MOJ OTAC

gledam sebe vidim njega...a i slična nas sudbina zadesila...slična životna priča...luzer on luzer ja
jedino ne bi voleo da završim na način kako je on završio
Bar nije siledžija a ni ti čini mi se...:ok:Muka mi je više od zaklanih žena, ja sam mislio da neki drugi kolju a koljemo baš mi...Mada je pitanje i kako i zašto toliko naših žena nepogrešivi izabere psihopate i manijake...Možda je to od hajdučkih vremena...
 
Čovek koji nije morao da kaže šta treba da radiš, jer su njegovi primeri rečiti.
Svojoj ženi, mojoj majci se udvarao ceo život, a sa decom se ophodio kao sa ravnim sebi.
Niko mu nije bio ni blizu po znanju i energiji, a koji je vukao celu familiju i bio uzor.
Čovek sa milion neprijatelja i dva miliona prijatelja.:)
 
Čovek koji nije morao da kaže šta treba da radiš, jer su njegovi primeri rečiti.
Svojoj ženi, mojoj majci se udvarao ceo život, a sa decom se ophodio kao sa ravnim sebi.
Niko mu nije bio ni blizu po znanju i energiji, a koji je vukao celu familiju i bio uzor.
Čovek sa milion neprijatelja i dva miliona prijatelja.:)
:heart: Какав опис!
 
Odgovarajući na jednu temu ovdje...obuzele su me emocije...ne znam da li slična tema već postoji ili ne...ali sam pomislila da bi bilo lijepo da na jednom mjestu pišemo o svojim očevima, najiskrenije što možemo; o tome kakve ih pamtimo iz našeg djetinjstva, kao i kasnije, dok smo odrastali, i o tome kakvi su sad.
Da li smo ponosni na njih ili ih se stidimo, da li im šta zamjeramo, da li nešto želimo za njih da učinimo, a još nismo i slično...
Ako nisu živi, kakve uspomene na njih nosimo...

Hajte prvo vi, pa ću se i ja ubaciti...
Najbitnija "figura" u mom životu.
Nije više u životu, nažalost. Ali nikad nemam taj osećaj da ga nema.Nikad verovatno i neću, sve dok sam živa.Jeste bio moj uzor u neku ruku.Bio je dominantna figura u porodici i u životu.Pametan i obrazovan čovek.Imala sam mnogo sreće da imam takvog roditelja.Mogla bih pisati i pisati...ali svaki problem koji bi me tištio,prvo bih rekla ocu.Nikad majci.Za njega ne mogu više ništa uraditi, ali mislim da sam opravdala očekivanja.Bilo bi me i stid da nisam. Jedino što je stvarno od mene očekivao, bilo je da budem srećna.I jesam, srećna.
 
Poslednja izmena:
Moj otac je takodje bio strog.Branio mi je da izlazim, da nosim izazovnu garderobu,kritikovao me kad sam isla na posao ( imala sam svega dva posla ), kritikao me je i kad su ocene bile dobre,jednom je konfiskovao moj korset koji su nasli preturanjem po mojim stvarima ili zagledanjem. Takodje me je i tukao,iako sam bila odlicna ucenica. Nije mi bilo nesto dozvoljeno ni da imam decka.Nemam lepe uspomene na njega,mada sam se uvek trudila da budem fina prema njemu,jer je ipak moj otac,ili barem bio,prema tome...Nedostajao mi jeste u jednom momentu ali, sve se to da prevazici. Inace je preminuo kad sam imala oko 22-23 godine.Neki i ranije ostaju bez oca. Pomogao mi je doduse da upisem fakultet koji sam htela, i kad sam trebala da upisem fakultet angazovao se dosta,i uz njegovu pomoc sigurno bih upisala bilo koji zeljeni fakultet,to je postignuce koje inace sama ne bih mogla da postignem.Uglavnom,preke je naravi bio kad sam ja u pitanju,neposredno pre smrti postao je izuzetno blag, cesto je slusao muziku i osecao se lose.Posebno mu se stanje pogorsalo kada je umro porodicni pas.Vracala sam se sa treninga jedan dan i sedeo je za svojim pisacim stolom,i kad sam usla u sobu culo se da je nesto palo,to se on srusio.Pokusali smo reanimaciju dok lekar nije dosao,odnosno bolnicari,i rekli su da nista ne moze da se uradi.Sto se mene tice,da je i dalje ziv,verovatno bih zavrsila fakultet,ali,sporo,i branio bi mi ako hocu nesto sto se tice javnog zivota tako da...tezak odnos ali,bio mi je ipak otac. :-)Kad smo bili mali, vodio je mog brata i mene na dodelu paketica na svom radnom mestu,i slicno,i bio je vrlo odgovoran covek, vredan i uspesan.

Da dodam, on je imao izjave za Blic i mislim za glas Javnosti, uglavnom, postavljala sam njegove izjave za novine.Nije bio sad neko od velike vaznosti ali ipak ne bih da kazem ko je, jer bi se neki ljudi mozda iznenadili.Moguce da je bio u jednoj emisiji,samo ne mogu da se setim kojoj.
 
Poslednja izmena:
Vazda ga kritikujem što stalno nosi stvari u kesama. Krene kod lekara i ponese stvari u kesi. Krene u restoran, ponese sto nekih nepotrebnih gluposti u kesi. Čuva kese kao da su od zlata, sve ih lepo slaže, ispravlja, popravlja, sortira, zalepi trakom ako su oštećene. Obraduje se kad mu tražim kesu za nešto, jer zna da će uvek imati baš onakvu kakva mi treba u svojoj kolekciji od 2500 kesa.

Pošto voli da se lepo obuče i da izgleda elegantno kažem mu "ne možeš nositi stvari u kesi i izgledati kao gospodin. Pogledaj ujaka, uvek izgleda kao milioner, ali on stalno nosi elegantnu mušku kožnu torbu i u njoj sve stvari koje ti nosiš u kesi."

On odgovara "pa nosio bih i ja u torbi kad bih imao tako lepu torbu kao ujak".

Kupim mu torbu za rođendan, on odlepi od sreće. Nosi je sav ponosan ceo dan.

Pet dana kasnije dolazi kod mene, i opet nosi ogromnu kesu.

Ja pitam "pa gde ti je torba?"

"Evo je u kesi. Nije moglo sve da stane što sam hteo da ponesem, pa sam stavio sve u kesu."

:dash:
 
Vazda ga kritikujem što stalno nosi stvari u kesama. Krene kod lekara i ponese stvari u kesi. Krene u restoran, ponese sto nekih nepotrebnih gluposti u kesi. Čuva kese kao da su od zlata, sve ih lepo slaže, ispravlja, popravlja, sortira, zalepi trakom ako su oštećene. Obraduje se kad mu tražim kesu za nešto, jer zna da će uvek imati baš onakvu kakva mi treba u svojoj kolekciji od 2500 kesa.

Pošto voli da se lepo obuče i da izgleda elegantno kažem mu "ne možeš nositi stvari u kesi i izgledati kao gospodin. Pogledaj ujaka, uvek izgleda kao milioner, ali on stalno nosi elegantnu mušku kožnu torbu i u njoj sve stvari koje ti nosiš u kesi."

On odgovara "pa nosio bih i ja u torbi kad bih imao tako lepu torbu kao ujak".

Kupim mu torbu za rođendan, on odlepi od sreće. Nosi je sav ponosan ceo dan.

Pet dana kasnije dolazi kod mene, i opet nosi ogromnu kesu.

Ja pitam "pa gde ti je torba?"

"Evo je u kesi. Nije moglo sve da stane što sam hteo da ponesem, pa sam stavio sve u kesu."

:dash:
:heart:
 
Иако смо живели у згради једна преко пута друге, делило нас је само игралиште, терасе су нам се гледале, ја га не познајем. Он мене још мање.
Бака би ме сваке среде у 9 изводила испред улаза да ме он покупи али он би се некада појавио а некада не. Па сам са 6 година изабрала Бранка Коцкицу који је сваке среде у 9, без изузетка био на ТВ-у. Тако сам прекинула контакт.
Ја сам била дете а он је имао тачно година колико ја сада. Да му је било стало да изглади, потрудио би се. Није ни покушао.
Шта могу лепо рећи? Бар ми није у животу ни сметао, повукао се.
 
Иако смо живели у згради једна преко пута друге, делило нас је само игралиште, терасе су нам се гледале, ја га не познајем. Он мене још мање.
Бака би ме сваке среде у 9 изводила испред улаза да ме он покупи али он би се некада појавио а некада не. Па сам са 6 година изабрала Бранка Коцкицу који је сваке среде у 9, без изузетка био на ТВ-у. Тако сам прекинула контакт.
Ја сам била дете а он је имао тачно година колико ја сада. Да му је било стало да изглади, потрудио би се. Није ни покушао.
Шта могу лепо рећи? Бар ми није у животу ни сметао, повукао се.
Možda te se i seti kad bude sam i mator,...da ima kćer!
P.S. Nije roditelj koji je rodio, nego ko je podigao i vaspitavao.
 
Сам је. Али је кукавица. Мислим да се он боји суочавања са мном, осуде. А ја сам равнодушна.
Син воли да има породично стабло. И разгранао је то баш далеко са свих страна, осим те. Зато сам му за Ускрс, симболично, предложила да се нађемо нас троје. Одлагао је, а ја га нећу вући за рукав. Уосталом, ко ту више губи?
 

Back
Top