Mali ilirski recnik

Погрешно читају 'С'! То су Сабири, сабирају, окупљају, народ на саборност где се збори.
Тешко, нити то одговара Словенскоме начину грађења етничких назива, нити одговара фонетски.
Па Грци по обичају нису укапирали, погрешно прочитали и
погрешно записали. Народу који је у стању да изгуби одређени глас
није за веровати.
Видим пишеш "по обичају" а не по обычајѣ - ди су у Србаља данас гласови ы и ѣ?:kafa:
За природне парове, руке, ноге, уши, очи, рогове, још увек имамо.
За неприродне и не треба да постоји.
Нема у нашем језику двојине више, нешто си помешао.
 
Poslednja izmena:
Опрости, нешто помешах јер се споменуло окупљање народа. И "словенски' написах с великим почетним словом, ју ју ју. Ово није мој дан. :rumenko: :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Тешко, нити то одговара Словенскоме начину грађења етничких назива, нити одговара фонетски.
Ради се о божанствима не о етницитету.

Видим пишеш "по обичају" а не по обычајѣ - ди су у Србаља данас гласови ы и ѣ?
Који су то гласови? Како су се изговарали? Како читаш то 'обычајѣ'?
Да су Срби користили те измишљене гласове никад ни једну епску песму
не би могли запамтити. То су измишљали због Пољака, Чеха, Руса...
Прелазак 'Б' у 'В' код Грка може се тумачити само променом народа
и немогућношћу изговора гласа 'Б' од стране новоХелена.

Нема у нашем језику двојине више, нешто си помешао.

Хајде паметни дај примере те двојине?
 
Poslednja izmena:
Када кажемо 'уши' изрекли смо ту фамозну двојину.
Три су 'увета' а пет је 'ушију'.

Dvojina je broj, a ne to...i šta, evo ja sam mafijaš i pošaljem te da mi pokupiš 7 uveta i postavim ti pitanje Gde su uši? to treba da podrazumeva da mislim samo na dva, a ne da odsečeš pd jedno uho od svakog ko me nije isplatio na vreme? Pa neću valjda da ti na Whatsup napišem Stižu li ušiju?
 
Poslednja izmena:
Dvojina je broj, a ne to...i šta, evo ja sam mafijaš i pošaljem te da mi pokupiš 7 uveta i postavim ti pitanje Gde su uši? to treba da podrazumeva da mislim samo na dva, a ne da odsečeš pd jedno uho od svakog ko me nije isplatio na vreme?Pa neću valjda da ti na Whatsup napišem Stižu li ušiju?
Мало сам неспретно то објаснио. Суштински двојина се протегла до 'четверине'.
једнина-око, множина-очи али не кажемо два очију већ два ока, три ока, четири ока.
Пет је већ очију.
Како се та двојина некад користила то би нам Игор могао објаснити.
 
Vidiš, "nije mu dan".
**обычајѣ

Jat ne (po)stoji iza jote. Fundamentalno neznanje je pokazao.
Верујем да зна то али због силне жеље да покаже своје
знање над неукима Сабири су употребили своје моћи
и 'бекспејс' је одбио избрисати јоту.
Поента је да 'јат' није никакав посебан глас који смо ми
данас изгубили већ слово. Гласови којима је то слово
било намењено и данас постоје и само доказује моју
тезу о злонамерности 'намицатеља писмености',
'диљем свиѣта'.
 
Vidiš, "nije mu dan".
**обычајѣ

Jat ne (po)stoji iza jote. Fundamentalno neznanje je pokazao.
Ах, никада нећеш научити. :roll:

RfpLd9H.gif
 
Poslednja izmena:
kánadoi (κάναδοι) — „čeljust“

Za ovo Krae veli da je najverovatnije makedonska glosa.

Kod Hesihija iz Aleksandrije pronalazimo još jedan celi niz starobalkanskih glosa, koje ne možemo sa nekom većom sigurnošću povezati vrlo precizno sa nekom određenom «ilirskom» skupinom.

alýtas (ἀλύτας) — „žezlonoša“

Naziv za policajca u Elidi. Krae je razmatrao opciju ilirskog porekla; druge analize kažu da je germanskog, odnosno gotskog, od *Ϝαλυ-τας. Nijedno objašnjenje nije dovoljno ubedljivo i ostaje reč nerazjašnjena, uz otvaranje vrata hipotezama o tome da je reč o neindoevropskoj leksičkoj zaostavštini.

Postoji u starogrčkom jeziku i jedna srodna reč; sličnog i značenja (alýtēs). https://lsj.gr/wiki/ἀλύτης
 
A kako kazes: "dva usi"? :lol:
Мало сам неспретно то објаснио. Суштински двојина се протегла до 'четверине'.
једнина-око, множина-очи али не кажемо два очију већ два ока, три ока, четири ока.
Пет је већ очију.
Како се та двојина некад користила то би нам Игор могао објаснити.
 
aphía (ἀφία) — „ljutić“

ficaria.jpg


Drevni naziv za ovaj cvetić (ficaria verna) pronalazimo u 7. glavi VII knjige Teofrastove „Istorije biljaka“.

Kircho.JPG


Poreklo ove reči izaziva puno nedoumica; Krae je pretpostavio mesapsko-ilirsko poreklo, od indoevropske osnovice *ap- koja znači „voda“ (prisutne na mnogo primera; Mesapi, među-vode; Salapi, slana-voda). Po toj interpretaciji, shodno određenim prilikama u kojima ljutić raste, ovo bi bilo, bukvalno, vodena biljka i kao takvo pozajmljenica u grčki i latinski jezik, te nasleđe neke (druge) starobalkanske (ili balkansko-italske možda?) leksike.
 
theof.jpg


Teofrast, III i početak II st. pre naše ere.

Drugi spomen afije je iz herbarija Pedanije Dioskorid iz I st. naše ere. On ljutić pominje kao apij (kao drugi naziv za batrahij) u II knjizi.

2-206. BATRACHION, BATRACHION ETERON, BATRACHION TRITON, BATRACHION TETARTON SUGGESTED:

Batrachio [Italian], Ranunculis acris — Buttercup, Crowfoot, Blister Plant, Asiatic Crowfoot, Persian Buttercup, Ranunculus asiaticus — Turban Ranunculus arvensis — Corn Crowfoot, Corn Buttercup

Apium sylvestre, Agreste apium, Sclerata [Fuchs], Ranunculus palustris [Bauhin], Ranunculus aquaticus, Ranunculus scleratus, Ranunculus aquatilius — Water Crowfoot, Water Anemone
ALL POISONOUS


There are many kinds of batrachium (also called apium agreste), but their strength is the same — sharp and very ulcerating. One of them has leaves similar to those of coriander, yet broader and somewhat white and fat. The flower is a yellowish colour and sometimes purple. The stalk is not thick, in height about a foot. It has a bitter little root, with little fibrous strings growing out (like that of hellebore). It grows near rivers or running water. The other kind is more downy and longer-stalked, with more in-cuttings on the leaves, and is extremely sharp. It grows abundantly in Sardinia where they call it apium agreste. There is a third very small kind with a hard taste and a flower like gold, and a fourth (similar to this) with a flower the colour of milk. The leaves and the tender stalks (rubbed on) are ulcerating and scab forming, with pain. As a result, applied for only a little time, they take away scabby nails and parasitic skin diseases; and they remove marks, as well as taking away abscesses, hanging warts, and alopecia [baldness]. A lukewarm boiled decoction of it is a suitable warm pack for those troubled with chilblains. The dried root pounded into small pieces and applied to the nostrils causes sneezing. Applied to teeth it eases toothache but breaks the teeth.

http://www.cancerlynx.com/BOOKTWO.PDF

Diosk.jpg

Pedanije Dioskorid

Hmmmm...mada po Dioskoridu se ispostavlja da ga tako zovu na Sardiniji...da li i samo tamo? :think:
 
brá (βρά) „brat“ (možda i „ili sestra?“)

свед.JPG


Ἡσύχιος ὁ Ἀλεξανδρεύς:
βρά . ἀδελφοί, ὑπὸ Ήλείων

Vrlo neobična glosa kod Hesihija, upotrebljavana u Elidi. Neki porede sa albanskim vëlla, mada ne razumem. Dosta sličnije našem bra-le. Srodno verovatno i grčkom phrátēr.

Kako jedna teorija kaže da je jedna skupina srodna Ilirima učestvovala u seobi na jug, tj. skupa sa ostalima u vreme dorske najezde, a preko čega bi jedan deo severnobalkanske stare leksike dospeo među južne Helene, razmatra se da je moguće da se i ovde radi o ilirskoj pozajmljenici (prema Kraeu). :think:

Elida.jpg


Eliđani nisu pripadali nijednom od tri velike grane grčkih plemena, te govorili jezikom srodnijim severnim susedima Peloponeza... :think:
 
Poredi se sa starogrčkim thálos. Ukoliko je srodno, odgovaralo bi poznatoj ilirskoj promeni *dh- > d-.

Malčice detalja o ovome; dve jedine potpuno nesporne poznate činenice koje danas znamo o ilirskom jeziku; antička istorija Kembridža (pp. 875):

(1) the language is definitely Indo-European;
(2) its phonology is characterized by:
(a) the merger of the aspirate and non-aspirate voiced stops:
IE *b/*bh 🠢 b;
IE *d/*dh 🠢 d;
IE *g/*gh 🠢 g;
(b) syllabic and reflected by ur and ul;
(c) preservation of only the three diphthongs ai, au and eu.


CAH.JPG
 
Poslednja izmena:

Back
Top