M a j č i n s t v o

Od pre jedno godinu i po dve je u ratama, jer kao roditelji su te pare kada ih dobiju trosili za automobile i druge njima potrebne stvari, a ovako se to ipak potrosi za dete. Kao da im auto ne treba za dete?!? A za prvo daju odjednom da bi kupili jelte krevetac i ostale potrepstine koje drugo dete nasledjuje.....
 
beba.gif


bolje se osloni na sebe za novac nego na ovu Srbiju (od nje vajde nema)
 
Mene samo zanima, da mi mame odgovore, kada ste planirale trudnoću da li ste se osetile potpuno spremne za taj veliki poduhvat?...Pošto ja imam neki osećaj da nikada neću biti potpuno spremna, u stvari ne mogu ni da shvatim kako se to određuje da li si sasvim spreman i da li je to uopšte važno ili se sve kasnije odigrava po neki nepisanim zakonima prirode?...

Moje dete ima 2 godine,i ponekad mislim da jos uvek nisam spremna...bas mi je naporno...ma,uzivaj dok si slobodna!!!
 
Nama je s drugim detetom mnogo lakse nego s prvim, mada ima i obrnutih situacija. Ali kada je drugo, onda ti je teren vec poznat pa se nekako lakse snalazis. Mislim da nije pametno praviti veliku razliku izmedju dece, mada da nije bilo slucajno verovatno jos ne bih rodila drugo dete. Uvek je tesko odluciti se, ali kad se pocne onda ide...:wink:
 
Prvo u 22-oj, drugo i trece u 24-oj
Pre dece sam imala stabilnu vezu, koja je trazila visi nivo (imala sam sa kim); ziveli smo sami, nismo placali stanarinu (imali smo gde); postojao je neki nemir u meni, koji je nestao pocetkom trudnoce, valjda su bili hormoni proradili (zelela sam) = Tri dovoljna razloga da se odlucimo na decu.
Jedan veliki protiv je bio taj sto smo oboje bili studenti na trecoj od pet godina studija.
Sad su klinci 4 i po i 2 x 2,5 godine, mm diplomirao letos, ja zavrsavam diplomski.
Dete smo zeleli, iako nam je bila frka, mislim da smo jednostavno resili da necemo da pazimo, pa sta nam bog da (nismo cekali duze od tri meseca...)
Nije mi lako bilo kroz sve ove godine, napora, nespavanja, ucenja i ljuljanja kolica sa bebama.
Jedina stvar u koju sam sigurna je da je sve doslo u pravo vreme i da ne bih nista menjala, da je moj zivot lepsi i bogatiji sa njima.
Ono sto je tesko i nepopravljivo kod mene kao majke je to sto sam stalno zabrinuta, da se nesto ne desi (njima ili meni), imam panican strah da se od njih trojice neki ne izgubi...
Od trenutka kada sam postala zaista svesna trudnoce sam volela i mazila svoju bebu, pevala, pricala, a kad se rodio i kad ga je tata docekao sa 'dobrodosao, sine' plakala sam od srece. od prvog dana sam ga kupala, dojila, obozavala i drzala ga za prstic dok je spavao.
Posle dve godine, kad su se blizanci rodili, bilo je dana da sam bila premorena ali sam presrecna, srce mi je puno i spokojna sam kad lezimo svi petoro u krevetu u nedeljno jutro i pricamo o lepim stvarima, golicamo se, pevamo, razvlacimo se do dorucka.

Ono sto se kod mene promenilo majcinstvom je to sto sam sazrela, odlucnija i odgovornija sam.
 
Joj što je ovo slatko. :):):)
Ne planiram ni ja neku veću razliku, taman bi mogli da počnemo da razmišljamo dogodine. Vanja u martu puni 2 pa eto. A i imamo nekih planova za preseljenje pošto sad živimo u 25 m2 pa bi nam bilo skučeno da imamo još jedno dete. Dakle još jedna sobica i eto i seke. Sad nam je malo i rad na seki ograničen jer imamo samo jednu prostoriju.:oops:
 
Ova tema je pobegla, a mislim da joj je mesto pri vrhu... Zajedno sa kutkom za trudnice i savetima o bebama, nesto kao uvod za obe teme ;) Bas fali nesto za nas neodlucne, koje s jedne strane radimo na bebi, ali sve nesto oko plodnih dana, nadajuci se da ce sudbina uplesti svoje prste. Postavila sam vec pitanje na jednom forumu "Kako znate da ste spremne" i dobila sam samo jedno (ali vredno) misljenje - ako zaista razmisljas o tome sta te ceka, ne mozes se nikada osecati spremnom. I da je odluka da rodis dete samo jedna u nizu teskih odluka koje moras da doneses, a cijih posledica nisi sasvim svesna... Sta vi kazete na tu temu? Da li zena moze se oseca sasvim spremnom ili ce joj pre proci decenija i po dok ceka taj trenutak? Ili je bolje ne razmisljati o tome previse?
 
Свака тешка одлука у животу је један корак ближе ка нашем одрастању, сазревању и самоостварењу. Ти тренуци одлуке су увек болни и пуни преиспитивања. Али, као што је увек у животу најбоља ''златна средина'', тако није добро ни превише се оптеретити преиспитивањима и размишљањима, као што није добро ни преламати преко колена, олако и без размишљања.

Иначе, ни за једну ствар у животу не можемо бити ''апсолутно спремни'' јер никада не можемо знати шта све носи живот... Треба само да смо начисто са својим жељама и са тиме да све лепо што добијамо од живота изискује велико улагање, труд и напор. Исто је и са мајчинством.

Негде сам давно на форуму прочитала ''родитељ се рађа са дететом'', значи и родитељ постаје родитељ тек када добије дете, и развија се као родитељ упоредо са развојем детета... Све се то дешава непрестано, током целог живота, цео живот је учење, мењање и прилагођавање. Немој од себе да очекујеш да одмах све знаш, да увек све знаш, да ћеш увек знати да реагујеш како и када треба, да ћеш бити савршена мајка...јер нећеш. Јер нико није.

Мени је у критичним тренуцима увек помагала мамина реченица:''Све ти то иде у рок службе!'', што значи да све недоумице, преиспитивања, нерворања, проблеми...да је све то саставни део родитељства, и да то треба прихватити као нешто неминовно.
Бити родитељ је и најтежа и најлепша животна улога.
 
Da, stvarno... I ja bih cekala kada bih bar naslutila da ce doci trenutak kada cu biti potpuno spremna. Ali, mislim da je to nemoguce. Kao sto nije moguce da dobijem neku garanciju (u pisanoj formi, ako je ikako moguce :p) da ce sve biti u redu... Samo, nezgodno je kada neko nije navikao da resava probleme u hodu, nego opsesvno planira sve kao da je moguce predvideti sve nepredvidive mogucnosti :confused: Zato se valjda tako i zovu... Uz opsesivno planiranje, malo logike mi ne bi bilo naodmet :D Hvala Hellen!
 
Imam bebu od 18 meseci a ja bih sto pre htela da pravimo jos jedno. Problem je sto je rodjen na carski rez pa ti odmah po porodjaju daju savet da ne pravimo bebu do njegove druge godine. A meni se ne ceka,dok sam jos u formi. Ima li neko iskustvo sa tim? Negativno ili pozitivno. Bitna mi je prica iz prve ruke.
 
Ja sam imala 2 carska reza ali sa razmakom od 6 godina - problem je bio da zatrudnim.
Nisam imala nikakvih problema. Po meni veće štete napravi težak porođaj. I meni su savetovali da čekam ali saberi malo - do 6. meseca bebu stomak i ne oseti plus 18 je dvije godine !!!! :D Vreme ti je ! :D

Šalim se, svako drugačije reaguje. Ja sam išla na fakultet 3. dan od izlaska iz bolnice. Došli da me previju a ja služim kafu i planiram šetnju.:D Ako je rana lepo zarasla i ti si u formi ...
 
Nisam znala sta je briga dok nisama dobila dete.
Postala sam ranjiva, strasljiva, uvek zabrinuta...
Zabrinuta za dete: zbog zdravlja, pa zbog vrtica, pa zbog skole, pa brige u pubertetu, pa dalje skolovanje, pa odrastanje - sve je to lepo, ali prepuno briga...

Osecala sam se okovanom i bez obzira sto su to bili okovi od ljubavi, ja sam zauvek izgubila svoju slobodu.

Neka su sva nasa deca ziva i zdrava, ali to je tako samo retko ko to sme i da pomisli, a kamoli da kaze ili napise.
 
:D Majčine brige prestaju isto onako kako se penzionišu domaćice :D

Šuma Striborova , I.B. Mažuranić : ni za svu sreću ovoga sveta majka ne pristaje da zaboravi sina ma koliko je maltretirao !

Sve to spada u majčinstvo pa ko voli ....:D
 
Nisam znala sta je briga dok nisama dobila dete.
Postala sam ranjiva, strasljiva, uvek zabrinuta...
Zabrinuta za dete: zbog zdravlja, pa zbog vrtica, pa zbog skole, pa brige u pubertetu, pa dalje skolovanje, pa odrastanje - sve je to lepo, ali prepuno briga...

Osecala sam se okovanom i bez obzira sto su to bili okovi od ljubavi, ja sam zauvek izgubila svoju slobodu.

Neka su sva nasa deca ziva i zdrava, ali to je tako samo retko ko to sme i da pomisli, a kamoli da kaze ili napise.

Није то тако, то си ТИ тако доживела, али не доживљава свако на исти начин...
 
Ja shvatam da se ovde i postavljaju licna misljenja, a ako hocemo, uvek mozemo naci nesto kod nekoga ko nam se ne dopada, a to je vec licno.

Mene interesuje da li je neko razmisljao da moze da rodi bolesno dete sa kojim ce se muciti ko zna koliko dugo dok ne ozdravi.
Neko meni jako blizak i drag se bori, ja gledam tu borbu... povremeni i sama u njoj ucestvujem.

Nisu deca samo radost, ona su i briga... i to je realnost.
 
Ja sam imala 2 carska reza ali sa razmakom od 6 godina - problem je bio da zatrudnim.
Nisam imala nikakvih problema. Po meni veće štete napravi težak porođaj. I meni su savetovali da čekam ali saberi malo - do 6. meseca bebu stomak i ne oseti plus 18 je dvije godine !!!! :D Vreme ti je ! :D

Šalim se, svako drugačije reaguje. Ja sam išla na fakultet 3. dan od izlaska iz bolnice. Došli da me previju a ja služim kafu i planiram šetnju.:D Ako je rana lepo zarasla i ti si u formi ...

Ma ja sam prosla super.Kao i ti-odmah na noge. Beba ne moze da ceka. Hvala na podrsci.;)
 
Od pre jedno godinu i po dve je u ratama, jer kao roditelji su te pare kada ih dobiju trosili za automobile i druge njima potrebne stvari, a ovako se to ipak potrosi za dete. Kao da im auto ne treba za dete?!? A za prvo daju odjednom da bi kupili jelte krevetac i ostale potrepstine koje drugo dete nasledjuje.....

molim za odgovor.Postujem pravila ovog foruma pa ne bih da ti ugrozavam intimnost pa ako zelis ti mi odgovori(ako si iz Jagodine). Poznajes li Natasu,80 godiste, zovu je Seka. Ima sina Aleksu adrugo je na putu?
 
Bolje više dece, jar sa jednim "ni živela ni robovala".Kad imaš samo jedno, ne znaš da li grešiš u odgajanju ili si baš savršena, a kad ih imaš više, vidiš da su različiti i da pristup zavisi od njihove prirode. A što se tiče izgubljene slobode, tako je sa svakom ljubavlju, to je život, nešto izgubiš, nešto dobiješ... Pitaj one koje se leče od steriliteta.
 

Back
Top