M a j č i n s t v o

Kod mene je isto. Ja sve poslove u vezi deteta obavljam sama. ako je nekad kuci onda moram da mu kazem da bi nesto eventualno morao da uradi i jos da objasnim kako. Bolovanje je imao i jos je na to dodao odmor koji mu je sledovao. Sedeo je kuci i jako, jako, jako retko se budio da bi mi doneo bebu na dojenje, jako retko je davao vitamine, jako retko je presvalacio, jako retko brisao bljucke, stavljao ves da se pere ili jednostavno da kazem nikada. Nije vodio racuna o kuci ni dok sam bila trudna i bila u fizickoj nemogucnosti da uradim odredjene stvari, nije ni kada je beba dosla, nije kuvao i pokusavao ni na koji nacin da se ukljuci. Zato je on onaj koji kaze ja sam tata ponosno, zato on izlazi, zato je sredjen i bez podocnjaka, nije neispavan, nije nervozan zbog zubica koji rastu... TAko je to kod mene i ne mgou da se ne pozalim jer mi je ipak forum mesto za odusak i izduvavanje. Eto toliko o ocinstvu kod mene:(
 
Da se tate ne naljute,moram da se objasnim bolje:oni najpre nemaju pravo na porodiljsko pa moraju da rade pa samim tim ih nema kod kuce neki deo dana,onda je tu luft i za prijatelje,fudbal i trening..a posto oni moraju i da se probude za taj posao onda im je san neophodan po mogucstvu bez cepkanja...znaci ustajanje se izbegava!Fraze tipa:trazi mamu,nece kod mene,daj mu da jede pa ce da se smiri,ti si mu majka...i slicno mi dizu dijafragmu na nivo mucnine a cula sam ih onoliko puta,doduse ne u svojoj kuci...
Ja ih slusam svakodnevno..to, ustvari, on hoce da kaze da ga mrzi da se igra sa detetom ili da ga malo nosa. Ja sam nekako prihvatila to kao svoj deo posla, a on lovi i donosi u pecinu :) Jedino vikendom, kad se tata odmara, mora da prihvati deo obaveza, da bi i mama dobila svoj zasluzeni odmor
 
Dve stvari koje sam oduvek mrzela da radim ceo svoj životu su ustajanje od stola kad ručam i noćno budjenje (imam problema sa nesanicom pa posle ne mogu da zaspim). Znajući to moj muž se trudi da kad se Vanja budi noću ustane on. Uvek se probudimo oboje kad dete zaplače u toku noći, ali me on vrati da nastavim.
Pošto radi ceo dan trudim se da ga ne davim radnim danima, ali vikendom provodi vreme sa detetom i to je po meni sasvim ok. On ga kupa uveče i daje mu da pije mlekce. Mislim da ja nisam ni manji ni veći roditelj od njega, i da svako treba da ima svoje obaveze u vezi deteta.
Blago meni jel da?:)
 
Mnogi se promene,pa cak i preuzmu majcinstvo! a i na porodiljsko imaju pravo u nekim situacijama a majka ga gubi. Nije tesko ni ustati ni dati mu da jede niti bilo sta drugo. Ne zelim da navodim licni primer. Pozzz.

Naravno da nije tesko.A zasto bi i bilo?Pa ne ustaje se za komsijsko dete nego za svoje..Uostalom,i da je tesko ko te pita,prihvatis to kao deo torture i vozis...
Poslove oko deteta i tada kao i sada(tipa kupanje,spremanje vecere,citanje,slaganje,park,oblacenje,presvlacenje...:roll:)radim rutinski i ne razmisljajuci dal mi je tesko..
Jer ako bih se zamislila...(nisam naravno uvek u formi da poletno izvrsavam ustaljene obaveze)...znaci shvatila bih da mi je tesko.
Ali tate...nikada se ne pale na prvo zvono,uvek propustaju visinu na poziv iz kupatila da se brise guza,ne znaju koliko treba kuvati virsle,koje hulahopke uz koju haljinu,zveraju po kupatilu dok dete prska tusem okolo a najmanje po sebi sve dok naravno ne poprska njih..a onda je kupanje gotovo..I tako....
Opet da napomenem da nas tata:roll:nije bio takav ali ono sto cujem i vidim izgleda tako nekako...
A mogla bih jos primera da navedem:wink:
 
Niko se nije promenio zbog ovoga ili onoga nego zato sto je zeleo da se promeni. Pa i tate.
Apsolutno mi nista nije tesko da uradim za svoju porodicu, ali ima trenutaka kad mi zaista nije do pomeranja... I ona neprocenjiva pomoc koju mi muz u takvim trenucima (umor, ne osecam se dobro iz bilo kog razloga...) pruzi je sto znam da ce ON to da uradi jednako dobro kao ja: stavi je na nosu, istushira, da odu u park, igraju se, puze po kuci i traze Indijance, spremi joj rucak i nahrani je, skloni sudove, izvadi vesh iz masine, stagod... To mi mnogo vise znaci, da znam da ce uvek da uskoci i u svemu pomogne, nego da konstatno vodi dete napolje, usisava ili nesto drugo...
 
Moj momak je poseban slucaj, ima dva psa, cisti im svaki dan, nije mu tesko, a kad pricamo o menjanju pelena on kaze da mu se to gadi i da to mame rade...nemamo decu...vec planiramo...i zamisli ti njegovo razmisljanje...
Ja se na to samo blago nasmejem i pomislim menjaces ih i pitati ima li jos....:lol::lol::lol:
 
Moj momak je poseban slucaj, ima dva psa, cisti im svaki dan, nije mu tesko, a kad pricamo o menjanju pelena on kaze da mu se to gadi i da to mame rade...nemamo decu...vec planiramo...i zamisli ti njegovo razmisljanje...
Ja se na to samo blago nasmejem i pomislim menjaces ih i pitati ima li jos....:lol::lol::lol:

He, he...imali smo i mi psa, ali veruj mi lakshe cesh savladati chopor pasa nego jednu malu nadrndanu bebu. :)
 
Iskreno i meni je menjanje ukakanih bebskih pelena pre porodjaja bilo..ono...zblj..A posle menjas i nije ti gadno..tvoje dete,tvoje go...,pa ti jos kao i ne smrdi....:)
Muskarci jesu specificniji po tom pitanju,al ziv se covek na sve navikne...;)
 
Bas lep izraz za dete...
Pomisljate li da je za nervozu bebe, kako rekoste nadrndanost, zasluzna i mama? Za sve treba dvoje..

Ma daj, bre, Sanja. Ne daj boze da se slucajno neko nasali, odmah u akciju stupa Savrsena Mama da nam lupi packu :roll:
I da, postoje bebe koje placu i bez da je mama kriva..neke mame imaju i druge obaveze osim stalnog igranja s bebom i nosakanja i mazenja, a za to vreme ona se ubije od plakanja ..moja beba, na primer. Pa opet, ne mislim da sam losa mama ni ja ni bilo koja druga mama ovde
 
E bas kad hocete da cujete o bebi , evo ja cu reci svoje o mojoj deci-bebama koje su to prerasle ali za mene kao majku one ce uvek biti bebe....Prvu bebu cerkicu rodila sam sa 24 g, a udala sa nepune 22g, kada sam ostala trudna niko nije bilo srecniji od mene i kada su me pitali sta zelis od deca, govorila sam devojcicu, sto mi se i ostvarilo, tu srecu samo ja znam tada, a jos kada su mi je doneli u bolnici, primetila sam kada sam je poljubila osmeh na njenom licu, kada smo stigle kuci bila je nocna muka, budila se na svakih pola i manje sata, trazilo je da ljuljate(vozite krevetac po sobi jer je imao tockice), da je drzite i setate sa njom, pa kad zaspi, polako je spustite u krevetac, i taman vas hvata prvi san a ono place, pa sve iz pocetka, meni to nije bio problem smatrala sam da se zato zove beba i da to mora tako, kad je vec bilo 10-11 meseci to se stabilizovalo, a kasnije jako mirno dete je bila... drugu bebu takodje devojcicu rodila sam sa 35g. e ona je kao beba bila super spavala je nocu i sa njom nisam imala problema, al zato kada je ona imala 14-15 meseci bila je sve do 6g. jako radoznalo i veselo i nemirno dete.. Danas mojoj deci to rado pricam kakve su bebe bile i obavezno im kazem ma bile ste u svoje vreme zlatne bebe i zato ste danas zlatna deca i mama vas voli najvise na svetu....:lol:
 
Bas lep izraz za dete...
Pomisljate li da je za nervozu bebe, kako rekoste nadrndanost, zasluzna i mama? Za sve treba dvoje..[/QUOTE

Jel ti chitash prethodne postove i odgovore na iste, ili samo chekash moj da me zaskochish? I znache li ti ishta smajlici? Meni znache i kad ih koristim, znachi da se shalim. A ni tebi ne bi shkodilo da se nasmejesh ponekad umesto shto delish opomene.
 
Dusala kad sam chitala tvoj post, tachnije deo o prvom detetu kao da si moju cerkicu opisivala! Skroz isti sluchaj! Kad smo izashle iz porodilishta, prvu noc smo moj muz i ja proveli gledajuci je. Od te noci nismo spavali uopshte! :) Celu sedmicu posle porodjaja, tj noci, ja sam provela budna, ljuljajuci je. Osmi dan sam pozvala mamu, da mi pomogne, da je pazi dok ja spavam. Ceo dan smo prespavali, osim shto sam se budila da je nahranim. Ustvari, od sveg tog "majchinstva" najteze mi je padalo nespavanje, bash sam bila iscrpljena.
 
Ne delim opomene, gadi mi se da neko dete naziva tako, pa makar i svoje.
I ne cekam te "zaskocim", mnogo dugo sam ja ovde da bih se primala na gluposti koje se ovde pisu.
U jedno sam sigurna, nervozna mama=nervozno i placljivo dete... kako dajes tako se vraca....
 
To kako ja tepam svom detetu je samo moja stvar, i ne vidim shta tu ima za gadjenje. Trta, prda, smrda... probaj, mozda ti se i svidi, mada kakva si drvenasta...chisto sumnjam. Ali kad smo vec kod toga meni se gade forumashi koji se chesto pozivaju na svoj forumashki staz...kao da su tih par hiljada postova merilo nechijeg iskustva. A kad smo kod gluposti, kako mozes biti sigurna da ono shto ti postujesh neko ne smatra za glupost? A ovo tvoje prebacivanje je upravo to. I ne secam se da sam ti trazila savet o uzimanju-davanju.
 
E to je tek uzas! Kad se bebi zapushi nosic pa ne moze da dishe, nishta od spavanja.

Mom detetu je zapusen nosic s malim prekidima od rodjenja, znaci sada ce cela cetiri meseca i neznam vise sta da radim. :-( Bili smo vise puta kod lekara,ali nista nam nisu pomogli. Prvo su nam dali fizioloski rastvor, pa adrianol T kapi za nos, pa na kraju nafazol kapi za oci, koje smo mu stavljali u nosic i nista. Bude mu bolje par dana i onda sve iz pocetka. Otorinolaringolog nam je rekao da je to zato sto ima suzene nosne kanalice i da ce cesto imati probleme s tim. Ja nemogu da se pomirim s tim, jer kao sto kazete, strasno je kad je bebi zapusen nosic. Ne moze ni da sisa, ni da dise normalno. Jel zna neko neki lekic iz prirode, da probamo i narodnu medicinu, kada konvencionalna ne pomaze???
 
Mom detetu je zapusen nosic s malim prekidima od rodjenja, znaci sada ce cela cetiri meseca i neznam vise sta da radim. :-( Bili smo vise puta kod lekara,ali nista nam nisu pomogli. Prvo su nam dali fizioloski rastvor, pa adrianol T kapi za nos, pa na kraju nafazol kapi za oci, koje smo mu stavljali u nosic i nista. Bude mu bolje par dana i onda sve iz pocetka. Otorinolaringolog nam je rekao da je to zato sto ima suzene nosne kanalice i da ce cesto imati probleme s tim. Ja nemogu da se pomirim s tim, jer kao sto kazete, strasno je kad je bebi zapusen nosic. Ne moze ni da sisa, ni da dise normalno. Jel zna neko neki lekic iz prirode, da probamo i narodnu medicinu, kada konvencionalna ne pomaze???

Jao nemojte narodne lekove davati bebi....mislim nesto mi zvuci strasno maloj bebici ...idite kod nekog boljeg lekara, idite kod vise lekara... internet nije za izdavanje recepata...
Ne pametujem, nego je to mala beba a ovde svako moze napisati sta hoce...

P.S. Kad mi je kornjacica oslepela, koriscen je nafazol...ali ne uspesno :-(
 
Pa nisu nam dali nafazol za oci, nego za nosic. Ni ja nisam za lekove, ali kad nemoze drugacije... Bebac nikako nije mogao da sisa, toliko mu je bio zapusen nosic. Mom starijem sinu nikada nismo dali nikakakav antibiotik, a sada ima tri godine i vec godinu dana ide u vrtic, tako da je morao da prodje kroz period imunizacije, pa smo ipak uspeli da se izborimo sa svim tim bez antibiotika. Nije da nije bio bolestan i lekari su nam prepisivali antibiotike, aki mi mu ih nismo davali vec smo pustali da se njegov organizam sam izbori. Ipak sa bebom je bilo drukcije, s obzirom da nije mogao da sisa, pa je stalno plakao jer je bio i gladan i nervozan. Zato nam i treba neki prirodni lek koji ce mu pomoci a nece mu skoditi. Culi smo da je beli slez dobar, da li je neko probao?
 
Ja imam dve ćerke prvu sam dobila u 24 drugu u 27,mislim da su to prave godine jer roditelj treba da bude mlad jer onda to valjda lakše ide.
Da život mi se puno promenio.Totalno sam posvećena deci 24h,mislim da preterujem.Muža sam zapustila u svakom pogledu jer kad završim sa poslom,koji obavljem pre podene u firmi po podne smremanje kuće i vreme koje provodim sa deceom uveće nism ni zašta nego za spavanje.To naravno ne valja.Ponekad sam tužna jer vreme tako brzo prolazi,deca rastu i sve se tako brzo odvija da ponekad nisam ni svesna da ga uopšte zivim.Imati decu je stvarno velika stvar i vrlo odgovorna.
Moje devojčice imaju 6 i 3.5 god,vrlo su živahne i dosta me iscrpe i emotivno i fizicki ali kad sam odvojena od njih jedva čekam da ih ponovo vidim i tada naravno zaboravljam na sve nestašluke koje mi u toku dana pripreme.
 

Back
Top