Milenarizam

Gedeon

Elita
Poruka
16.894
Milenarizam (od lat. mille annus – „hiljadu godina“) je tema koja je vrlo važna za razumevanje hrišćanske eshatologije — učenja o poslednjim vremenima — i koju Pravoslavna Crkva veoma pažljivo razlaže.
Evo objašnjenja jasno, istorijski i iz pravoslavne tačke gledišta.
 
Šta je milenarizam (hiliјazam)?​

Milenarizam (ili hiliјazam, od grč. chilia – hiljadu) je verovanje da će Hristos posle svog drugog dolaska vladati hiljadu godina na zemlji u nekoj vrsti zemaljskog Carstva mira i pravednosti — pre konačnog suda i večnosti.
To verovanje se zasniva na doslovnom tumačenju odlomka iz Otkrivenja 20,1–6, gde se govori da će „Sotona biti svezan na hiljadu godina“ i da će Hristos vladati sa svetima u tom periodu.
Šta tačno taj tekst kaže?
„I videh anđela kako silazi s neba… i svezan bi đavo za hiljadu godina…
i carovaše s Hristom hiljadu godina.“ (Otkrivenje 20,1–6)
Neki su iz toga zaključili da će:
Hristos doslovno doći da vlada na zemlji 1000 godina,
svet tada biti preobražen u zemaljski raj,
i da će posle toga tek uslediti konačni Sud.
To je suština doslovnog milenarizma.
 
Pravoslavna Crkva odbacuje doslovni milenarizam kao jeres, jer:
Hristovo Carstvo nije zemaljsko, već duhovno i večito.
„Carstvo moje nije od ovoga sveta.“ (Jov 18,36)
Hiljadu godina se ne shvata bukvalno, već simbolično — kao „punina vremena“, period od Hristovog prvog do drugog dolaska.
Crkva veruje da Hristos već vlada – kroz svoju Crkvu, kroz Sveti Duh i svete Tajne.
Dakle, „hiljadugodišnje carstvo“ je sadašnje doba Crkve.
Konačni Sud i Vaskrsenje svih neće se desiti u dve faze (jedno sada, drugo posle hiljadu godina), nego jednom, u Hristovom slavnom dolasku.

Istorijski razvoj​

U prvim vekovima, neki hrišćani (npr. Papija, Justin Mučenik) verovali su u materijalno carstvo Hristovo na zemlji.
Kasnije, Crkva je kroz svete oce (posebno sv. Augustina, sv. Jefrema Sirina, sv. Jovana Zlatoustog) odbacila taj doslovni pogled.
Sveti Avgustin je rekao da tih „hiljadu godina“ označava celokupno vreme Crkve — vreme milosti, dok đavo nema potpunu vlast nad svetom.
 
Učenje raznih protestanata i Pravoslavne Crkve o „hiljadugodišnjem carstvu“ je sledeće:

Razni protestanti:
Hristos će doći da vlada zemljom 1000 godina.
Pravoslavna Crkva: Hristos već vlada duhovno kroz Crkvu.

Razni protestanti:
Biće zemaljski raj pre Suda.
Pravoslavna Crkva:
Carstvo Božje nije od ovoga sveta.

Razni protestanti:
Dva vaskrsenja: jedno za pravedne, jedno za zle.
Pravoslavna Crkva:
Jedno opšte vaskrsenje i Sud.

Razni protestanti:
Zemaljsko blagostanje i bogatstvo.
Pravoslavna Crkva:
Duhovna obnova i večni život.
 
Zašto Crkva odbacuje milenarizam?
Jer umanjuje Hristovu duhovnu vladavinu sada.
Jer svodi Carstvo Božje na zemaljsko političko ili materijalno carstvo.
Jer deli vaskrsenje na dva događaja, što je protivno Jevanđelju.
Jer vodi u fanatizam i lažna očekivanja (kao kod adventista, jehovista i dr.).
 
Duhovno značenje (pravoslavno tumačenje Otkrivenja 20)​

„Svezivanje satane“ znači da posle Hristovog dolaska i Vaskrsenja đavo nema više vlast nad svetom kao pre — blagodat Božja deluje kroz Crkvu.
„Hiljadu godina“ je vreme Crkve, vreme blagodati.
„Prvo vaskrsenje“ je duhovno vaskrsenje čoveka kroz krštenje i život u Hristu.
„Carovanje sa Hristom“ znači život u Crkvi, učestvovanje u Svetoj Liturgiji i Svetim Tajnama.
Dakle: mi već sada živimo u hiljadugodišnjem carstvu blagodati, a njegovo puno ispunjenje biće u večnosti, kada Bog bude „sve u svemu“ (1Kor 15,28).
 
Pravoslavna Crkva uči da:
Hristos je već došao, vaskrsao i vlada u večnosti.
Njegovo Carstvo nije političko ni zemaljsko, već duhovno, nebesko i večno.
Mi već sada učestvujemo u tom Carstvu kroz Crkvu.
Drugi dolazak Hristov označiće kraj istorije, opšte vaskrsenje i večni život — ne novo zemaljsko razdoblje.
„Dođi, Gospode Isuse!“ (Otkr. 22,20)
 
Stav različitih vjerskih zajednica o milenarizmu (hilijazmu)

1. Pravoslavna Crkva​

Stav: Milenarizam se odbacuje kao zabluda (jeres).
Razlog: Hristovo Carstvo je već prisutno – kroz Crkvu i Sveti Duh; nije zemaljsko ni vremenski ograničeno.
Hiljadu godina se tumači simbolično – kao „punina vremena Crkve“.
Sud, vaskrsenje i Carstvo dolaze zajedno, ne u fazama.
Ukratko: Mi već živimo u „duhovnom hiljadugodišnjem carstvu“ — vreme Crkve je to carstvo; posle Drugog dolaska dolazi večnost, ne još jedno zemaljsko razdoblje.

2. Rimokatolička Crkva​

Stav: Katolička Crkva deli gotovo isto mišljenje kao Pravoslavna.
Nauk: U službenom Katehizmu Katoličke Crkve (KKC 676) stoji:
„Crkva je odbacila i lažni mesijanizam, osobito u obliku političkog milenarizma.“
To znači da Katolička Crkva odbacuje ideju doslovnog hiljadugodišnjeg carstva na zemlji.
Dopušta samo simbolično tumačenje — „hiljadu godina“ označava vreme Crkve, period posle Hristovog Vaskrsenja, pre kraja sveta.
Ukratko: Rimokatolici, kao i Pravoslavni, veruju da Hristos već vlada kroz Crkvu, a ne da će doći da uspostavi političku vladavinu.
 
3. Protestantske zajednice (različiti pravci)​

Protestantizam nije jedinstven – postoje tri glavna tumačenja milenarizma među njima:
a) Premilenarizam (predhilijazam)
Najrasprostranjeniji među evangeličkim, baptističkim i fundamentalističkim grupama.
Hristos će doći pre hiljadugodišnjeg carstva (pre-milenijum).
On će tada bukvalno vladati 1000 godina na zemlji iz Jerusalima.
Tokom tog vremena biće mir, pravednost i obnova Izraela.
Posle hiljadu godina sledi Sud i večnost.
Varijacije:
Dispenzacionalni premilenarizam (npr. u SAD): veruje u „uznesenje Crkve“ pre nevolja i u obnovu Izraela kao Božjeg naroda.
Ovakav pogled dominira u mnogim protestantskim filmovima i knjigama („Left Behind“, Hal Lindsey, itd.).
Pravoslavna kritika: ovo tumačenje deli istoriju i Sud na faze i svodi Hristovo Carstvo na zemaljsku politiku.
b) Postmilenarizam
Zastupljen kod nekih reformatora (npr. Puritanci, raniji kalvinisti).
Smatra da će se Carstvo Božje širiti kroz Crkvu sve dok svet ne postane pravedan.
Tek posle tog „zlatnog doba mira“ (simboličnih 1000 godina) Hristos će doći.
Pravoslavni i katolici bi rekli: To je preterano optimistična ideja, jer istorija pokazuje da greh i zlo ne nestaju kroz ljudski napredak.
c) Amilenarizam
Dominantno kod luterana, anglikanaca i većine reformisanih Crkava.
Tumačenje slično pravoslavnom i katoličkom.
„Hiljadu godina“ = sadašnje doba Crkve; Hristos već vlada u srcima vernih.
Nema bukvalnog carstva pre Suda.
Ovo je najbliže pravoslavnom učenju, ali uz drugačiji pogled na Crkvu i Sakramente.
 
4. Adventisti i Jehovini svedoci (izraženi milenaristi)​

a) Adventisti sedmog dana
Veruju da će Hristos doći pre milenijuma, uzeti vernike u nebo, dok će zemlja biti pusta.
Posle hiljadu godina, zli će biti uništeni, a zemlja obnovljena.
Pravoslavna Crkva odbacuje ovo jer uči o „dvostepenom vaskrsenju“ i „praznoj zemlji“ — što nije biblijski ni otački zasnovano.
b) Jehovini svedoci
Veruju u doslovnih 1000 godina Hristove vladavine s neba.
Verni (144.000) vladaju s Njim, a ostali žive na obnovljenoj zemlji.
Nakon milenijuma, đavo biva oslobođen, pa sledi konačni Sud.
Ovo učenje je teološki dualizam – deli verne u dve klase i gubi ideju večnog Carstva Božjeg.
 
5. Ostali religijski i mistični pokreti

Mormoni: veruju u doslovni povratak Hrista u Ameriku (u „Novi Jerusalim“) i u hiljadugodišnju vladavinu.
Rastafarijanci: u proročku obnovu Afrike i carstvo mira pod Božjim vođstvom (polumilenarizam).
Novi vek / ezoterici: uzimaju ideju milenijuma kao metaforu za „doba svetlosti“ i duhovnog prosvetljenja (potpuno izvan hrišćanskog učenja).
 
Pravoslavna Crkva uči da sva ova „doslovna“ shvatanja promašuju suštinu:
Hristos nije politički Mesija, već Večni Car koji vlada u srcima i u Crkvi.
„Hiljadu godina“ nije vreme — to je simbol punine: vreme Duha Svetoga, koje traje do kraja sveta.
„Carstvo Božje je unutra u vama.“ (Lk 17,21)
 
Pravoslavna Crkva uči da sva ova „doslovna“ shvatanja promašuju suštinu:
Hristos nije politički Mesija, već Večni Car koji vlada u srcima i u Crkvi.
„Hiljadu godina“ nije vreme — to je simbol punine: vreme Duha Svetoga, koje traje do kraja sveta.
„Carstvo Božje je unutra u vama.“ (Lk 17,21)
1000 godina ne treba shvatati bukvalno, e tu sekte grese.
 
Pravoslavna Crkva uči da sva ova „doslovna“ shvatanja promašuju suštinu:
Hristos nije politički Mesija, već Večni Car koji vlada u srcima i u Crkvi.
„Hiljadu godina“ nije vreme — to je simbol punine: vreme Duha Svetoga, koje traje do kraja sveta.
„Carstvo Božje je unutra u vama.“ (Lk 17,21)
poz!
produhovljavanjem Svetog Pisma daje se mogućnost mnogima da manipuliraju s njim i davaju značenje koje žele. Što su do sada i napravili. Sotoni je isto tako cilj da relativizira Božju riječ i da stvori zbrku. Doslovnim tumačenje se sve rečeno razumskim jezikom. Slično kada kokoš snese jaja, kokoš je snijela doslovna jaja, a onda mudraci dolaze i kažu: "mi već tu vidimo kajganu ili sto drugih načini spravljanja jaja, no kokoš je jednostavno snijela jaja i iz njih se trebaju legu pilići". Ono što nam je predstavljeno to stoji. "ne preko onoga što je pisano"
 
Vjernik se nema za što uhvatiti, ako se krivo interpretira pismo. Kako se uzdati u Boga, ako nemao konkretnu sliku o njemu. Što da radimo sa tim silnim proroštvima kroz cijelu Bibliju? Postaviš se u poziciju vjernika u bilo kojem vremenskom periodu, pogotovo Izraela, pa promisliš?
 

Back
Top