M a j č i n s t v o

Nisam planirala trudnocu. U mom zivotu, nekako, na prvom mestu bila je karijera - juri, zuri da do 30. godine budes neko i nesto. Medjutim, posle 10 godina zivota sa covekom koga volim, ostala sam trudna i pre 2 meseca rodio se moj Boris. Moram da priznam - biti majka je nesto najlepse na svetu - i to znam tek sad, posle dva meseca kad se stvari malo slegnu i kad vise nije onako tesko kao posle porodjaja: pogotovo u onim trenucima kad sisa i gleda me sa obozavanjem, jer zna da sam mu ja mama. Naj naj najlepsi osecaj na svetu - nestala je ona sebicna, egocentricna klinka koja se sa tudjom decom igrala po sat vremena i odlazila od njih bez ikakvog osecaja - postala sam ona koja daje, nesebicno, bezuslovno, i to sve na svetu - mojoj bebi. Eto, tako se ja osecam. Jel vam se cini ponekad, drage moje, da od te silne ljubavi prema svojoj bebi ne mozete da disete od uzbudjenja?
 
Ne mislim da je bitno da su roditelji mladi,bar ne majka..Ja,recimo,nisam bila spremna za majcinstvo pre par godina..Moja trudnoca je doshla u pravom trenutku-kad sam pozelela da postanem majka i kada smo odlucili da imamo bebu..Rodila sam u 31god,moj sin sada ima 9,5meseci..Sada sam potpuno smirena,puno strpljivija,neznija,opushtenija..Samo pogled na to malo bice,na klimave korake i musave osmehe,na male prstice i sjajne okice-cini me radosnom..Bude napornih trenutaka,umora,neprospavanih noci,ali sve je to prolazno i upotpunjuje sliku roditeljstva..Vishe nisam sebi na prvom mestu,i prvi put u zivotu-to mi se cini jedinim ispravnim putem..Imam privilegiju,odgovornost i radost da sam mama..I zelim da svom detetu budem majka kakva bih sebi volela da budem..:-)
 
Ostala u drugom stanju sa 35 i odlučila da rodim. Oduvek sam volela decu, ali ne i čeznula da imam svoju. Nikakav poseban materinski instikt u trudnoci. Kad sam prvi put videla bebu, neposredno posle porodjaja, pomislila sam da je strašno ružna. Na prvom podoju i nije bila tako ružna, ali je njena krhkost navodila na zaštitu. Dakle nikakva velika osećanja, samo nežnost, koja se pretvarala u ljubav. Već godinama sam prava mama kvočka, iako se pitam da li sam do te mere morala da dam sebe, tj. nije li bilo bolje i za dete i za mene da su moje potrebe bile izraženije.Dete jeste potpuno promenilo moj život, iako sam se sita nagledala da su deca manje posvećenih majki samostalnija i sa mnogo više samopouzdanja. Čini me srećnom saznanje da je moje dete uvek vedro i nasmejano, što bi valjda moglo da znači da sam mu dobra majka.
 
Meni su sina stavili na grudi cim sam se porodila-onako musavog,zamazanog,mokrog i toplog..To je bio predivan osecaj,preplavila me neznost i zashtitnicki poriv prema tom malom bicu..Porodjaj mi je bio tezak,pretezak,pa sam ujedno osetetila i olakshanje shto je sve zavrsheno,i shto je sa bebom sve ok..U pocetku je bilo malo napetosti i straha,ali vremenom sve dodje na svoje..Sad rastemo i ucimo zajedno..P.S Shto se tice mojih potreba(o tome pishe naataasaa)ne mislim da ih zaboravim ili zapostavim..Potrebna sam svojoj bebi-prve tri godine najvishe,i tu planiram da dam najvishe sebe(konkretno sam na ovo mislila kad sam napisala da vishe nisam sebi na prvom mestu..)..Vremenom ce se to menjati,uvek cu biti tu kad me on treba,ali zelim i sebe kao licnost da ostvarujem i izgradjujem,da se i sebi posvetim kako bih ja bila zadovoljna sobom..Ako nisi dobar sebi,ni drugima ne mozesh valjati..;)
 
Eh, kada bi to moglo sad ću tri godine da budem koka a onda ptica. Čovek je ono što jeste i to se u majčinstvu nekako brzo ispolji. Ja sam mislila da ću se posle šest meseci vratiti na posao, jer sam navodno uspešna, profesionalna, ambiciozna i ne znam šta već. Onda samshvatila da samo sada dve-tri godine mogu da nosam dete u rukama, pa da mu sada samo pričam priče, pa ga sada učima da pešači, vozi bajs, rolere, pa samo sada idemo u prvi razred, pa u peti, pa sad imamo utakmice... Naravno, ja radim, volim svoj posao, pročitam neku knjigu, pogledam film, sačuvala neka drugarstva, čak i stekla prijateljice među majkama sa kojima sam čuvala decu... Ali razlika je ogromna, jer majka koka šeta dete po parku ili pored reke, na čistom vazduhu, a majka ptica vozi kolica potržnom centru i traži sebi cipele, ona prva trči kao sumanuta kad joj detence ode na pedeset metara od nje, a ona druga jedva da podigne glavu s knjige da pogleda gde je, ona prva u pozorištu na pauzi zove kuću da proveri da li joj je dete zaspalo, aona druga ćaska u pićence, ona prva sto puta skače dok pije kafu s drugaricom, ona druga pusta svoje dete da se zabavi kako ume, i tako u beskraj...
Moj se život jeste potpuno promenio i zato ja jesam koka, iako to nisam želela da postanem.
 
Ptica nikad i nisam bila,niti mi je to zelja..Posebno otkad imam svoju porodicu..Htela sam da kazem da mi je dete uvek na prvom mestu i da su njegove primarne potrebe uvek ispred mojih,bilo kakvih(a najpotrebnija sam mu u prve tri godine,recimo,ja svog sina josh uvek dojim,i za ovih 9,5meseci se josh nismo odvojili duze od 2sata..)..ali i da isto tako-moje dete nije i nece biti uskraceno i ako odem ponekad na kafu sa drugaricama,i ako pogledam neku pozorishnu predstavu sa muzem,iako ga ponekad kolicima odguram do trznog centra da kupim sebi cipele..Jer ja svoje dete shetam i po svezem vazduhu,pored mora,i citam mu slikovnice i svakodnevno se igramo zajedno,i uspavljujemo se zajedno i kuvamo rucak zajedno(on mi visi na jednom ramenu,dok u drugoj drzim varjacu..-ali ako je frka,ako je nervozan ili mu se spava ili shtagod,ostavim shporet,pa tog dana jedemo przena jaja,..i tome slicno..)vodila sam ga sa sobom kod frizera(ah mene nemajke,dete spava u kolicima a ja se feniram),vodila sam ga i kod zubara sa sobom(on zvace gumenu igracku u kolicima,ja popravljam shesticu8-))..Putovanja su nam sad josh lepsha i sadrzajnija,ishrana zdravija(jer sad vec hoce da jede iz nashih tanjira,pa smo preshli na bio hranu),posete prijateljima redovne ali je satnica malo pomerena:wink:..Mislim da je bitna razlika upravo u tome-ti si koka,mada(mozda greshim)ne previshe zadovoljna tom ulogom..I moj zivot je sa bebom dobio potpuno novu dimenziju,ali ja uzivam u tome i sa radoshcu menjam nekadashnje navike i stil zivota..prilagodjavajuci se tom malom bicu..i ne mislim da sam zbog necega uskracena-naprotiv,mnogo sam zadovoljnija i ispunjenija..
Sorry na dugom postu..:-)
 
'Ej aramata, baš sam se raznežila :)
Potpuno si u pravu, dete raste zdravo uz zadovoljnu majku; naravno pored svega ostalog neophodnog; ali isfrustrirana majka koja se ne druži, bdi mu nad glavom 25 sati dnevno i nema drugog života ni interesovanja osim njega nije zdravo okruženje;-)
 
Nisam imala nameru da kažem išta drugo sem da ponekad, dajući se bespogovorno deci, umemo sebe da potisnemo u tamo neki petnaesti plan. A deca brzo rastu i stvarno treba podeliti sa njima svaki, baš svaki važan trenutak. I čini mi se, aramata, da tebi baš lepo ide usklađivanje bebinih i tvojih želja i iskreno ti želim da taj balans sačuvaš, jer ćeš samo tako biti vedra i srećna, a ne nadrndačena majka. To zapravo želim svim majkama. Ja nisam nezadovoljna ni time što sam mama koka, ni što sam dete stavila u prvi plan, jedino mi je mnogo vremena trebalo da shvatim da sam postala baš koka. A to se događa mnogim majkama i na to sam htela da ukažem. Moje dete je sada duboko u pubertetu i imam dosta vremena za sebe. I izgleda da mu nisam ni tako loša majka jer je izraslo u dobrog i uvek vedrog momčića
 
Danas sam doživela nešto strašno. U prodavnici devojčica odprilike kao moj sin, igra se na kolicima, skače po njima, onako ljuljuška se i u nekom trenutku krene da preskače iz kolica napolje. Sačekala sam par sekundi ali su njeni roditelji bili zauzeti plaćanjem računa i pakovanjem stvari. Ja sam tako potrčala za njom da dete ne ispadne iz tih kolica (znate to su ona klasična ogromna kolica). A roditelji su se onako zblanuto okrenuli sa facom u čemu je problem.
Kapiram da svako najbolje zna kakve su mogućnosti njegovog deteta ali ostaviti 20mesečno dete samo, iza ledja roditelja, nekoliko minuta u hipermarketu, u kolicima za kupovinu???
Jel sam ja mama koka???
 
A neki dan sam bila sa Vanjom u dz i on se igrao sa nekom dečicom. U nekom trenutku je pao onako normalno na kolena i ruke. Pored njega je stajala neka baba i krenula da ga podigne. Rekla sam joj ne nemojte da mu pomažete, ali je ona nastavila da mu pomaže. Opasno sam se izdrala na nju.
Jel sam sad mama ptica koja ne pomaže detetu da ustane kad padne?
Ma šalim se, mislim da sam i jedna i druga po malo, zavisi od situacije. Samo mi je bila interesantna ta situacija.
 
Ne mislim da je bitno da su roditelji mladi,bar ne majka..Ja,recimo,nisam bila spremna za majcinstvo pre par godina..Moja trudnoca je doshla u pravom trenutku-kad sam pozelela da postanem majka i kada smo odlucili da imamo bebu..Rodila sam u 31god,moj sin sada ima 9,5meseci..Sada sam potpuno smirena,puno strpljivija,neznija,opushtenija..Samo pogled na to malo bice,na klimave korake i musave osmehe,na male prstice i sjajne okice-cini me radosnom..Bude napornih trenutaka,umora,neprospavanih noci,ali sve je to prolazno i upotpunjuje sliku roditeljstva..Vishe nisam sebi na prvom mestu,i prvi put u zivotu-to mi se cini jedinim ispravnim putem..Imam privilegiju,odgovornost i radost da sam mama..I zelim da svom detetu budem majka kakva bih sebi volela da budem..:-)

Sve zavisi od osobe!

Kada sam ostala u drugom stanju sa devetnaest nisam ni malo imala podrshku okoline sem moje mame.
Ostali su mi govorili kako sam sebi upropastila zivot, kako sam dete koje ce da rodi dete...
da cu biti vechno vezana...teshka zloba.

Medjutim kada mi se malecka rodila, zaista sam se promenila i to na bolje.
Uspela je da svojom pojavom izvuche one najbolje kvalitete koje imam.
 
Mozda deluje glupo da ja o tome pisem kada su mi deca vec odrasla, ali verujte kao sto je moja majka govorila da o deci prestanete da brinete tek kada oni postanu penzioneri.
Najvise brinem za njihovo zdravlje, konkretno zbog droge, alkohola i kojekakvih sekti. Volela bih da o ovim temama pise neko ko ima iskustva u ovome, bilo roditelj, bilo dete. Hvala.
 
Ja sam dobila dete januara ove godine, drugo. Mesecni iznos je oko 3,600 din dve godine.

Ja sam dobila drugo dete u julu ove godine i kad sam u opstini podizala krstenice, dali su mi jedan primerak za deciji dodatak. Je l' se o tom novcu radi?
Sta tacno treba da se uradi, postoji li rok za predaju zahteva, uopste mozes li mi nesto vise o tome reci? Hvala ti unapred.
 
Postoji rok i mislim da si zakasnila, trebalo bi da je tri meseca. Odi do opstine da pitas. Nama su to odmah sami rekli, ali su nam rekli da je oko 3330din, a mi smo dobili nekih 3450, pa sam cula na pinku ono "dobar komsija" da se ustvari 120 000 deli na 24 meseca, a to onda mnogo vise izadje(6000), zato sam i pitala. Ko tu sada koga laze???

To inace nije deciji dodatak vec ga oni zovu valjda roditeljski, i za prvo dete dobija se valjda odjednom nekih 20tak hiljada(mozda malo vise neznam tacno), za drugo i trece ide odredjeni iznos u ratama. Na ovo svi koji podnesu zahtev imaju pravo, a na deciji dodatak nemaju svi pravo.
 
Ovu temu sam najpre htela da postavim na Ženskom kutku, ali pošto, ako me moje zapažanje ne vara, mnogo mama podsećuju ovaj podforum, odlučila sam se da tema bude ovde...

Tema koju posvećujem svima vama, majkama...

Možda će neko misliti da nema šta tu da se priča, jer se ljubav majke prema deci stavlja na pijedestal sveukupne ljubavi, ali kako primećujem da žene koje imaju decu su u stanju da stalno pričaju o tome :) i pošto je činjenica da se ženama život iz korena promeni onda kada dobiju ulogu Majke, pričajmo (pričajte) i ovde još o tome...
Kad ste postale majke? Kako se odrazilo to na vaš život? Šta je po vašem mišljenju najlepšte u majčinstvu?
I sve što vam padne na pamet...

Nemam decu, nisam trudna :), samo, eto... zanimljivo mi da slušam (čitam)... za sada... :)

P.S. Nadam se da ova tema nije već bila. :-?
a sto se ovako ogradi...pa i ocevi valjda vole svoju decu...
 

Back
Top