjepokvarenosti, boriti.
kad se malo razmisli, isto tako, protiv vlastitog zla/pokvarenosti.
 
JA KOJI JESAM:

Poenta uzdizanja nivoa Svjesnosti iz pravičnosti u savjesnost jeste uzdizanje iznad modaliteta 'dobro-zlo'.
Sve dok se boriš da pobijediš zlo, zlo hraniš u sebi, a toga nisi svjestan.

Tandara-mandara.

Ne poznaješ Zakon postojanja, tj. Zakon nagona samoodržanja kao večite težnje od zla ka dobru. Ne postoji način da se "uizdigneš" iznad "modaliteta dobro-zlo", sem da te nema. A i to je nemoguće, jer ako te ima, onda te ima od uvek i zauvek, upravo po principu "dobro-zlo". Kad si gladan, na primer, a to se svaki čas tokom svakog dana dešava i to ne može da se izbegne, ti tada moraš da napuniš želudac hranom da bi dospeo u pozitivno stanje sitosti sa značenjem zadovoljstva i dobra, a izbegao negativno osećanje gladi, sa značenjem nezadovoljstva i i zla.

I sada, problem je što postoje dva načina da se obezbedi normalno svakodnevno punjenje želuca hranom da bi se izbegla glad, nezadovoljstvo izlo:

1) Prvi je da hranu za gladan želudac pribavimo po principu podele, konkurencije, mržnje, borbe sa svakim, ratom, revolucijom, nasiljem, pljačkom, prevareom itd. Ali ovaj princip je karakterističan za nisko razvijenu životinjsku i ljudsku svest. Zato jer se podelom, konkurencijom, mržnjom, borbom, ratom, revolucijom, nasiljem, pljačkom i prevarom stvara još jedno dodatno ulo plus, mnogo veće i gore nego što je i sama glad.

2. Drgi način izbegavanja gladi kao zla, nije ni rat, ni revolucija, ni nasilje, ni pohlepa, ni prevara, već da se hrana proizvede i ravnopravno podeli u miru, po principu udruženog i pravednog rada. Ovaj način je karakterističan za visoko razvijenu svest. Koja ne znači ništa drugo do poznavanje ovog drugog bezbolnog principa obezbeđivanja hrane i izbegavanja gladi, tj. principa ravnopravne podele rada i raspodele rezultata rada.

Ovaj drugi princip i malo dete može da razume. Nije to nkva posebna, ni mudrost, ni filozofija, niti je, da bi se to postiglo potrebna bilo kakva nauka, ni vera, ni ideologija, ni politika. Naprotiv, sve organizovane religije, ideologije i politike treba da se zabrane i ukinu, jer upravo one su glavni pokretači svih podela, mržnji, konkurencija, ratova, revolucijja, nasilja pljački i prevara, koje uvek organizuju i pokreću upravo oni najpohlepniji i najgori ljudi, čija je svest najnerazvijenija. Političari i njihovi državni politički i oružani sistemi i njihove vođe su svetske mafijaške organizacije najgore vrste, koje već hiljadama godina u svetu u svojim međusobnim nadmetanjma, ratovima i revolucijama, zbog svoje pohlepe, uzrokuju sva moguća najgora nasilja i zla svake vrste.
 
kakvo je to uzdizanje iznad modaliteta dobro-zlo kada tudje zlodelo nije tvoj izbor?

ispade po tvom licimerju da se ne može ili ne treba protiv tudjeg zla/tudjepokvarenosti, boriti.
kad se malo razmisli, isto tako, protiv vlastitog zla/pokvarenosti.

Pa hajde, bori se protiv slike Sunca stare 8 minuta i 12 secundi. Recimo da je ta slika sunca ustvari slika čovjeka koji eto čini ili namjerava da učini zlo nad tobom ili nekim. Recimo, fizički se suprotstavljaš tom fizičkom aktu. I vidiš sunce kako te prži i ti usmjeriš štit i pokriješ štitom njegovu poziciju na nebu kako bi se zaštitio, a ono, to Sunce od kojeg se štitiš, više nije u istoj poziciji. Ono od čega se to štitiš, tj. misliš da se štitiš je pozicija Sunca prije 8 minuta i 12 secundi, a u trenu dok se ti boriš sa njegovom zakašnjelom slikom u svom oku, ono je na sasvim drugom mjestu.
Onaj zrak kojemu se tobož' suprotstavljaš opekao te već 8 minuta i 12 sekundi ranije, a ti se boriš sa njegovim tragom na nebu.

Zamisli sad da je čovjek koji ti zadaje šamar to Sunce, da je slika koju vidiš zakašnjela predstava metafizičke postavke tvog izbora, šta se to u "reakcionatskoj realnosti" dešava s tobom?

Dešava se da se boriš sa vjetrenjačama. Zlo je uvijek par koraka ispred tebe. A ti ga juriš i juriš i braniš se jureći ga, kao što pas juri svoj rep, ne shatajući da jureći ga uistinu ne postižeš željeni efekat, ne hvataš ga, ne "ubijaš ga", već ga hraniš u sebi.


Preslikaj to sad na metafizički nivo svog postojanja pa vidi:

Iskustvo nasilja si sam za sebe izabrao, nasilnika si takođe izabrao birajući iskustvo nasilja, da l' nad sobom ili nad nekom drugim, nije ni bitno. Dakle, niti nasilje niti nasilnik, prije momenta tvog izbora i odobrenja, uistinu nisu postojali kao nešto "realno" i "stvarno" do momenta kada si to izabrao i kada si tu varijantu stvarnosti pustio u manifestaciju.

Do tada, jedino mjesto u kojemu je takva realnost bila "realnost" jeste tvoj podsvjesni razum. U njemu si nesvjesno, tokom prošlih iskustava (paralelno njihovoj manifestaciji i na račun shvatanja manifestovane stvarnosti) stvorio ubjeđenje o svijetu punom neprijatelja i nasilja. To ubjeđenje je raslo i raslo dok nije odraslo u toliko veliku masu koja iz nesvjesnog, bez tvog znanja nije načinila izbor upravo tog scenarija koji najubjedljivije opravdava to u što si ubijeđen.

U tvom oku se pojavio "nasilnik", zamisli boga ti, kojeg "ti" nisi izabrao. Shvataš li koliko ta slika koju vidiš u svom oku kasni za izborom koji si nesvjesno načinio???

I umjesto da vidiš istinu o "nasilju" i "nasilniku" u svojoj realnosti, ti se još uvijek zadovoljavaš boreći se protiv izbora već načinjenog, protiv slika već projektovanih, protiv nečega što se na zemaljskom nivou ne može ispraviti, misleći da ćeš im stati na rep, umjesto da se okreneš istinskom nasilniku u sebi; svom razumu kojim si stvorio ubjeđenje o svijetu punom "nasilja".

Kad jednom shvatiš da je ubjeđenje, koje si sam u sebi stvorio, istinski motiv tvog nesvjesnog izbora pokušat' ćeš shvatiti i zašto si stvorio to ubjeđenje. A kad i to shvatiš i postaneš ga svjestan, Savjest ti neće dozvoliti da mu ponovo odobriš da za tebe bez tvog znanja bira realnost. Tad, iako se u tvom podsvjesnom razumu i pojavi mogućnost da izabereš situaciju u kojoj ćeš se braniti ili nekoga braniti od nasilnika, ti se nećeš uhvatiti na mamac, već ćeš sagledati i druge opcije i konačno postati svjestan da postoje i drugačiji načini rješavanja istog problema, a da je jedini mogući način uzdizanja iznad modaliteta dobro-zlo, upravo ne-upuštanje u reakcionarstvo, u drugim riječima stvaranjem akcije a ne reakcije na već nesvjesno načinjeni i manifestovani izbor. To uistinu znači postati Svjesno i Savjesno Biće. Svjesno i Savjesno Biće rješava svoje probleme na metafizičkom planu, postajući svjesno ne samo izbora već i motiva koji vladaju nad njegovom voljom, dok se nesvjesno i nesavjesno Biće i dalje bori s vjetrenjačama koje na zemaljskom planu ne prestaju da se okreću.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:



Tandara-mandara.

Ne poznaješ Zakon postojanja, tj. Zakon nagona samoodržanja kao večite težnje od zla ka dobru. Ne postoji način da se "uizdigneš" iznad "modaliteta dobro-zlo", sem da te nema. A i to je nemoguće, jer ako te ima, onda te ima od uvek i zauvek, upravo po principu "dobro-zlo".

Vidiš, pomiješao si babe i žabe.
Ono što postoji 'oduvijek i zauvijek' ne bitiše u polarizovanoj stvarnosti. Ono tu stvarnost stvara iz svoje Svijesti i doživljava je prisustvom svoje volje i pažnje u njoj. Zato i jeste moguće da dualnost dobra i zla postoji a da ono ne bude uslovljeno tom dualošću. Ono uvijek ima slobodu da volju i pažnju uzdigne iznad projektovane situacije i da odatle sagleda njenu istinsku postavku. Ne, to ne znači da uzdizanjem Centra volje iznad projekcije ono anulira svoj postajući izraz, NE, ono ga samo za tren 'zamrzava' dok u bezvremenom ima beskonačnost na raspolaganju da sagleda sve mogućnosti i da odatle načini najbolji mogući izbor.

'Zakon samoodržanja' nije najviši Princip postojanja. To je razumska verzija principa, kao što su uostalom svi zakoni samo razumske verzije određenih Principa. U pitanju je nivo shvatanja (dakle nivo na kojem smo prihvatili informaciju, znanje). Ako to znanje o Principima prihvatiš razumom, kao ti recimo (da l' astralnim projekcijama da l' telepatski) za tebe će ti Principi biti zakonitosti. Zašto? Zato što i dok letiš astralom i dok stvaraš slike o 'Svjetlosnim bićima' ti još uvijek, svojom voljom i pažnjom boraviš centriran u razumu kojim za sebe percipiraš informacije i od njih stvaraš sve te slike i doživljaje. Međutim, principi postoje i prije razuma, u Svijesti apsouta (u Bogu) iz njih se i Um i razum stvaraju, te odatle ako nisi svjestan principa onda tražiš zakonitosti , tj, intelektualno-logički oponašaš principe po jedinom načinu koji razumom možeš razumjeti; SUDOM.

A šta je SUD drugo do polarizacija informacije (na dobro-zlo) koja je u duhu nepolarizovana, onakva kakva jeste.
A zakoni... pa zar sama logika riječi ne ukazuje na porijeklo 'zakona'; zakoni su nerazdvojniviod sudstva, od 'pravičnosti', od moralnosti.
Sudstvo na zemaljskom nivou ima svoj korijen u razumu, iz SUDA kojim naš razum polarizuje ono što po sebi nije niti dobro niti zlo.
Zemaljsko sudtso se (kao uostalom i ti) bavi 'zlom', nastojeći da ga kaznenim mjerama dovede do 'dobra'.
U tom slučaju, moralnost (zakoni) kojima se sudstvo koristi treba da predstave oružje kojim se čovjek štiti od zla kako bi na kraju te borbe došao do iluzornog 'dobra'.
Sve što na čovjek na zemaljskom nivou kreira već je poznato na duhovnom nivou.
Ljudski zakoni su bazirani na (ne)razumijevanju duhovnih Principa.
Čovjek te duhovne Principe samo prevodi u razumsku, čulnu projekciju svoje percepcije.
Shvataš?

...
Gdje god ti govoriš o nekakvom 'zakonu' znak je da mu prethodi Princip kojeg nisi dovoljno svjestan.
Zakon gravitacije je recimo Princip privlačnosti ili tačnije Prncip projekcije srodnosti duša. Gravitacija je stoga IZBOR, bilo da ga činiš svjesno ili nesvjesno, na planetarnom i kosmičkom nivou za nas-ljude izvan domena uprvljanja. A da li je? Nije. Primjer su letovi u Svemir.

Sve što doživljavaš biraš i ostvaruješ fokusiranjem volje i pažnje. Gravitiraš pprema onome što želišp da iskusiš. Takođe tvoja duša je centar gravitacije ostatku Jastva koje se kroz tvoj organizam, kroz tvoje 'tijelo' ćeli isksuti. Taj dio Jastva stoga gravitira ka duši. Tako i duša čovjeka gravitira ka duši Zemlje , Zemlja ka duši Sunca, Sunce dka duši Galksije... as ve to je u jendom jedinom Centru, u Umu univerzuma. Na eteričkom nivou postojanja nema nikakvih zakonitosti, samo princip. Ne postoji Jabuka koja pad sgrane na zemlju, već postoje Centri policentričnog Etera. Oni 'gravitiraju' jedni prema drugima u skladu sa namjerenim iskustom koje im je srodno.

Zemlja i čovjek su srodni; Zemlja sebe doživljava na račun svih elemenata i stvorenja koje porađa iz tih elemenata, a čovjekovo tijelo je stvoreno od zemaljskih elemenata i u direktnom je srodstvu stoga sa Majkom Zemljom. Oni su u toj Majka-dijete Ljubavi. U Ljubavi jedno drugom daju sebe bezuslovno, Jedno su. U razumskoj manifestaciji volje, iz bezuslovnosti tog davanja, uzdiže se uslovljenost. Ko je taj koji uslovljava iskustvo koje je već po sebi manifestacija čiste Ljubavi, bezuslovnog davanja? Onaj koji ne shvata Jednotu. Majka će i dalje davati sebe ali se dijete odmeće i postaje samoživo. Njegova samoživost uslovljava i njegovo isksutvo boravka na Zemlji. Ono, bivajući nesvjesno bezuslovnosti davanja, svojim (ne)shvatanjem zahtijeva uslove, i dobija ih.

Univerzum i sve što u univerzumu postaje NE-postaje zbog Zakona, već postaje po Principima koji su opšti i nepromjenjivi.


Zakoni... NE.
Principi... DA.

Zakon i nužnost, ruka u ruku.
Principi i svjesnost, isto tako.

Zakoni i prisila.
Principi i Savjest.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:

Vidiš, pomiješao si babe i žabe.
Ono što postoji 'oduvijek i zauvijek' ne bitiše u polarizovanoj stvarnosti. Ono tu stvarnost stvara iz svoje Svijesti i doživljava je prisustvom svoje volje i pažnje u njoj.

I dalje ne poznaješ Zakon postojanja, tj. Zakon dobra i zla, odnosno, ne znaš da ono što postoji od uvek i zauvek, postoji upravo po zakonima polarnosti dobra i zla. Ti pojma nemaš da je Zakon volje upravo Zakon zla. Kad si gladan pa imaš volju da jedeš, dišeš, piješ vodu, spavaš ili bilo šta drugo, to osećanje volje za bilo šta je upravo volja za oslobađanjem od zla , tj. ozlobađanjem od gladi kao zla, žeđi, od gušenja ako se ne diše, od umora ako se ne spava i ne odmara itd. Od toga niko u Svemiru nije oslobođen, pa ni taj tvoj "dragi bog apsolut. I on sve što radi po svojoj volji, mora to da radi, jer ako ne radi to će za njega da ima značenje zla, a značenje dobra, ako radi i svoju volju sledi i ispunjava.

Zakoni... NE.
Principi... DA.

Zakon i nužnost, ruka u ruku.
Principi i svjesnost, isto tako.

Zakoni i prisila.
Principi i Savjest.

Pričaš gluposti. Zakon postojanja jeste "zakon prisile". Ta prisila je osećanje zla koje nepostojanje sobom nosi, suiprotno osećanju dobra koje postojanje sobom nosi. Da bi nešto postojalo ono stalno mora da beži iz nepostojanja koje znači zlo, ka postojanju koje ima značenje dobra. Kad se nepostojanje ne bi osećalo kao zlo, svejedno bi nam bilo da li nas ima ili nema. Nema bezuslovnog i neprisilnog postojanja, pa makr se radilo i o postojanju bogova i apsoluta. Postojanje je moguće samo kao SAMOODRŽAVANJE, tj. stalno pretakanje kroz TRI prirodna oblika i stanja, koje je uslovljeno upravo stalnim izbegavanjem zla, a ostvarivanjem dobra. Ta tvoja objašnjenja POSTOJANJA su bajke za malu decu i nikakve veze sa stvarnošću nemaju. Nema tu nikakvih principa, ni savesti, već samo ZAKON DOBRA I ZLA. Kad si gladan prisiljen si, tj. imaš volju da jedeš ako želiš da postojiš; kad se gušiš prisiljen si, tj. imaš volju da da dišeš; kad si žedan prisiljen si, tj. imaš volju da piješ vodu; kad si umoran prisiljen si, tj. imaš volju da legneš, spavaš i odmaraš se. Nisu to nikavi principi kojih se pridržavamo po svojoj "savesti", već zakoni prisile kojim moramo da udovoljavamo, inače neće da nas bude.Tako je na svim nivoima postojanja, pa i na onim najvišim tzv. "nebeskim i božanskim", koji se ni po čemu ne razlikuju od onoih najnižih, materijalnih, zemaljskih.

Pišući dugačke postove ja bar nešto istinito i kažem, a ti lupetaš li, lupetaš, "kao Maksim po diviziji "- da te bog dragi sačuva.
 
Poslednja izmena:
Pa hajde, bori se protiv slike Sunca stare 8 minuta i 12 secundi. Recimo da je ta slika sunca ustvari slika čovjeka koji eto čini ili namjerava da učini zlo nad tobom ili nekim.

vidiš uprtio si šta je propagacija. isto tako da je nemoguće promeniti ono što je bilo. ali si propustao da utuviš da postoji večnaja pamjat. da svet (vasiona) upravo zahvaljujući mehanizmu propagacije pamti dogadjanja u onom što zovemo prostorom. pa kad tako što imaš u vidu shvatiš da informatički sadržaj sveta stalno raste (onima koji se bave kosmosom izgleda kao bigbeng) i da tom procesu nema kraja . isto tako se da zaključiti da izgled sveta i ljudsko mesto u svetu zavise i od učesnika.

stoga nije svejedno šta ćeš činiti i kako ćeš završiti. kako ti tako i svet. posledice činjenja učesnika su bitne. otuda proističu najviši kriterijumi za ono što ljudi zovu dobrom i zlom.
 
Poslednja izmena:
ne nisam mislio na to. kad se kaže nema boljeg izbora izbor misli se na situaciju gde niko drugi ne može naći bolji odgovor. tada onaj ko potegne silu je uradio to na najbolji način. dakle te situacije postoje.

nužan izbor ne mora biti najjbolji ali u njemu odbrana mora biti prepoznatljiva.

Trebalo bi da je proslo vreme kada je najbolji izbor i jedini fizicko uklanjanje ljudi koji imaju drugacije interese ili misljenje.
Vreme autoriteta je proslo, a sa njim i potrebe da se bilo sta menja za zivota tog jedinog bogom danog coveka.
Kada se vec kunete u neke civilizacije mogli bi da primetite i da su revolucije u tom svetu prevazidjene, a da je nasilje obelezeno crvenom putacom,
velikim crvenim slovom X.
 
Trebalo bi da je proslo vreme kada je najbolji izbor i jedini fizicko uklanjanje ljudi koji imaju drugacije interese ili misljenje.
Vreme autoriteta je proslo, a sa njim i potrebe da se bilo sta menja za zivota tog jedinog bogom danog coveka.
Kada se vec kunete u neke civilizacije mogli bi da primetite i da su revolucije u tom svetu prevazidjene, a da je nasilje obelezeno crvenom putacom,
velikim crvenim slovom X
.
da ti verujem na reč?.

što je civilizacija razvijenija to su kompleksniji i perfidniji mehanizmi zločinjenja čoveka nad čovekom. zlo čoveka nad čovekom je posledica ljudskog egoizma i kvarnosti . dakle biće ga dok je ljudi.

čak kada bi ljudi i uredili civilizaciju tako da je u njoj sve kako to utopisti zamišljaju ( "teče med i mleko") takvo bi se uredjenje zbog svoje izvesnosti (odsustvo dramaturške lepote života) smučilo samim ljudima i oni bi zbog dosade postali destruktivni prema sebi i drugima.
 
Poslednja izmena:
Ljubo, sad ću da pišem s telefona, u kafiću sam ;), stoga, neću kopirati dijelove tvog zadnjeg komentara ali ću samo ukazati na jednu naizgled malu grešku, ali koja otkriva da ti zaista nemaš iskustvo neophodno da shvatiš kako apsolut jeste.

Evo ipak ću citirati nešto od tvog pisanja:

". Da bi nešto postojalo ono stalno mora da beži iz nepostojanja koje znači zlo, ka postojanju koje ima značenje dobra. Kad se nepostojanje ne bi osećalo kao zlo, svejedno bi nam bilo da li nas ima ili nema. Nema bezuslovnog i neprisilnog postojanja, pa makr se radilo i o postojanju bogova i apsoluta. Postojanje je moguće samo kao SAMOODRŽAVANJE,"


Apsolut postoji nestvoriv, nerodiv, nepromjenjiv. Apsolut nigdje ne bježi jer ne postoji u prostoru u kojemu jedino i može postojati kretanje. Odatle, apsolut nema osobinu da MORA... on ništa ne mora, ali može i hoće. To što i može i hoće ne mijenja činjenicu da se nikada i nigdje ne pokreće i da se nikada i nigdje neće pokrenuti.

Uostalom, odakle tebi ideja da nešto što oduvijek i zauvijek postoji MORA DA BJEŽI od nepostojanja????????

Apsolut je nestvorivo, nepromjenjivo postojanje. On nema suprotnost. Da ima, suprotnost bi mu bila NEPOSTOJANJE, a to je totalni apsurd. PostOjanje izjednačavaš sa prisustvom volje postOjanja (Bića) unutar postAjućeg nečega (iskustva, stvorenja, radnje). Ono što postAje i nestaje te samo u tom kontekstu apsolut, poistovijećen sa postAjućim izrazom, teži samoodržanju. SAMOODRŽANJU ČEGA?

Samoodržanju volje (života) unutar stvorenog nečega. U tom kontekstu i domenu volje postoji "dobro-zlo" kojim se Biće (apsolut) orijentiše i pokušava izbjeći zlo i ostvariti "dobro", pri čemu za njega (u tom postajućem izrazu) zlo predstavlja nestajanje vrste a dobro produžetak postajuće realnosti tog izraza, te vrste iskustva.
PostOjanje i postAjanje nisu sinonimi.
Samo u posAjućoj realnosti apsolut koristi nagon samoodržanja, dok za čisto nestvorivo, nepromjenjivo postojanje taj nagon nema svrhu. On-nagon je tad samo potencijal koji će dobiti svoju svrhu tek u projekciji postAjuće stvarnosti.

Pri tom Svjesnost Bića raste, a sa rastom svjesnosnog nivoa jedinke proporcionalno raste i količina apsolutnih znanja o sebi-postojanju (ta količina sobom određuje nivo Svjesnosti), te Biće u toj jedinki postaje svjesnije svog nepromjenjiivog aspekta-apsoluta, i samim tim teži oslobođenju od nagona samoodržanja a sve više primjenjuje Princip Projekcije, znajući tad da je po tom Principu ustvari i dospjelo u domen kreacije i da je stoga ono istinski kreator svih postajućih realnosti. To mu takođe prosvjetljava smisao bitisanja u projekciji, upravljajući ga ka realizaciji da ono i nije ušlo u projekciju s ciljem da se zauvijek bori za opstanak (vrste) već da po uzoru na svoj apsolutni aspekt (Ideal) kreira postAjuću realnost bez straha, kroz SLOBODU IZBORA.
Slobodom izbora je i dospjelo u projekciju.
 
Poslednja izmena:
Nema sta da se veruje sve pise i sasvim je jasno, evropa nema prevrata od drugog svetskog rata,
amerika jos mnogo duze.
Zlo je ograniceno na perfidne puteve, ali nema medjusobnog ubijanja velikih razmera kao sto su revolucije.

U svakom slucaju poenta je da onaj ko misli da zna ili moze bolje mora svoje delovanje da ogranici na politicke mogucnosti.
Ovo politicara kojim treba evropa ili amerika da objasni da su primitivci ne zasluzuju da se o njima govori.
Da li je sasvim jasno da su cak i podivljali separatisti shvatili da nasiljem vise ne moze da se postigne nista?
I neko se pita da li je moralna oruzana revolucija, pa jeste, na ivici civilizacije.
Naravno da se ivica civilizacije nalazi i u sred civilizacije, medju izopstenim i samoizopstenim neljudima.
 
da ti verujem na reč?.

što je civilizacija razvijenija to su kompleksniji i perfidniji mehanizmi zločinjenja čoveka nad čovekom. zlo čoveka nad čovekom je posledica ljudskog egoizma i kvarnosti . dakle biće ga dok je ljudi.

čak kada bi ljudi i uredili civilizaciju tako da je u njoj sve kako to utopisti zamišljaju ( "teče med i mleko") takvo bi se uredjenje zbog svoje izvesnosti (odsustvo dramaturške lepote života) smučilo samim ljudima i oni bi zbog dosade postali destruktivni prema sebi i drugima.

Ovo je naravno riječ nekoga ko je uspio transcendirati volju iz domena subjekta koji bitiše na ovozemaljskom nivou stvarnosti???

Naravno da nisi. Tvoji limiti su limiti tvog ovozemaljskog razuma, tvoje trenutne tjelesne Svjesnosti. Izađi, prošetaj po prostranstvima kreacije... vidjet' ćeš da tvoja trenutna limitirana teorija ne pije vode.

Ne radi se o civilizacijskom uređenju i o tehnikalijama uređenja već o svjesnosnom novou koji sobom determiniše uređenje jedne civilizacije.

I ko ti je rekao da bi u idealnom sistemu ljudi živjeli u dosadi????

Ti nemaš predstavu kolika je moć i širina kreacije. Da imaš znao bi da se zadovoljenjem koje ostvaruješ u jednom momentu naša volja odmah usmjerava ka drugom cilju, dok se opet ne zadovolji i tako u krug.
Zašto misliš da je nasilje, prevara, egoizam neminovnost koju Biće treba da bi se osjećalo inspirisanim da živi?
To je zato što (ne)mogućnosti zamišljaš na osnovu svojih limita.

Ako si umjetnik, kao šo očito nisi, shvatio bi neiscrpanost kreativne inspiracije. Što više stvaraš više ti se stvara, i kad pomisliš da više nemaš kud nova inspiracija se pojavi i tako u nedogled. Nije inspiracija ono što nam nedostaje već nam volja za samoodržanjem u ostarjelim tijelima nestaje i zato selimo dušu u nove početke, kroz zaborav proživljenog.
 
Poslednja izmena:
Istina, najgore sto su uvukli kreativne ljude u svoj materijalisticko uzrocno posledicni svet
i ubedili ih da je to njihova volja prostim marketingom ispraznog nasilnog zivota.

Kreativni ljudi su osetljivi i potpuno nesnalazljivi u svetu uzroka i posledica tako da ovi
niskonamotani postaju zvezde kreativnh ljudi ciju kreativnost guraju u zapecak.

To je dno civilizacije. Muka mi je kada vidim izuzetne arhitekte, rezisere, glumce, pisce, kompozitire
uvucene u marketing kao najvisi vid kreacije.
 
Unistavanjem kreativnosti njenom upotrebom u marketing
direktno se deluje na usmeravanje i kontrolu misljenja.

Stvaraju se robovi pocevsi od najslabijih, najosetljivijih, a to su umetnici.
koje su preobratili u svoje oruzje za kontrolu svesti.
Obicni ljudi vise nemaju svoj ventil ili vodilju iz programiranog zivota.
 
Poslednja izmena:
Odbrambeno nasilje je isto nasilje, ali opravdano.

Ali, vidiš, ima nas koji smatramo da nasilje nikad nije opravdano i da uvijek postoji bolje rešenje. Bolje rešenje je da se, upravo, otklone, eliminišu razmišljanja o nasilju! Ko to postigne njemu se ništa zlo neće dogoditi u životu. A za zlo koje se drugima događa on nije odgovoran. Odgovorni su oni sami, voljom kojom mogu kontrolisati i usmjeravati svoj misaoni arsenal.
 

Back
Top