M a j č i n s t v o

Kad su mi u porodilištu na stolu dali Vanju u ruke rekla sam babici uzmite ovo dete da ga ne ispustim. Tresla sam se kao prut, ne od uzbudjenja već od hladnoće. Nisam ga čestito ni pogledala. Rodila sam sa 25 i mislim da sam se relativno dobro snašla iliti bila spremna. Zaljubljivanje je počelo tek kad smo stigli kući i ostali sami. U bolnici sam koristila svaku priliku da spavam poučena iskustvom starih majki koje kažu da kad čedo udje na vrata pozdravi se sa spavanjem. A i u celom 9om mesecu nisam mogla da se smestim kolika sam bila pa sam spavala tek po par sati u ranim jutarnjim časovima. Tako da nisam imala vremena da se zaljubljujem. Čak mi se desilo i na podoj kad ga donesu ja zaspim pa ga babica uzme a ja se preobudim u nekom trenutku i kažem, hebote de mi je dete. :)
Prvih dana sam bila previše zaokupirana time što nemam predstavu zašto se on dere skoro stalno kad se ne dere onda spava. Kad sam posle par dana izvalila da mi je dete gladno i dala mu flašicu sve je došlo na mesto i onda sam se zaljubila. Nisam mogla da se zaljubim u nekoga ko se stalno dere na mene a neće da mi kaže zašto.:D:D:D
A onda kad je počelo svakim danom je sve "gore". I što je stariji sve me više obara s nogu. Nisam od onih kojima je dete centar sveta ali je definitivno najbitniji deo života.
 
A sto bi se bilo ko izvinjavao sto ne oseca isto kao mama koke ili ne misli isto kao vi ?
Ne secam se da se meni na forumu ikad iko izvinio sto misli drugacije.

Da vi niste malo preterale u ocekivanjima ???
 
Mislim da se ne radi o tome da meni treba njeno izvinjenje. radi se o tome da je nas koke nazvala maltene gupacama tj da preciziram njoj je ta ljubav na prvi pogled cista glupost. Nego ajde sto ona podsmesljivo kaze sad smo 1:1. To sto je rekla je za nas ukus bilo previse grubo, ali ko nas sisa kad smo osetljive :lol: heheheh
 
:) Eto, porodila se a teshko joj da izvali jedno "izvini"! ;)
Zaista ne vidim zasto bih se bilo kome izvinjavala jer niti mi je bila namera niti sam bilo koga uvredila svojim razmisljanjem.Malo preterujete Vi mama koke.:wink:
Zasto se ocekuje da sve isto razmisljamo i osecamo!?
Bilo bi krajnje dosadno da se slazemo u svemu i ne vidim svrhu postojanja foruma ukoliko se oko necega i ne sukobimo..:)
 
Jel moze mala pauza u pucacini sa obe strane, pa da pricamo o svojim majcinskim iskustvima, zeljama, strepnjama... i koliko srce naraste kad vidis svoje dete kako raste i uci... od one tri kile mesa ocas izrastu...
 
A sto bi se bilo ko izvinjavao sto ne oseca isto kao mama koke ili ne misli isto kao vi ?
Ne secam se da se meni na forumu ikad iko izvinio sto misli drugacije.

Da vi niste malo preterale u ocekivanjima ???

Ma bre, nema frke, nishto nishta ne ochekuje, niko nije ljut... ispade da ste se vi vishe naljutile zbog tog navodnog izvinjenja nego mi shto nas je nazvala glupachama. :?
 
Zaista ne vidim zasto bih se bilo kome izvinjavala jer niti mi je bila namera niti sam bilo koga uvredila svojim razmisljanjem.Malo preterujete Vi mama koke.:wink:
Zasto se ocekuje da sve isto razmisljamo i osecamo!?
Bilo bi krajnje dosadno da se slazemo u svemu i ne vidim svrhu postojanja foruma ukoliko se oko necega i ne sukobimo..:)

Ma slazem se skroz... samo ja nisam mama koka! :) Nisam se uvredila, naravno da imash pravo da razmisljas drugachije, samo mozda je mene iznenadilo sto se ti nisi obradovala svojoj bebi, mozda ja mislim da je to skroz nemajchinski i da tako moze da se ponasha samo zena koja nije ni zelela tu bebu...pa nisam rekla nishta da te ne uvredim. E sad bi bilo 1:1.
p.s. ovo je hipotetichki, ne mislim tako uopshte, samo bi bilo lepo da pazimo malo kako se izrazavamo, da ne bi dolazilo do ovakvih prepirki. poz
 
Ni meni se majcinski instinkt nije upalio na dugme, kada sam prvi put dobila bebu, cim je rodjena. Ne mogu da ne volim dete koje sam nosila i rodila, takva ljubav je jedna tema a majcinski instinkt nesto sasvim drugo. Moja drugarica je psiholog i radi magistraturu bas na temi vezanoj za odnos prvorotki prema svojim bebama, ima interesantnih iskustava...
 
Odmah sam imala snaznu zelju i potrebu da ga zastitim, da ucinim da se oseca sigurno u tom novom svetu u kom se nasao, da mu pokazem da sam i dalje tu i brinem za njega. Da mi je neko tog momenta rekao da treba da mi odseku ruku, jer ce njemu smetati dok spava ja bih rekla: nema problema, seci!

I dalje se tako osecam, kao cuvar skrivenog blaga i ne volim da pricam drugima o njemu, ne hvalim se kolegama koji su uvek puni lovackih prica o svojoj deci. Inace obozavam da se hvalim, ali kada je rec o mom detetu, drzim se na distanci... on je nasa tajna. Valjda imam strah da kada bi znali o njemu, neko bi hteo da ga uzme, da ga ukrade. Osecam se kao cuvar (a ne vlasnik) blaga... divnog, blistavog blaga koje ima svoju volju, svoju licnost i svoje nacine da uradi stvari. Od prvog momenta sam mu davala 101% sebe, dala sam mu svu paznju koju je trazio, ljubav koja mu je trebala da procveta. Kao rezultat, on je izrastao u veoma stalozenog, sigurnog i pazljivog deckica koji je prilicno samostalan i nema nikakvih strahova. To znaci da sam mu sve manje potrebna. Mene to pogadja ponekad jer mi nedostaje njegova topla rucica u mojoj, ali sa druge strane imam vise prostora za sebe i mogu malo da uzivam i budem sebicna sto uopste nije lose.

Ne ocekujem medalju za sve sto sam uradila za svoje dete, ali ocekujem da jednog dana kada on postane otac shvati sta su njegovi roditelji ucinili za njega i da nastavi tradiciju i bude jos bolji od nas.
 
Evo ja sam se porodila na carski i svoju bebu sam videla prvi put nakon 2 dana, moram priznati da je meni osecaj bio malko cudan,izmesana sreca sa strahom da ga ne povredim ako ga uzmem,kako da ga uzmem....
Ali kako dani prolaze ta sreca i ljubav se povecavaju ,kao i briga.
 
Ovu temu sam najpre htela da postavim na Ženskom kutku, ali pošto, ako me moje zapažanje ne vara, mnogo mama podsećuju ovaj podforum, odlučila sam se da tema bude ovde...

Tema koju posvećujem svima vama, majkama...

Možda će neko misliti da nema šta tu da se priča, jer se ljubav majke prema deci stavlja na pijedestal sveukupne ljubavi, ali kako primećujem da žene koje imaju decu su u stanju da stalno pričaju o tome :) i pošto je činjenica da se ženama život iz korena promeni onda kada dobiju ulogu Majke, pričajmo (pričajte) i ovde još o tome...
Kad ste postale majke? Kako se odrazilo to na vaš život? Šta je po vašem mišljenju najlepšte u majčinstvu?
I sve što vam padne na pamet...

Nemam decu, nisam trudna :), samo, eto... zanimljivo mi da slušam (čitam)... za sada... :)

P.S. Nadam se da ova tema nije već bila. :-?

A TATE!!! Da li se njima promenio zivot iz korena? Da li su njihove uloge vazne ili sporedne?
 
A TATE!!! Da li se njima promenio zivot iz korena? Da li su njihove uloge vazne ili sporedne?

Ko kaže da nisu?
Naravno da su važne!!! Podjednako kao i mame! :) Meni je tata muškarac broj jedan u životu, najveći oslonac, najčvršći stub... jednostavno nezamenljiva mi je njegova ljubav... značaj i mesto u mom srcu...
Ali htela sam, kao žensko... kao mama u nekoj budućnosti... da čujem nešto za tu ulogu, taj aspekt života...
 
A TATE!!! Da li se njima promenio zivot iz korena? Da li su njihove uloge vazne ili sporedne?


Sigurno da se i njima menja zivot,samo sto oni uglavnom imaju opciju broj dva...znaci moze i ne mora da se promeni...Konkretno mislim da pored sve ljubavi koju osecaju prema svom detencetu,ipak zadrzavaju dozu egoizma na koju majka nema pravo.Jer ona je broj jedan,bar na tom pocetku...
Moj ex suprug(mrzim da koristim tu rec,nekako mi je jadno objasnjavati nekoga sa tim prefiksom!)je istini za volju docekao prinovu sto bi rekli sa obe noge na zemlji i bio dobra mama dok se ja nisam sabrala...:roll:
Sada kada ga slusam ispada da sam se ja pojavila kasnije ,nekada...i samo kada bi mu ljudi verovali on bi opusteno prosipao pricu kako se on i poradjao...:roll::wink:
Da se tate ne naljute,moram da se objasnim bolje:oni najpre nemaju pravo na porodiljsko pa moraju da rade pa samim tim ih nema kod kuce neki deo dana,onda je tu luft i za prijatelje,fudbal i trening..a posto oni moraju i da se probude za taj posao onda im je san neophodan po mogucstvu bez cepkanja...znaci ustajanje se izbegava!Fraze tipa:trazi mamu,nece kod mene,daj mu da jede pa ce da se smiri,ti si mu majka...i slicno mi dizu dijafragmu na nivo mucnine a cula sam ih onoliko puta,doduse ne u svojoj kuci...
Ima izuzetaka ne kazem,ali jedna je majka..:wink:
Ipak,oni samo dobijaju decu,a zene ih radjaju:)
 
Sigurno da se i njima menja zivot,samo sto oni uglavnom imaju opciju broj dva...znaci moze i ne mora da se promeni...Konkretno mislim da pored sve ljubavi koju osecaju prema svom detencetu,ipak zadrzavaju dozu egoizma na koju majka nema pravo.Jer ona je broj jedan,bar na tom pocetku...
Moj ex suprug(mrzim da koristim tu rec,nekako mi je jadno objasnjavati nekoga sa tim prefiksom!)je istini za volju docekao prinovu sto bi rekli sa obe noge na zemlji i bio dobra mama dok se ja nisam sabrala...:roll:
Sada kada ga slusam ispada da sam se ja pojavila kasnije ,nekada...i samo kada bi mu ljudi verovali on bi opusteno prosipao pricu kako se on i poradjao...:roll::wink:
Da se tate ne naljute,moram da se objasnim bolje:oni najpre nemaju pravo na porodiljsko pa moraju da rade pa samim tim ih nema kod kuce neki deo dana,onda je tu luft i za prijatelje,fudbal i trening..a posto oni moraju i da se probude za taj posao onda im je san neophodan po mogucstvu bez cepkanja...znaci ustajanje se izbegava!Fraze tipa:trazi mamu,nece kod mene,daj mu da jede pa ce da se smiri,ti si mu majka...i slicno mi dizu dijafragmu na nivo mucnine a cula sam ih onoliko puta,doduse ne u svojoj kuci...
Ima izuzetaka ne kazem,ali jedna je majka..:wink:
Ipak,oni samo dobijaju decu,a zene ih radjaju:)

Mnogi se promene,pa cak i preuzmu majcinstvo! a i na porodiljsko imaju pravo u nekim situacijama a majka ga gubi. Nije tesko ni ustati ni dati mu da jede niti bilo sta drugo. Ne zelim da navodim licni primer. Pozzz.
 
A tate... Ne bih da zvuchim kao najgora veshtica, ali rizikovacu. Moje drugarice hvale mog muza kako je divan jer su ga jednom videle da peche maloj palachinke, jednom su ga videle da je presvlachi, jednom je poveo u shoping... Ali kad je mala primala inekcije, ja sam je drzala, kad prima vakcine ja je vodim, ja je cheshljam, kupam, perem zube, sushim kosu... On se ne seca kad je poslednji put neshto od toga uradio. Ne daj Boze, da mi se desi neshto sutra, on ne bi umeo da je okupa.
Volim ja svog muza, i jeste mi bio najveca podrshka, ali 90% posla oko bebe, za ovih 5 godina, odradila sam JA! I nervira me kad neko dovodi ulogu majke u pitanje.
 

Back
Top