Marko Kraljević - Zašto?

AKHENATON:
Pravo pitanje.....Što baš Marko, navodna minorna ličnost??? Niko i ništa? Što nije narod u tolikoj razmeri pevao o nekom drugom? Biće da Marko nije bio baš tako jadan...
Nego da ja ne tupim, Bi je već onim postom odgovorila na sva ta pitanja...samo pažljivo čitajte..

Koliko imamo pesama o caru Dušanu? A, koliko o kralju Marku?
 
Bi2:
Kralj Marko jeste sahranjen u Hilandaru. Možemo samo da nagadjamo da li tamo ima neki podatak o tome.Lako je moguće da nešto ipak postoji, obzirom da je u to vreme iguman bio brat Vuka Brankovića. Opet, prilike su se menjale, dolazili i odlazili neki drugi ljudi. Ko zna.
Je l tvoja istorijska tvrdnja da je sahranjen u Hilandaru, pa si potkrepila tvrdnju još i mistifikacijom: bez grobnih obeležja i i obeleženog groba?

A, onda: Možemo samo da nagadjamo da li tamo ima neki podatak o tome...

Što ne bi bilo njegovo večno počivalište za nagadjanje, a ne podaci o tome?
 
lj_950:
Je l tvoja istorijska tvrdnja da je sahranjen u Hilandaru, pa si potkrepila tvrdnju još i mistifikacijom: bez grobnih obeležja i i obeleženog groba?

A, onda: Možemo samo da nagadjamo da li tamo ima neki podatak o tome...

Što ne bi bilo njegovo večno počivalište za nagadjanje, a ne podaci o tome?
Ljupče, nemojmo se igrati sa ljudima i istorijskim činjenicama. Nije to moja istorijska tvrdnja, nego, brate mili, lepo knjige pišu o tome. Pokušaću da nešto pronadjem o tome danas u kući. Prema tome, nije njegovo većno počivalište, il prebivalište, za nagadjaje, već način na koji je upokojen.
Izvini, jel ja to osećam malo ironije?
 
Bi2:
Ljupče, nemojmo se igrati sa ljudima i istorijskim činjenicama. Nije to moja istorijska tvrdnja, nego, brate mili, lepo knjige pišu o tome. Pokušaću da nešto pronadjem o tome danas u kući. Prema tome, nije njegovo većno počivalište, il prebivalište, za nagadjaje, već način na koji je upokojen.
Izvini, jel ja to osećam malo ironije?
Ne, ironija ti se pričinjava!
Napisala si da kako je sahranjen, gde je sahranjen i bez grobnih obeležja i obeleženog groba.
Ne znam za taj podatak, ali ni za vest da je ijedan svetovnjak, pa ma bio i kralj, sahranjen u Hilandaru.
Voleo bih da me neko demantuje, jer bi to bilo saznanje više za mene.
 
lj_950:
Ne, ironija ti se pričinjava!
Napisala si da kako je sahranjen, gde je sahranjen i bez grobnih obeležja i obeleženog groba.
Ne znam za taj podatak, ali ni za vest da je ijedan svetovnjak, pa ma bio i kralj, sahranjen u Hilandaru.
Voleo bih da me neko demantuje, jer bi to bilo saznanje više za mene.

Sahranjeno ih je koliko hoćeš....
Ako te baš interesuje iz porodice Mrnjavčevića sahranjen je Uglješa Mrnjavčević, sin Jefimije i despota Uglješe, i zna mu se grob.
 
lj_950:
Ne, ironija ti se pričinjava!
Napisala si da kako je sahranjen, gde je sahranjen i bez grobnih obeležja i obeleženog groba.
Ne znam za taj podatak, ali ni za vest da je ijedan svetovnjak, pa ma bio i kralj, sahranjen u Hilandaru.
Voleo bih da me neko demantuje, jer bi to bilo saznanje više za mene.

Evo, Pirke ti je naveo samo jedan primer na prvu loptu. Mali Uglješa Mrnjavčević, Jefimijin sin.

Kralj Marko je zaebo Milicu, samo tako. Na turskog vezira nije smela. Inače bi i njegova glava odletala, kao što su i mnoge druge. Šta misliš, da bi dozvolila da se on sahrani na nekoj njenoj teritoriji? Onako, sve po propisu? Cvrc...A, samo da ti kažem koliko je ta kira bila spremna na sve i svašta, samo da bi zadovoljila svoju sujetu, evo ti i podatak da je preko balavog deteta, Stefana, izdejstvovala obustavu finansijske pomoći Hilandaru u to vreme. Hilandar je samo od toga živeo. Ali, bili su na strani Vuka Brankovića i hrišćanske opcije, što njoj tad nikako nije išlo u korist. Naravno, kad su je muke stisle, nije joj bilo neprijatno da baš od tog Hilandara traži božju pomoć...
 
AKHENATON:
Sahranjeno ih je koliko hoćeš....
Ako te baš interesuje iz porodice Mrnjavčevića sahranjen je Uglješa Mrnjavčević, sin Jefimije i despota Uglješe, i zna mu se grob.
Moj previd, ali da preciziramo. Uglješa nije. Posle poraza na Marici, srpski kaluđerski letopisci (...) naročito ističu da se čak nisu mogla naći ni mrtva tela Vukašinova i Uglješina.
Jeste njegov tast ćesar Vojihna i despotov mali sin Uglješa. (Ćorović)

Za Marka još ne znamo!
 
lj_950:
Moj previd, ali da preciziramo. Uglješa nije. Posle poraza na Marici, srpski kaluđerski letopisci (...) naročito ističu da se čak nisu mogla naći ni mrtva tela Vukašinova i Uglješina.
Jeste njegov tast ćesar Vojihna i despotov mali sin Uglješa. (Ćorović)

Za Marka još ne znamo!

Naravno, ne zna se gde su Vukašin i Uglješa....I to sam već negde na temi pisao...I Vojihna je sahranjen u Hilandaru, kažem, ima ih...
 
lj_950:
Moj previd, ali da preciziramo. Uglješa nije. Posle poraza na Marici, srpski kaluđerski letopisci (...) naročito ističu da se čak nisu mogla naći ni mrtva tela Vukašinova i Uglješina.
Jeste njegov tast ćesar Vojihna i despotov mali sin Uglješa. (Ćorović)

Za Marka još ne znamo!
Šta si sad sa ovim rekao?
.
Za Marka se zna, samo ti to nisi do sad znao.
 
Ima, našao sam, ali reč je o narodnoj epici:

U pjesmi Smrt Kraljevića Marka , Marku iz gore vila javlja o skoroj smrti, na šta on uništava svoj buzdovan, sablju i ubija konja Šarca da ne bi dušmaninu dopali ruku. Umire pod jednim drvetom i zavještava da mu se od preostalog blaga dio sačuva za ukop, drugi dio da se podari crkvama, a treći da se podijeli sirotinji. Našao ga je mrtvog pod drvetom iguman Vilindara, Hilandara po narodnoj etimologiji, ispunio njegovo zavještanje i odnio mu tijelo sa sobom na Svetu g oru, sahranivši ga u Hilandaru.
(Anja Jeftić, Srpska (usmena) književnost 19. vijeka (5), Narodne pjesme o Marku Kraljeviću)

A, evo i cela pesma:

СМРТ МАРКА КРАЉЕВИЋА
Поранио Краљевићу Марко
у неђељу прије јарког сунца,
Покрај мора Урвином планином.
Када Марко био уз Урвину,
Поче њему Шарац посртати,
Посртати и сузе ронити.
То је Марку врло мучно било,
Па је Марко Шарцу говорио:
"Давор', Шаро, давор', добро моје!
Ево има сто и шесет љета
Како сам се с тобом састануо,
Још ми нигда посрнуо ниси;
А данас ми поче посртати,
Посртати и сузе ронити:
Нека Бог зна, добро бити неће!
Хоће једном бити према глави,
Јали мојој, јали према твојој!"

То је Марко у ријечи био,
Кличе вила с Урвине планине,
Те дозива Краљевића Марка:
"Побратиме, Краљевићу Марко,
Знадеш, брате, што ти коњ посрће?
- Жали Шарац тебе господара,
Јер ћете се брзо растанути."

Али Марко вили проговара:
"Б'јела вило, грло те бољело!
Како бих се са Шарцем растао,
Кад сам прош'о земљу и градове,
И обиш'о исток до запада,
Та од Шарца бољег коња нема,
Нит' нада мном бољега јунака!
Не мислим се са Шарцем растати
Док је моје на рамену главе."

Ал' му б'јела одговара вила:
"Побратиме, Краљевићу Марко,
Тебе нитко Шарца отет' неће,
Нит' ти можеш умријети, Марко,
Од јунака, ни од оштре сабље,
Од топуза, ни од бојна копља:
- Ти с' не бојиш на земљи јунака;
Већ ћеш, болан, умријети, Марко,
Ја од Бога, од старог крвника!
Ако л' ми се вјеровати нећеш,
Када будеш вису на планину,
Погледаћес з десна на лијево,
Опазићеш двије танке јеле,
Сву су гору врхом надвисиле,
Зеленијем листом зачиниле,
Међу њима бунар вода има:
Онђе хоћеш Шарца окренути,
С коња сјаши, за јелу га свежи,
Наднеси се над бунар над воду,
Ту ћеш своје огледати лице,
Па ћеш виђет' кад ћеш умријети."

То је Марко послушао виле:
Кад је био вису на планину,
Погледао с десна на лијево,
Опазио двије танке јеле,
Сву су гору врхом надвисиле,
Зеленијем листом зачиниле:
Онђе Марко окренуо Шарца,
С њега сја'о, за јелу га свез'о;
Наднесе се над бунар над воду,
Над водом је лице огледао;
А кад Марко лице огледао,
Виђе Марко кад ће умријети;
Сузе проли, па је говорио:
"Лажив св'јете, мој лијепи цв'јете!
Л'јеп ти беше, ја за мало года,
Та за мало, три стотин' година!
Земан дође да св'јетом пром'јеним."

Па повади Краљевићу Марко,
Па повади сабљу од појаса,
И он дође до коња Шарина,
Сабљом Шарцу осијече главу,
Да му Шарац Турком не допадне,
Да Турцима не чини измета,
Да не носи воде ни ђугума.
А кад Марко посијече Шарца,
Шарца коња свога укопао,
Боље Шарца нег' брата Андрију;
Бритку сабљу преби на четверо,
Да му сабља Турком не допадне,
Да се турци њоме не поносе
Што је њима остало од Марка,
Да хришћанлук Марка не прокуне.
А кад Марко бритку преби сабљу,
Бојно копље сломи на седмеро,
Па га баци у јелове гране;
Узе Марко перна буздована,
Узе њега у десницу руку,
Па га баци с Урвине планине
А у сиње у дебело море,
Па топузу Марко бесједио:
"Кад мој топуз из мора изиш'о,
Онда 'ваки ђетић постануо!"

Када Марко сактиса оружје,
Онда трже дивит од појаса,
А из џепа књиге без јазије;
Књигу пише Краљевићу Марко:
"Ко гођ дође Урвином планином
Међу јеле студену бунару,
Те затече онђе дели-Марка,
Нек знаде да је мртав Марко!
Код Марка су три ћемера блага,
Каква блага, све жута дуката!
Један ћу ми ћемер халалити
Што ће моје т'јело укопати;
Други ћемер нек се цркве красе;
Трећи ћемер кљасту и слијепу:
Нек слијепи по свијету ходе,
Нек пјевају и спомињу Марка!"

Када Марко књигу накитио,
Књигу врже на јелову грану,
Откуда је с пута на погледу;
Златан дивит у бунар бацио;
Скиде Марко зелену доламу,
Прострије је под јелом по трави,
Прекрсти се, сједе на доламу,
Самур-калпак на очи намаче,
Доље леже, горе не устаде.
Мртав Марко крај бунара био
Од дан' до дан' неђељицу дана:
Ко гођ проће друмом широкијем,
Те опази Краљевића Марка,
Сватко мисли ту спава Марко,
Око њега далеко облази,
Јер се боји да га не пробуди.

Ђе је срећа, ту је и несрећа,
Ђе несреће, ти у среће има:
А сва добра сређа изнијела
Игумана Светогорца Васа,
Од бијеле цркве Вилиндара,
Са својијем ђаком Исаијом.
Кад игуман опазио Марка,
На ђакона, десном руком маше:
"Лакше, синко, да га не пробудиш!
Јер је Марко иза сна зловољан,
Па нас може оба погубити."

Гледећ' кале како Марко спава,
Више Марка књигу опазио,
Према себе књигу проучио:
Књига каже да је мртав Марко!
Онда кале коња одсједнуо,
Па прихвати за делију Марка,
Ал' се Марко давно преставио.
Проли сузе проигуман Васо,
Јер је њему врло жао Марка;
Отпаса му три ћемера блага,
Отпасује себи припасује.

Мисли мисли проигуман Васо
Ђе би мртва сахранио Марка;
Мисли мисли, све на једно смисли:
Мртва Марка на свог коња врже,
Па га снесе мору на јалију,
С мртвим Марком сједе на галију,
Одвезе га право Светој Гори,
Изнесе га под Вилиндар цркву,
Унесе га у Вилиндар цркву,
Чати Марку што самртну треба;
На земљи му т'јело опојао,
Насред б'јеле цркве Вилиндара;
Онђе старац укопао Марка,
Биљеге му никакве не врже,
- Да се Марку за гроб не разнаде,
Да се њему душмани не свете.
 
"Онђе старац укопао Марка,
Биљеге му никакве не врже,
- Да се Марку за гроб не разнаде,
Да се њему душмани не свете."

Nema veze što je pesma u pitanju. Vidi se iz ovih njenih stihova kako i gde je sahranjen kralj Marko, a obašnjeno je i zašto.
 
Tu pesmu "Smrt Marka Kraljevica" je spevao Filip Visnjic. Po Orbinu, Marko je sahranjen, tj. "saranjen" sto bi se reklo, :D u Manastiru Blacani kod Skoplja (mozda je pritom mislio na mesto Bulacani ili cak Blace kod Skoplja). Pojedini Makedonski "mediavisti" inace povezuju Marka iskljucivo samo sa Ohridom pa misle i da je tamo sahranjen (bila autokefalna arhiepiskopija do 1767).
 
Pa glavni argument proizilazi iz ovakve diskusije:
[...]
Kako se zakljucuje iz referata profesora Mihaljcica, Marko je bio
> > vazan za narodnu predaju, ali slab, pomirljiv i gotovo beznacajan
> > kao povijesna licnost.
> >
> > Beogradski povjesnicari umjetnosti, analizom zivopisa _ nacina na
> > koji su u manastirima prikazani Marko i njegov otac _ sugerirali
> > su da oba ta vladara pokazuju neprijepornu tradiciju dinastije
> > Nemanjica.
> >
> > Makedonski se povjesnicari umjetnosti s time ne slazu. Oni isticu
> > da, primjerice, u Markovu manastiru Sv. Dimitrija kod Skopja, ili
> > u Crkvi sv. Arhangela u Prilepu, nema tradicionalnih srpskih
> > svetaca, obveznih u srpskim manastirima i crkvama. Nema sv. Save,
> > osnivaca dinsatije Nemanjica, nedostaje sv. Stefan. Naprotiv,
> > prikazan je lokalni svetac Kliment Ohridski.
> >
> > Moglo bi se odatle zakljuciti kako srpski znanstvenici drze da su
> > Mrnjavcevici vladari srpske krvi koji su bezuspjesno nastojali
> > smijeniti na prijestolju cjelokupne srpske drzave mocnije
> > Nemanjice.
> >
> > Oni su se takodjer suprotstavili makedonskoj tezi o Markovu
> > vazalstvu sultanu Bajazitu kao mudromu politickom potezu.

Kad smo vec kod istorcnosti u epskim pesmama, evo novog podatka za demistifikaciju Muse:

Tad udari Musa Arbanasa
To j' amidza Musica Stevana,
Kako u boj na Kosovo pade,
S Turcima se ljuto tuci stade,
I sa njima ljuti Arbanasi,
Arbanasa hiljadu momaka,
Sve junaka kako vatre zive;
S Turcima se tukose i bise,
Svi u ljutom boju izgibose...
 
Па БИ барем би ти то требала знати, могла си закључити да је био мамин мезимац као најмлађе дете, и то га размазило, а одрастао је са нејаким Урошем, што му додаје на популарности код народа, а вероватно и његова праведност и неустрашивост да се супростави било коме, па и оцу, јер је знао да ће га мајка бранити. А вероватно је био и јаки, као што га песник описује, и кад се све то уједини у једну особу, добијеш Марка.
 

Back
Top